Nemir i strast
Živojin Pavlović službeno je samostalnim dugometražnim igranim filmom debitirao 1965., jer stvarni debi “Povratak” iz 1963. u kina će biti pripušten tek 1966. godine. Film koji je ostao zabilježen kao njegov formalni prvijenac nazvan je “Neprijatelj” i temeljio se na romanu “Dvojnik” Dostojevskog. Gotovo pola stoljeća kasnije, istaknuti kanadski sineast Denis Villeneuve (“Naša majka”, “Zatočene”) adaptirat će roman portugalskog nobelovca Joséa Saramaga “Dvojnik” za film nazvan “Neprijatelj”. Dakako, i ovdje je riječ o čovjeku u čiji život ulazi njegov identični dvojnik da bi mu taj isti život zagorčao, samo što Saramagov i Villeneuveov protagonist dvojnika sam potraži, zaintrigiran činjenicom da takav postoji, a ono što autore primarno zanima više je egzistencijalno-erotske nego egzistencijalno-socijalne naravi, kao što je bio slučaj kod Dostojevskog i Pavlovića, odnosno više je intimno nego političko.
U središtu Villeneuveova filma sveučilišni je profesor povijesti koji živi sam u pustošnom stanu, u kojem ga noću redovno posjećuje seksipilna blond ljubavnica nježne puti, koja redovno odlazi nakon seksualnog općenja. Čini se da bi profesor želio nešto više od tog odnosa, čini se da bi isto htjela i ljubavnica, ali nešto neizrečeno stoji između njih. Gledajući film na preporuku kolege s posla, profesor u jednom od sporednih glumaca prepoznaje nekog tko nevjerojatno sliči njemu samom. Potom tog glumca osobno upozna i shvati da je riječ o osobi identičnoj njemu, s tom razlikom što je glumac oženjen milom i slatkom blond djevojkom nježne puti koja očekuje dijete. Dva para oprečno su dakle posložena – pitomi profesor živi sam i u neizvjesnoj je vezi sa samosvjesnom seksipilnom ženom (zaposlenom na cool radnom mjestu), samosvjesni glumac vodi obiteljski život s pitomom djevojkom (lako moguće kućanicom), koji, doduše, ponekad remeti njezino neugodno sjećanje na njegovu aferu s udanom ženom. Pritom oba muškarca utjelovljuje isti glumac, Jake Gyllenhaal, dok svaka od žena ima vlastitu utjeloviteljicu (seksualno oštriju glumi Mélanie Laurent, a slatku i pitomu Sarah Gadon). To pojačava sugestiju da su profesor i glumac dva pola iste osobe, a da su družice te osobe stvarne žene koje također predstavljaju dva pola: smireni, ali i dosadni bračno-obiteljski, te uzbudljiviji, ali i isprazniji “seksi” život.
Odnosno, “Neprijatelj” se načelno bavi onim istim čime i prošlog tjedna recenzirani “Kanibal” Manuela Martina Cuence – sukobom nevine ljubavi i seksualne strasti u istoj osobi, pri čemu je razrješenje tog konflikta zapravo nemoguće. Jer dok je sa slatkolijepom i pitomom djevojkom u bračno-obiteljskom odnosu, protagonist se osjeća uhvaćenim u zamku rutinske egzistencije u kojoj je njegov libido okljaštren, a dok živi samostalno i libidinalno nesputano, egzistencija mu je otuđena i pustošna. U bračno-obiteljskom kontekstu on žudi za orgijama po tajnim klubovima, u kontekstu nesputanog libida čezne za čišćim i stabilnijim emocijama. Jedino rješenje permanentno je kombiniranje tih dviju opcija, no tu poželjnu dinamiku ometaju protagonistova grižnja savjesti i nepristajanje bračne družice na takvo stanje stvari.
Opreka subverzivne libidinozne mašte i društveno poželjne, brakom okrunjene i djecom “oplemenjene” “romantične” ljubavi velika je tema svjetske umjetnosti, u dvadesetom stoljeću paradigmatski problematizirana u Schnitzlerovoj “Noveli sna” prema kojoj je Kubrick snimio “Oči širom zatvorene”. Denis Villeneuve toj je temi dao značajan i dojmljiv doprinos sugestivno oblikovanim filmom s mnogo simbolike i fluidno postavljenih značenja, koji pored Kubricka može prizvati i Fincherov “Klub boraca” i opću poetiku Davida Lyncha.