Kult ličnosti

EDO POPOVIĆ, književnik iz Zagreba, napisao je novi roman pod naslovom “Lomljenje vjetra”, u kojem pruža sveobuhvatnu sliku hrvatskog društva danas, gdje su u grotesknom konglomeratu vezani razočarani branitelji i nezaposleni, antikapitalistički protesti, nevažnost kulture i kontejneri za smeće. Zastrašujuća budućnost Hrvatske i sumorna slika današnjeg svijeta u ovom romanu Popovića otkrivaju kao jednog od trenutno najangažiranijih pisaca u nas.

O motivima za svoj novi roman Popović kaže: “Brutalno ubojstvo obitelji Zec, činjenicu da su ubojice uhvaćeni ali ne i kažnjeni, te da smo svi spremno okrenuli glavu od toga, smatram prijelomnom točkom nakon koje je u Hrvatskoj ama baš sve bilo dopušteno, svaka nepravda i opačina. Ovo što nam se danas događa, ovo u što je Hrvatska pretvorena, postalo je moguće i zato što smo pristali biti kolektivnim suučesnicima tog ubojstva. Za mene to ubojstvo ima jaču simboličku vrijednost nego 11. rujan.”

IVAN TASOVAC, direktor beogradske filharmonije, jedan je od inicijatora suradnje beogradske, zagrebačke i ljubljanske filharmonije, koja će rezultirati serijom koncerata provokativnog naslova “Pika – točka – tačka”. Publika svake od tri nacionalne filharmonije dobiva ovim ciklusom po pet istih koncerata. Tri izvodi matični orkestar, a po jedan njegovi partneri. Uz Tasovca, autori projekta su Damjan Damjanovič (Ljubljanska filharmonija) i Miljenko Puljić (Zagrebačka filharmonija).

O ovoj suradnji Tasovac kaže: “Kada tri nacionalne filharmonije zemalja koje definitivno nemaju idiličnu prošlost pokrenu dugoročan zajednički regionalni projekt, skoro je nemoguće izbjeći političke implikacije. Ostavljamo mogućnost svima da u skladu sa svojim političkim, umjetničkim ili gramatičkim strastima tumače našu viziju, ali jedno mogu garantirati – bit će to super koncerti!”

U beogradskom ciklusu, koncert Ljubljanske filharmonije je 10. decembra, a Zagrebačke na proljeće, 19. maja.

BRANKO CVEJIĆ, direktor Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda, silom zakona više neće biti na čelu ovog renomiranog kazališta, jer mu je istekao i drugi mandat. U proteklih deset godina, koliko je Cvejić vodio ovu kuću, JDP je izveo 63 premijere, među kojima 13 praizvedbi domaćih autora (Biljane Srbljanović, Milene Marković, Danila Kiša, Igora Štiksa i drugih), gostovao je u 19 zemalja i na kazališnim festivalima osvojio ukupno 160 nagrada. Na njegove tri pozornice radili su prestižni redatelji i gostovali ugledni svjetski ansambli, a JDP, prepoznat kao institucija od ugleda, primljen je u nekoliko prvorazrednih evropskih kazališnih asocijacija. Branko Cvejić, koji je i sam dobitnik nekoliko priznanja, među kojima i nagrade za najuspješnijeg kazališnog menadžera, jedan je od najzaslužnijih za obnavljanje zgrade Jugoslovenskog dramskog pozorišta koja je u požaru 1997. bila potpuno uništena. Kapa dolje, Cvejo.

LUKO PALJETAK i ANDREJ NIKOLAIDIS urednici su nove knjige proze pod nazivom “Dosta je bilo priče”, u koju su uključeni književnici iz Dubrovnika i Kotora. U knjizi su zastupljeni: Vjekoslav Kaleb, Slobodan Novak, Eta Rehak, Feđa Šehović, Rade Jarak, Sreten Asanović, Marko Vešović, Balša Brković, Ognjen Spahić i drugi.

Knjiga “Dosta je bilo priče” dio je projekta “Dubrovnik i Kotor – gradovi i knjige” koji realiziraju Gradska biblioteka Kotor i Dubrovačke knjižnice. Luko Paljetak je istaknuo da “kod zastupljenih pisaca gotovo posve iščezava prosvjetiteljski model književnosti naslijeđen iz 19. stoljeća”, dok je Nikolaidis napomenuo da je u knjizi “odbačena čitava crnogorska književna moderna, koja je izgubila rat sa guslarskom Crnom Gorom, između ostalog i zato što taj rat nikada nije prihvatila i što je sa njom neprekidno flertovala. Nova crnogorska književnost imala je neporecivu potrebu distancirati se od te tradicije”.

SONJA SAVIĆ (1961 – 2008), filmska i kazališna glumica iz Beograda, posthumno je dobila priznanje za svoj rad, dok je za života bila grubo zapostavljana. Radi se o knjizi “Sonja Savić – otvorena stranica”, koja je nedavno predstavljena u prepunoj dvorani beogradske Kinoteke. Knjiga obiluje fotografijama i ilustracijama, a čine je tekstovi njene najbliže porodice i prijatelja te 47 autora iz svijeta kazališta i filma. Kako je rečeno na promociji, Sonja Savić je bila “buntovno i lijepo lice evropskog filma”, osoba izvanrednog talenta koja je rušila kanone i pomjerala granice. Glumac Svetozar Cvetković rekao je da posljednje godine Sonje Savić, kada je živjela na rubu egzistencije, predstavljaju “odgovornost nas kao kolega i sredine u kojoj živimo. Trebalo je da Sonja ode pa da shvatimo kakva je ona veličina bila”.

DŽAFAR PANAHI, filmski redatelj iz Irana, koji je u svojoj domovini osuđen na šest godina zatvora, predstavljen je zajedno sa svojim novim ostvarenjem pod nazivom “Ovo nije film” na festivalu dokumentarnog i igranog filma Slobodna zona, koji se ovih dana održava u Beogradu. Panahijev film tajno je iznesen iz Irana na USB-u uguranom u komad kolača, a premijerno je prikazan na festivalu u Cannesu. Prikazivanje ovog filma, koji karakteriziraju poetski minimalizam i odsustvo naglašenog redateljskog postupka, na Slobodnoj zoni predstavlja priznanje angažiranom svjetskom redatelju čuvenih filmova “Bijeli balon”, “Krug” i “Krvavo zlato”, kojem je u Iranu, osim što mu prijeti kazna zatvora, zabranjeno 20 godina baviti se filmom i javno istupati.

Među filmovima na Slobodnoj zoni je i za Oscara nominiran dokumentarac “Deponija”, kao i švedski “The Black Power Mixtape”, film koji je čekao 40 godina da bude montiran, a govori o crnačkom pokretu koji je, kao i mnoge druge, progutao establišment.