Ubrzaj, Srbijo!

Srpski premijer Aleksandar Vučić pompozno je najavio obilježavanje sto dana rada Vlade, kada će – za koji dan – građanima predočiti što je sve dosad napravljeno. Uoči toga, u ponedjeljak je kompletan sastav Vlade odveo u Niš na svečanu sjednicu povodom obilježavanja početka Velikog rata: prije sto godina, mjesec dana nakon atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda, 28. srpnja 1914. Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji, čime je započeo Prvi svjetski rat.

Gospoda ministri i premijer, uz svitu novinara, putovali su autobusom. Glasine kažu da nije baš svima to palo lako, da su neki mislili izvrdati, pa da se iz Niša ipak vrate svojim službenim automobilima, ali nije prošlo: veliki šef i, kako su neki građani komentirali na društvenim mrežama, “vođa puta”, zainatio se i za sebe ponio šah (dobio je partiju protiv ministra rada Aleksandra Vulina, revno su javljali mediji). Usput su, osim svečanog, imali i radni dio sjednice u Nišu, pa su smijenili sedam direktora javnih poduzeća. Ne zna se po kojim kriterijima (tu su Aerodrom “Nikola Tesla”, Dunav osiguranje itd.), ali se zna da i dalje opstaju direktori najvećih gubitaša (Srbijagasa, na primjer), kao i da su u foteljama ostali svi, njih 600, direktora u Elektroprivredi Srbije. Vesela družina je na društvene mreže postavljala svoje “selfije”, a u povratku se i zasviralo i zapjevalo; kažu da je najraspjevaniji, kao i obično, bio ministar vanjskih poslova Ivica Dačić i da je na repertoaru, isto tako kao i obično, imao i “Miljacku”.

Vladina ekskurzija, međutim, nije spriječila Vučića da bude sveprisutan u javnosti: istoga dana bio je na naslovnicama čak pet dnevnih listova, koji su prenijeli njegov obračun sa slovenskim profesorom, ekonomistom Jožetom Mencingerom, koji je u intervjuu za Slobodnu Evropu prije nekoliko dana ono što radi Vlada Srbije nazvao “tipičnom šok-terapijom”, rekavši Vučiću da “uspori malo”. Vučić, koji već danima priča da je Vlada ispunila gotovo sve što je obećala za prvih sto dana, napisao je “Odgovor Joži Mencingeru na poruku Vučiću, uspori“, s naslovom “Ubrzaj, Srbijo”. Uz uobičajenu patetiku, populizam i formulu red-rad-disciplina, Vučić piše: “Jer upravo je to suština. Ne želi Mencinger da mi usporimo. Jedan deo Srbije to hoće. Svi kojima je ovo do sada savršeno odgovaralo. Svi koji nisu živeli od svog kvaliteta, znanja i rada, nego od poznanstava, klanova, veza… Svi koji su neznanje i lenjost proglasili za kvalitet i za koje je svaki rad – neprijateljski. Oni bi da ne idemo nikud. Da večno ostanemo na istom mestu i u mestu, kako se ništa u njihovom kvazisistemu ne bi poremetilo. Da ne bi vredni i kvalitetni isplivali na površinu. Da ih niko, nikada, slučajno ne bi pitao šta stvarno znaju i šta su, stvarno, uradili. Oni su problem.”

Odmah je najavio i nastavak svoje pisanije narodu, što je objavljeno u utorak, s naslovom “Ne brinite o brzini, već o veličini talasa koji dolazi” i podnaslovom: “Nećemo da završimo kao neke od zemalja u našem okruženju”. Kako su to završile “neke zemlje u okruženju” ne objašnjava, ali obnaroduje narodu zadatke svoje Vlade i zaključuje da se mora “iz lera prebaciti u brzinu”: “I kada se malo razmisli, samo smo to i uradili. Krenuli smo. Zato, svim dušebrižnicima poručujem – ne brinite o brzini. Brinite o veličini talasa koji nailazi i koji je nezaustavljiv.”

“Dušebrižnicima” je opet začepio usta. Oni pak upozoravaju da je Skupština Srbije od 42 dosad donesena zakona (od kojih su neki i izmjene sistemskih) samo jedan donijela u redovnoj, a ne hitnoj proceduri, te da doneseni zakoni nisu prethodno prošli javnu raspravu. Tu su i novi Zakon o radu, koji će se odnositi isključivo na privatni sektor, ne i javni, koji je reguliran posebnim zakonima, kao i izmjene Zakona o penzionom sistemu. Ne samo to: izmjenama poreznih zakona za kašnjenje u plaćanju poreza (makar i dan) i privrednicima i građanima slijedi kazna, ovima drugima čak do 50 tisuća, što je više od prosječne plaće u državi. I dalje: upravo je počela rasprava u Skupštini Srbije o cijelom setu privrednih zakona, među kojima i o stečaju, ali i o paketu medijskih zakona. I to, kako se već uobičajilo, bez prethodne javne rasprave i svi trebaju biti usvojeni po hitnom postupku. Na medijske prigovore – sva novinarska udruženja su prosvjedovali protiv hitnog postupka – i Vučić i ministar kulture Ivan Tasovac, u čijoj su nadležnosti mediji, jednostavno su se oglušili.

Vučićevo “Ubrzaj, Srbijo” odnosi se i na parlament u kojem glasačka mašina glatko usvaja sve što joj Vlada servira, oporbu se vrijeđa tijekom rasprava, a njeni amandmani se jednako glatko i arogantno odbacuju, pa je tako jedno istraživanje pokazalo da je nakon rasprave o već spomenuta 42 donesena zakona usvojeno – podatak se odnosi na ukupan broj – tek nekoliko oporbenih amandmana.

Sve je to Vesna Pešić u jednom svom tekstu (na Peščaniku) nazvala “reformama u staljinističkom maniru”. Od reformi zasad imamo samo one koje idu po glavi prosječnog osiromašenog građanina, kojem će biti još gore nego što mu je trenutno. Reče Vučić, sve obećano je ispunjeno, “osim što nisu smanjene plaće u javnom sektoru i što nije počela primjena mjera fiskalne konsolidacije” – da se čovjek pri zdravoj pameti zgrane! Ovo prvo, dosad neispunjeno, ispunit će na jesen: mirovine će smanjiti za deset posto (nadležni ministar kaže “ni dinar više”), a plaće u javnom sektoru – i profesorima, vatrogascima, liječnicima (kojima se više, kao i radnicima, ne plaća dodatak na smjenski rad) – 20 posto. Sve to linearno, valjda da se ne bi dirala partijska vojska koju je i naprednjačka vlast masovno zapošljavala.

Što reče profesor ekonomije Miodrag Zec: ovdje se otima od vlastitog naroda, a narodni džep nije tako dubok i narod ima ružnu osobinu da hoće jesti svaki dan!