Izborna šutnja SDP-a i HDZ-a

Šira javna rasprava o reformi izbornog zakonodavstva, za koju su preporuke i analize uz podršku politologa i pravnika sastavili u organizaciji civilnog društva GONG, tek je započela, ali već je vidljivo da bi se mogla zadržati samo na teorijskom polju, bez konkretnih zakonodavnih zahvata vladajuće koalicije na čelu sa SDP-om. Nepostojanje političke volje, što je, uz ostalo, bilo i povod nedavnoj saborskoj raspravi na temu izborne reforme, i prije toga je u javnosti apostrofirano kao moguća prepreka za još jednu u nizu doista potrebnih reformi; osim predsjednika Sabora JosipaLeke, koji je načelno podržao GONG-ove prijedloge, nitko se (zasad) od užeg vodstva vlasti, kao ni od oporbenoga HDZ-a, nije izjasnio oko tih preporuka. Samo je Peđa Grbin, SDP-ov predsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, izjavio da se izborno zakonodavstvo ne smije mijenjati u godini izbora, a vrijeme do kraja 2014. prekratko je da bi se takva reforma provela.

U najvažnijim se točkama GONG-ovi prijedlozi i preporuke promatraču sa strane čine kao nešto samorazumljivo: smanjenje izbornih jedinica na svega šest, uvođenje preferencijalnog glasanja na parlamentarnim i lokalnim izborima, izmjena referendumskog okvira, zabrana kandidiranja osobama osuđenima za ratne zločine, gospodarski kriminal i ratno profiterstvo, te promjene u izbornoj administraciji i medijskim pravilima praćenja izbora. A sve kako bi se, ističu u GONG-u, reformom došlo do većeg povjerenja građana u politički sustav, do njihove participacije u političkim procesima i odgovornosti izabranih predstavnika.

Kako bi reformski prijedlozi izgledali u praksi? Izdvajajući se kao jedan od najzvučnijih među pobrojanim, model preferencijalnog glasanja, za koji se, spomenimo i to, zalažu i različite desne inicijative, poput udruge U ime obitelji Željke Markić (vjerojatno stoga da bi kasnije, posredstvom izbora, lakše ušle u strukture vlasti), novitet je s kojim su se građani susreli na nedavnim izborima za Evropski parlament. Izvrši direktor GONG-a Dragan Zelić za “Novosti” kaže da se njihov prijedlog ipak drastično razlikuje od onoga Željke Markić.

– Zalažemo se za sveobuhvatno unapređenje izbornog zakonodavstva, a ne samo pojedinih segmenata, poput preferencijalnog glasanja bez postojanja izbornog praga, kao što to predlaže spomenuta udruga. Predlažemo sličan način glasanja kao i na izborima za Evropski parlament, uz obavezno snižavanje praga unutar liste s deset na primjerice pet posto – otkriva Zelić.

Prema modelu preferencijalnog glasanja, utjecaj šefova stranaka na kadroviranje stranačkih poslušnika bio bi značajno smanjen, a korist bi imali političari koji su se našli u nemilosti sastavljača liste. Nije ni čudo što nedostaje političke volje u najvažnijim strankama, koje se često poistovjećuju sa svojim liderima, za reformu izbornog zakonodavstva…

– Dvije naše najveće stranke teško da žele i taj mali iskorak, jer bi to ugrozilo lidera stranke, njegovu apsolutnu poziciju da odlučuje koga će staviti na listu. Iako oni gube samo mali dio moći kod formiranja izbornih lista, jer nekoga koga bi primjerice stavili na listu pod rednim brojem 14., morali bi staviti na vrh ukoliko građani smatraju da je taj kandidat itekako dobar da bude na vrhu liste – kaže Berto Šalaj, politolog s Fakulteta političkih znanosti.

Kao najveći problem postojećega izbornog modela Šalaj vidi to što on dovodi do gubitka velikog broja glasova: 20 do 25 posto odlazi unepovrat, jer ide strankama koje ne ulaze u parlament.

– Postojeći izborni sustav nije pravedan i demokratičan stoga što HDZ i SDP dobivaju natprosječan broj mandata, u nesrazmjeru s glasovima birača. Zbog toga tim strankama ne odgovara promjena izbornog modela. Iz SDP-a kažu da za javnu raspravu o reformi izbornog zakonodavstva treba vremena, ali istu ne pokreću. Bio bi to barem simbolički potez vlasti, kojim bi pokazala da makar malo osluškuje volju građana. Ovako, ne samo da sam skeptičan u pogledu GONG-ovih prijedloga, nego, nažalost, mislim da se i najmanje modifikacije, poput uvođenja preferencijalnog glasanja, neće dogoditi, što je dokaz koliko su naše dvije najveće stranke zatvorene i po tome slične – zaključuje Šalaj.

GONG predlaže i sređivanje izbornih jedinica: uzimajući u obzir geografsko-regionalnu administrativnu podjelu Hrvatske, podjelom na šest izbornih jedinica i Grad Zagreb bi postao jedna izborna jedinica, a ne kao dosad, kada građani iz pojedinih dijelova Zagrebačke županije glasaju u različitim izbornim jedinicama.

– U tom slučaju, veličina izbornih jedinica ne mora biti ista u smislu broja mandata; u pojedinim izbornim jedinicama može se birati različit broj zastupnika. Primjerice, u nekoj izbornoj jedinici 15 zastupnika, a u drugoj 25, ovisno o broju birača ili broju stanovnika u toj jedinici i ukupnom broju zastupnika u Saboru – kaže Zelić.

Da bi izborne jedinice morale slijediti administrativne granice županija, pri čemu bi svaka županija trebala biti jedna izborna jedinica, a sukladno broju punoljetnih glasača odredilo bi se i koliko mandata nosi koja županija, smatra i Ivan Rimac, politički analitičar i profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

– Treba znati koji zastupnik dolazi na koju administrativnu jedinicu, s tim da glasači jasno znaju je li ih on zastupao ili nije. Jedina modifikacija je da nema cenzusa, nego da se zastupnici biraju bez obzira na to koliko su u odnosu na cijelu listu dobili glasova – ističe Rimac.

Pozivajući se na dosadašnje iskustvo, on smatra da je promjena izbornog zakonodavstva malo vjerojatna, jer HDZ i SDP štite sami sebe.

– Iako je svaka od tih stranaka obećala u kampanji da će se i to po potrebi mijenjati, sada iste promjene opstruiraju. Da se izborno zakonodavstvo ne može mijenjati u godini izbora, implicitni je njihov dogovor koji se, nažalost, prenio i u zakonodavno rješenje. Iako bi, kada bi do reformi došlo, bilo fer i strankama ostaviti dovoljno vremena da se prilagode izbornom zakonodavstvu, odnosno njegovim reformama – zaključuje Rimac.

Iako u GONG-u smatraju da bi se promjenom izbornog sustava vratilo povjerenje građana u uzdrmani politički sustav jer bi, kako smo naveli, dobili veći utjecaj u izbornom procesu, nameće se legitimno pitanje nije li to očekivanje uzaludno: pasivnost građana i njihova politička nepismenost uz, dakako, političku nekorektnost dijela onih koji te građane predstavljaju, teško se mogu preko noći preokrenuti. Rješenje za to u GONG- u vide u ponašanju i postupcima izabranih političkih predstavnika izvršne vlasti, ali i oporbe; važni su im odgovorni i aktivni građani koji će razumjeti i štititi ljudska prava, prava manjina, biti tolerantni i solidarni. Za dugoročne pomake nužno je uvesti građanski odgoj kao poseban predmet u školama, ističu u GONG-u. No sve to otvara posebne teme, kojima se u demokratskoj utakmici nismo baš proslavili.

Iako nam je napomenuo da je samo generalno upoznat s GONG-ovim prijedlozima za reformu izbornog zakonodavstva, Tonči Kursar, profesor na Fakultetu političkih znanosti, kaže da mu se čini da oni mogu biti određeno osvježenje izbora, ali da neće vratiti povjerenje građana u politički sustav. Takvo povjerenje poljuljano je, obrazlaže Kursar, slabom participacijom građana, koju sada primjećuje i mejnstrim politologija.

– GONG-ov prijedlog pronalazi krivca za sadašnje stanje demokracije u “ljudskom faktoru”, odnosno u vođama političkih stranaka koji na izborne liste instaliraju svoje nesposobne poslušnike. Građani bi stoga trebali dobiti više moći putem sustava preferencijalnog glasanja. Međutim, taj tip demokratizacije neće preći granicu koju postavlja dosadašnja izborna praksa, a to je da građani svoje obave činom glasanja, a onda idu svojim kućama i vraćaju se za četiri godine – kaže Kursar.

Dodaje da bismo ponajprije trebali razmotriti o čemu demokracija stvarno odlučuje, odnosno što se dogodilo posljednjih tridesetak godina s tim u vezi.

– Nisam siguran da ćemo zaključiti da je sadašnje stanje postdemokracije, termin koji je uveo Kolin Krouč, posljedica djelovanja neodgovornih političkih vođa koji guraju svoje poslušnike na izborne liste. Puno je veći problem to što je zona odgovornosti demokracije reducirana, odnosno što političari, kakvi god da jesu, i zajednice kojima služe ne mogu odlučivati o pitanjima koja su im važna – zaključuje Kursar.

Referendumska pitanja često su u posljednje vrijeme bila na meti javnosti i predmet rasprava treba li ispitati njihovu ustavnost – posljednje takvo je zabrana uvođenja ćirilice u Vukovaru. GONG-ov prijedlog je da se već nakon deset hiljada potpisa Ustavni sud u roku od 30 dana očituje o ustavnosti sadržaja referendumskog pitanja. Za to vrijeme miruje rok za prikupljanje potpisa; ako bi Ustavni sud dao zeleno svjetlo pojedinoj inicijativi, pristupilo bi se prikupljanju pet posto potpisa od ukupnog popisa birača, a ne kao dosad deset posto.

Kada je riječ o biračkom pravu pripadnika nacionalnih manjina i njihovom utjecaju na novi izborni sustav, GONG se zalaže za svojevrsni status kvo i smatra da je potrebno otvoriti raspravu o tome je li povijesni kriterij potrebno zamijeniti kriterijem brojnosti nacionalne manjine. Za kraj, nadaju se da će politička volja ipak doći do izražaja i da će se glavne parlamentarne stranke što prije izjasniti o njihovim prijedlozima. Posebno to očekuju od premijera Zorana Milanovića; u suprotnom, dio tih prijedloga mogao bi se naći na meniju već najavljenog jesenskog referenduma o promjenama izbornog zakonodavstva, iza kojeg stoji sveprisutna Željka Markić.

Grbin: Izborni zakon treba mijenjati konsenzusom

Za sveobuhvatne reforme treba vremena, ponovio nam je telefonski Peđa Grbin nakon okruglog stola o reformi izbornog zakonodavstva koji je GONG organizirao u Saboru. Kaže da su predstavnici GONG-a, na čelu s Draganom Zelićem, razgovarali i s predsjednikom Sabora Lekom i glavnim tajnikom SDP-a Igorom Dragovanom, što govori o tome da političke volje za raspravu o toj inicijativi ima.

– Mi u SDP-u ne želimo da se izborni zakon donosi mjesec dana prije izbora. Koaliciju čini nekoliko stranaka, izborni zakon treba mijenjati apsolutnim konsenzusom – ističe Grbin.

Za kraj, Grbina smo pitali hoće li barem potpisati GONG-ovu inicijativu, kao što su to nakon okruglog stola već učinili neki saborski zastupnici, primjerice Jadranka Kosor, Goran Beus Rihemberg i Dragutin Lesar.

– Neću potpisati, jer se ne slažem sa svim točkama koje GONG predlaže, ali ću podržati inicijativu da o tome raspravljamo – poručuje Grbin.

Osuđeni ratni zločinci ne bi se mogli kandidirati

Jedan od interesantnijih GONG-ovih prijedloga je da se osuđenim ratnim zločincima, koji se u dijelu društva često kite statusom heroja, onemogući kandidiranje na izborima. Što će na takvu ideju reći Branimir Glavaš, koji iz zatvora uvelike najavljuje povratak u politiku? GONG smatra da je zakonski moguće propisati ograničenje pasivnog biračkog prava osobi pravomoćno osuđenoj za to kazneno djelo sve do trenutka rehabilitacije; osoba koja je pravomoćno osuđena za delikt za koji ne postoji zastara ne može biti u funkciji najvažnijeg demokratskog procesa, onoga izbornog.