Strpljivo, pa po plinu

Kako se Hrvatska misli pozicionirati u svjetlu obnovljenog i sve intenzivnijeg interesa ruskog Gazproma, kao posrednika i provoditelja ruske vanjske i energetske politike u regiji i cijeloj Europi, i američkih planova da si stvore tržište za svoj ukapljeni prirodni plin, dobiven iz škriljevca? I kako će, konačno, riješiti pitanje upravljanja Inom, jedinom pravom hrvatskom naftnom kompanijom, u sukobu s mađarskim MOL-om koji je, sada to već potvrđuje i presuda Ivi Sanaderu, do upravljačkih prava došao nelegalno?

Dok se čini kako je nedavni dolazak u Zagreb američkog doministra za energetiku Amosa Hochsteina, kao i posjet prvog čovjeka Gazproma Alekseja Millera Vladi, premijeru Zoranu Milanoviću i predsjedniku Ivi Josipoviću poticaj da se neke dugoročne odluke donesu što prije, Hrvatska će si za konačne odluke ipak dati malo više vremena, doznaju “Novosti” od izvora bliskih Vladi.

A što je trenutačno na stolu? Tijekom ovog i sljedećih nekoliko mjeseci trebale bi biti raspisane koncesije za istraživanje i eksploataciju nafte i plina u Jadranu i kopnenom dijelu zemlje, a spekulira se da će se za njih natjecati i ruske i američke naftne i plinske kompanije. Osim tih koncesija, za koje je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak potkraj prošle godine iznimno optimistično najavio da će zemlju u sljedećih pet godina pretvoriti u izvoznika plina, tu je i veoma važno pitanje izgradnje LNG terminala na Jadranu, odnosno u Omišlju na otoku Krku.

Otkako su tehnike vađenja plina iz škriljevca postale komercijalno isplative, Sjedinjene Američke Države su počele svoju transformaciju od uvoznika plina u izvoznika i to adaptacijom luka na svojoj Istočnoj obali – no izvoznika koji još nema tržišta. Zbog duboke usječenosti Jadrana u Srednju Europu, on je idealan za potencijalni ulazak američkog plina i njegov transport prema industrijskim bazenima južne Njemačke, Austrije, Češke. Kako Rusija, odnosno Gazprom, već godinama priprema izgradnju Južnog toka, novog pravca dobave plina za EU koji mimoilazi Ukrajinu, a prolazi preko Srbije do Mađarske i dalje prema Sloveniji i Austriji, ulazak američkog plina na tržište ozbiljno bi im pomrsio planove. Iako je cijena američkog plina u proteklih godinu dana značajno porasla, što marže isplativosti osjetno smanjuje ako se on brodovima dovozi u Europu, i dalje postoji dugoročni interes SAD-a za pozicioniranje na tržištu EU-a, koje trenutačno čak 32 posto svojih potreba za plinom zadovoljava uvozom iz Rusije putem Sjevernog toka i ostalih pravaca.

Kako kaže dekan VERN-a i stručnjak za geopolitiku i međunarodne odnose dr. Vlatko Cvrtila, Hrvatska sada zaista ima vremena čekati najbolje uvjete za osiguravanje dugoročno stabilnih i, najvažnije, diverzificiranih izvora energenata.

– I u slučaju LNG terminala i Južnog toka, čiji će krak iz Srbije ići u Hrvatsku, riječ je o projektima čija izgradnja neće trajati manje od tri do pet godina, zbog čega bi vrijeme trebalo iskoristiti za uspostavljanje sustava koji će biti izvjestan – smatra on.

Hrvatska ne može, kaže Cvrtila, biti aktivan subjekt u odnosima velikih sila koji se prelamaju u regiji, ali može izboriti što povoljniju poziciju za sebe. A izgradnja LNG terminala, koja bi morala biti u skladu s najvišim standardima zaštite okoliša, Hrvatskoj bi, kao ulaznim vratima za američki plin, dodatno ojačala položaj u regiji.

Dok se u medijima već spekuliralo o tome da se Hrvatska obećala SAD-u, pa da iz tog razloga premijer Milanović ranije nije želio primiti predsjednika Uprave Gazproma Alekseja Millera, što je učinio u srijedu, Hrvatska takvu odluku još nije i neće tako skoro donijeti. Ipak, ocjenjuje Dario Kuntić, doktorand međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, u nekoj situaciji povećanja neizvjesnosti i trusnosti odnosa SAD-a i Rusije, a koja bi se mogla reflektirati u regiji, Hrvatska bi se kao članica EU-a i NATO-a morala prikloniti SAD-u. Tome protuargument nije ni nedavni potpis sporazuma o Južnom toku između Austrije i Gazproma, unatoč sankcijama EU-a prema Rusiji.

Ono oko čega su zabrinuti i Cvrtila i Kuntić jest gotovo nevidljiva uloga Ministarstva vanjskih poslova, kojem je na čelu Vesna Pusić, u kreiranju energetske politike Hrvatske. Cvrtila je upozorio kako energetska politika nije samo dio gospodarske nego je riječ i o sigurnosnoj politici, koja je dio vanjske. Iako se na toj politici radi, brine što je od ciljeva energetske politike jasno zacrtan samo onaj diverzifikacije izvora, dok pitanja sigurnosti i drugih odnosa s velikim silama na tom polju nisu jasno definirana.

Uz pitanje dobave plina i pozicioniranja Hrvatske, tu je i uloga koju bi potencijalni ruski investitor mogao imati u raspetljavanju upravljanja Inom. Otkako traje spor s mađarskim MOL-om o upravljanju Inom, Mađari prijete da će svojih gotovo 50 posto kompanije preprodati Rusima, koji bi trebali biti veliki bauk, iako je Vlada već prije uspostavila solidne kontakte s ruskim kompanijama poput Rosnefta. No kako su se odnosi zbog krize u Ukrajini značajno usložnili i sankcijama EU-a prema Rusiji, traže se nova rješenja. Budući da su ruske kompanije kao nositelji geopolitičkih interesa te zemlje puno teži partneri, iz Vlade je prije desetak dana najavljeno da će se krenuti u izmjene Zakona o Ini, kojima bi se spriječilo da udjel u kompaniji preuzme kompanija izvan EU-a, čime bi se riješio problem “ruske opasnosti”.

No i dalje ostaje pravna bitka za upravljanje Inom, nakon što su Vlada i MOL jedni druge tužili arbitražnim sudovima u Beču i Washingtonu. Kako doznajemo iz izvora bliskih Vladi, osuđujuća presuda Sanaderu u slučaju Ina – MOL, ali i nedavno otkrivene izjave šefa poljskog PKN Orlena Dariusza Krawieca o tome kako je šef MOL-a Zsolt Hernadi namjestio suđenje u Mađarskoj kako bi izbjegao suđenje za davanje mita u Hrvatskoj, definitivno im idu na ruku i jaki su aduti u korist Hrvatske kao suvlasnika Ine.

U međuvremenu, čini se kako je izglađena i napetost između Siniše Petrovića, hrvatskog predstavnika u NO-u Ine kojeg se neizravno optuživalo za pogodovanje Mađarima, i ministra gospodarstva Vrdoljaka. Tomu je dokaz i to da je kao predstavnik Hrvatske na skupštini dioničara – umjesto Petroviću navodno bliskog šefa Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladena Pejnovića – bio Vrdoljak, pa je dojam da će stav prema mađarskoj strani na sastanku u drugoj polovici ovog mjeseca biti strog i nepopustljiv.