Saša Šimpraga: Po ženama je nazvano samo jedan posto zagrebačkih ulica
Povodom inicijative da se zagrebačke ulice ponovno nazovu po antifašističkim heroinama Anki Butorac i Nadi Dimić razgovarali smo sa Sašom Šimpragom, autorom projekta Virtualni muzej Dotrščina u sklopu kojega je ta inicijativa pokrenuta. Virtualni muzej Dotrščina jedan je od najinovativnijih primjera razvoja kulture sjećanja u Hrvatskoj.
Kada je pokrenuta inicijativa da Zagreb opet pronađe mjesto za ulice Anke Butorac i Nade Dimić i gdje bi one trebale biti?
Za ulice tih poznatih antifašistkinja predložene su nove i još neimenovane ulice u Novom Zagrebu, oko Avenije Većeslava Holjevca, dakle u dijelu grada gdje su i sve ostale ulice u počast antifašistima. Time inicijativa nadograđuje postojeći sustav, odnosno (novo)zagrebačku tradiciju tematskih imenovanja – primjerice, istovremeno se predlaže da Mate Parlov ulicu dobije na Kajzerici, gdje se stvara sportski kontekst. Inicijativu podržavaju Centar za ženske studije i Mlade antifašistkinje Zagreba, a imenovanjem ulica u čast antifašističkih heroina koje su se borile i za socijalna, radnička i ljudska prava afirmiraju se i ustavne vrijednosti Hrvatske. Ne bude li opstrukcije, imenovanje bi moglo uslijediti 2015. godine, u povodu 70. obljetnice pobjede nad fašizmom.
U virtualnom i stvarnom prostoru
U posljednjih desetak godina više od 90 posto javnih površina u Zagrebu nazvanih po znamenitim ženama imenovano je na vašu inicijativu: koje su to lokacije i zašto?
Činjenica da je svega jedan posto zagrebačkih ulica nazvano po ženama predstavlja diskriminaciju koju treba ispraviti. Stoga sam poduzeo korake koji su rezultirali time da sada imamo ulice Nade Klaić, Diane Budisavljević i Mije Slavenske. U pripremi su inicijative za ulice Dunje Rihtman Auguštin, Maje Bošković Stuli i druge.
Spomen-park Dotrščina od devedesetih je brisan iz kolektivne memorije, što sada pokušavate ispraviti svojim autorskim projektom, Virtualnim muzejom Dotrščina, koji se provodi u sklopu Dokumentinog programa kulture sjećanja?
Temeljni cilj projekta je vraćanje Dotrščine u kolektivnu memoriju; Virtualni muzej je u osnovi internetska stranica, ali muzej djeluje i u stvarnom prostoru. S jedne strane, tu su izložbeni postavi u javnom prostoru grada: tako smo 2012. godine na glavnom zagrebačkom trgu postavili izložbu o piscima i publicistima koji su ondje ubijeni. Drugo su privremene memorijalne umjetničke intervencije u samom Spomen-parku, koje se izvode jednom godišnje i na temelju javnog natječaja. Lani je izveden rad Davora Sanvinćentija, a ove će godine biti predstavljena intervencija Slavena Tolja. U suradnji s Ligom Dotka pokrenuta je i memorijalna utrka, koja bi trebala postati tradicionalna. Glavne suradnice na projektu Virtualnog muzeja Dotrščina su Tamara Banjeglav i Tanja Petrović. Produkcijski dio skromno je podržan od Ministarstva kulture, a projekt se provodi uglavnom volonterski.
Sve više mladih posjetitelja
Spomen-park Dotrščina najveći je zagrebački gradski park i mjesto najmasovnijeg zločina u povijesti grada, na kojem su za Drugoga svjetskog rata ubijene tisuće ljudi. Kada je pretvoren u spomen-park i kakvu je sudbinu doživio tijekom vremena?
Sustavno uređenje započelo je šezdesetih godina, a danas je tu pet radova nekih od najuglednijih hrvatskih umjetnika. Najveća šteta bila je počinjena krađom dijela danas obnovljenog reljefa Koste Angelija Radovanija, koji je podignut 1991., što ga vjerojatno čini posljednjim antifašističkim spomenikom u socijalizmu. Park se danas dobro održava, čemu nastojimo pridonijeti različitim komunalnim inicijativama. Zagovaramo i obnovu oštećenih spomenika, a nedavno je na našu inicijativu saniran jedan od Bakićevih kristala. S gradskim službama nedavno je dogovoreno postavljanje turističkih smjerokaza po gradu, velike info-karte na ulazu u park i crpke s pitkom – i besplatnom – vodom.
Čini li vam se da ste uspjeli vratiti Dotrščinu u sjećanje građana?
Zahvaljujući suvremenoj umjetničkoj produkciji broj posjetitelja je veći, a njihova struktura raznolikija i s više mladih. U sklopu projekta i u suradnji s Dokumentom, Spomen-park su organizirano pohodile i neke škole, a povremeno imamo i međunarodne goste – posljednja je bila skupina studenata iz Švicarske.