Opijumska ekonomija

Da su uzgoj i proizvodnja opijumskog maka u Afganistanu gorući problem, nije nikakva novost. No trendovi porasta uzgoja kulture iz koje preradom nastaje smrtonosna droga heroin zaista su zapanjujući. Na Međunarodni dan borbe protiv narkotika, 26. lipnja, Ured UN-a za borbu protiv narkotika i kriminala izdao je izvješće o zlouporabi droga u kojem je Afganistan apostrofiran kao najveći problem. Prema podacima tog Ureda, opijumska polja u Afganistanu prostirala su se 2013. na 209 tisuća hektara, što je 36 posto više nego godinu ranije. Uzgoj opijuma u toj zemlji neizostavan je dio života i preživljavanja mnogih, od njega financijske koristi imaju sve sfere društva: od poljoprivrednika, kojima se u uvjetima suše i relativno neplodnog tla opijum nameće kao kultura za koju imaju stalno tržište, do lokalnih bandi, koje kontroliraju tokove narkotika prema Zapadnoj Europi i SAD-u. Procjenjuje se kako samo ondje oko 400 tisuća ljudi sudjeluje u uzgoju, preradi i trgovini opijumom.

Opijumski mak u Afganistanu je često i jedina stalna vrijednost, s obzirom na to da službena valuta, afgani, zbog velike inflacije nerijetko postaje bezvrijedna. Najviše opijuma uzgaja se u devet južnih i zapadnih pokrajina, a najveća polja opijuma su u pokrajini Helmand, koja je bila središte talibanskog otpora za vrijeme NATO-ove intervencije i u kojoj je središnja vlast i danas slaba.

Opijumski biznis afganistanska je realnost bez koje je gotovo nemoguće zamisliti funkcioniranje države, a situacija s narkoticima danas je gora nego ikada prije. Godine 2000. talibanski vođa mula Muhamed Omar proglasio je uzgoj opijuma protuislamskim činom i započeo s brutalnom antiopijumskom kampanjom, nakon koje je proizvodnja te kulture, na područjima koja su kontrolirali talibani, gotovo u potpunosti zaustavljena – uništeno je 99 posto polja opijumskog maka. Međutim, ubrzo nakon rušenja njujorških “Blizanaca” 11. rujna 2001. i NATO-ove intervencije u Afganistanu, talibani mijenjaju svoju politiku prema opijumu, koji im ponovno postaje prihvatljiv i značajan izvor prihoda u borbi protiv zapadnih koalicijskih snaga. Američke vojne snage u Afganistanu prilagodile su se situaciji i surađivale s lokalnim vojnim vođama i prešutno tolerirale njihove opijumske poslove, o čemu u svojoj knjizi “Afganistan: nikad završen sukob” piše i Robert Mikac, zapovjednik voda Međunarodnih pomoćnih snaga sigurnosti, ISAF-a. Misija ISAF-a je uspostaviti normalan život i konsolidirati vlast u Afganistanu, a Mikac, koji je u Afganistanu boravio od veljače do kolovoza 2005., politiku SAD-a prema Afganistanu naziva neprincipijelnom. Američki State Department ulagao je napore u jačanje i pomoć središnjim vlastima u Kabulu, a vojni je vrh preferirao suradnju s lokalnim vojnim vođama; paravojne formacije, potpomognute od Pentagona, bile su uspješnije u borbi protiv talibana od regularne vojske, a danas su te iste formacije dio novog problema.

– Nažalost, novi izvještaji o procjeni uzgoja opijumskog maka i količini narkotika koji se preradom dobivaju u Afganistanu ne iznenađuju, navedeno je konstanta u toj ratom razorenoj zemlji – kaže Mikac za “Novosti” i dodaje kako je trgovina drogom najveće svjetsko ilegalno tržište, a terorizam dominantna sigurnosna prijetnja modernog doba.

– Veza između krijumčara i trgovaca drogom i terorističkih skupina predstavlja potencijalnu polivalentnu prijetnju veću nego ikad prije, jer se novac stečen trgovanjem drogom ulaže u organizaciju i financiranje terorista – nastavlja Mikac.

Zapadne snage nisu jedinstvene u strategiji borbe protiv narkotika, a velik dio teritorija nikad nije ni bio pod kontrolom ISAF-a. Prepričavajući nam svoja iskustva iz mirovne misije, Mikac kaže kako centralna vlast kontrolira Kabul i veće gradove, a sav okolni prostor oko njih ostavljen je na milost i nemilost lokalnim vojnim vođama i njihovim oružanim grupama. Pravila nameće ona koja na terenu silom uspostavi svoju kontrolu.

Američka intervencija u Afganistanu kratkotrajno je riješila problem talibana koje je, podsjetimo, američka vlast podržavala i u borbi protiv Sovjeta. Sada je suradnja s paramilitarnim skupinama dio novog-starog problema. Uzgoj opijuma je veći nego ikad, a ključni ljudi najvećega svjetskoga ilegalnog biznisa sjede u centralnoj vlasti ili kontroliraju stanje stvari na terenu ondje gdje vlast ne može. Narkotici su problem za Afganistan, regiju i svijet sam po sebi: uništavaju sudbine mnogih, otvaraju prostor sivoj ekonomiji i korupciji, a novcem od preprodaje droge financiraju se brojne terorističke grupe koje su prepreka i normalnom životu u Afganistanu i svjetskoj sigurnosti.

Prema najavama, glavni kontingent ISAF-a trebao bi se povući iz Afganistana do kraja ove godine; tu je misiju teško ocijeniti bilo kako drugačije osim neuspješnom. Danas je Afganistan disfunkcionalno društvo, u kojem su teroristički udari i bezakonje svakodnevica. Borba protiv narkotika najneuspješniji je dio mirovne misije, u što se lako uvjeriti pogledom na zabrinjavajuće statističke podatke o vrtoglavom porastu opijumskih polja. Naš sugovornik Mikac upozorava kako ne možemo kriviti isključivo SAD za porast narkobiznisa u Afganistanu i kako novac zarađen na taj način nije presudan za opstanak terorističkih skupina, jer je opijum samo jedan od izvora njihovog financiranja. Ne treba zaboraviti da se sav taj kaos ondje događa u vrijeme dok su koalicijske snage na terenu. Međunarodna zajednica već dulje vrijeme traži izlaznu strategiju iz zemlje koju će, po svemu sudeći, ostaviti u kaosu i bezvlašću, bez jasnih struktura vlasti i sigurnosti.

Afganistan je nakon sovjetske i američke intervencije simbol neuspješne države, terorizma i narkokartela. Daleko je to od one slike Afganistana 1950-ih i 1960-ih godina, kada je ta država bila kulturni i civilizacijski centar Azije. Od progresivne države u kojoj su žene studirale i odijevale se po posljednjoj pariškoj modi, sudbinu Afganistana posljednjih desetljeća odredile su propale strane intervencije, terorizam, opijum i religijski fundamentalizam. Prije samo pola stoljeća u afganistanskim su kinima igrali holivudski hitovi, a s kabulskog je radija svirao rock. Čini se kako će čitave generacije Afganistanaca takve scene gledati samo u fotoalbumima, ako i oni nisu uništeni u nekom od ratova…