Franjo Habulin Rat je bio poraz svih nas

U nešto više od pola godine, otkako je izabran za predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH), Franjo Habulin uspio je dati novi impuls aktivnostima organizacije čije značenje uvelike nadmašuje podršku i status koje danas uživa u društvu. Razgovor smo započeli ovogodišnjim obilježavanjem akcije Oluja.

– Prije svega, dobro je da je u Knin došlo toliko ljudi, državni vrh i braniteljske udruge. No, nije dobro što to nije bila proslava nekog događaja, nego političko razračunavanje, isticanje suprotnost i neslaganja. Premijer Milanović je dobro rekao, zviždati se može na Markovu trgu, a u Kninu se treba s pijetetom pokloniti žrtvama, ne samo onima stradalima u akciji Oluja nego i u čitavom ratu. I to žrtvama sa svih strana. Svaki rat je zločin, ali u prirodi je svakoga živog bića da se brani kad je ugroženo.

Za sjećanje na sve žrtve

Tih se dana govorilo o vojnim uspjesima, ali osim od strane predstavnika Srba i nevladinih organizacija, nije bilo ni riječi o srpskim žrtvama?

Trebalo je razgovarati i o tome. Mislim da će doći vrijeme slijeganja emocija, kada će se cjelovito govoriti o tome što nam se zapravo događalo od 1991. do 1995. Djeca će nas pitati što je tko polučio u ratu. Nijedan narod nije ništa dobio, svi smo zajedno izgubili. To je katastrofa rata. Ne bih htio ulaziti zašto je do njega došlo i tko je prvi počeo, to je poznato. Bolje bi bilo da su predsjednici državica nastalih raspadom SFRJ razgovarali još godinu, dvije ili tri, nego da se vodio četverogodišnji rat; na kraju, porušili smo kapacitete, uništili gospodarstvo, raselili ljude, razdvojili obitelji. Kad sam s dečkima kojima sam zapovijedao išao na jednu komemoraciju na Baniju, prolazili smo opustjelim i zaraslim, a nekoć bogatim selima. Kazao sam tada da to što gledamo nije nikakva pobjeda nego poraz svih nas.

Smatrate li da je vrijeme da državne institucije značajnije podrže obilježavanja stradanja srpskih žrtava, kao što je učinilo Ministarstvo branitelja u Mokrom Polju kod Knina?

Treba još vremena da se emocije slegnu, da se obilježava sjećanje na sve ratne žrtve. Nekim pojedincima i grupacijama to je sada još neprihvatljivo, ali želim vjerovati da će se to u nekom trenutku dogoditi. Po pitanju rata 90-ih, SABA RH planira i suradnju s braniteljskim udrugama, za što imamo i odbor. Želimo pružiti ruku gdje možemo zajednički nešto napraviti, no odziva nema u zadovoljavajućoj mjeri.

Bili ste u Srbu: kako komentirate napade, popraćene i medijski, na obilježavanje tamošnjeg ustanka i traženje da se ono zabrani?

Sloboda govora je redu, ali ne i kad je pokretana mržnjom. Ne treba zabraniti obilježavanje ustanka naroda u Lici, jer su se ljudi ondje morali braniti kad su, kao i drugim krajevima, počeli zločini ustaša i NDH. Najbitnije je da se narod organizirao uz pomoć i pod vodstvom Komunističke partije i Marka Oreškovića: zajedno s onima u drugim krajevima, ti su ljudi predstavljali Narodnooslobodilačku vojsku i partizanske odrede te bili jedinstvena snaga koja se borila protiv Nijemaca, Talijana i svih domaćih kvislinga.

Odlazili smo u Srb 90-ih, kad je bio ignoriran od strane vlasti, slavit ćemo Brezovicu, ali ćemo se pokloniti žrtvama i obilježavati početak ustanka na svakom području. Koju akciju iz 1941. uzeti kao prvu oružanu, manje je presudno i važno. Bitno je da se kaže da se na ovim prostorima vodio općenarodni ustanak pod vodstvom Partije na čelu s Titom. Da li je neka puška pukla tri dana prije ili poslije, nije bitno, bitno da je to bila jedinstvena borba na prostoru čitave Jugoslavije koja je konačno rezultirala oslobođenjem i stvaranjem nove države.

Protiv nasrtaja desnice

Kakva je današnja pozicija SABA RH?

Mi smo krovna organizacija u kojoj su zajednice udruga iz svih 20 županija. Imamo oko 25.000 članova. Tu je 8508 živih sudionika NOB-a koji su korisnici mirovine, određen broj onih koji koriste boračku mirovinu po drugim osnovama, a imamo i jedan broj onih koji nisu ostvarili mirovinu nego su primali ukinutu naknadu od 1680 kn, a sada dobivaju opskrbninu u iznosu 900 kn. Te tri kategorije zajedno broje 12.000 ljudi. Imamo status kao i svaka druga udruga, ali bismo htjeli imati drugačiji, s obzirom na značenje NOB-a i potrebu očuvanja stečevina antifašizma. Financiramo se iz projekata s kojima idemo prema Saboru i ministarstvima branitelja, znanosti i obrazovanja. Jer, nastojimo da NOB bude više prisutan u školskim programima, kao i da učenici obilaze mjesta od posebne važnosti tijekom Drugoga svjetskog rata, poput Jasenovca.

Kako ocjenjujete aktivnosti Antifašističke lige RH i koliko se uopće može reagirati na desničarske nasrtaje i reviziju povijesti?

Osnivačku povelju smo potpisali u svibnju, a najesen ćemo postaviti organizaciju Lige do kraja. Za sada održavamo okrugle stolove i tribine te reagiramo na ekstremno desničarske pojave, koje graniče s fašizmom. Kao što smo i očekivali, Liga se napada; pojedinci sumnjaju da stvaramo nadorganizaciju koja će zasjeniti Savez, što je smiješno. Ideja je da okupe sve antifašističke snage i udruge, bez obzira na njihovu temeljnu djelatnost – Documentu, SNV, CMS, Židovsku općinu i druge. To su udruge koje njeguju antifašizam i kojima je to opredjeljenje temelj aktivnosti, koje se okupljaju da zajednički planiramo aktivnosti i nastupamo u medijima. To je potrebno zbog nasrtaja desnice i izjednačavanja komunizma i fašizma.

Zašto je, po vama, takvo izjednačavanje falsifikat?

Zato što mi nismo imali komunizam nego socijalizam, kojim je nakon rata rukovodio KPJ, koji se s godinama demokratizirao te kao Savez komunista postao ne rukovodeća, nego vodeća snaga. Samoupravne snage su sve više jačale i svi smo mi, počevši od mjesne zajednice ili radnog mjesta, bili delegati u tijelima koja su odlučivala o raspodjeli sredstava i drugim bitnim pitanjima. Danas više nemamo vremena baviti se povijesnim antifašizmom, ali ne smijemo dopustiti da se povijest iskrivi i žrtve relativiziraju i minimaliziraju, da pobjednik ispadne zločinac a zločinac antifašist. Moramo se boriti protiv jačanja ekstreme desnice i kod nas i u Evropi te se usmjeriti na aktualni trenutak antifašizma. A na te napade ne trebamo reagirati samo mi, kao SABA ili Liga, nego cijela zajednica mora biti protiv njih, kako bismo živjeli, osigurali si standard i sutra zaposlili svoju djecu.