Intrigator

Dubrovčanima zabranjen pristup na tradicionalno kupalište

O slatka neslobodo

Na žal ispod hotela Libertas smjet će kročiti samo hotelski gosti – nedavno je srušena komunalna pristupna skalinada za ostatak naroda 

Dubrovački hotel Libertas, izgrađen krajem šezdesetih godina 20. stoljeća, nekoć je svojim kaskadnim pročeljem bio tako dobro uklopljen u arhitektonsku vizuru i sam prirodni reljef grada da su u pravilu jedino Dubrovčani primjećivali kako ga je Lordan Zafranović previdio u montaži uvodnih scena filma “Okupacija u 26 slika”, i od toga pravili lokalni vic. To hipermoderno i, konačno, antologijsko zdanje, iscrtano po Andriji Čičin-Šainu, Žarku Vinceku i Raulu Goldoniju, dakle, nije svojim izgledom odveć bolo u oko ni s vedute koja je imala predstavljati Dubrovnik otprije Drugog svjetskog rata.

Nakon temeljite ratne devastacije 1991. i 1992. godine, hotel Libertas otkupljuje izvjesna bugarska, a zatim turska hotelijerska grupacija, pa započinje nad njim obnovu i, nota bene, dogradnju. Kapacitet od oko 350 soba, s mnogobrojnim popratnim sadržajima, privatnom je kupcu bio premalen, te je ishodio dozvolu da ga proširi. I zato danas Libertas više nalikuje depandansi Pentagona, dvama u plićaku sudarenim kruzerima ili naprosto jednom od onih nebrojenih, bezličnih resorta koji se mogu naći po čitavom turistiziranom svijetu. I možete ih mijenjati jednog za drugog bez imalo prilagodbe.

Naravno, za sve to odgovorne su u prvom redu gradske vlasti, a zatim i nadležne državne službe. Ali, nažalost, ne samo za metastazirane gabarite hotelskog kompleksa, nego i za širi odnos njegova vlasnika spram domicilne zajednice. Riječ je pritom o višegodišnjem maltretiranju Dubrovčana žestokom bukom s terasa hotela, kao i neriješenim dijelovima otpadno-vodne infrastrukture, a posljednjih dana sve više u prvi plan dospijeva pitanje elementarnog, fizičkog pristupa moru. Oduvijek su svi imali pravo na slobodan prolaz do plaže ispred Libertasa, no sad je najednom zagrađena, uzurpirana.

Baš kao u stripu “Alan Ford”, s plažom za bogate i plažom za siromašne, na žal pod hotelom, i dalje zvanim Sloboda, smjet će kročiti samo imućniji svijet, naime hotelski gosti. Jer nedavno je srušena komunalna pristupna skalinada za ostatak naroda, a teško je očekivati reakciju vlasti na taj ilegalni zahvat, te sanaciju. Pa riječ je o aktualnom gradonačelniku koji je sugrađanima predložio da napuste grad za nedavnog masovnog susreta Hrvatske katoličke mladeži, e da ne ometaju goste, kao što im je i njegova prethodnica sugerirala da ne izlaze iz kuća za trajanja intenzivnijih kruzerskih posjeta.

Igor Lasić

Bankarska ofenziva

Čim država malo pritisne banke i njihovu bahatost svede u koliko-toliko normalne okvire, one uzvraćaju udarac lupajući po svojim komitentima – štedišama. Jasno je da banke žive od raznih provizija i kamata i da im je to glavni izvor prihoda, ali bi u njihovom stjecanju trebale imati mjeru, biti korektne i ponašati se u skladu s pozitivnim zakonskim propisima i odredbama o zaštiti prava potrošača.

Otkako se kriza zahuktala, a enormni prihodi banaka pomalo počeli padati, službenici banaka širom Hrvatske od ranog jutra do večeri zovu štediše i telefonski im nude razne usluge: od šlepanja automobila, automehaničarskih usluga, otklanjanja kvarova u kući, dopunskog zdravstvenog osiguranja i osiguranja cjelokupne imovine, do raznih potrošačkih i kreditnih kartica… Ciljna skupina su svi, među njima osobito oni štediše koji ne koriste minus na računu, koji nisu zaduženi i koji nisu u dužničkom ropstvu. Cilj je dakle kreditno sposobne ljude dovesti u dužnički položaj, pa se nude dozvoljeni minusi i do 40 hiljada kuna. To se nudi na vrlo nekorektan način: ponuđač vam ne dozvoljava reći da niste zainteresirani, a ako to i uspijete izgovoriti, on dalje nastavlja s uvjeravanjem da vam treba baš ta usluga.

Ovo je, inače, treći ili četvrti korak u tom svojevrsnom marketinškom terorizmu. Prije toga ljudi na kućne adrese dobivaju po nekoliko pisanih ponuda. Telefonski pozivi slijede ako se štediša ogluši na pristigle pisane ponude.

Marketing je nastao tridesetih godina prošlog vijeka u Americi, za vrijeme Velike depresije, s ciljem informiranja potrošača o novim proizvodima i uslugama ili poboljšanjima već postojećih roba i usluga. Postao je dio ekonomske nauke kako bi kroz informiranje potrošača navodio na kupnju. To što banke sada rade nema veze s izvornim marketingom, već se može govoriti o svojevrsnom prostituiranju tog dijela ekonomske nauke. Banke kao da ne shvaćaju: ima ljudi koji ne žele biti u dužničkom ropstvu i koji troše onoliko koliko imaju. To se u ekonomiji zove tvrdo budžetsko ograničenje.

M. Cimeša

Kratko i jasno

Nedžad Hodžić, saborski Klub zastupnika nacionalnih manjina

Društveni ćorsokak

Umjesto da vodi duhovnu brigu o svojim vjernicima, Katolička crkva se upušta u nacionalnu politiku BiH

Kako komentirate to što je Hrvatska biskupska konferencija stala uz sisačkog biskupa Vladu Košića, koji pruža veliku podršku haškom osuđeniku Dariju Kordiću?

To je samo nastavak stare priče koja već predugo traje, umjesto da se sada gradi društvo ravnopravnih građana u samostalnoj Hrvatskoj. Za neke je Kordić ratni zločinac, a za neke heroj. U svakom slučaju, za svaku je osudu takvo stajalište Hrvatske biskupske konferencije i biskupa Košića. Što se mene tiče, više ne očekujem drugačiji komentar s njihove strane. S Košićem sam imao susret na saborskom Odboru za ljudska prava, na kojem je citirao evanđelje, kada sam mu dao do znanja da živimo u sekularnoj državi i da takve citate ostavi za crkvu. Razočaran sam takvim načinom razmišljanja, da je za nekog herojstvo pokolj 116 ljudi, među kojima 11 djece i 32 žene.

Da li takvim ponašanjem Katolička crkva podržava ratnog zločinca?

Teško je reći da je riječ o samoj instituciji Katoličke crkve, ali očigledno neki ljudi u njoj nisu raščistili svoj odnos prema takvim stvarima. Problem je što Crkva ima želju da se miješa u stvari u koje se ne treba miješati. Umjesto da vodi duhovnu brigu o svojim vjernicima, ona se upušta u nacionalnu politiku Bosne i Hercegovine. Time što ne osuđuje zločince, Katolička crkva ih ustvari tiho podržava.

Kako Islamska zajednica gleda na ovaj problem?

Predsjednik Mešihata Islamske zajednice, muftija Aziz Hasanović, ostao je zatečen postupkom biskupa i osudio je taj čin. Kao i druge vjerske zajednice, zbog toga traži Košićevu smjenu s čela Vijeća za ekumenizam i dijalog Hrvatske biskupske konferencije.

Koliko takva situacija šteti hrvatskom društvu?

Danas smo u svojem ponašanju puno manje Europejci nego što smo bili prije godinu dana. Smatram da ovakvi postupci vode Hrvatsku previše udesno. Stvaraju se velike podjele u cijelom hrvatskom narodu, jer se još nije raščistilo s ustaštvom, stavom prema manjinama, ulogama vjerskih zajednica… Sve to vodi Hrvatsku u društveni ćorsokak iz kojeg je vrlo teško izaći, zbog čega će nam trebati još puno vremena da ostvarimo pravo zdravo društvo.

Mirna Jasić

Intrige prilikom izbora glavnog urednika “Slobodne Dalmacije”

Nasamareni Pavić

Novi glavni urednik “Slobodne Dalmacije” je Ivo Bonković, dok je kandidat još uvijek većinskog vlasnika izguran iz utrke

Tjedan dana nakon što su novinari “Slobodne Dalmacije” na redakcijskom izjašnjavanju za novog glavnog urednika izabrali Ivu Bonkovića, njega još uvijek nije potvrdio izdavač, čime su, kako doznajemo, mnogi ostali zbunjeni. Dosadašnji glavni urednik Krunoslav Kljaković, koji odlazi u penziju, na godišnjem je odmoru, pa “Slobodnu Dalmaciju” vode njegov zamjenik i pomoćnici, dok novoizabrani Bonković, kako čujemo iz redakcije, obavlja svoje dosadašnje poslove.

Izbor novog glavnog urednika splitskog lista od početka se neobično odvijao. Redakcijski statut, usvojen prošle godine, nalaže izjašnjavanje redakcije o kandidatu kojeg odredi izdavač – a to je u ovom slučaju Ninoslav Pavić, predsjednik kompanije EPH, koja je vlasnik “Slobodne Dalmacije”. Pavić, međutim, nije sam odredio svojeg kandidata, već je odlučio voditi razgovore s trojicom zainteresiranih za to mjesto: sadašnjim zamjenikom glavnog urednika Robertom Žajom, izvršnim urednikom Bonkovićem i urednikom subotnjeg priloga Ivicom Ivaniševićem. Pavić je najprije od njih tražio da mu dostave svoje programe razvoja splitskog lista, pa prošlog ponedjeljka došao iz Zagreba u redakciju “Slobodne” u Dugopolju kako bi sa svakim od njih dodatno razgovarao. No nakon tih razgovora izjavio je da ga nitko nije oborio s nogu i poručio predstavnicima novinara da glavnog urednika sami izaberu.

Tri kandidata bila su prilično razočarana gazdinim podcjenjivanjem njihovih sposobnosti, no redakcija je već sutradan organizirala glasanje na kojem je Žaja ispao u prvom krugu, a Bonković u drugom krugu premoćno pobijedio Ivaniševića. Kako se može čuti od splitskih novinara, pri njihovom izboru nije bio toliko presudan program, već su se za Bonkovića uglavnom odlučili zato što je “nenametljiv i pristojan u komunikaciji”.

Iako je od početka cijeli proces djelovao neobično – jer se očekivalo da će gazda naprosto predložiti jednog kandidata – nakon redakcijskog izbora Bonkovića počeli su se širiti glasovi da ga Pavić sada oklijeva potvrditi jer je njegov favorit zapravo bio Ivanišević. Kako doznajemo, iza začuđujuće demokratskog procesa izbora glavnog urednika jednog privatnog lista moguće je da stoji sukob između Pavića i predsjednika uprave “Slobodne Dalmacije” Miroslava Ivića, sukob koji je omogućen činjenicom da bi Pavić kroz predstečajnu nagodbu nad EPH-om uskoro trebao izgubiti kontrolu nad svojim medijskim carstvom, koje će preuzeti zagrebački odvjetnik Marijan Hanžeković.

Ivić, stari kadar Miroslava Kutle iz 1990-ih, blizak HDZ-u, gurao je već mjesecima na položaj glavnog urednika Bonkovića koji je u ono vrijeme, nakon Kutlinog preuzimanja “Slobodne” i slamanja novinarskog otpora, obavljao u Kutlinom listu visoke uredničke funkcije. Pavić je bio sklon izboru Ivaniševića, kojeg mu je preporučivao krug utjecajnih novinara EPH-a oko Ante Tomića, no čini se da u novonastalim odnosima, gdje se uskoro očekuje potvrđivanje pravomoćnosti predstečajne nagodbe kojom će izgubiti svoju kompaniju, nije imao dovoljno snage da predloži Ivaniševića kao svog jedinog kandidata.

Ivić je odmah podržao organizaciju redakcijskog izjašnjavanja na kojem je, na Pavićevu žalost, pobijedio Bonković, čime je nekada svemoćni vladar EPH-a doveden pred gotov čin. Međutim, hoće li i kada Bonković biti nevoljko potvrđen od strane izdavača, nitko u redakciji “Slobodne Dalmacije” ne zna. Moguće je, kažu nam, da se to dogodi već ovih dana, a moguće je i da se cijela stvar zakomplicira i otegne do jeseni, jer nitko ne zna ni što o svemu tome misli budući vlasnik kompanije EPH Marijan Hanžeković.

Nikola Bajto

Mađari i “švicarci”

Dok čekamo drugostupanjsku presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu u, kolokvijalno nazvanom, “slučaju Franak”, mađarska se vlast već odredila prema istovjetnoj bankarskoj prevari. Naime, 4. ovog mjeseca Mađari su donijeli zakon kojim se nalaže bankama da dužnicima vrate preplaćene iznose otplatnih rata za kredite s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. Taj zakon temelji se na odluci mađarskoga Vrhovnog suda, koja se pak temelji na odluci Europskoga suda pravde.

Stvar je otprilike ista kao i kod nas. Podsjetimo, između 2004. i 2009. godine preko sto hiljada ljudi u Hrvatskoj podiglo je kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima, da bi nakon 2009. počeo nagli rast tečaja franka. Osim toga, banke su dodatno jednostrano povećavale kamate nekoliko puta, pa su se većini dužnika otplatne rate za kredite u švicarcima povećale i za 70 posto. Prije otprilike godinu dana, sudac Radovan Dobronić na Trgovačkom je sudu presudio protiv osam banaka protiv kojih je tužbu digla udruga “Potrošač”, a u ime udruge “Franak”.

Ukratko, sada se čeka da Visoki trgovački sud potvrdi presudu i da se dužnicima vrati preplaćeni novac (bilo kroz smanjenu ratu, a za one koji su već otplatili kredit kroz refundiranje troškova). Banke su špekulirale tečajem i jednostrano podizale kamatnu stopu. Na tim se premisama temelji tužba i za vjerovati je da će biti potvrđena i na drugom stupanju.

O čemu se zapravo radi napisali su u svom tekstu Mislav Žitko i Petra Rodik kada su konstatirali da je kreditima u francima “najpogođeniji onaj dio stanovništva koji nije ujedno najsiromašniji, već je riječ o radno aktivnim ljudima koji su u razdoblju prividnog prosperiteta pokušali riješiti svoje stambeno pitanje. A ono se, u mjeri u kojoj je povezano s najvažnijim odlukama vezanim uz podizanje djece, projekcijama o mjestu i načinu života, ispostavlja kao egzistencijalno pitanje… Kada govorimo o kupovini nekretnine, nikada nije riječ samo o ekonomskoj transakciji, već uvijek i o društvenoj. Kupovina stana predstavlja investiciju koja ima biti jamstvom određenog oblika biološke i socijalne reprodukcije budući da je povezana s dugoročnim planovima koji se tiču svih članova kućanstva”.

R. Dragojević

Katran i perje

Napaljeni mužjak u Saboru

Seksualna ugroza

Kurčeviti dr. Duje Marasović ugrožen je od agresivnog ženskog roda, s obzirom na to da ga saborske zastupnice mobingiraju

Iako se u javnosti obično smatra da je čitava nacija permanentno ugrožena pećinskim stavovima saborskog zastupnika dr. Dujomira Marasovića, isti je odlučio objaviti svoju istinu po ovom važnom pitanju. Ona je, naravno, dijametralno suprotna: upravo je kurčeviti dr. Dujo taj koji je ugrožen, i to od agresivnog ženskog roda, s obzirom na to da ga saborske zastupnice mobingiraju. No Marasović je također ugrožen i prekomjernim radnim vremenom, po čemu su naši zastupnici inače poznati, pa je usporedio politiku s “teškim rudarskim poslom”. Ove povijesne istine Marasović je bio prisiljen objaviti tijekom dramatične prošlotjedne rasprave na temu premale zastupljenosti žena u politici, kada su ga pobjesnjele saborske Amazonke u naletu PMS-a stjerale uza zid, ultimativno zahtijevajući da se njihov 25-postotni udio u ovoj instituciji ima povećati.

– Žene neće u politiku jer je to teško, jer ne mogu biti kod kuće s djecom, jer moraju zapostaviti obitelj – bubnuo je Marasović. Kada je shvatio da je opet usrao motku, ovaj konstantno napaljeni mužjak počeo je još jače cmizdriti.

– Ja sam ovdje izložen mobingu od strane zastupnica… Nisam rekao da žene ne trebaju biti u politici, već sam pokušao dati teoretsko objašnjenje zašto ih nema – lupetao je novopečeni teoretičar za odnose između spolova, sve više plivajući u vlastitim verbalnim fekalijama, u čemu je inače prvak Dalmacije na 100 metara slobodnim stilom. Od njegovih ostalih javnih priznanja ističemo nagradu dr. Hrvoje Šošić za promicanje tolerancije i sofisticiranog govorništva u politici.

Incident sa zastupnicama zadesio je nesretnog dotura tek dva tjedna nakon što je za svojim saborskim mjestom umalo dobio zapletaj crijeva, kada su neki zastupnici počeli hvaliti solidarnost naroda s područja Jugoslavije za vrijeme majskih poplava. Izmožden i višestruko šokiran, Dujo Marasović posljednjim je snagama uspio iznijeti još jednu trogloditsku inicijativu: predložio je ukidanje svih pravobranitelja osim pučkog i pravobraniteljice za djecu, tvrdeći da je “sve drugo višak” u preskupoj administraciji. Kada će biti uvedena funkcija pravobranitelja od imbecilnih nazora nekih saborskih zastupnika, ostaje nepoznanica.

Petar Glodić