Offshore krađa uz podršku države
Kombinat aluminijuma Podgorica (KAP) suočava se sa najvećim problemima od svog nastanka. Ruski investitori traže da se radnici odreknu dijela plate, Elektroprivreda i dalje popušta za neplaćanje električne energije. Uprava prijeti da će sprovesti plansko isključenje ćelija elektrolize Kombinata aluminijuma i gašenje fabrike ukoliko u narednom periodu sindikat ne pristane na smanjenje zarada od 15 odsto za radnike i 75 odsto za menadžment.
Ako se sve to nekako ne sredi, to će značiti gašenje jednog od najbitnijih ekonomskih postrojenja u Crnoj Gori, što može imati katastrofalne posljedice po ukupnu crnogorsku ekonomiju. Ignorisanje obaveza iz privatizacionog ugovora i entuzijazam ruskog investitora u izvlačenju profita doveli su preduzeće do ovih prijetnji i gašenja postrojenja. Sraman je podatak da usred takve situacije mjesečne zarade čak 14 top-menadžera KAP-a iznose preko tri hiljade eura, što je veća suma i od zarada crnogorskih ministara, koji novac poreskih obveznika već godinama slivaju u KAP ispravljajući loše upravljanje fabrikom.
Vlada na usluzi
Podgorički Kombinat aluminijuma prodat je 2005. godine za 48 i po miliona eura offshore kompaniji “Salamon Enterprises”, za koju se tvrdi da pripada ruskom tajkunu Olegu Deripaski, međutim njena vlasnička struktura nikada nije objavljena.
Kupac se obavezao na dodatne investicije, ali umjesto modernizacije fabrike ruski je investitor uz pomoć Vlade samo uzimao novac od građana, navodno na osnovu subvencija za struju, a Vlada mu je oprostila čak i utaju poreza od sedam i po miliona eura, kao i 60 miliona eura za dug KAP-a iz perioda prije međunarodnih sankcija devedesetih. Vlada je pritekla u pomoć ruskom investitoru garantujući mu i za nove kredite, pa ako ih ne vrate Rusi, građani će morati da plate još 132 miliona eura. Pošto investitorima očigledno nije bila dovoljna novčana podrška Vlade iza koje, naravno, stoje novčanici građana, zatražili su i od radnika da im daju dio ionako male plate.
Predsjednik Sindikata KAP-a Rade Krivokapić kazao je medijima da radnici nisu zaboravili da uprava, dok je cijena aluminijuma bila na vrhuncu, nije htjela ni da čuje za mogućnost da i oni osjete dobrobit profitabilnog poslovanja.
– Da smo učestvovali, onda bismo mi smanjili plate, ali ne zaboravljamo 2008. godinu kada su imali dobit od 78 miliona eura i mi tražili da nam se plata poveća za 30 posto, a kao odgovor dobili smo pet otkaza. Naša poruka je jasna – kada tada nijesmo dijelili dobit, nećemo sada dijeliti gubitke – kaže Krivokapić.
Zastarjela tehnologija
S obzirom na to da raspolaže potpuno zastarjelom tehnologijom, KAP nemilice troši ogromne količine električne energije kojom Crna Gora oskudijeva, a uz to zagađuje vazduh i tlo. Pošto pogubno djeluje na životnu sredinu, nameće se i pitanje svrsishodnosti njegovog postojanja. Međutim, gašenje KAP-a proizvelo bi ogroman problem socijalnog zbrinjavanja radnika fabrike te bi nastale daleko veće posljedice nego što bi to izazvalo zatvaranje bilo koje druge kompanije. KAP presudno utiče na obim bruto domaćeg proizvoda i kreditni rejting Crne Gore, a njegovo nestajanje značilo bi oštar pad izvoza.
Uvozno veoma zavisna Crna Gora, sa eurom kao zvaničnom valutom s jedne i negativnim bilansom u ekonomskoj razmjeni sa inostranstvom sa druge strane, suočila bi se sa problemom nepovratnog odliva eura, koji sada dolaze uglavnom kroz prihode od turizma i izvoza aluminijuma.
Kako problemi u KAP-u traju od privatizacije, stalno se polemiše oko mogućeg rješenja krize, pa je još od ranije poznato da se to može učiniti tako da Vlada i Centralno-evropska aluminijumska kompanija ozbiljno prionu na posao i ispune preuzete obaveze. Da li je ikome u interesu da zasuče rukave i riješi probleme u ovoj ekonomski najznačajnijoj fabrici ne zna se, ali je vrlo vjerovatno da će sve ostati na plećima poreskih obveznika.