Volite li Brechta?
Majka Hrabrost u beogradskom Narodnom pozorištu
Kazališta u Srbiji (ali i u Hrvatskoj) uglavnom nisu imala puno sreće u susretu s komadima njemačkog dramatičara Bertolta Brechta. Razlog je dosta jednostavan: škola glume u Srbiji, kojoj su primjereni emotivnost i uživljavanje u likove, nikako ne ide zajedno s efektom začudnosti, odnosno Brechtovim zahtjevima za distanciranjem glumca od vlastite uloge, za hladnom ironijom koja struji kroz priču i s političkom osviještenošću kao glavnim motorom izvedbe. Tako su s mršavim uspjehom prolazili različiti Brechtovi komadi, uključivši i “Majku Hrabrost”, pa i onda kada bi u naslovnoj ulozi nastupala glumica formata Olivere Marković. Izuzetak je ipak “Majka Hrabrost” iz 1991. u režiji Lenke Udovički, s Mirjanom Karanović u naslovnoj i Radom Šerbedžijom u dopisanoj ulozi Brechta, koja se igrala u Srbiji u trenutku kada su stotine majki pokušavale svoje sinove doslovno iščupati iz mobilizacije i rata. Na predstavu je do te mjere djelovao mračni trenutak u kojem je nastala da je Šerbedžija u svojoj autobiografiji zapisao: “Osjećao sam tu predstavu kao nešto apsolutno najvažnije što sam ikada radio u umjetnosti.”
Brecht je stvorio ovaj komad u trenutku dok je pokušavao pobjeći iz nacističke Njemačke, skrivajući se negdje među finskim otocima: pisao je dramu o Tridesetogodišnjem ratu (1618. – 1648.), misleći na onaj koji se upravo spremao i na sve majke koje će pokušavati nemoguće ne bi li preživjele i održale porodicu na okupu; Majci Hrabrost to neće uspjeti, izgubit će troje djece vukući svoja kola pokretne trgovine među vojskama i frontama i tvrdoglavo vjerujući da se živjeti mora…
Ova je Brechtova predstava u svijetu odigrana puno puta, a najpoznatije protagonistkinje bile su Brechtova supruga Helene Weigel i, u novije vrijeme, Meryl Streep; nedavno ju je u Splitu odigrala i Zoja Odak. Nova “Majka Hrabrost” postavljena je ovih dana na sceni beogradskoga Narodnog pozorišta u režiji Ane Tomović i s Dušankom Stojanović Glid u naslovnoj ulozi. Aktualno pitanje glasi: tko je danas Majka Hrabrost u Srbiji? Mora se reći da je predstava samo polovično odgovorila na njega: Dušanka Stojanović Glid bila je solidna u naslovnoj ulozi, ali je, kao i obično, obilno nedostajalo brehtijanske atmosfere, ljudskog apsurda i društvene bezizlaznosti. Ondje gdje su riječi trebale biti olovno sive i gorke, glumci su ih izgovarali u pokušaju da stvore štimung i puninu atmosfere, iako sve to Brecht ne trpi…
Jedan od ključnih elemenata Brechtove scenske ironije su songovi puni drskosti i to je prvo na čemu zapnu naša kazališta: muzički dio predstave u Narodnom pozorištu nije uspio, kao ni primjerice onaj u zagrebačkoj Komediji prije deset godina, kada su originalni songovi Paula Dessaua u adaptaciji Ivice Krajača djelovali prilično blijedo. Za inscenaciju Brechta važno je i debelo životno iskustvo socijalne patnje, što talentirana mlada redateljica Ana Tomović još nema, a bez toga “Majka Hrabrost”, u najboljem slučaju, ostaje tek papirnata studentska vježba.
Tko je Majka Hrabrost u današnjoj Srbiji, na Balkanu ili u tranzicijskoj Evropi, punoj izbjeglica i nesretnika koji bježe od ratova ili traže kruha – bilo je preteško pitanje za ovu predstavu. Krajnje je ironično da je na njega nedavno pokušao odgovoriti aktualni srpski predsjednik Tomislav Nikolić, rekavši u jednoj TV emisiji kako pod terminom “Majka Hrabrost” podrazumijeva svoje opozicijsko djelovanje u vrijeme vladavine Zorana Đinđića (!?!), što na širem političkom planu samo potvrđuje sav taj ideološki galimatijas na ovim prostorima. A iz čega teško može proizaći jedan Bertolt Brecht.