Omnipotentni delirij

RTL danas

Reporterka Matea Damjanović javlja se iz Siska, grada koji dočekuje donedavnu županicu, bivšu zatvorenicu, buduću saborsku zastupnicu – Marina Lovrić Merzel kune se u nevinost. “Neki nemaju srama, ali dobro. Normalno da je Merzel aktivirala zastupnički mandat. A što bi trebala? Neće reći da je kriva. Normalno da će reći da je nevina”, kaže jedna djevojka u anketi. Najvažnije dio rečenice je ono “ali dobro”. Građani su se očito pomirili s formulom “iz zatvora u Sabor”. Hrvatskom se takozvanom elitom proširio endemski psihološki poremećaj – takozvani omnipotentni delirij. Uspješni političari u trajnom prodoru, nenavikli na postojanje bilo kakvog otpora, išli su iz pobjede u pobjedu, smanjujući neprestano smisao za trezveno procjenjivanje realnosti. Ivo Sanader nije vjerovao da ga itko smije uhapsiti; Nadan Vidošević na televiziji je egzaltirano osuđivao zloduh korupcije koji izgriza Hrvatsku i nitko od njih, baš kao ni Marina Lovrić, nije izgledao neuvjerljivo. “U fazi omnipotentnog delirija sve kočnice popuste, a karakteristika je osoba kod kojih je sve išlo glatko te su uvjerene da su sposobnije od drugih”, objasnio je svojedobno u “Slobodnoj Dalmaciji” psihijatar Ante Gilić, dodajući da ljudi zahvaćeni delirijem imaju dva izlaza: ili prkosno brane svoju poziciju ili okrivljuju druge, ali krivnju ne priznaju. Doista, gdje je buduća zastupnica otišla nakon zatvora? U crkvu, ispovjediti se? U gradsku biblioteku, pozajmiti kakvu pametnu knjigu? “Zločin i kaznu”, “Demone”? Jok, otišla je frizeru. Marina k’o Marina, negirala nas skroz…

Dnevnik 3 

“Postoji pravilo ekonomske politike koje kaže da kad se donosi neka mjera, radi se cost-benefit analiza koja pokazuje što mjera donosi dobroga, a što lošega”, kaže Guste Santini Siniši Kovačiću, govoreći o oporezivanju kamata na štednju. U tri godine rada ove Vlade nismo vidjeli nijednu cost-benefit analizu, nijednu ozbiljnu simulaciju učinaka – Vlada vježba in vivo, bez anestezije, na živome tijelu pacijenta, navrat-nanos i na svoju ruku. Čini se da je sličan potez povuklo i uredništvo Prvoga, odlukom o skorom ukidanju Dnevnika 3. Bila je to najživlja, najpropulzivnija i najnovinarskija večernja informativna emisija ne samo na HTV-u, već i u cijelom našem eteru. Tamo su se otvarale zabranjene teme, skidale pozlate, rušili tabui. Tko god ju je uređivao, ljevija ili desnija ekipa, uvijek je bila ispunjena novinarskim erosom, energijom, živošću, najdeficitarnijom emocijom našeg etera. Šteta, beskonačno šteta, rekao bi pjesnik.

Nova TV

“NATO osniva jedinicu za brza djelovanja”, kaže novinarka Nove TV. “Poruka je jasna”, dodaje. Iza nje je geografska karta s prikazom situacije na ratištu, raspored jedinica, odnosi proruskih i ukrajinskih snaga, postrojbe NATO-a. Otprilike onako kako Milan Sijerković prikazuje kretanje kumulonimbusa na nebu iznad Đevrsaka, tako reporterka Nove TV prikazuje stanje na ukrajinskim ratištima prvog dana primirja. To je odličan recept, jer jedna ilustracija vrijedi više od tisuću riječi. Gledatelji vide gdje je Krim, gdje Mariupolj, gdje Novorusija, gdje su Moskva i Kijev. I kako tko stoji.

Ono što u kratkom prilogu ne mogu vidjeti jest geopolitika. Henry Kissinger jasno je, prije izbijanja rata, rekao da je cilj operacije Majdan pokazati Putinu kako će to izgledati u dogledno vrijeme u Moskvi. Cilj svih tih istočnih operacija nije demokratizacija, već najprije strateško opkoljavanje, a potom jugoslavizacija Rusije. Vidjeli smo što se dogodilo na ovom prostoru nakon propasti zajedničke države: zapadne kompanije preuzele su sve što vrijedi, uništile su sve industrije koje su im mogle konkurirati, ostavivši cijelu regiju na razini iz druge polovice prošlog stoljeća. A ovo je, za razliku od divovske i bogate Rusije, mali i siromašan prostor. To bi bila sudbina Rusije – serija malih etničkih ratova, beskrajne podjele, rat svih protiv sviju – upravo kao u arapskom svijetu, gdje je Amerika uz pomoć saveznika razorila Libiju i Irak, dopola i Siriju, pa na kraju sama upala u pakao bez izlaza. Pokušaj rušenja Asada proizvelo je ISIL, rušenje Gadafija i Huseina balkaniziralo je tu regiju, što bi tek proizvelo rušenje Putina? Zapad više nema državnika, sve su to birokrati koji ne znaju riješiti nijedan problem, ali bogami znaju proizvesti cijelu seriju.

Dnevnik, Nova TV

Sabina Tandara izvela je blickrig na članove Glavnog odbora SDP-a i dobila hrpu odgovora od kojih bi mogla sastaviti roman “Ljudi bez svojstava”. Ivo Baldasar se pita zašto bi SDP izbacio Željka Sabu, pa na novinarkino pojašnjenje kako je čovjek osuđen konstatira kako je to delikatno pitanje. “Delikatesno pitanje”, rekla bi Ava Karabatić. Takozvani mladi lav Davor Bernardić kaže kako ne bi nikoga izbacivao. Divan primjer duševnosti, no njemu nije mjesto u politici već u kakvom samostanu. Vojko Obersnel nema ništa protiv toga da im Željko Jovanović koordinira izbore u Rijeci, iako je najnepopularniji riječki SDP-ovac, dok Josip Leko ne zna zašto mu se Komadina nije pojavio na Glavnom odboru. Sve je to rezultat duge serije političkih čistki koje su od SDP-a napravile stranku muzgavaca, beskičmenjaka koji nemaju ni znanja, ni snage, ni volje, ni odlučnosti – a sve se to lijepo i jasno vidjelo u kratkom, tek nekoliko minuta dugom prilogu.

Dnevnik, HTV

Škotski suverenisti su dva tjedna prije referenduma o neovisnosti neočekivano prešli u vodstvo i sledili London, saznajemo iz Dnevnika. Prema zadnjem istraživanju, zagovornici samostalne Škotske mogu računati na 51 posto glasova, a zagovornici unije s Britanijom na 49 posto. Autorica “Harryja Pottera” J. K. Rowling najpoznatija je zagovornica zajedničke države. “Britanija je bolja sa Škotskom u svom sastavu”, rekla je spisateljica. “Jednostavna istina je da Škotska u 21. stoljeću podliježe istim pravilima, istim silnicama kao i ostatak svijeta. Mora se natjecati na istim globalnim tržištima, braniti se od istih prijetnji i boriti se za krhki gospodarski oporavak”, a to je, prema njenom mišljenju, lakše u većoj zajednici. Za ostanak su i Emma Thompson, Helena Bonham Carter, Judi Dench, Sting, Mick Jagger. David Tennant kaže: “Zašto želimo postati manji? Želimo rasti i razvijati se implozijom, prema unutra?” Očito je da su za ostanak Škotske u Britaniji, uz izuzetak Conneryja, sposobniji, bogatiji, talentiraniji Škoti. Čini se da sve vuče prema starom zaključku kako će na manjem tržištu pojedine zvijezde jače sjati nego na velikom; imamo već dovoljno iskustava s prorocima implozije.