“Za dom” ili “U boj, u boj”?

Rano je poslijepodne, stadion nogometnog kluba Garić iz Garešnice zjapi prazan, pod lancima i katancem službeni su ulazi i svlačionice. Travnjak nije u idealnom stanju i kao da se još oporavlja od 5. studenoga, kada je odigran derbi Prve bjelovarske županijske lige između domaćeg kluba Garić i Hajduka iz obližnjeg sela Hercegovca. U lokalnom nogometnom prazniku, u kojem nije nedostajalo ni pirotehnike ni dimnih bombi, uživalo je gotovo tristo gledatelja, ali samo naizgled, jer sudac je, čini se, utakmicu produžio. Koliko? Nitko ne zna, jer se njeni repovi još vuku. Naime, nekolicina gledatelja te utakmice upozorila je našu redakciju kako je za njih to bio jedan od neugodnijih dana u posljednjih dvadesetak godina u Garešnici, inače vrlo tolerantnom i mirnom gradiću. O čemu se radi?

Načelnik ništa nije čuo

Prema izjavama svjedoka čiji identitet, na njihovu molbu, nećemo objaviti (podaci poznati redakciji), u poluvremenu utakmice na tribini s gostujućim navijačima, koji sebe nazivaju “Grobljani”, desetak se puta zaorilo “Za dom ” i u nastavku “Spremni”. Prvi “ratni” poklič navodno je pokrenuo vođa navijača s megafonom u ruci, kojeg je u drugom, “spremnijem” dijelu, pratio ostatak skupine, a navodno se uzvikivalo i “Zig hajl”.

Prisutni policijski službenici i načelnik policijske postaje Garešnica Željko Ščuković nisu reagirali na spomenute ispade. Pojašnjenje smo potražili od samog načelnika Ščukovića.

– Riječ je o lokalnom derbiju, došlo je stotinu gostujućih navijača iz Hercegovca, koji su cijelu utakmicu korektno navijali. Ništa se uvredljivo nije čulo na tribini, navijalo se isključivo za Hajduk, uz tek dvije dimne bombe koje su bačene van terena. Megafon nisam čuo, jer sam na poluvremenu bio na ogradi s vanjske strane terena, gdje sam razgovarao sa službenim osobama, organizatorima i predstavnicima grada i klubova – kaže Ščuković. Dodaje kako prvi put čuje za taj incident, moguće ispade dakle nije primijetio ili, kako kaže, nije obraćao pažnju na to što se u poluvremenu utakmice događalo na tribini.

Ako ne zna načelnik, znaju neki od gledatelja, koji kažu da ovaj slučaj s gostujućim navijačima ne traje od jučer. Jednom su prilikom u Hercegovcu, tvrde, svjedočili skandiranju “Srbe na vrbe”, što smeta svim dobronamjernim gledateljima, bili oni Srbi, Hrvati ili netko treći.

– Ako se sve to doista zbilo, to je za svaku osudu. Razgovarao sam s načelnikom Općine Hercegovac, jer ona financijski potpomaže klub Hajduk, a on je sve demantirao. Nadam se da je tako. Od nogometnog saveza županije zatražio sam snimku utakmice koju bi mi trebali dostaviti za desetak dana. Koliko sam upoznat, već je netko od delegata ili kontrolora također zatražio tu snimku, koja bi trebala otkriti što se doista zbilo na utakmici – kaže Saša Lukić, dožupan Bjelovarsko-bilogorske županije.

Volić sve demantira

Navodni vođa navijača Tihomir Volić ogradio se od bilo kakvog veličanja ustaštva kazavši da on nije vođa navijača, niti je ikada u životu imao veze s ustaštvom. Jamči da takvih poruka na utakmici nije bilo.

– To mogu potvrditi i gradonačelnik, načelnik policije i predsjednik domaćeg kluba, koji je na kraju utakmice kazao da dugo nije čuo takvo fer navijanje. Ako je i bilo skandiranja “Za dom – spremni”, što nikako ne mogu potvrditi, ja to nisam radio, niti mi je to ostalo u sjećanju nakon utakmice. Sramio bih se da imam takav svjetonazor, ograđujem se od bilo kakvog ustaštva – kaže Volić.

Međutim, dodaje da za njega poklič “Za dom – spremni”, koji je prvi put čuo na televiziji, a redovno se čuje na utakmicama reprezentacije pa nikom ništa, nije jednak ustaštvu i da ne vidi poveznicu između tog pokliča i režima iz 1941. kada je on bio službeni pozdrav Pavelićeve NDH.

– Dopuštam da to nekoga vrijeđa, ali ne dopuštam da se to sa mnom povezuje – izričito je napomenuo Volić.

Nakon konzultacija s navijačkom skupinom “Grobljani”, naknadno nas je informirao o njihovom viđenju zbivanja na poluvremenu utakmice.

– Navijači iz Hercegovca uzvikivali su “Hrvatska braćo” prema navijačima Garića, koji su uzvratili s “U boj, u boj”, a Hercegovčani su onda uzvratili skandiranjem “Za narod svoj” – opisao je Volić.

Dakle, ništa novo na nogometnim terenima, zaključujemo; oni su i dalje bojna polja primitivizma i netolerancije pod geslom kruha i igara pri čemu, kazasmo, nisu pošteđene ni utakmice reprezentacije. Prijetilo se prekidom utakmica, pražnjenjem stadiona, sankcioniranjem navijača, ali na kraju je uvijek vuk pojeo magare.

Oaza mira i nezaposlenosti

No, mogući (ne)sportski ispadi u Garešnici ipak nisu prava slika toga gradića u kojem vlada HDZ, koji usko surađuje s predstavnicima srpske nacionalne manjine. Lokalni radio nosi ime Krugoval, dok dva antifašistička spomenika u centru mjesta ipak mirno svjedoče o nekoj prošlosti koja se drugdje nastojala izbrisati. U novoobnovljenom hotelu sve je više gostiju, a nekadašnji drvni kombinat Brestovac, Bakrotisak Garešnica, ciglana i stolarija Finag, unatoč svim teškoćama, nisu zatvorili svoje pogone – radi se s manjim kapacitetima, ali se ipak radi. Mnogi iz Garešnice svoj kruh zarađuju u obližnjoj Kutini, u tamošnjoj Petrokemiji.

U “oazi mira”, što je drugo ime za Garešnicu, najveći je problem velika nezaposlenost osoba srpske nacionalnosti, kojih je približno 1.200, pa čine oko 12 posto stanovništva.

– Punih dvadeset godina nije zaposlen ni jedan Srbin u državnoj instituciji, osim jednog u šumariji, koji je bio i hrvatski branitelj. Problem je u proporcionalnoj zastupljenosti pripadnika srpske manjine u određenoj sredini od 15 posto, koju je u većini općina nemoguće dostići – kaže Predrag Ivančević, predsjednik gradskog Vijeća srpske nacionalne manjine.

Uz dozvolu roditelja, Vijeće planira dogodine organizirati dopunsku nastavu na srpskom jeziku za djecu koja to žele, ili barem ljetni tečaj srpskog jezika i ćirilice. U planu je, opet uz dozvolu roditelja, i organizacija pravoslavnog vjeronauka.