Povijest “velike gladi”
Yang Jisheng: Tombstone: The Great Chinese Famine, 1958-1962 (Farrar, Straus and Giroux, 2012)
Yang Jisheng bio je u školi kada mu je javljeno da mu otac umire. Vijest ga je zatekla dok je radio na zidnim novinama posvećenima prvomajskoj proslavi 1959. godine. Rečeno mu je da je otac viđen kako onemoćao od gladi umire uz cestu. Yang je skupio hrane koliko je mogao i odjurio kući. No ocu više nije bio spasa.
Glad koja je harala njegovim rodnim zavičajem Yang je, kao uvjereni komunist, smatrao lokalnom tragedijom. Život je išao dalje. Pokopao je oca, završio školu i 1964. učlanio se u Komunističku partiju. Vrijeme kulturne revolucije i određene slobode govora o korupciji i privilegijama partijskih glavešina dočekao je na studiju novinarstva. Na jednom od tadašnjih skupova, upravitelj provincije Hubei izreći će nešto što će ga šokirati: tijekom tri godine teškoća u toj je provinciji od gladi umrlo tristo tisuća ljudi. Tek tada je Yang shvatio da glad koja je vladala u njegovom zavičaju nije bila endemična, već posljedica široke nacionalne epidemije. Danas se procjenjuje da je u razdoblju između 1958. i 1962. od gladi u Kini umrlo 36 milijuna ljudi.
Kako predočiti 36 milijuna ljudi stradalih od gladi, pita se Yang. Riječ je o brojci koja je 450 puta veća od broja poginulih u eksploziji atomske bombe u Nagasakiju. Brojci više nego dva puta većoj od ubijenih tijekom japanske okupacije i gotovo dvostruko većoj od one sveukupno poginulih u Prvome svjetskom ratu. U nekim regijama nije bilo obitelji bez barem jednog umrlog člana, a ponegdje su izbrisane čitave obitelji, pa i čitava sela.
U spomen na oca, Yang je želio podići nadgrobni spomenik. Od toga je odustao znajući da je bilo razdoblja kada se nadgrobno kamenje upotrebljavalo kao građevinski materijal u velikim masovnim radovima na gradnji kanala i brana. Zato je u spomen na oca odlučio napisati knjigu o najvećoj gladi u povijesti svijeta. “Nadgrobni spomenik” izvorno je objavljen u Hong Kongu 2008. godine. Knjiga u dva sveska, na 1200 stranica, u dvije godine je doživjela osam izdanja. Svoju povijest Yang temelji na objavljenim istraživanjima kineskih povjesničara i kroničara. No u samoj Kini “Nadgrobni spomenik” je zabranjen, najvjerojatnije zbog Yangova nedvosmislenog ukazivanja na krivnju predsjednika Maoa, njegove partije i čitavog sistema u ubojstvu s namjerom desetaka milijuna ljudi.
Na engleskom jeziku “Nadgrobni spomenik” je objavljen u skraćenom izdanju, na petstotinjak gusto otisnutih stranica. Svojom knjigom Yang tragediju pokriva “od baze”, ljudi koji su umirali uz cestu, do vrha, Maoa i politike “velikog skoka naprijed”. Izvanredan je to historiografski raspon koji uključuje i najgore slučajeve kanibalizma, i okršaje u samom vrhu hijerarhije moći. Najkraće, Yangova povijest “velike gladi” izgleda onako kako bi izgledala povijest Holokausta da su nacisti još uvijek na vlasti. Komunistička partija koja je odgovorna za ovaj strahovit zločin i dalje je na vlasti. I ne samo da je na vlasti, već je taj zločin u temeljima njezine povijesti i njezine ideologije, zbog čega je “Nadgrobni spomenik” i zabranjen u Kini.
Neobična je to situacija. Kina je važan i priznat međunarodni čimbenik, trgovački i diplomatski partner. A 36 milijuna umorenih glađu njezino je unutrašnje pitanje, važno samo tamo nekom Yangu čiji se otac prije pola stoljeća skljokao uz cestu jer je zadnju hranu odvojio za svoju djecu. Poznato je da među žrtvama nema jednakosti. Žrtve staljinizma nisu jednake žrtvama nacizma. Još manje vrijede bezbrojne žrtve maoizma. Među brojnim genocidima i masovnim ubojstvima XX. stoljeća upravo je taj najbrojniji i najviše prepušten zaboravu. Yangov “Nadgrobni spomenik” to ignoriranje neće prekinuti. Neće možda ni probiti kinesku cenzuru. Ali će njime barem jedan sin barem jednom ocu podići trajno spomen-obilježje.