Opsjena prostote
Prošloga četvrtka u 18 sati premijer Srbije Aleksandar Vučić napokon je podlegao pritisku dijela javnosti i na konferenciji za novinare predstavio dosad tajne ugovore, prvenstveno onaj o prodaji JAT-a arapskom Etihadu, nakon čega je formirana nova kompanija Air Serbia. Kaže Vučić: Srbija se obavezala da će investirati 42 milijuna dolara, dok će partner iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) uložiti do sto milijuna. Srbija taj novac treba osigurati u 2014., 2015. i 2016. godini, a dosad još ništa nije uplaćeno, kao i to da se Srbija obvezala da sanira dugove, od kojih se 80 posto odnosi na dugovanja prema samoj državi. Bilo je tu još brojki i slova, među ostalim i napada na “Vreme”, koje je u svoja dva broja objavilo istraživanje Balkanske novinarske istraživačke mreže (BIRN), tekst kolege Slobodana Georgijeva o ugovorima koji baš nisu tako sjajni kao što to Vučić tvrdi. No, Vučić kaže: to objavljuju “Miškovićeve novine”, pritom prvi puta imenujući list za koji je i ranije govorio kao o “nepostojećim tekstovima u nepostojećem listu Miroslava Miškovića“. I novinarska udruženja i tjednik “Vreme” ocijenili su da je to nedopustivi napad na slobodu medija, podsjećajući da se današnji Vučić vratio svojim radikalskim korijenima, onima kad je bio ministar informiranja i glavni cenzor.
No, “nepostojeće tekstove” ovih dana potvrđuju oni koji su (se usudili) analizirati ugovore – ne sve – objavljene na internet-stranici Vlade Srbije. Tako je Saša Radulović, bivši ministar privrede, danas vođa pokreta “Dosta je bilo” pozvao Vučića da objavi sve tajne ugovore i da prestane zbunjivati javnost selektivnim plasiranjem informacija. Sve štetne ugovore, koji se drže u tajnosti, građani će platiti smanjenjem penzija, kaže on i precizira: objavljena su samo dva od pet ključnih ugovora, od čega je krovni ugovor potpisan 31. srpnja ove godine i on u potpunosti mijenja prošlogodišnji krovni ugovor. Takvim selektivnim objavljivanjem, premijer je prikrio značajne troškove koje Republika Srbija i njeni porezni obveznici snose u ovom “dealu”, poput ugovora o uslugama i menadžmentu.
Na osnovu analize ugovora, proizlazi da Srbija i njeni porezni obveznici snose troškove čitavog duga JAT-a, koji se sa svim kamatama procjenjuje na više od 500 milijuna dolara, troškove investicije od 200 milijuna dolara kroz JAT-ovu imovinu koju ulaže, te 82 milijuna dolara subvencija u gotovini, s time da – kaže Radulović – ti troškovi nisu konačni, jer nije objavljen datum zatvaranja ugovora. S druge strane, kaže, Etihad ulaže 40 milijuna dolara plus 60 milijuna dolara kredita. Za takva ulaganja, Srbija i Etihad dijele vlasnički udio u kompaniji Air Serbia u odnosu 51 prema 49 posto. Uz to, u određenim okolnostima, Etihad ima puno pravo da se potpuno povuče iz posla, sa svim novcem koji je “uložio”. “Ne postoji nijedna kompanija u svetu koja ne bi prihvatila ovakvu vrstu sigurnog poslovanja na račun građana Srbije”, tvrdi Radulović.
Analize objavljenih ugovora pokazuju i to da je država na sebe preuzela i isplatu punog iznosa otpremnina koje će dobiti oni koji napuštaju firmu kao tehnološki višak, na primjer, kao i ono što je navedeno u “nepostojećem tekstu u nepostojećim Miškovićevim novinama”: “Vlada se obavezala da Air Serbiji ustupi jedan od dva terminala na ekskluzivno korišćenje, da jedan hangar JAT Tehnike pripadne Air Serbiji, da obezbedi povlašćenu cenu kerozina kod NIS-a tako što će se u potpunosti odreći akcize, čime se cena prepolovljuje, i da sve moguće potencijalne poverioce namiri iz budžeta Republike Srbije.” U samom ugovoru, inače, jasno piše da Vlada Srbije oprašta Air Serbiji prošlogodišnji dug od 13 milijuna dolara za usluge Aerodroma “Nikola Tesla”. Tu valja napomenuti da su u prošla dva mjeseca, zbog neravnopravnih uvjeta poslovanja, beogradski aerodrom napustile dvije niskobudžetne kompanije, German Wings i Wizzair. Zanimljiv detalj u svojoj analizi iznosi ekonomski novinar Miša Brkić: “Ugovorom se zahteva od srpske Vlade da naredi svim zaposlenima u državnoj administraciji da moraju da putuju Er Srbijom. To nije postojalo, ako se dobro sećam, ni u JAT-u u vreme najgoreg centralnog planiranja. Ali, ni tu nije kraj – država avionske karte za svoje činovnike mora da plaća preko Etihadovog sistema i za to je već formirana posebna agencija Eagle Travel čije je sedište u bivšoj JAT-ovoj robnoj agenciji u beogradskoj Ulici Vojvode Dragomira. Biće posebno zanimljivo posmatrati reakciju mnogobrojnih putničkih agencija jer više neće biti slobodne konkurencije kad svi putnici po naredbi Vlade moraju da kupuju karte kod Eagle Travela”, piše Brkić u tekstu “Državno nedonošče” (Peščanik), procjenjujući usput da “duh ugovora” i sve pogodnosti koje je Vlada Srbije odlučila dati Air Serbiji “ukazuje na jaku želju Etihada da uz svesrdnu pomoć Vlade Srbije preuzme Aerodrom ‘Nikola Tesla’, a ne da ga kupi”.
Pohvalio se premijer već na početku priče o ugovoru s Etihadom da su, eto, baš istoga dana, tog 14. kolovoza, UAE Srbiji uplatili milijardu dolara ugovorenog kredita, čime se osigurava likvidnost proračuna do kraja ožujka iduće godine. Nejasno je kakve veze ima taj kredit sa objavljivanjem nekog dotad tajnog ugovora (osim da “opsjeni prostotu”), ali neka; činjenica je, međutim, da je identičnu izjavu premijer dao desetak dana ranije, kad je gostujući povodom sto dana Vlade na Televiziji B92, izjavio da je ta milijarda arapskog kredita uplaćena – baš toga dana. Vučić je sve iskoristio da bi oblatio bivšu vlast ističući da je upravo ona sklapala štetne ugovore (što nije neistina), dok su naprednjaci sušte poštenjačine koji će, eto, čak dovesti u pitanje poslovnu reputaciju zemlje, kako bi udovoljili javnosti. Usput je malo išamarao medije, ušutkao kritičare. Zato ćemo se još načekati suvislih analiza i objavljivanja još neobjavljenog. No, prašina u oči javnosti je bačena.