Princip je isti, sve su ostalo nijanse

Kada su se prije dva tjedna na tportalu.hr sučelili HDZ-ov potpredsjednik Vlade za investicije Domagoj Milošević i glavni čovjek Kukuriku koalicije za gospodarstvo Radimir Čačić, sam je Čačić kazao kako se dvije opcije danas slažu oko većine tema, pa ustvrdio kako je ključna razlika to što su jedni dokazali da nisu sposobni, dok drugi tek trebaju dokazati da jesu.

Da su dva vodeća politička bloka toliko bliska u pristupu ekonomiji da se, eto, natječu tek u poštenju i sposobnostima, vidljivo je i iz njihovih predizbornih programa u kojima nema bitnih razlika u monetarnoj, fiskalnoj, industrijskoj ili investicijskoj politici. Dok neke ideološke podjele još uvijek funkcioniraju, nominalna ljevica i desnica u Hrvatskoj se više ne mogu programski raspoznavati na pristupu ekonomiji, pa su razlike vrlo male čak i u poreznim politikama.

Isti ciljevi

Razlike se svode na to što Kukuriku namjerava uvesti porez na isplatu dividendi (što HDZ inače odbacuje tvrdeći da je u suprotnosti s europskim direktivama) te što uz uvođenje poreznih olakšica za reinvestiranje dobiti namjerava i penalizirati izvlačenje dobiti iz tvrtki, dok HDZ, koji također predviđa olakšice, izostavlja penaliziranje. Kukuriku spominje i veće oporezivanje “ekstraimovine”, dok je politika HDZ-a jednostavna – nema novih poreza.

No ključni ciljevi oba programa su isti: povećanje gospodarskog rasta, zaposlenosti, proizvodnje, konkurentnosti i izvoza, uz štednju i smanjenje javnog duga. Kukuriku navodi da će rast BDP-a do 2015. povećati do pet posto, dok se to ne spominje u HDZ-ovom programu, ali je predviđeno ljetos usvojenim Vladinim Smjernicama ekonomske politike. Kukuriku predviđa smanjenje deficita konsolidirane države na manje od tri posto BDP-a, a primarnog na nulu, što je također zacrtano HDZ-ovim Smjernicama.

Mjere kojima bi se to postiglo istog su karaktera, s razlikama na tehničkoj razini, a iako ih HDZ nekad konkretnije navodi, program koalicije ima jasniju strukturu i ostavlja dojam sustavnog pristupa, dok je kod HDZ-a sve to nabrojano uz puno više ponavljanja i praznog hoda, a ponekad se čini da se nešto u programu našlo samo radi oponašanja mjera koalicije.

Unatoč toj sustavnosti, gospodarska platforma koalicije sadrži i jednu kontradikciju, između dijagnoze i rješenja, koja je vjerojatno pretjeran refleks SDP-a na javno raspoloženje: dok se u uvodu konstatira kako kriza hrvatskog gospodarstva ima duboke korijene i u “ekonomskom modelu temeljenom na neoliberalizmu i tržišnom fundamentalizmu” u nastavku se neće naići na protumjere, već će u prvom redu raditi o općem pospremanju države kako bi postala efikasan servis poduzetništvu, čiji je razvoj do sada kočila poreznim opterećenima među najvećima u Europi i visokom razinom javne potrošnje, čime je HDZ-ova vlada prevaljivala krizu na ostale sektore.

U sklopu “velikog pospremanja države”, Kukuriku namjerava restrukturirati javnu potrošnju prema produktivnoj namjeni, pri čemu će se kapitalna ulaganja usmjeriti prioritetno u energetiku, transport i logistiku. Najavljuje smanjenje broja različitih ureda, zavoda i agencija, decentralizaciju s povećanjem udjela lokalne uprave u prihodima te programski pristup dodjeli potpora. HDZ govori o umrežavanju i informatizaciji javne uprave i prenošenju poslova sa središnje na niže razine vlasti, a navodi da će predložiti i novi policentrični ustroj Hrvatske, zadržavajući županije.

Kukuriku sustavniji

Obje opcije najavljuju obračun s nelikvidnošću, kroz skraćenje rokova plaćanja i stečajno uklanjanje insolventnih tvrtki, pri čemu bi Kukuriku zabranio osnivanje novih tvrtki vlasnicima koji nisu riješili “dubioze” (što HDZ, opet, smatra da je suprotno europskim pravilima). Obje opcije zagovaraju ulazak države u vlasničku strukturu dužnika, obećavaju smanjivanje kamata HBOR-a i parafiskalnih nameta, najavljuju reforme horizontalnih potpora, pri čemu Kukuriku znatno više govori o sustavnom rasterećenju tvrtki, s poreznim olakšicama koje ciljaju na opće smanjenje troškova proizvodnih inputa, doprinosa na plaće, administrativnih troškova, koncesijskih naknada i slično, uz uvođenje poticajnih cijena sirovina. Kukuriku bi radi smanjenja kamata poduzetnicima htio utjecati i na transparentno formiranje kamatnih stopa i izbjegavanje bankarskih špekulacija i ekstraprofita, o čemu se iz HDZ-a može čuti da je riječ o zadiranju u domenu HNB-a.

Kukuriku bi poduzetnicima povoljno dao na korištenje zapuštenu državnu imovinu, a obrtništvo pomogao poreznim rješenjima kroz paušal i promjenu osnovice za prelazak u sustav PDV-a, a slično zastupa i HDZ, koji je ovdje konkretniji. HDZ bi za poduzetnike s prometom manjim od 2,5 milijuna kuna uveo plaćanje PDV-a po realizaciji naplate, a prag za obavezan ulazak obrtnika u sustav PDV-a udvostručio na 170.000 kuna, pri čemu bi obrtnicima u dugogodišnjem najmu omogućio i otkup državnih i gradskih poslovnih prostora.

HDZ je konkretniji i u mjerama za zapošljavanje, gdje bi oslobađanje od plaćanja zdravstvenog doprinosa za novozaposlene produljio na 18 mjeseci, a mlade i duže nezaposlene oslobodio na 18 mjeseci i plaćanja polovice mirovinskog doprinosa. Privremeno oslobađanje od plaćanja doprinosa je i mjera koalicije, ali bez konkretnih brojki.

Obje opcije govore o povećanju izvoza i radikalnom uklanjanju prepreka za nova ulaganja u prioritetne sektore, s tim da Kukuriku koalicija ovdje ponovo pristupa sustavnije i konkretno navodi kako joj je cilj povećati udio izvozne proizvodnje sa sadašnjih 30-ak na 50 posto. Pod parolom “5I” (investicije, industrija, izvoz, inovacije, integracije), Kukuriku želi preusmjeriti potpore s nekonkurentnih sektora na one s izvoznom šansom, a spominje se i strateška orijentacija na supstituciju izvoza poticanjem vlastite proizvodnje. Koalicija je prioritete rasporedila prema statističkim regijama, pa sjeverozapadnu Hrvatsku vidi kao najsnažniju industrijsku regiju, u panonskoj obećava ostvariti sinergiju moderne poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije, a u jadranskoj podići razinu turističkog branda.

Povećanje BDP-a

U tom su smislu glavni sektori ulaganja turizam, energetika, infrastruktura i navodnjavanje, kojim Kukuriku namjerava revitalizirati proizvodnju u Slavoniji, a navodi da će ta četiri stupa ulaganja, praćena sektorskim strategijama, utjecati na povećanje BDP-a za dva do četiri posto. Mjere industrijske politike usmjerile bi se na istraživanje i razvoj uz veća proračunska ulaganja u institucionalnu infrastrukturu, kako bi se razvijali suvremeni sektori poput biotehnologije, farmaceutike i nanotehnologije.

Projekti bi se financirali putem domaćih i stranih ulagača, europskih fondova i državnog sufinanciranja, javno-privatnog partnerstva, investicijskih i mirovinskih fondova te izdavanja dionica, a realizirali bi se u rokovima od dvije do četiri godine, s državnom razinom odlučivanja o projektima vrednijim od 20 milijuna eura.

Prioritetni ulagački sektori isti su i kod HDZ-a, koji bi također maksimalno koristio gospodarsku diplomaciju, a izričito navodi da bi privlačio i investitore iz Kine, Indije, Brazila, Rusije, Turske i Perzijskog zaljeva.

Uglavnom isti glavni projekti

Iako se HDZ više orijentirao na nabrajanje konkretnih projekata, oni glavni isti su kod obje strane. Riječ je o turističkim projektima poput Brijuni rivijere ili Kupara, energetskim, koji uključuju niz elektrana i LNG terminal, infrastrukturnim, među kojima je nizinska pruga od Rijeke do Mađarske i gradnja cestovnih koridora, a dok Kukuriku inzistira na općem navodnjavanju, HDZ je pobrojao niz projekata u vodnom gospodarstvu.

Vidljiva je razlika što koalicija izrijekom uvrštava projekt Družba Adria, kojem se snažno protive ekološke udruge, a HDZ niz puta spominje Pelješki most, umjesto kojeg Kukuriku želi autocestu kroz BiH.

Kod Kukurikua odskače projekt “hrvatske Provanse” s razvojem integrirane turističke ponude Dalmatinske zagore, kao i projekt gradnje stanova za najam, dok HDZ ima ideju osnivanja Nacionalnog nekretninskog fonda, u kojem bi se našao dio državnih nekretnina, a čije bi se dionice ponudile na tržištu.