Bankom na banku
Sredinom srpnja održan je šesti samit zemalja BRICS-a u Fortalezi, gradu na sjeveru Brazila. Od osnutka te organizacije, kojoj je Jim O’Neill iz Goldman Sachsa nadjenuo naziv BRIC prema početnim slovima tadašnjih država članica – Brazila, Rusije, Indije i Kine – brazilski je sastanak rezultirao najkonkretnijim potezima do sada. Naime, čelnici spomenutih zemalja i Južnoafričke Republike, koja je u savez primljena 2011. godine, 15. srpnja potpisali su ugovor o osnivanju razvojne banke i fonda deviznih rezervi. Novonastale bi financijske institucije trebale biti alternativa postojećim. Usvojen je prijedlog indijskog premijera Narendra Modija da se zajednička banka nazove Nova razvojna banka. U početnom temeljnom kapitalu banke koji iznosi 50 milijardi dolara, a dogovoreno je kako će se s vremenom povećati na 100 milijardi, svih pet država participira jednako – svaka članica dužna je kroz sedam godina uplatiti dvije milijarde dolara, a ostalih 40 milijardi je u obliku jamstva. Financijska struktura rezervnog deviznog fonda nešto je drugačija, pa tako Kina u njemu sudjeluje sa 41 milijardom dolara, Rusija, Brazil i Indija sa 18, a preostalih pet posto, odnosno pet milijardi osigurat će Južnoafrička Republika. Kao glavna zadaća banke i fonda zacrtano je kreditiranje infrastrukturnih i održivih projekata u zemljama u razvoju.
– Moramo raditi kako bismo unaprijedili ekonomski utjecaj na globalnoj razini, kako bismo zastupali glas zemalja u razvoju – izjavio je nakon sastanka na vrhu Si Đinping.
Predsjednik Narodne Republike Kine istaknuo je očito: osim povećanja financijskog utjecaja, cilj ove inicijative je i jačanje geopolitičkih pozicija zemalja BRICS-a. Premda zemlje ovog saveza zajedno čine gotovo četvrtinu svjetske ekonomije, imaju tek nešto više od deset posto glasačkih prava u Međunarodnom monetarnom fondu. Taj je nesrazmjer u financijskom i udjelu o odlučivanju najizraženiji kod Kine, čija nacionalna ekonomija čini više od 16 posto svjetskog BDP-a, a u MMF-u Kinezi nemaju ni četiri posto glasačkih prava.
Želja osnivača paralelnih financijskih institucija jest korjenita promjena financijske, a time i geopolitičke karte svijeta. Čini se, međutim, kako su države ujedinjene u BRICS usuglašene samo oko toga kakav financijski i politički poredak ne žele. Američka unipolarna vizija svijeta, po kojoj je SAD jedina supersila koja odlučuje o svim relevantnim geopolitičkim pitanjima, ne uklapa se u doktrine država članica BRICS-a. Zemljama BRICS-a puno će teže biti pronaći strategiju i viziju svjetskog poretka sa zajedničkim institucijama kao relevantnim faktorom. Motivi osnivanja zajedničkih financijskih institucija potpuno su različiti. Brazil, Indija i JAR nadaju se kako će kao korisnici kredita Nove razvojne banke izgraditi potrebnu infrastrukturu i osigurati gospodarski rast. Rusiji, koja je pod sankcijama SAD-a i EU-a zbog unilateralne aneksije Krima i destabilizacije Ukrajine, osnivanje zajedničke banke znači najviše u političkom smislu, kao poruka Zapadu. Kina, čija je ekonomija veća od svih ekonomija članica BRICS-a zajedno, osnivanje ove banke vidi kao instrument kojim će se još više kao kreditor učvrstiti u zemljama u razvoju, ponajviše u Africi i Južnoj Americi. Kineske banke već sada posuđuju više od 100 milijardi dolara godišnje zemljama u razvoju, što je više od Svjetske banke i MMF-a zajedno.
Prve nesuglasice u savezu nastale su kada je trebalo odlučiti gdje će biti sjedište novoosnovane banke. Presudili su kineski argumenti, točnije 41 milijarda naspram 18 ruskih milijardi dolara, s koliko te države sudjeluju u zajedničkim deviznim rezervama. Kao sjedište banke tako je određen Šangaj, a rotirajuću funkciju predsjednika prva će obnašati Indija.
Zemljama u razvoju potrebni su veliki zajmovi za kreditiranje osnovnih infrastrukturnih projekata, poput izgradnje elektroenergetske mreže, pitke vode i sanitarija. MMF često ne može u potpunosti financirati takve projekte, a dotok novca privatnih banaka nije konstantan, te pada u vrijeme i nakon krize. Državama u razvoju, ponajviše u azijsko-pacifičkoj regiji, potreban je stalan dotok novca kako bi izgradile osnovnu infrastrukturu i osigurale svojim građanima normalan život, ali i pokrenule svoje nacionalne ekonomije. Ideja je da tu prazninu popune Nova razvojna banka i fond deviznih rezervi koji bi trebao osigurati likvidnost. U doba radikalizacije svjetskih zbivanja i polarizacije na relaciji Istok – Zapad, kao najveći financijski dobitnici novonastale situacije mogle bi isplivati manje države koje bi, kao u vrijeme hladnog rata, balansiranjem između interesnih sfera mogle sebi osigurati kredite vođene političkom, a ne tržišnom logikom.
Hoće li sljedećih nekoliko desetljeća obilježiti fortaleške financijske institucije, kao što su one bretonvudske obilježile postratno razdoblje? Nesumnjivo je kako su Svjetska banka i MMF oruđe za širenje utjecaja Zapada i kapitalizma. Nova razvojna banka trebali bi s radom započeti u 2016. godini, a za sada se čini kako će se protiv zapadnog financijskog imperijalizma zemlje BRICS-a pokušati boriti istim metodama. Institucije zacrtane u američkom odmaralištu Bretton Woodsu 1944. godine tako su dobile konkurenciju, ali ne i stvarnu alternativu u smislu promjene načina funkcioniranja postojećeg financijskog sistema. Financijska se unipolarnost pokušava srušiti tek drugim ponuđačem kredita, koji će u skladu s postojećim financijskim mehanizmima iste usluge nuditi s druge adrese.
U svojoj službenoj izjavi, zemlje BRICS-a kažu kako “međunarodne vladajuće strukture pokazuju rastuće znake gubitka legitimiteta i efikasnosti”, s čime se nije teško složiti. No očekivati promjenu paradigme financijskih tokova i izgradnju drugačijeg i humanijeg svijeta od zemalja poput Rusije i Kine, čija je srednja klasa tek u nastajanju a unutrašnji ustroj prilično zatvoren, čini se prilično iluzornim. Svu apsurdnost pokušaja da se svjetska kriza kapitalizma riješi stvaranjem paralelnih institucija po uzoru na one koje su tu krizu i uzrokovale dobro je naslovom ocrtao američki financijski magazin “Forbes”: “BRICS banka? Ne hvala, MMF i Svjetska banka su dovoljno loši”.