Kronika
HDZ povukao “ručnu”
Nakon pobede na izborima za gradonačelnika Vukovara, Ivana Penava najavljuje da će razgovarati i sa predstavnicima Srba
Nakon pet godina, Vukovar je ponovo u rukama HDZ-a. Presudio je svega 191 glas, koliko je Ivan Penava, kandidat koalicije okupljene oko HDZ-a, osvojio više od svog suparnika, dosadašnjeg SDP-ovog gradonačelnika Željka Sabe. Potonji je na izbore, zbog optužbi za korupciju, bio prisiljen da izađe kao nezavisni kandidat bez ikakve podrške vrha svoje stranke. HDZ-ovka Marija Budimir koja je Sabu optužila za podmićivanje te Marijan Pavliček iz HSP-a Ante Starčević biće zamenici Ivana Penave za kojeg je glasalo 7.137 odnosno 50,19 odsto birača. Željku Sabi poverenje je dalo 6.946 ili 48,85 odsto birača.
Iako je osvojio gotovo dve hiljade glasova više nego u prvom krugu, Sabo nije uspeo da zadrži gradonačelničku funkciju. Penavi je uz 6539 glasova disciplinovanog biračkog tela HDZ-ovih članova i simpatizera iz prvog kruga, još petstotinjak glasova u drugom krugu bilo dovoljno za pobedu. Računica pokazuje da su za Sabu glasali Srbi koji su svoje poverenje dve nedelje ranije dali kandidatu koalicije srpskih stranaka Draganu Crnogorcu te jedan broj Vukovaraca koji u prvom krugu nisu izašli na izbore, dok su protiv njega bili bivši SDP-ovci kojima se zamerio tokom svoje vladavine. Jedan od njih, Zdravko Dedić, to je u izjavi medijima i potvrdio.
– Glasali smo isključivo protiv Sabe. Vozili smo ljude na birališta i sugerisali im za koga da glasaju, priznao je Dedić. Od ukupno 27.172 birača izborima se odazvalo 14.220, odnosno 52,33 odsto birača.
– Presudilo je ono što pričamo dva meseca, a to je da je stanje u Vukovaru katastrofalno i da su promene nužne. Ovo je prvi korak prema Vukovaru radnih mesta, budućnosti za mlade i sve njegove građane, rekao je novi gradonačelnik Ivan Penava u prvim izjavama dodajući da će ispuniti obećanja data u kampanji, otvoriti 500 radnih mesta i obezbediti besplatne udžbenike za učenike osnovnih škola. Iako svestan da je njegova pobeda tesna i neuverljiva, Penava smatra da je razlika u odnosu na prošlu godinu ipak značajna.
– Na izbore je uticalo 5 do 7 hiljada fiktivnih birača koje mi nismo mogli kontrolisati, ali neko jeste jer je imao spiskove i to ostavlja prostor za sumnje da se tim popisom manipuliše, izjavio je Penava. Fiktivne Vukovarce krivi i Željko Sabo.
– Prevagu su odneli Vukovarci koji ovde imaju samo fiktivno prebivalište i mogućnost glasanja. Ovo je bila bitka ne sa vukovarskim HDZ-om nego sa celim HDZ-om koji je organizovao prevoz za svoje članove do Vukovara, rekao je Sabo. Uprkos porazu, Vukovarom će, kaže, šetati uzdignute glave.
– Svako ko nije dao glas meni, kada zakorači na sve to što je napravljeno u mom mandatu, setiće se mojih reči i dela, rekao je Sabo, nazvavši obećanja HDZ-a “šarenom lažom”. Dodao je da svom gradu želi najbolje i da će se za prosperitet Vukovara boriti kao saborski zastupnik. Predsednik vukovarskog SDP-a Goran Bošnjak smatra kako će se vrlo brzo pokazati da pobeda ujedinjene desnice nije dobra za građane Vukovara.
Međutim, desnica je tokom izborne kampanje ublažila retoriku, pogotovo onu antićiriličnu. Izbegavale su se rasprave oko dvojezičnosti, a u centru pažnje bila su ekonomska i socijalna pitanja. U istom tonu Penava je nastavio i nakon ostvarene pobede.
– Biću gradonačelnik svih građana bez obzira na njihovu veru, nacionalnost ili rasu, poručio je novi gradonačelnik.
Iako je HDZ na prevremene izbore izašao u širokoj koaliciji nekoliko stranaka, HSP AS-HSS-HČSP-DC-BUZ, sa 10 osvojenih mandata ipak ne može formirati većinu u 21-članom predstavničkom telu. Po pet mandata pripalo je koaliciji SDP-HNS-SU i koaliciji srpskih stranaka SDSS-SNS-NSS, dok će lista predvođena HDSSB-om, s jednim mandatom, prvi put participirati u vukovarskoj Gradskoj skupšini. Upravo bi mandat Slavice Jelinić iz te stranke mogao biti odlučujući, no ona je ranije najavila da će svaku tačku na Gradskom veću pomno razmatrati i odlučivati u skladu sa programom kandidacijske liste s koje je izabrana.
Penava je najavio da će razgovarati sa svim strankama, uključujući SDSS i druge predstavnike srpske nacionalne manjine kako bi svom programu obezbedio podršku. Novog gradonačelnika osim posla na razvoju privrede i otvaranju novih radnih mesta u gradu sa preko 3 hiljade nezaposlenih, čekaju i problemi oko uvođenja dvojezičnosti koji su Vukovar, ali i čitavu Hrvatsku potresali proteklih godinu dana. Iako je naglasio da to nije najvažnije pitanje koje sada treba rešavati, najavio je da planira postići konsenzus svih učesnika vlasti i na dobrobit svih građana. U srpskoj zajednici očekuju da novi gradonačelnik poštuje zakonske propise.
– Razumljiva je bojazan pripadnika srpske nacionalne manjine imajući u vidu dosadašnju retoriku HDZ-a. Međutim, poznato je da se ljudi različito ponašaju u opoziciji i na vlasti jer je teret funkcije sasvim druga stvar te zato očekujemo da novi gradonačelnik poštuje kako građanska tako i manjinska prava, rekao nam je Srđan Milaković, zamenik gradonačelnika iz redova srpske zajednice.
Najavio je da će koalicija srpskih stranaka u Gradskom veću delovati samostalno, ali i da će komunicirati s drugim strankama kad je u pitanju donošenje odluka od interesa za srpsku zajednicu.
– Mi imamo trasiran put, imamo pripadnike srpske zajednice i sva njihova prava, imamo naša udruženja, kulturna, sportska i sva druga koja moramo imati u vidu prilikom donošenja budžeta. Vodićemo računa da naši studenti ostvare stipendije bez obzira gde studiraju, zalagaćemo se za prava penzionera, za socijalna prava svih građana, te da pripadnici naše zajednice i pojedinačno i kolektivno budu zadovoljni, poručio je Milaković.
Dragana Bošnjak
Izuzetno loša pozicija povratnika na daruvarskom području
Stranci u vlastitoj zemlji
Struktura stanovništva se znatno promijenila dolaskom kosovskih Hrvata, dok povratnicima srpske nacionalnosti koji su starosjedioci, još uvijek traje obnova kuća
Apsurdnost situacije u kojoj domicilno stanovništvo više nema prava na vlastitu imovinu i čije vlasništvo tek treba dokazati, ne nailazi na razumijevanje
Svih 29 naselja općine Đulovac na daruvarskom području povezuju multietničnost i isprepletenost nekoliko nacionalnosti. No ono što je prije više od gotovo dva desetljeća predstavljalo ponos i bogatstvo toga kraja, danas se čini kao problem kojemu se ne pronalazi rješenje. Nerazvijenost i nezaposlenost samo dodatno naglašavaju probleme s kojima se stanovnici moraju nositi.
Do popisa 1991. godine, mjesto Đulovac zvalo se Miokovićevo, a područje današnje općine Đulovac bilo je u sastavu bivše općine Daruvar. Upravo do 1991. Srbi su činili 68,5 posto stanovništva, dakle većinu. Stanovnici su radili u tvornicama u samom mjestu ili u okruženju. Mnogo je ljudi radilo u ciglani, kamenolomu, Šumariji i u pogonu Gaja iz Slatine koji se bavio drvnom preradom. Sve ta postrojenja su nakon devedesetih propala i pozatvarana su. Učiteljima su se davnih dana davali stanovi u mjestu, upravo kako bi mlada i obrazovana radna snaga ostala na ovom području, no danas su prosvjetari na tom području tek dnevni migranti iz gradova u okruženju. Početkom devedesetih struktura stanovništva se znatno promijenila dolaskom kosovskih Hrvata iz Letnice kojima je kao prognanicima pružena pomoć u vidu socijalnih davanja i izgradnje kuća, dok s druge strane, povratnicima srpske nacionalnosti koji se ujedno ubrajaju u starosjedilačko stanovništvo, još uvijek traje obnova kuća, dok za ostvarenje prava kao korisnika socijalne pomoći, tvrdi država, za dio njih nema osnove.
Sve to prolazi danas povratnik Nikola Bosanac iz Katinca koji iza sebe na leđima ima izbjeglištvo u tri države: Bosni i Hercegovini, Srbiji i Njemačkoj u kojoj su ga silom odvojili od žene i djece koje nakon toga nije vidio tri godine. Njegova supruga, iako je živjela ovdje od svoje četvrte godine, danas ima status stalno nastanjenog stranca. Bez papira u vlastitoj državi.
– U Hrvatsku sam se vratio 1999. godine. Supruga i ja nemamo nikakvih primanja, ali imamo dvoje djece na fakultetu. Preživljavamo od sitnih poljoprivrednih poslova. Obnovu kuće sam jedva dobio, jer nisam imao potrebnu kategoriju oštećenja. Napokon se i to nakon nekog vremena sredilo. Unatoč takvom raspletu situacije, ostao sam aktivan u zajednici pa sam postao zamjenik načelnika Općine Đulovac. Tu sam funkciju obavljao volonterski, a bavio sam se uglavnom pitanjima vezanima za poljoprivredu. Sada samo mogu reći da je prije bilo bolje nego sada – prisjeća se Bosanac.
U međuvremenu ljudi su se počeli vraćati i zahtijevati povrat imovine koju su koristili kosovski Hrvati pri čemu su nastali problemi, jer morale biti deložirane čitave obitelji koje nisu imale kuda. No danas je taj problem više manje riješen, a aktualni su neki drugi problemi. Domicilno stanovništvo danas je tretirano poput pridošlica koje se tek trebaju izboriti za svoja prava.
Tako je bilo u Novoj Krivaji, naselju u kojem danas prevladava povratničko staro stanovništvo i kosovski Hrvati, a selo je do te mjere propalo da je nekadašnji društveni dom danas utočište raznih životinja. Situacija je još gora u Staroj Krivaji koja je 1992. godine cijela bila zapaljena, i to svih 28 kuća koliko ih je bilo izgrađeno.
Selo je od infrastrukture imalo samo struju, a sada tamo nema niti jedne naseljene kuće, iako su SDF i SNV radili popis zapaljenih i miniranih objekata. U Velikoj Klisi su prije rata postojale 42 kuće, a sada također nema niti jedne.
Neke od njih su minirane, a većina ih je devastirana uslijed čega su na kućama skinuti prozori, vrata i ostale instalacije tako da se danas na mjestu kuća može prepoznati samo kostur konstrukcije koji je u potpunosti zarastao korovom. Zaseok Kornaš prije je brojao 19 kuća, a sada su sve uništene, tj. 17 ih je devastirano, a dvije su minirane. Zasad su samo tri kuće od ukupnog broja obnovljene.
U Potočanima prevladava staračko stanovništvo, nekad su se svi bavili stočarstvom, ali danas nema ničega. Inače, ovaj kraj nije se toliko oslanjao na prerađivačku industriju, ljudi su održavali one kulture i u količinama kojima su im bile dostatne za osobne potrebe, a ono malo što se bavilo poljoprivredom odustalo je od te djelatnosti, jer su poljoprivredni strojevi tijekom rata pokradeni, a poljoprivredne površine ostale zapuštene. Porazna je činjenica da su se na području Đulovca poslije rata vratile svega tri obitelji s malom djecom, a zanimljivo je da su sva navedena naselja starija i od samog Đulovca oko kojeg su okupljena, jer je Đulovac naknadno nastao kada je tim mjestom prošla željeznica.
Upravo je to dokaz da su pripadnici srpske nacionalnosti domicilno stanovništvo koje na ovom području žive već stotinama godina. Upravo zbog toga Nikoli Bosancu baš kao u njegovim sunarodnjacima, teško prihvatiti činjenicu da se sada moraju osjećati strancima na vlastitoj zemlji.
– Kad sam se vratio naišao sam na brojne neugodnosti. Na primjer nisu me htjeli učlaniti u lovačko društvo iz razloga što su mislili ako se ja učlanim da će društvo automatski napustiti dvadesetak Hrvata. O problemima s pojedinim doseljenicima da i ne govorim. Namjerno nas maltretiraju da se iselimo, zauzimaju nam posjede, puštaju pse na nas, ne daju nam ni da odemo na vlastito polje. Općina ništa ne poduzima, a sud nije osjetljiv za naše probleme. Nadam se da će stvari krenuti na bolje – optimističan je Bosanac.
Danijela Havranek
Novica Vučinić, predsjednik pododbora “Prosvjete” u Moravicama
Nastava i roditelji
Kakve su aktivnosti pododbora i kakvi su odnosi sa srpskim organizacijama i lokalnom upravom?
Imamo muzičku sekciju koja okuplja uglavnom mlađe članove, Srbe, Hrvate i Muslimane koji su istovremeno i članovi KUD Željezničar. Od osam članova, dvojica su u srednjoj, a ostali u osnovnoj školi. Sviramo naše srpske stvari koje su prepoznatljive, kao na primjer “Nišku banju”, “Užičko kolo”, “Svilen konac” i slično. Crkveni hor u kome je desetak članova i koji je pod “Prosvjetom”, nastupa svake subote i nedjelje u liturgijama vezanim uz sve crkvene praznike koje pokrivamo u Gomirju, Moravicama,i Marindolu u Sloveniji. Ljudi kad završe srednju školu odu na rad ili na fakultet, hor većinom čine ljudi koji u Moravice dolaze preko vikenda i kad su praznici. Podupirući članovi koji plaćaju članarinu su uglavnom stariji ljudi, dok je mladima u muzičkoj sekciji ne naplaćujemo. S gradskim vlastima u Vrbovskom pod čijom smo jurisdikcijom, kao ni s Primorsko-goranskom županijom nikad nismo imali nikakvih problema. Čak i ako smo tražili nešto preko onog što je predviđeno godišnjim planom i programom za kulturne aktivnosti, uvijek smo to i dobivali. Odnosi između SPC-a i Prosvjete su odlični, kao i s centralom “Prosvjete”.
Koliko djece u općini, ali i u okolnim pohađa nastavu srpskog jezika i vjeronauku?
U tri škole u Moravicama, Gomirju i Vrbovskom ima 40-ak đaka koji uče po modelu C i kojima nastavu drži Valentina Vukadinović. Vjeronauku predaje paroh moravački Jelenko Stojanović i pohađa je oko 80 učenika. To što je učenika u modelu C dva puta manje nije problem u samom modelu, već što neki roditelji ne žele da mu djeca idu na nastavu srpskog. Vjeronauka je nešto što štiti crkva, katolička svoju i pravoslavna svoju, ali nastava po modelu C je nešto drugo. Mnogim roditeljima predstavlja problem kad dijete ide u školu i ima nastavu iz srpskog jezika jer smatraju da ih to stigmatizira, pogotovo kad rade u državnim i javnim službama.
Vi ste bili učesnik ljetnih škola “Prosvjete”. Kako ocjenjujete taj projekt?
Ljetna škola je generalno bila uspješan projekt. Pohađale su je dvije do tri grupe, odnosno 80 do 100 učenika iz cijele Hrvatske, a ne samo užeg područja. Od 1994. kad smo počeli sa školom u Peroju kod Pule do danas, nije održana samo jedne ili dvije godine. U Peroju smo bili u prostorijama crkve, a vladika nam je izlazio u susret. Od prije dvije godine smo na drugim mjestima, iako mislim da je škola u Peroju trebala ostati jer je to postala tradicija. Ta škola je do sada bila nagrada za najbolje učenike, ali i nadogradnja za područja koja su se u školi malo prakticirala, prije svega slikanje i muzika, pa smo radili slike, imali zborno pjevanje, djeca su učila plivati. To je bilo pravo okupljanje. No sada Ministarstvo obrazovanja traži da u radu Ljetne škole mogu učestvovati samo srpska djeca koji ne pohađaju nastavu srpskog ni po jednom programu. Škola će se održati, ali će učenici koji su završili peti, šesti ili sedmi razred imati program kao prvašići. A pitanje je što u sedam dana nauči dijete koje nikad nije učilo ni azbuku ni srpsku historiju? Kod učenika koji pohađaju nastavu tokom školske godine i koji su ranijih godina kao nagradu išli u ljetnu školu, nova će praksa izazvati pitanje zašto bi išli u školu kad na more idu djeca koja se preko godine nisu trudila.
Kakvi su planovi sa starom zgradom škole u Dokmanovićima?
U tom naselju je sjedište gradskog VSNM-a i “Prosvjete”, kao i folklorne grupa “Moravačke žene”. Staru školu građenu oko 1850. Vijeće i “Prosvjeta” uzeli su u zakup na 20 godina s namjerom da u njoj uredimo zavičajni muzej, pa smo od županije tražili sredstava za promjenu krova. Ima desetak poznatih ličnosti koje su rodom iz Moravica kao što su glumac Pero Kvrgić, slikar Đorđe Petrović ili filozof Gajo Petrović, ali i drugih ljudi iz Moravica koji su dali puno za mjesto, a nisu Srbi nego Hrvati, Mađari i drugih nacionalnosti. Svima njima kao znamenitim ličnostima dali bi njihov kutak.
N. Jovanović
Okrugli stol o očuvanju i korištenju antifašističkih spomenika na karlovačkom području
Obnova spomenika, ideologija i umjetnost
Većina spomenika je žrtva neimaštine, zapuštanja i rušenja iz političkih razloga, iako je RH potpisnica Haaške konvencije
“Očuvanje i mogućnosti javnog korištenja spomenika antifašističke borbe” bio je naziv okruglog stola u karlovačkom Gradskom muzeju, održanog u okviru partnerskog projekta “Naslijeđe borbe”, a sa temom očuvanja, obnavljanja komemorativne funkcije i mogućnostima javnog korištenja spomenika antifašističke borbe.
Projekt zajednički provode udruženja KA Matrix iz Karlovca, Škatula iz Rijeke, Monteparadiso iz Pule te Info-zona iz Splita. Najinteresantniji dio tribine bilo je predstavljanje do sada neobjavljene dokumentacije kako je mogao izgledati spomenik antifašizmu u karlovačkom Perivoju slobode, odnosno kako su izgled spomenika zamišljali autor Vanja Radauš i arhitekta Drago Ibler, u više varijanti. Spomenik je 1991. uništen dinamitom, te su njegovi ostaci uklonjeni. Ta je dokumentacija sačuvana u Hrvatskom muzeju arhitekture, a istražio ju je kustos Galerije Antuna Augustinčića iz Klanjca Davorin Vujčić, jedan od najboljih poznavalaca djela kipara Vanje Radauša.
– Ne znam zašto se kod nas stvari postavljaju nepomirljivo. Dio karlovačke Zvijezde (bivše šesterokrake utvrde) i bastiona mogao bi se drugačije urediti ali to ne isključuje komemoriranje antifašističkih događaja, rekao je Igor Čulig, povjesničar umjetnosti i kustos u karlovačkom Gradskom muzeju
– Kroz spomenik Vanje Radauša, 1955. postavljen u Karlovcu, dolazimo do srži problema: koji se kriteriji moraju uzeti u obzir prilikom obnove tih spomenika? Hoće li se obnavljati i u kojoj mjeri je to pitanje likovnih kriterija. Kada su spomenici postavljani, likovni kriteriji nisu bili jedini niti presudni već je presudan bio ideološki kriterij. Danas se ipak može razlučiti ono što je vrijedno za obnavljanje od onoga što nije izdržalo sud vremena. Karlovački spomenik prošao je sud vremena i ima veliku likovnu vrijednost. Grad treba odlučiti što želi sa Zvijezdom, kako će je i na koji način obnoviti, a meni bi bilo drago da spomenik ostane tu gdje je bio, rekao je Davorin Vujčić.
– SNV već dugi niz godina provodi aktivnosti vezane za valorizaciju i obnovu antifašističke spomeničke baštine, pa je tako i jedna od ideja bila da se uredi i tiska foto monografija. Mi smo u projekt uključene 2011. i zapravo smo, uz istraživanje i prikupljanje podataka o pojedinim spomenicima, odradile ‘idejno’ oblikovanje materijala i njegovu prezentaciju, rekla je Tihana Pupovac, koja se s Lanom Lovrenčić bavi očuvanjem i dokumentiranjem spomeničke baštine, a to su radile i u sklopu Srpskog narodnog vijeća.
– Većina spomenika je žrtva neimaštine i zapuštanja, iako je RH potpisnica Haaške konvencije o zaštiti ovih spomenika. Ljudi su zarađivali prodavajući spomenike u staro željezo, a bilo je i micanja spomenika iz ideoloških razloga, ne samo zadnji slučaj iz Brezovice nego je tu i sličan slučaj iz Trogira kada je bronca završila u Italiji, istaknula je Lana Lovrenčić.
M. Cimeša
Branko Kljajić, novi predsjednik Udruženja antifašista Karlovačke županije
Protiv manipulacija historijom
Iako ima 71. godinu Kljajić je jedan od mlađih članova Udruženja pa je želio pomoći onima koji su od svoj život posvetili antifašistima
Bivši karlovački advokat, sudac Općinskog i nekadašnjeg Okružnog suda u Karlovcu Branko Kljajić (71) novi je predsjednik Udruženja antifašista Karlovačke županije. Za potpredsjednike su izabrani Mirko Miladinović, Ratko Bošnjak i Simo Tatalović.
Borba sa poluistinama i protiv manipuliranja historijskim činjenicama bile su glavne aktivnosti u radu, kao i sprečavanje blaćenja NOB-a i ljudi koji su vodili tu borbu, rečeno je na izbornoj skupštini. Obnovljeni su spomenici u Gornjoj Trebinji i Perjasici te devastirani spomenik u Prkosu. Grad i Županija ne pomažu antifašistima, kao na primjer u Ozlju i Ogulinu, već najveću pomoć antifašistima u svakom smislu pružaju SNV iz Zagreba i VSNM Karlovačke županije. Njegovanje tradicija NOB-a, obnova spomenika na Petrovoj Gori, stabiliziranje Udruženja u Vojniću i Krnjaku te poboljšanje položaja u Dugoj Resi i Karlovcu, glavni su zadaci za naredno četverogodišnje razdoblje.
Polaganjem vijenaca kod Centralnog spomenika u karlovačkom Perivoju slobode antifašisti su obilježili Dan antifašističke borbe, Dan državnosti, prvu godišnjicu ulaska u EU i 69. godišnjicu pobjede nad fašizmom.
– U SAB-u sam aktivan šest godina, zbog ličnih opredjeljenja i shvaćanja. Pristalica sam teorije prirodnog prava što znači da se ljudi slobodni rađaju, slobodno žive i slobodno umiru. Fašizam je upravo suprotna ideologija koja tvrdi da postoje nadređene i podređene nacije, a to je dijametralno suprotno teoriji prirodnog prava. Ne mogu neki ljudi više vrijediti od drugih i u tome je suština moga zalaganja za antifašizam protiv fašizma, kaže novi predsjednik županijskih antifašista Branko Kljajić. Potječe iz Gornjeg Sjeničaka, iz antifašističke familije pa je i to jedan od razloga prihvaćanja ove funkcije. Iako ima 71. godinu Kljajić je jedan od mlađih članova Udruženja pa je želio pomoći Mirku Miladinoviću i počasnom predsjedniku Martinu Jendrašicu koji su od devedesetih svoj život i rad posvetili antifašistima.
– Da se ne angažiram, što bi mi rekao moj prezimenjak i Sjeničarac Miloš Kljajić, narodni heroj koji je poginuo na Žumberku kao komandant 13. proleterske brigade “Rade Končar”, čiji je prvi komandant bio također narodni heroj i general Rade Bulat?, kaže novi predsjednik. Dodaje da postoji velika razlika kada je odnos prema antifašizmu u pitanju. Dok je Biserka Vranić iz SDP-a bila gradonačelnica Ozlja taj je grad bio ogledni primjer odnosa lokalne vlasti prema antifašistima. Ogulinska organizacija je sada u dobrom položaju, dok Karlovac za svoju nema ni prostora ni novaca. Plan je ujednačiti aktivnosti antifašista na području cijele Županije. Kljajić ne obećava mnogo niti je veliki optimist s obzirom na okolnosti, ali da će se truditi da što više učini. Posebno mu smetaju teze koje se sve češće mogu čuti, a to su da je domovinski rat bio zapravo nastavak antifašističke borbe.
– Oni koji to govore bi onda trebali reći koji su to “fašisti” protiv kojih su se 90-tih borili? Jesu li “fašisti” ljudi sa Korduna, da li su to npr. potomci Rade Bulata, Vasilja Gaćeše, Gojka Nikoliša i mnogih drugih? Mislim da su to politička prepucavanja. Fašisti se ne mogu tražiti među srpskim narodom u RH jer je upravo on dao najveći doprinos u borbi protiv fašizma, od Španije do 1945. Ako su Srbi “fašisti” tko je onda u “slobodnom” dijelu RH srušio više od 3000 antifašističkih spomenika? Tko je totalno devastirao spomenik na Petrovoj Gori koji je nakon Oluje ostao u izvornom obliku?, pita novi predsjednik antifašista Karlovačke županije.
M. Cimeša
Ni sami nemaju, ali odvojili za unesrećene
Vojnić pomogao Obrenovcu
Kordunaši su održali humanitarni koncert, sakupili financijska sredstva, odjeću, hranu i odvezli ih u Srbiju
Građani općine Vojnić, posebno mlađi ljudi, pomogli su sunarodnjacima u Obrenovcu, stradalima u neviđenim poplavama. Organizirali su i održali humanitarni koncert, sakupili određena financijska sredstva, donacije u odjeći, hrani i odvezli ih u Srbiju.
– Koncert je održan 31. maja u Domu kulture u Vojniću, a sakupljenu pomoć ovih smo dana odvezli u Srbiju- kaže jedan od organizatora Jovica Kondić.
Cijelu stvar je organizirala grupa građana iz Vojnića, uglavnom roditelji djece koja plešu i sviraju u ansamblu vojnićkog pododbora SKD Prosvjeta.Na koncertu su nastupili domaći folkloraši iz pododbora Prosvjete iz Vojnića, Krnjaka i Vrginmosta. Ulaznice su prodavane po cijeni od 10 kuna, a akciji su se pridružili i lokalni poduzetnici svojim donacijama.
Ukupno je sakupljeno 6500 kuna i robe u vrijednosti od 4000 kuna, a sala Doma kulture bila je prepuna sa više od 400 gledalaca. Prikupljenim sredstvima kupljena su sredstva za higijenu, hrana i posteljina. Pomoć je otpremljena 24. 06. za Beograd a odvezli su je Jovica Kondić i Nikola Eremić. U Beogradu ih je dočekao Predsjednik udruženja ” Zavičajni klub Kordunaša Beograd” Petar Šaula koji je osigurao da se pomoć proslijedi u Crveni krst Beograd.
M. C.
Izložba Udruženja potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa ustaških logora Jadovno 1941. iz Banja Luke
O Jadovnom u Borovu
Izložba banjalučkog udruženja omogućava ljudima da za petnaestak minuta dobiju sliku o logoru Jadovno
U organizaciji Srpskog narodnog foruma iz Borova i Udruženja potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa ustaških logora Jadovno 1941. iz Banja Luke, u Borovu je upriličena dokumentarno-istorijska izložba “Moje Jadovno” te održano predavanje o zločinima koji su od aprila do avgusta 1941. počinile ustaške vlasti u tadašnjoj NDH, u kompleksu logora smrti Gospić – Jadovno – Pag. U tim strahovitim zločinima je u samo 132 dana stradalo više od 40 hiljada Srba, Jevreja i Roma. U Jadovnom su ubijena i 73 pravoslavna sveštenika, među kojima mitropolit dabrobosanski Petar Zimonjić i vladika gornjokarlovački Sava Trlajić. Autori izložbe su Predrag Lozo, Dragoslav Ilić i Dušan Bastašić, predsednik Udruženja Jadovno 1941.
– Ova izložba omogućava ljudima da u današnje vreme kada nemaju puno vremena da čitaju knjige, u 15-tak minuta dobiju sliku o tome šta je to bilo Jadovno. Više mogu da saznaju na našem sajtu jadovno.com ili u knjigama, dvotomnom delu Đure Zatezala. Na našoj internetskoj stranici se nalazi i poimenični popis 10.502 žrtve, a formirali smo i bazu podataka pretraživu po različitim kriterijumima. Javlja nam se sve više ljudi koji pronalaze članove svojih porodica, a za koje nisu znali gde su i kako stradali, kaže Bastašić. U Jadovnom je ubijen i otac Save Cetine iz Borova koji je odveden u logor zajedno sa još desetak meštana.
– Moj otac je prvo odveden u Vukovar gde je tokom petnaest dana bio mučen i zlostavljan. Sećam se da sam s majkom odlazio da ga posetim. Posle toga je bio prebačen u logor Danica kod Koprivnice, odakle je jedno vreme slao pisma. Poslednje pismo u kojem govori da će biti premešten negde dalje, odakle se nikad nije vratio, sačuvao sam do danas i dao sam ga udruženju Jadovno 1941., priča ovaj Borovac. Izložba i predavanje dosad su upriličeni u desetak gradova Republike Srpske i Republike Srbije, zatim u Oslu, Londonu, Lesteru i Njujorku.
– Ovo je prvi put da smo izložbu o ustaškom logoru Jadovno postavili na području Republike Hrvatske. Pokušavali smo to u protekle dve godine sa nekoliko srpskih institucija, ali nismo imali sreće. Zahvaljujući mladim ljudima iz Srpskog narodnog foruma iz Borova, koji su nas pozvali, ovde smo da pokažemo izložbu u Hrvatskoj, državi u kojoj se desio stravični zločin i na čijem području se po kraškim jamama još uvek nalaze žrtve tih zločina, državi u kojoj je preko 3 hiljade spomen-obeležja žrtvama Drugog svetskog rata i antifašističke borbe uništeno. Verujem da je ovo tek prva od izložbi i predavanja o Jadovnom koje ćemo održati u Hrvatskoj i da ćemo na taj način animirati njene institucije da se ovaj nezadovoljavajući odnos prema stratištima srpskog, jevrejskog i romskog naroda promeni, istakao je Bastašić.
– Pored strašnih zločina i mučenja koja s pretrpele žrtva logora Jadovno, jednako zastrašujuća je stigma ćutanja koja traje do današnjih dana o tome šta je predstavljalo Jadovno u zločinačkoj NDH, rekao je predsednik SNF-a Goran Čelar. Udruženje Jadovno 1941. osnovano je 2010. godine u Banja Luci, a Bastašića je na istraživanje motivisala i porodična tragedija jer su u Jadovnom ubijena njegova dva rođena deda, njihova braća i stric.
Izložbi su uz načelnika opštine Borovo Zorana Baćanovića, generalnog konzula Republike Srbije u Vukovaru Živorada Simića, predstavnike Srpske pravoslavne crkve i druge goste, prisustvovali i narodni poslanik u skupštini Republike Srbije Aleksandar Čotrić, šef delegacije u Interparlamentarnoj skupštini pravoslavlja i Đorđe Aleksić, savetnik u ministarstvu inostranih poslova Republike Srbije. “Moje Jadovno” je na Vidovdan, bilo prikazano u Filadelfiji gde se obeležava 200 godina od dolaska prvog Srbina u Ameriku.
D. Bošnjak
In memoriam: Svetozar Đorđević (1931. – 2014.)
Pomagao je mnogima
Svetozar Đorđević (1931. – 2014.) bio je avijatičarski snimatelj, pripadnik mirovnih misija UN-a i cijenjen u zajednici kao dobrotvor
Nakon duge i teške bolesti, u Zagrebu je 23. juna umro Svetozar Đorđević, čovjek koji je imao zanimljivu karijeru i koji je prije svega svega nastojao pomoći drugima u najmutnijim vremenima kad su se drugi ustručavali.
Rođen 10. januara 1931. u selu Krupac kod Pirota, Svetozar je nakon smrti majke rano krenuo u svijet, pa je nakon školovanja stekao specijalnost snimatelja na avionu te dolazi na aerodrom Pleso, a postaje i foto-reporter. Tokom godinu dana, 1960. i 1961. godine pripadnik je jugoslovenskog kontigenta u međunarodnoj misiji UN na Sinaju, koja je do šestodnevnog rata 1967. razdvajala Izraelce i Arape. Za tada snimljene slike proglašen je najboljim fotoreporterom UNEF-a, a neke od njegovih fotografija obišle su svijet i bile nagrađivane. Osim što je snimao fotografije, Svetozar je pomagao ljudima kojima je pomoć bila potrebna, da bi svoju humanost nastavio prakticirati i kasnije. U penziju je otišao 1983. i otada je, kako svi kažu, mnogima pomagao na sve moguće načine.
– U životu i nisam gledao ko si i šta si, već da li si ili nisi čovek, govorio je za života, a osim što je ljudima na sudu pomagao da dođu do svojih prava, vezanih uz stanove u kojima su živjeli, tokom 90-ih pomagao je i u manastiru Sv. Petke.
Ljudi su ga voljeli, ali je bolest koja ga je izjedala onemogućila da, osim što je pratio zbivanja u srpskoj zajednici, u njih više uključi. O njegovoj omiljenosti govori i velik broj ljudi koji su se skupili na ispraćaju na zagrebačkom Krematoriju.
N. J.
Najomiljeniji stanovnik gradića na Baniji
Dobri duh Topuskog
Sreten Đorđievski, hrabri borac protiv teške bolesti, svojom dobrotom i nepokolebljivošću uzor je mještanima
Ako bi u Topuskom netko organizirao izbor za najomiljenijeg stanovnika ovog lječilišno turističkog gradića, bez konkurencije bi pobijedio Sreten Đorđievski, odrastao muškarac s licem dječaka, čovjek koji se čitav život bori sa tetraparezom, okrutnom bolešću koja mu ugrožava sve lokomotorne funkcije tijela. No Sreten je ujedno čovjek koji je sve to uspio pobijediti i potisnuti, a njegov bistar um i dobra duša nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Zbog nesređenih prilika u obitelji, problematičnih odnosa s bratom te smrti oba roditelja još 1987. Sreten je, u okolici Karlovca, gdje je tada živio, prolazio teške trenutke. Slijedio je dug oporavak u raznim domovima i bolnicama, a prije desetak godina upućen je na terapije u Lječilište Topusko.
Vrlo brzo, čitav grad upoznao je uvijek nasmiješenog čovjeka na biciklu, zavoljeli su ga i djelatnici Lječilišta i vrlo brzo Sreten je u Topuskom stekao brojne prijatelje. Nakon završetka liječenja i povratka u Karlovac, sve češće je dolazio u Topusko na razne fešte i manifestacije. Jednostavno, sjedne na autobus i – eto ga u Topuskom! Kada je shvatio da bez tog gradića i prijatelja koje je stekao više ne može, poduzeo je sve da iz Karlovca preseli u Topusko, što mu je prije šest godina i uspjelo.
– Primam očevu mirovinu i kad platim boravak u ustanovi gdje sam udomljen, ostane mi 100 kuna. Sasvim dovoljno – teško i nerazgovijetno govori Sreten, ali sa puno žara i širokog osmjeha.
– Još od kada sam dolazio u Topusko na terapije, izvrsno sam se osjećao, kako zdravstveno, tako i duševno. Nitko nije nepristojno buljio u mene kad hodam pješice ili kada teško izgovaram riječi. Stekao sam mnogo prijatelja i odlučio sam živjeti ovdje. Svi me poštuju, a najviše me raduje što me smatraju ravnopravnim, pa razgovaramo o svemu i svačemu. Brojne darove koje mi ljudi nude uglavnom odbijam, tu i tamo prihvatim neki mali poklon, pokoju voćku ili sok. Ne treba mi jer mi je mojih 100 kuna mjesečno, sasvim dovoljno. Tamo gdje živim, imam sve što treba i vrlo su pažljivi prema meni – objašnjava Sreten, koje je već tri godine smješten u Obiteljski dom Duković u Topuskom.
Vlasnik ovog centra za starije i nemoćne, Stanko Duković, kaže da je Sreten divan čovjek i smatra ga članom obitelji, a ne štićenikom.
– Vrlo je intelegentan. Omogućio sam mu boravak u zasebnoj sobi, kupio sam mu računalo, TV i mobitel, pa Sreten uživa. Nevjerovatan je to čovjek, s kim god započne razgovor, ta osoba mu postaje prijatelj i zavoli ga, kao što smo ga zavoljeli moja supruga i ja. Ima istančan osjećaj za pravednost i dobrotu, pa se druži samo s dobrim ljudima. U Topuskom se već zna – kada vidiš Sretena da s nekim priča, taj je zasigurno dobar čovjek – kaže Stanko Duković.
– Kada se svojevremeno u Topuskom održavao radijski festival “Oni dolaze”, fešta se otegla duboko u noć i Sretenu je pobjegao zadnji autobus za Karlovac – prisjeća se recepcionerka Top – termi, Osvit Gavrić.
– Suprug i ja ponudili smo mu smještaj kod nas. Bilo je vrlo dirljivo. Želio je spavati na podu, jer, kako reče, ne bi želio prljati posteljinu. Kada je ipak pristao, skromno je večerao, a cijelo vrijeme pazio da mrvice na padaju po podu, bio je vrlo pažljiv i uljudan. Od tada smo veliki prijatelji, a i svima nama u Lječilištu i Top – Termama, Sreten je zapeo za srce – kaže Osvit.
Uz veliko srce i dušu koji ga krase, Sreten ima još jednu odliku koja danas mnogima nedostaje. U svakom svom naumu je uporan. Sa 8 godina, potpuno samostalno naučio je čitati i pisati. Kako ga ruke ne slušaju, pisao je najprije na pisaćem stroju, a danas se služi računalom. Da Sreten ima o čemu pisati, nema nikakve sumnje, jer je već sam njegov život, roman. A u ovom gradiću u njegovoj bogatoj povijesti, kroz koji su protutnjili kraljevi, carevi, banovi, pjesnici i baruni, nikada nije bilo čovjeka poput Sretena Đorđievskog. Ako ga mještani ujutro ne vide na raskrsnicama, perivojima ili parkovima, svi se zabrinu i pitaju se: Gdje je Sreten ?
Vladimir Jurišić
Samozapošljavanje žena
Vijeće srpske nacionalne manjine Karlovačke županije pokrenulo je projekt samozapošljavanja žena na području županije pod nazivom Novi početak.
– Projektne aktivnosti obuhvaćaju niz radionica kroz koje će 20-tak žena unutar srpske zajednice s područja Karlovca, Ogulina, Plaškog i Krnjaka razviti nove vještine i posredno koje im mogu dodatne izvore prihoda za svoje obitelji, rekao je zamjenik župana Siniša Ljubojević. Korisnice projekta će se povezati međusobno i sa drugim članovima zajednice što će doprinijeti povećanju kohezije unutar zajednice i jačanje utjecaja na društvena kretanja i odnose na razini županije. Suradnici na projektu su Vijeća srpskih nacionalnih manjina i pododbori SKD-a Prosvjeta u navedenim sredinama. Radionice se financiraju sredstvima SNV-a. Ideju za projekt dala je potpredsjednice županijskog VSNM-a i predsjednica županijskog Aktiva žena SDSS-a Natalija Popović-Ivančević, koja ga i provodi.
Prve radionice ukrašavanja drvenih kutija decoupage tehnikom u Karlovcu i Krnjaku su održane u vrlo kreativnom raspoloženju.
N. J.
Obilježen Dan antifašističke borbe
Dan antifašističke borbe u Osječko-baranjskoj županiji obilježen je na području Paučja i Podgorja, a u organizaciji osječke Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista OBŽ. Uz članove antifašističkih udruga i mještane, na obilježavanju su bile delegacije Pokrajinskog odbora SUBNOR-a Vojvodine, na čelu s potpredsjednicima Savom Rošićem i Stevom Dračom, te opštinskih odbora SUBNOR-a Apatina, Sombora i Šida. Također svoje predstavnike na obilježavanju imala je i Udruga antifašističkih boraca NOR-a i antifašista Općine Trpinja.
Historijski sat održao je Jovan Nišević iz Osijeka, koji je govorio o dizanju ustanka u Slavoniji, o prihvatanju zbjegova u Živčanima i formiranju lokalne vlasti. Prigodan govor u povodu Dana antifašističke borbe održao je i pozdravne riječi svim učesnicima i gostima uputio Nikola Opačić iz Belog Manastira, potpredsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH. Na kraju, okupljenima se pozdravnim govorom obratio i Sava Rošić u ime Pokrajinskog odbora SUBNOR-a Vojvodine.
J. N.
Borovčani i Negoslavčani na Sajmu preduzetništva i inovacija u Temerinu
Naši preduzetnici u Temerinu
Sajam u Temerinu je okupio 58 izlagača iz Hrvatske i Srbije, a izlagači sa istoka Hrvatske učestvuju u prekograničnom IPA projektu
Preduzetnici, udruženja i poljoprivredna gazdinstva sa područja opština Borovo i Negoslavci učestvovali su poslednjeg junskog vikenda na Sajmu preduzetništva i inovacija u Temerinu. Sajam je deo projekta “Mreža centara za razvoj preduzetništa i prekograničnu saradnju” finansiranog sa 192 hiljade eura iz IPA predpristupnog fonda “Hrvatska – Srbija 2007 – 2013. godine”, u kojem učestvuje pet opština, Borovo i Negoslavci iz Hrvatske i Temerin, Titel i Žabalj iz Srbije.
Prvi susret privrednika upriličen je u novembru u Borovu i Negoslavcima, a sajam u Temerinu bio je prilika da se započeti razgovori i razmena iskustava nastave s ciljem uspostavljanja privredne saradnje. Sajam koji je okupio 58 izlagača iz Hrvatske i Srbije, svečano je otvorio sekretar za privredu, zapošljavanje i ravnopravnost polova Autonomne pokrajine Vojvodine Miroslav Vasin.
– Ovaj projekat pokazuje da je Srbija spremna da prihvati dragocena iskustva svojih suseda koji su u Evropskoj uniji i da se zajedničkim naporima mogu postići privredni rezultati, rekao je, između ostalog Vasin. Projekat je započeo u martu prošle, a trajaće do kraja avgusta ove godine. Za to vreme u svih pet opština otvoreni su i opremljeni projektni centri u kojima je, nakon obuke više od stotinu kandidata, zaposleno po dvoje s najboljim rezultatima. Oni već rade na idejama i projektnim predlozima kojima će doprineti razvoju svojih sredina. Neke od njih, poput projekta razvoja lovnog i ribolovnog turizma u Borovu i projekta povećavanja broja stočnih farmi u Negoslavcima uz ekološko zbrinjavanje otpada s tih farmi, predstavili su Bojan Rakazović, Miloš Maksimović i Siniša Tripunović.
– Do kraja avgusta izdaćemo katalog sa održanog sajma, rezimirati rezultate čitavog projekta i predati ga onima koje smo naučili kako treba raditi. Mislim da je stvorena jako dobra baza i da su svi učesnici projekta ozbiljno shvatili postavljene zadatke i ciljeve. Mi koji smo malo stariji i iskusniji nadalje ćemo pratiti rad zajedničke mreže preduzetničkih centara i pomagati koliko bude potrebno, rekao nam je menadžer projekta Vladimir Biljnja iz Temerina, izrazivši zadovoljstvo postignutim rezultatima. Njima su zadovoljna i opštinska rukovodstva u Borovu i Negoslavcima.
– Najznačajniji rezultat ovog projekta je obuka mladih ljudi i ono što nam ostaje u Borovu, a to je otvoreni projektni centar, rekao je načelnik opštine Borovo Zoran Baćanović.
– Ovaj projekat sadrži dve važne dimenzije. Jedna je usmerena ka jačanju ljudskih potencijala jer su mladi ljudi koji su prošli edukaciju za upravljanje projektnim ciklusom stekli znanja i veštine. Oni će biti servis jednicama lokalne samouprave, udruženjima, poljoprivrednim zadrugama i gazdinstvima. Druga je dimenzija jačanje poslovne klime i preduzetničkog duha te ostvarivanje novih kontakata s obe strane granice, razmena iskustava i unapređenje rada. Budući da su naši prostori ekonomski nerazvijeni, na ovaj način dajemo šansu razvoju što je onda i prilika za ostanak ljudi, zaključio je načelnik opštine Negoslavci Dušan Jeckov.
D. Bošnjak
U Dardi održana 8. Međunarodna smotra folklora nacionalnih manjina
Pobedili svi učesnici
Domaćini iz Darde su gostima iz poplavljenog područja ponudili nabavku novih nošnji
U sklopu obeležavanja manifestacije Dani Opštine Darda, u ovoj je baranjskoj opštini pored brojnih kulturnih i sportskih događaja, 27. juna održana i tradicionalna međunarodna smotra folklora. Osma po redu smotra, u organizaciji SKD-a Prosvjeta, pododbora Darda, održana je na pozornici SRC-a Đola. Kao svake godine i ove je okupila pristojan broj amaterskih kulturno-umetničkih društava i veliki broj posetilaca.
U suncem okupanoj suboti smotru je otvorio Mirko Marković, predsednik Pododbora SKD-a Prosvjeta, a na smotri su učestvovali KUD Joakim Hardu Petrovci, SKUD Ivan Brnjak Slovak Jelisavec, BKUD Ljiljan Drenovci, KUD Čardaš Suza, RKUD Darda Darda, HKUD Vladimir Nazor Sombor, UPKD Ukrajina Slavonski Brod, Zajednica Roma Romski san Zagreb i domaći KUD Branko Radičević Darda. Sudeći po količini aplauza kojima su nagrađivani nastupi teško je reći koji su folkloraši bili najbolji, ali s obzirom da manifestacija i nije imala takmičarski karakter pobednici su svi.
Ono što će posebno ostati u sećanju organizatora, učesnika i posetilaca smotre predvečernji je defile učesnika na kojem se mogla videti sva lepota različitih kultura i običaja. Na kraju spomenimo human gest domaćina. BKUD-u Ljiljan iz Drenovaca u ne tako davnim poplavama uništena je kompletna nošnja za nastupe zbog čega su bili primorani nastupati u posuđenim nošnjama. Ganut tragedijom koju su preživeli Mirko Marković se ponudio da im nabavi kompletnu nošnju što su gosti, uz veliku zahvalu, odbili jer su se, kako su reklli, za tu priliku snašli. Pored mnogobrojne publike smotri folklora, koja je potrajala do kasnih večernjih sati, prisustvovali su Živorad Simić, generalni konzul Srbije, Anto Vukoje, načelnik Opštine Darda i Radomir Čvarković, zamenik načelnika.
Zoran Popović
Velik uspjeh nogometaša “Petrove Gore”
Prvoligaši iz Vojnića
U 20 odigranih utakmica Druge županijske lihe ostvareno je 14 pobjeda, nijedan neriješen rezultat i šest poraza
Velik uspjeh ostvarili su nogometaši “Petrove Gore” iz Vojnića i plasirali se u Prvu županijsku nogometnu ligu Nogometnog saveza Karlovačke županije. U zadnjem kolu Druge županijske lige na gostovanju u Josipdolu sa 4:1 pobijedili su istoimenu domaću ekipu i na tablici tako preskočili “Mrežnicu” iz Zvečaja, osvojili drugo mjesto i plasman u viši rang takmičenja.
U 20 odigranih utakmica ostvareno je 14 pobjeda, nijedan neriješen rezultat i šest poraza. Postignuto je 71, a primljena su 32 gola. Momčad je bila i u četvrtfinalu Županijskog nogometnog kupa gdje su poraženi od trećeligaša Karlovca. U juniorskom ligaškom takmičenju osvojeno je drugo mjesto, pioniri i najmlađi-limači osvojili su treća mjesta. Na nedavnom turniru najmlađih nogometaša-limača kojeg je u Karlovcu organizirao “Vatrogasac”, najmlađi Vojnićarci su među 11 ekipa osvojili četvrto mjesto.
Zato trener mladih selekcija u klubu Nemanja Eremić s pravom kaže da za budućnost kluba kada je igrački kadar u pitanju ne treba brinuti. U četiri selekcije (limači, pioniri, juniori i seniori) ukupno je registrirano 92 igrača i pet trenera. Sve selekcije u takmičarskoj sezoni 2013./2014. ukupno su odigrale oko 150 utakmica, prvenstvenih, kup i prijateljskih.
– Sezona je bila vrlo duga, naporna i zato čestitam svim igračima iz svih selekcija koji su sve to izdržali, posebno zato što su svojim novcem često plaćali gorivo za odlaske na utakmice, svjesni teške financijske situacije koja je višegodišnja konstanta u našem radu. Zapravo, to nam je najveći problem od obnavljanja rada kluba 23. avgusta 2005. Ipak uz pomoć ljudi koji vole naš klub iz Vojnića, Vrginmosta, Topuskog, Krnjaka, donacijama iz dijaspore, pomoći općine Vojnić, Srpskog narodnog vijeća iz Zagreba, Županijskog VSNM-a, zalaganjem predsjednika Predraga Kneževića, uprave, članova skupštine, trenera i roditelja posebno uspjeli smo sezonu uspješno privesti kraju i razveseliti naše navijače plasmanom u Prvu županijsku ligu, kaže Slobodan Malić, tajnik kluba.
– Završetkom sezone obaveze za naš klub nikako ne prestaju već smo se odmah počeli pripremati za iduću sezonu. Slažemo igrački kadar, pokušavamo pronaći sredstva za iduću sezonu, nabaviti što više nove opreme, urediti teren i klupske prostorije. I ove ćemo godine organizirati našu tradicionalnu “Zelenu noć” na kojoj se svake godine odaziva sve veći broj ljudi, a koja nama služi za prikupljanje neophodnih financijskih sredstava za rad. “Zelena noć” će se ove godine održati na Muljavi 26. jula i ja ovom prilikom pozivam sve ljude i naše prijatelje željne dobre zabave i druženja da dođu i da nam tako financijski pomognu, kaže Predrag Knežević, predsjednik kluba.
Od jeseni u novom rangu
Seniorska momčad NK “Petrova Gora”, novi član Prve županijske nogometne lige Nogometnog Saveza Karlovačke županije. Na fotografiji stoje (s lijeva na desno): Minjo Martinović, najvatreniji navijač, Predrag Knežević, predsjednik kluba, Miloš Mrkić, Strahinja Oparnica, Miloš Lukač, Branimir Sijerić, Jovan Maćešić, Saša Kolar, Bojan Novković, Stjepan Štef Benić, trener. Donji red: Amir Hušidić, Petar Malbaša, Milan Vrga, Siniša Lončar, Nikola Malbaša, Petar Gvozdenović, Miloš Musulin, Danijel Rod, Ilija Kosanović, Svetozar Macut, Nikola Bakić i Nikola Šimulija.
M. Cimeša
Stogodnjak (223)
4. 7. – 11. 7. 1914: protivnici vladajuće koalicije i Srba u Hrvatskoj nemalo su zbunjeni izjavom ministra predsjednika grofa Tisze koji se otvoreno stavio na stranu napadnutih. Što je kazao Tisza? Najprije – da je politička situacija u Hrvatskoj nakon sarajevskog atentata i dalje stabilna. Zatim da je politika eventualno jednostranog pogodovanja, bilo Srbima, bilo Hrvatima – nemoguća. I na kraju – energično je osudio protivsrpsku harangu koja se polako pretvara u politički teror i koja ozbiljno prijeti da destabilizira zemlju. “Protivsrpski kurs u Hrvatskoj nije samo štetan, već i nemoguć. Jer za volju elemenata koji hoće da steknu jeftine lovore optužbama protiv svojih sugrađana, bilo bi sudbonosno rušiti jednu teško stvorenu, a čvrstu političku situaciju i upuštati se u nepotrebne eksperimente…” kazao je uz ostalo Tisza.
* unatoč pomirljivim tonovima grofa Tisze u Hrvatskoj se ipak, kao izravna posljedica atentata u Sarajevu, sve više širi antisrpsko raspoloženje. Najjaču harangu predvode frankovci. Naoružani palicama i kamenjem u skupinama kruže zagrebačkim ulicama i povremeno izvikuju parole mržnje. Novine izvještavaju da su u Petrinji frankovci održali protusrpske demonstracije i pritom kamenjem demolirali više srpskih kuća, a sa Srpske štedionice skinuta je ploča s natpisom i javno spaljena. U Glini su srpske kuće preko noći premazane tintom, u Brodu su pak frankovci proširili izmišljotinu da je u Beogradu razoreno austrougarsko poslanstvo… Vijesti o ozbiljnim incidentima stižu i iz drugih gradova… Na vidnom mjestu objavljen je i telegram katoličkog svećenika Turzana iz Osekova, kod Popovače, koji poručuje: “Ako u našim žilama teče još krv, a ne voda, ne dozvolimo da sotonska figura Svetozara Pribićevića prekorači prag hrvatske sabornice. U boj i u legije za svoga kralja i hrvatska prava! Hrvatske mišice ukrotile su bijesne janjičare, ukrotiće i podle srpske kukavice…” Zabilježeno je, međutim, i nekoliko slučajeva da su Hrvati stali u zaštitu napadnutih Srba, kao u Varaždinu i Ivancu, primjerice, gdje noćne straže čuvaju srpske kuće, a u katoličkim crkvama u tim gradovima svećenici pozivaju vjernike da bojkotiraju frankovačke pozive na antisrpske demonstracije. U međuvremenu oglasila se i službena Hrvatska korespondencija prenoseći naredbu bana Ivana Škrleca: “Pošto se pokazalo da se demonstracije neprekidno opetuju, te da su dosegle takav stupanj da je u nekim mjestima ugrožen javni mir i poredak, treba poduzeti sve potrebne mjere da se predusretne svakom napadaju na osobe i imetak i da se upozori općinstvo da će biti svako, koji se u tom pogledu ogriješi, pozvan na najstrožu odgovornost i pridržan na naknadu štete…”
* neka glasila u Hrvatskoj objavljuju “senzacionalnu vijest” da iza Sarajevskog atentata stoji – književnik Milan Pribićević, Svetozarov brat! Tako list Hrvatska navodi izjavu dvojice anonimnih ljudi koji tvrde da ih je “Pribićević kod zadnjeg pohoda hrvatskih zagrebačkih akademičara odveo s još deset omladinaca u srpski javni arsenal i pokazivao im bombe, govoreći: ‘Gospodo, ovdje sazrijevaju jabuke za vaše Habsburgovce!’…” Vrlo brzo se, međutim, ispostavilo da je riječ o besprizornoj izmišljotini, jer novine nisu mogle odgovoriti na dva ključna pitanja – kad je bio taj “pohod” i gdje se nalazi “srpski arsenal”?
Đorđe Ličina