Vijesti

Slučaj Olgice Vojvodić

Kako MUP maltretira pripadnike manjina

Slučaj Olgice Vojvodić u medijima se pojavio pre desetak dana kada je u “Glasu Istre” objavljen tekst o problemima koje ovoj državljanki Republike Srbije zadaju PU Istarska, PU Poreč i PU Pula, a koji su započeli još 2005. godine. Olgica Vojvodić tada je u Hrvatsku došla sa namerom da u njoj živi i započela proceduru dobivanja potrebnih dokumenata. Od toga nije bilo ništa, čak štaviše, danas se protiv nje vodi šest postupaka, oduzet joj je pasoš i nema nijedan dokument kojim bi dokazala svoj identitet. Da paradoks bude veći, u oduzetom pasošu ima nalepnicu o rešenju PU Poreč da joj se dozvoljava stalni boravak u RH. Milan Rašula, predsednik VSNM-a Grada Pule, novinare je podsetio na redosled događaja koji su dramatično uticali na život cele porodice Vojvodić, odlučan da slučaj, ako treba, preda Briselu.

– Nalepnica o odobrenju stalnog boravka sa hologramom i pečatom MUP-a RH u pasoš Olgice Vojvodić zalepljena je 6. juna 2006. Krivotvorenje tog rešenja je nemoguće – mito je jedina opcija da se na nelegalan način dobije rešenje o stalnom boravku. S obzirom na to da je Olgica Vojvodić nakon godinu dana od izdavanja rešenja o stalnom boravku otišla u MUP da podnese zahtev za produženje radne dozvole i privremenog boravka, očigledno je da ni sama nije dovoljno dobro pogledala koja vrsta boravka joj je u PU Poreč izdata. Tražeći produženje boravka nehotice je dala na znanje policiji da zapravo ima stalni boravak, koji je imao i njen, danas pokojni, suprug – rekao je Rašula.

Zbog čega bi Olgica Vojvodić otišla u MUP da traži produženje boravka ukoliko je krivotvorila rešenje o stalnom boravku i tako samu sebe prijavila policiji, pitanje je na koje trenutno nema zadovoljavajućeg odgovora. Priča se nastavlja tako što je na njen zahtev za produženje boravka, podnesen početkom 2007. u PU Poreč, odgovoreno tek krajem 2009, i to tako da policija nije obavestila nju, već je rešenje o odbijanju zahteva stavila na oglasnu ploču porečke PU. U obrazloženju piše da Olgica Vojvodić nije dostavila zahtev za izdavanje suglasnosti za izdavanje poslovne dozvole Službi za gospodarstvo u Uredu državne uprave Istarske županije, što je po Zakonu o strancima trebalo da učini. U vreme kada je rešenje trebalo da joj bude dostavljeno, Olgica Vojvodić je bila operirana zbog teškog preloma noge. U isto vreme preminuo je i njen suprug, a tim je povodom na njenu adresu u Poreču došla i policija. Ali, rešenje joj ni tada nije bilo uručeno niti je pozvana u policiju da ga preuzme. Dakle, policija je propustila sve šanse da joj uruči rešenje, okačila ga na oglasnu tablu i čekala.

Na kraju joj je pasoš oduzet marta 2009. pod sumnjom da se radi o krivičnom delu krivotvorenja dokumenata, a vraćen joj nije sve do danas. Oduzet joj je auto koji je kupila na ime svoje firme jer bez dokumenata koji bi potvrdili njen identitet nije mogla plaćati rate za lizing. Nakon smrti supruga deložirana je iz kuće u kojoj su živeli jer je vlasnik, kome je deo novca trebalo da isplati putem kredita, kuću prodao novom kupcu. Ćerka joj se razbolela, kao i sama Olgica Vojvodić. Sve je kulminiralo odlukom sutkinje prekršajnog Suda u Puli, Sanje Ditrih Glumac, od 15. decembra, kojom Olgicu Vojvodić kažnjava sa tri hiljade kuna kazne i izriče joj tromesečnu zaštitnu meru udaljavanja iz zemlje.

– Da bi se RH legalno napustilo strancu je potreban pasoš ili putni list. Olgica Vojvodić nema ni jedno ni drugo. Pasoš joj je oduzet bez ikakvog obrazloženja i rešenja, a konzulat Republike Srbije, koji je sa ovim slučajem upoznat, ne može izdati putni list na poverenje – kaže Milan Rašula. Olgica Vojvodić Hrvatsku mora napustiti do 17. februara. Ni predsednik pulskog VSNM-a nije prošao neokrznuto: pre nekoliko dana pozvan je u PU Pula pod sumnjom da se bavi nadripisarstvom.

Podršku pulskom VSNM-u koje pravno pomaže Olgici Vojvodić pružili su saborski zastupnik Damir Kajin i Centar za građanske inicijative Poreč, a Rašula će o slučaju obavestiti predsednika SNV-a Milorada Pupovca, SDF, Vladu, saborski Odjel za ljudska prava, Evropsku komisiju u Briselu i druge institucije. Konferenciji za novinare prisustvovala je i Mirjana Galo, članica saborskog Odbora za ljudska prava. Ona je rekla da se sve veći broj građana žali na rad MUP-a, ne samo Srbi, već i pripadnici drugih nacionalnih manjina koji nisu državljani RH. A. Dimitrijević

Reforma pravosuđa u Srbiji pod lupom evropskih institucija

Reizbor sudaca po sumnjivim kriterijima

Očito su preuranjene bile najave da će u srpskom parlamentu napokon biti donesena rezolucija/deklaracija o genocidu u Srebrenici 1995. godine. Inicijativa predsjednika Borisa Tadića ovih je dana pala ponovo na niske grane, jer čak i članovi vladajuće koalicije ne žele prihvatiti riječ “genocid” u tom aktu kojim bi se Srbija kao država ogradila od tog najstrašnijeg zločina na području bivše Jugoslavije u ratovima 90-ih godina.

Kako se čini, protiv same rezolucije kojom bi se osudili ratni zločini – ali i svi zločini počinjeni tokom 90-ih – nitko ništa nema. Istina, Vojislav Koštunica priziva, kao prvi korak u obračunu s prošlošću, rezoluciju u kojoj bi se počelo od Jasenovca i Drugog svjetskog rata, dok ostali osuđuju sve zločine, jednih, drugih i trećih, kumulirajući glasove protiv označavanja Srebrenice kao toponima genocida. Ništa tu ne znači presuda Međunarodnog suda pravde u Den Hagu koji je, u predmetu tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije (od koje je otpala Crna Gora činom osamostaljenja), Srebrenicu jasno označio kao mjesto genocida, a Srbiju osudio zbog nesprečavanja genocida i nekažnjavanja počinitelja tog zločina, u prvom redu Ratka Mladića, koji je još na slobodi i nedostupan Haškom tužiteljstvu.

U cijelu tu priču oko rezolucije/deklaracije, koja tek treba biti stavljena na dnevni red predstojećeg zasjedanja srpskog parlamenta, upala je i najvruća tema ovih dana u Srbiji – reforma pravosuđa. Riječ je o nečemu što nigdje u Evropi ni u svijetu još nije viđeno, o kompletnom reizboru svih sudaca i tužitelja u srpskom pravosuđu, u kojem je u samo nekoliko mjeseci postupka izmijenjen sastav nositelja pravosudnih funkcija, pa je tako iz sustava izbačeno više od tisuću ljudi, oko 800 sudaca i više od sto javnih tužitelja. Cijeli je taj – u najvažnijim segmentima netransparentan proces – trenutno pod lupom evropskih institucija: u Beogradu upravo boravi izaslanstvo Evropske komisije, koje je stiglo netom nakon što je inspekciju obavio MEDEL, Evropsko udruženje sudaca i tužitelja. Diplomatski, bez suviše detalja, to je udruženje jasno iznijelo svoj stav da je reizbor ili opći izbor, kako to vole reći nadležni, umrljan nejasnom primjenom kriterija i netransparentnošću. Oko tisuću onih koji su otpisani u tom procesu dosad su uzaludno tražili od nadležnih, Visokog savjeta sudstva i Državnog vijeća tužitelja, konkretna rješenja za konkretna imena koja nisu prošla na općem natječaju. Nadležni, koji su cijeli proces svoga rada proglasili službenom tajnom, dosad nisu imali sluha za udovoljavanje zahtjevima i na adrese neizabranih sudaca poslali tek okružnicu s pobrojanim imenima neizabranih sudaca i općim razmatranjem kriterija stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti, bez obrazloženja primjene tih kriterija na konkretna imena.

Predsjednica Visokog savjeta sudstva i ujedno predsjednica najvišeg suda u zemlji (po novoj organizaciji), Visokog kasacionog suda, Nata Mesarović, javnosti poznata po suđenju ubojicama premijera Zorana Đinđića, nakon što je preuzela proces kad je još nerazjašnjeno zašto je suđenje i sudstvo napustio dotadašnji predsjednik vijeća, sudac Marko Kljajević, ovih dana u medijima nabraja sve nepodopštine sad već bivših sudaca: u formulama “neki suci” u “nekim predmetima” u “nekim sudovima” govori o brojnim manipulacijama sudskim predmetima i nezakonitostima. Nema, međutim, podataka da je bilo tko od takvih (neimenovanih) završio pred nadležnima, odnosno da je protiv bilo koga pokrenut kazneni postupak. Istodobno, ponovo su imenovani neki suci koji su odranije poznati po kriminalnim radnjama, protiv kojih su već bili pokretani postupci za razrješenje (nikad dovršeni jer Skupština Srbije godinama nije radila taj dio svog posla), koji su sudjelovali u izbornim krađama u režimu Slobodana Miloševića…

Tako je javnosti upalo u oči da, na primjer, nitko od onih koji su sudjelovali u postupku protiv jataka Ratka Mladića nije reizabran. Reizbor nije prošao ni Miroslav Srzentić, negotinski javni tužitelj (stari lisac, tri godine mu je do umirovljeničkih dana), koji se onomad kad je to bilo opasno, bavio hladnjačama koje su po Srbiji prevozile leševe ubijenih kosovskih Albanaca, ili ubojstvom braće Bitići (trojica ubijenih na policijskom poligonu MUP-a Srbije na jugu zemlje), o čemu i danas, kako svjedoči i postupak u kojem glavni krivci nisu procesuirani, vlada zavjera šutnje. T. Tagirov

Sukob karlovačke “Prosvjete” i SNV-a Karlovačke županije

Jakšić: SNV želi preoteti kulturni centar

Milan Jakšić, predsjednik karlovačkog pododbora SKD-a “Prosvjeta”, optužio je predsjednika SNV-a Karlovačke županije i čelnika ovdašnjeg SDSS-a Radu Kosanovića da sprečava otvaranje kulturno-duhovnog centra u Vranicanijevoj ulici u centru Karlovca. Prostorije je u tu svrhu Srpska pravoslavna crkva iznajmila karlovačkom pododboru “Prosvjete”. Centar je trebao biti otvoren prije više mjeseci, a trebao se baviti kulturnim aktivnostima.

– Sa svime se kasni jer Kosanović želi taj prostor od 75 kvadrata preoteti za potrebe SNV-a Karlovačke županije, koje ga želi prenamijeniti u kulturno-informativni i obrazovni centar. On bi preuzeo sve ingerencije karlovačkog pododbora “Prosvjete”, s čime se predsjedništvo karlovačkog pododbora nikako ne slaže – iznio je Jakšić.

Ne negira pravo manjinskih vijeća da se bave i kulturom, ali smatra da je funkcija vijeća rješavanje brojnih praktičnih problema povratnika, te kaže da SNV Karlovačke županije u posljednjih godinu dana uopće nije djelovao, osim u svečanim prigodama. Najveću donaciju za uređenje prostora dao je baš Kosanović kao predsjednik SNV-a Karlovačke županije, ali je kasnije, tvrdi Jakšić, zaprijetio da će tražiti povrat donacije ukoliko ne bude saradnje među svim institucijama srpske zajednice u toj županiji. Jakšić tvrdi da iza svega stoji želja Kosanovića da ovlada svim srpskim institucijama u županiji.

Prozvani Kosanović negira sve optužbe. Danas, u petak, održat će se tim povodom sjednica Predsjedništva SNV-a Karlovačke županije.

– Nije mi jasno kako to SNV konkurira u oblasti kulture kada upravo sam Jakšić želi stvoriti “Prosvjeti” paralelnu instituciju, s istim programom rada? Koliko je to djece Jakšić doveo na pravoslavni vjeronauk i na dopunsku nastavu, što bi trebala biti jedna od zadaća “Prosvjetinih” pododbora? Zašto je “Prosvjeta” bila logistika jednog od kandidata za trećeg zamjenika župana koji je neslavno propao u prvom krugu i zašto se ova kulturna ustanova bavi politikom? Kada su skupštine u pitanju, onda ni Jakšić skoro dvije godine nije održao skupštinu karlovačkog pododbora – ističe Kosanović. Naglašava da mu nije bila namjera onemogućiti rad “Prosvjete” u novom prostoru, već je samo želio da prostor koriste zajednički. Ukoliko karlovačka “Prosvjeta” ne želi dijeliti prostor, Kosanović tvrdi da nema ništa protiv toga. R. I

“Feral” u Zagrebu

U četvrtak, 18. veljače u “Booksi” u Zagrebu, u 18 sati održat će se promocija digitalnog izdanja svih brojeva “Feral Tribunea” i tribina o nezavisnom novinarstvu. S ciljem da ostavština “Ferala”, ugašenog u lipnju 2008. poslije 15 godina izlaženja, ne ostane izvan domašaja javnosti i budućih generacija, Mediacentar Sarajevo i Mirovni institut iz Ljubljane od lipnja 2009., uz pomoć sredstava Instituta za otvoreno društvo, radili su na digitalnom izdanju svih brojeva “Ferala”. Istovremeno na tribinama u Sarajevu, Ljubljani, Beogradu i Zagrebu pokušavaju potaknuti raspravu o položaju novinara i medija u regiji danas.

Tribina u Zagrebu zadnja je u tom nizu, a na njoj će biti predstavljeno i digitalno izdanje svih brojeva “Ferala” od 1993. do 2008. Ono će biti dostupno i na internetu, a izdan je i DVD paket s pratećom brošurom. Suorganizator tribine u Zagrebu je Srpsko narodno vijeće. Na njoj će sudjelovati Viktor Ivančić, jedan od osnivača i urednik “Ferala”, sada kolumnist “Novosti”, zatim Predrag Lucić, također jedan od osnivača “Ferala”, sada kolumnist “Novog lista”, novinari Drago Hedl i Marinko Čulić, glavni urednik “Novosti” Rade Dragojević, nekadašnji kolumnist “Ferala” Petar Luković, sada glavni urednik E-novina, i Senad Pećanin, osnivač, glavni urednik i direktor sarajevskog nedjeljnika “Dani”. Tribinu će voditi Boro Kontić, direktor Mediacentra Sarajevo i Brankica Petković, direktorica medijskog programa Mirovnog instituta u Ljubljani.

Pomozimo Stefanu Baltiću

Građani Gline i članovi “Prosvjete” iz Zagreba nastavljaju s akcijama pomoći Stefanu Baltiću iz Donjeg Selišta, koji se u Dječjoj bolnici u Zagrebu liječi od raka koštanog tkiva. Tako je baš na Svetog Savu u prostorijama “Prosvjete” u Zagrebu organizirana likovna izložba i aukcija pomoći bolesnom dječaku, prije svega za troškove liječenja i potrebe svakodnevnog putovanja njegove majke Milane Stojković u Zagreb i nazad.

Svi koji su voljni pomoći liječenje Stefana Baltića mogu svoje priloge uplatiti na račun:

OTP BANKA

2407000 – 3102973357 (uz naznaku: za liječenje Stefana Baltića)

Sve informacije mogu se dobiti kod Milane Stojković, tel. 091/ 28 80 633.

Pravosnažnom presudom Vrhovnog suda Mihajlo Hrastov, bivši karlovački policijski specijalac, osuđen je na sedam godina zatvora. Na ovu presudu Hrastov više nema pravo žalbe, ali može podnijeti tužbu Ustavnom sudu, a onda i tužbu protiv RH Sudu za ljudska prava u Strasburu. Kao što je poznato, on je na Koranskom mostu u Karlovcu 21. septembra 1991. ubio 13 pripadnika Teritorijalne odbrane Krnjaka i teško ranio trojicu teritorijalaca koji su igrom slučaja preživjeli.

Članovi Zajednice udruženja prognanih Hrvata iz sjeverozapadne BiH, u čijem se sastavu nalaze udruženja iz Plaškog, Krnjaka, Vojnića, Popović Brda i Karlovca, nisu zadovoljni ostvarivanjem svojih prava. Pozivaju se na zakon iz 1996. po kojem svi oni koji više od deset godina koriste kuće i stanove na PPDS-u dobivaju te objekte u vlasništvo, što se ne poštuje. Nema razloga da im ne vjerujemo, a sa gotovo identičnim problemima susreću se i srpski povratnici. Tako zapravo ispada da se dvije susjedne države prepucavaju preko leđa svojih građana.

Čini se da je “magistar” Anto Đapić krenuo stopama svog donedavnog političkog sponzora Ive Sanadera. Đapić se nenadano ukazao kao počasni predsjednik stranke na sjednici HSP-a Karlovačke županije na kojoj se govorilo o predstojećim Ustavnim promjenama i povratu stanarskog prava. Za razliku od Sanadera, Đapić je svoj izlazak iz grupe političkih mrtvaca pokušao izvesti mekše – pljujući po Vladi koja, eto, bezrazložno Srbima želi dati određena prava, čak vratiti ona stanarska.

Knjiga Ivana Fumića “U ime istine – Katolička crkva i svećenstvo u Drugom svjetskom ratu” nije protiv Crkve, već protiv laži koje se šire o antifašistima, kao i odgovor na izvrtanje činjenica u knjizi Ante Bakovića, rečeno je na predstavljanju Fumićeve knjige u organizaciji SABAH-a. Akademik Petar Strčić naglasio je da Katolička crkva nije bila jedinstvena: pojedini svećenici, pogotovo u krajevima pod talijanskom okupacijom, surađivali su s antifašistima, a mnogi su bili aktivni učesnici antifašističke borbe. “Iako joj to nije bila namjera, Bakovićeva knjiga zapravo je pokazala uključenje velikog broja katoličkih svećenika u ustaški poredak i učešće u genocidu nad Srbima, Židovima i Romima te nasilju nad svima koji se nisu slagali s tom vlašću”, rekao je Fumić. M. C., N. J.