Grlom u maline

Ponovno je premijer Srbije Aleksandar Vučić dramatično nastupio u javnosti: ovoga puta povod je bio – dan uoči najavljene konferencije za novinare govorilo se o demaršu Evropske unije – non paper (odnosno aide-memoire u evropskoj verziji) koji mu je u Obrenovcu uručio zamjenik šefa Delegacije EU-a u Beogradu Oscar Benedict. U dokumentu, inače upućenom i ostalim zemljama regije i Evrope, piše da bi bilo neophodno da se Srbija uzdrži od upotrebe bilo kakvih mjera u podržavanju novih trgovinskih aktivnosti prema Rusiji, te da bi “korištenje takvih oruđa” EU smatrala kao nefer i neprijateljsko ponašanje, kao i da bi se ono smatralo drugačijim od ponašanja EU-a koje je usmjereno na stabilizaciju situacije u Rusiji.

“Ponašaćemo se u skladu sa preporukama, ali nismo i nećemo uvoditi sankcije Rusiji. To je politika Vlade Srbije, koja zbog sopstvenih građana mora da sačuva dobre i prijateljske odnose sa Ruskom Federacijom. Ne očekujem nikakve sankcije od EU-a zbog naše politike”, rekao je Vučić novinarima, precizirajući da će vlast “poštovati volju EU-a, koja je strateški cilj Srbije” i da je Srbija “apsolutno posvećena evropskim vrijednostima i predana tom zadatku”.

U prijevodu te halabuke, jasno je da se upozorenje – ne samo Srbiji – odnosi na sve one koji trgovinske sankcije EU-a Rusiji zbog situacije u Ukrajini vide kao svoju šansu da uskoče na vrlo veliko rusko tržište. Nije da se o tome ovih dana u Srbiji ne priča više nego inače: mediji svakoga dana izvuku neku firmu koja, eto, ima veći broj narudžbi iz Rusije i koja povećava svoju proizvodnju koliko god je to moguće, ali istina je sasvim drugačija. Najveći vanjskotrgovinski partner Srbije je upravo EU, u koju Srbija izvozi oko 62 posto poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, deset puta više nego u Rusiju (deset posto), odnosno nekih 117 milijuna dolara. To je naglasio i sam Vučić, pa je jasno da su cijela predstava “obraćanja naciji” i povišeni ton bili tek u funkciji još jednog bildanja premijerovog rejtinga. Što reče Zoran Živković, bivši premijer i predsjednik Nove stranke, to je nastavak vođenja politike na nervnoj bazi! Živković naglašava i pitanje subvencija, koje je na konferenciji za novinare potencirao Vučić, objavljujući da Srbija neće davati subvencije za izvoz na rusko tržište, a nije ih davala ni dosad, što se odavno zna, tako da Srbija neće imati šansu da na ruskom tržištu napravi neki veliki proboj, jer su domaći izvozni potencijalni vrlo mali u odnosu na ono što je Rusiji potrebno.

Šef zastupničkog kluba u Skupštini Srbije i potpredsjednik Demokratske stranke Borislav Stefanović misli slično Živkoviću, precizirajući da nema premijeru Vučiću mnogošto zamjeriti, jer niti je Srbija planirala dati subvencije poljoprivrednicima, niti je planirala uvođenje sankcija Rusiji, niti je EU-u uputila demarš. “I zato mi se čini da se ovo dramatično obraćanje premijera naciji može objasniti šekspirovskom rečenicom – mnogo buke ni oko čega. Jedino korisno što smo čuli je da postoje pokušaji prepakivanja robe koja se šalje na rusko tržište i ništa više”, izjavio je Stefanović “Danasu”.

Čini se da je to u cijeloj halabuci i najvažnija poruka, jer je i sam Vučić upozorio da se neće dopustiti prepakiravanje evropskih proizvoda koji bi onda, kao srpski, završili na ruskom tržištu (nedavno je otkriven jedan takav pokušaj), s obzirom na to da Srbija ima već niz godina otvoreno rusko tržište. Obećanje da će biti provođene rigorozne kontrole dala je i ministrica poljoprivrede Snežana Bogosavljević Bošković, koja je nedavno u Moskvi razgovarala sa svojim ruskim kolegom, ministrom Nikolajem Fjodorovim. Usput, naglašava da su kapaciteti Srbije – i kada bi ih potpuno iskoristili – mali za rusko tržište i da eventualno povećanje izvoza nikoga ne bi ugrozilo. Izvoz poljoprivrednih proizvoda iz Srbije u ukupnom ruskom uvozu iznosi oko 0,2 posto, a kada bi Srbija u potpunosti iskoristila kapacitete, to bi možda dosegnulo 0,4 ili 0,5 posto.

Kako god bilo, nije malo onih koji u Srbiji vide ovu situaciju kao “sjedenje na dvije stolice”, što je po ocjeni Đorđa Vukadinovića, političkog analitičara i urednika “Nove srpske političke misli”, dugoročno nemoguće. On napominje da se premijer Vučić zgodno uhvatio za to da Srbija neće davati “dodatne subvencije” za izvoz u Rusiju, što je vještački izbačeno u prvi plan i zamagljuje suštinu spora, “a to je da Brisel na neki način želi da disciplinuje Srbiju kao zemlju-kandidata i da ne dopusti da čak ni u relativno malom obimu, koliki je domet srpske trgovinske razmene sa Rusijom, profitira od sankcija EU-a Moskvi”.

To je jasno i iz karikature Predraga Koraksića Coraxa u “Danasu”, na kojoj premijer Vučić svira klavir s njemačkom premijerkom Angelom Merkel s jedne i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom s druge strane, a veliki publicitet dobio je i tekst “Podeljena lojalnost: Srbija razapeta između starog saveznika, Rusije i EU-a” u kojem se kaže da je teško biti oštar prema Srbiji zato što prodaje maline Rusiji, kada Francuska prodaje ratne brodove. Isto to u autorskom tekstu u “Politici” o imperijalističkoj politici velikih primjećuje inače stalni kritičar premijera Vučića, sociolog Jovo Bakić: “Problem su srpske maline, dok Francuska prodaje Rusiji ratne brodove, ironično primeti umni Bugarin Dimitar Bečev. Štaviše, ako između Rusije i EU-a postoje razmirice, a u samoj EU raznoglasje, gde je tu jedinstvo međunarodne zajednice? Ukoliko ne bi bilo sankcija Rusiji, moglo bi se govoriti o jedinstvu; u protivnom, imperijalistički diskurs zvaničnika EU-a ne priznaje ovu veliku silu delom međunarodne zajednice, što je arogancija koja se graniči s glupošću.”

Sada valja vidjeti kako će se u svemu snaći budući ministar privrede Željko Sertić, koji je najavio da ove godine očekuje povećanje izvoza u Rusiju s prošlogodišnjih 117 na 300 milijuna dolara. Sam Vučić je, u istoj prilici, kazao da ga drži za riječ i da će odgovarati ako ne bude tako.