Forum otvoren za umjetnike

Foto: Jovica Drobnjak

Cjelovečernji kulturni događaj pod nazivom Antisalon održava se u petak, 18. srpnja u zagrebačkom Autonomnom kulturnom centru Medika: zamišljen kao opozicija Salonu mladih u organizaciji HDLU-a, prvi put je organiziran 2012. godine. Organizatori Antisalona, slikar Stipan Tadić i kustos Vladimir Tatomir, žele pomoći mladim umjetnicima tako što će scenu učiniti vidljivijom i preglednijom, odnosno omogućiti izlaganje onima koji teže prolaze na natječajima, maksimalno pojednostavljujući cijeli taj proces odmicanjem od institucija i uklanjanjem svih suvišnih prepreka koje se znaju naći pred nekim radom na njegovu putu od autora do publike.

– Antisalon je nastao kao svojevrsni forum otvoren za umjetnike. Koncept se izrodio iz vrlo jednostavne potrebe da se mladim i neafirmiranim umjetnicima pruži prilika da nastupe i prikažu radove, bez potrebe za dokazivanjem. Detektirali smo, naime, značajan nedostatak komunikacije između institucija i njezinih predstavnika, kao i nedostatak senzibiliteta prema publici i potrebi da se ona animira. Sve te nedostatke htjeli smo korigirati najbolje što znamo i pritom pokazati da je to moguće s minimalnim sredstvima – kaže Tatomir.

Ove su se godine mnogi mladi umjetnici osjetili zakinutima pozivnim tekstom Salona mladih, koji su doživjeli kao ograničavajući i isključujući, odnosno kao pokušaj da se čitava hrvatska suvremena umjetnost svede u uske okvire, čime bi se isključili oni koji se izražavaju drukčijim sredstvima. Tadić navodi kako su ciljevi Antisalona i transparentnost natječaja Salona mladih i poticanje alternativnih načina izlaganja, čime se za umjetnike ruše barikade.

– Rezultat ovogodišnjeg koncepta Salona mladih nije publici ponudio nimalo izazovan postav, što se moglo i očekivati zbog vrlo isključivog i ambivalentnog natječaja; dok je, u prvu ruku, oštro diskvalificirao problemske i konceptualne umjetničke prakse, u drugu se preko medija negacijski i oštro reagiralo na negodovanja značajnog dijela umjetnika, bez nuđenja konkretnijih pojašnjenja. Zastarjelim i promašenim mi se čini svaki događaj koji se izdiže iznad svojih autora, a štetnim svaki onaj koji potiče na pasivnost, promičući pritom slabljenje kreativnog ili medijatorskog potencijala. Uspoređujući predstavljene radove, evidentno je da su s ovogodišnjeg Salona izostali brojni mladi umjetnici i umjetnice čiji se radovi mogu okarakterizirati terminima konceptualnog, performativnog, intermedijalnog. Problematičnim i indikativnim vidim izostanak pomirljivog tona od strane organizatora, čija bi primarna obaveza trebala biti skrb za svoje članove. Diskutabilnim možemo smatrati i princip nagrađivanja. U tako postavljenom sustavu, nagrađivanje “izvrsnosti” služi legitimaciji jedne isključive (kulturne) politike – kaže Tatomir.

Dodaje kako je autorima uski formalni okvir nametnut kao glavni kriterij, premda velik broj umjetnica i umjetnika definira svoj rad prema njegovu poslanju, odnosno konceptualnoj snazi i društvenoj relevantnosti. Na Antisalonu su stoga predstavljeni radovi odbijenih autora, koji različito odgovaraju na institucionalni zahtjev natječaja ili na nove društvene izazove.

– Antisalon želi pružiti mogućnost transparencije Salona mladih, bez obzira na ovogodišnje njegove probleme. Kao organizatori Antisalona, moramo prihvatiti svaki Salon kao specifičan i prilagoditi ga iz godine u godinu svakoj posebnosti. Posebno bih naglasio kategoriju fotografa koji su, bez obzira na natječajni tekst, najčešće isključeni, pa će stoga na Antisalonu za njih biti otvorena posebna sekcija – najavljuje Tadić, koji smatra bitnim rad na sporednoj struji i jačanju alternative, pogotovo u izlagačkom sustavu.

– Veliki napredak koncepta Salona mladih bio bi kada bi se on iskoristio kao sredstvo dodatne edukacije i usmjeravanja autora, ali i stručnog usavršavanja mladih kustosa, uz pomoć i mentorstvo matične i srodnih organizacija. Nadam se da će se uskoro institucija Salona mladih početi koristiti kao alat za istraživanje različitih modela sinergijskog i interdisciplinarnog djelovanja. Takav “holistički” pristup zahtijevao bi znatno veći angažman organizatora, no postignuti rezultati zasigurno bi nadmašili dosadašnje. Krajnji učinak kretao bi se od individualnog do kolektivnog benefita, od praktičnog usavršavanja umjetnika i kustosa na individualnoj razini do jačanja društvenog utjecaja umjetnosti i njenih institucija – govori Tatomir.

Pozitivnim rezultatom Antisalona smatra dobivanje šire i iskrenije slike ukupne umjetničke scene, na kojoj je posjetiteljima i izlagačima omogućeno da se povežu i podijele stavove, a pritom i do jutra zabave na prigodnom partiju. Antisalonom se želi obogatiti scena, a nije zanemariv ni subverzivni moment ignoriranja institucija, čime se pokazuje da i samoorganizacija ponekad može biti i prikladna i dostatna, kao izravan otpor liberalnim tržišnim strujanjima, za kakva u umjetničkim pitanjima ne bi trebalo biti mjesta.

– Umjetnici žive u kapitalističkom sustavu kao i drugi ljudi, pa time grade i takav sustav vrijednosti. Često je umjetnički rad fokusiran ponajprije na uspjeh i novac, pa počinje nalikovati proizvodu. No svaki sustav ima i logičan otpor, to je ono što cijelu stvar tjera naprijed – zaključuje Stipan Tadić.