Teatar za neke nove klince

Ovdašnja široka publika dječja kazališta najčešće doživljava kao zone nečega naivnog i infantilnog; kao da se djecu – poturajući im pod nos princeze, zle vještice i junaka na bijelom konju – otpočetka nastoji držati podalje od realnog života. Takva crno-bijela tehnika, puna iluzija, dobar je put da im se i kasnije, kad odrastu, lako mogu podvaljivati štetni stereotipi o ljudima, naciji, politici.

Gradsko kazalište Trešnja posljednjih je godina krenulo potpuno drugačijim smjerom: djeci se ne prikazuju teške drame, ali se biraju teme koje problematiziraju pitanja važna za njihov uzrast ili koje na suvremen način govore o onome s čime se današnji klinci nužno susreću.

Solidarnost umjesto magije

Tako predstava “Ne, prijatelj!” (tekst Nino d’Introna i Giacomo Ravicchio) u režiji Renea Medvešeka, koja je već neko vrijeme na programu, govori o dvojici vojnika na suprotnim stranama u jednom od ratova što trenutačno haraju svijetom, koji se susreću u nekoj zabiti, na krovu poplavljene kuće: jedan govori nekim narječjem arapskog jezika (koji ne razumijemo, pa ga se i pribojavamo), a drugi našim, razumljivim (stoga kulturološki bližim). Na početku vojnici reagiraju u skladu sa svojim različitim uniformama, jedan drugog žele zarobiti, možda i ubiti; potom shvaćaju da su potpuno sami, gladni i očajni, na ruševnom krovu i mi vidimo da su to obični, vrlo slični, dobronamjerni ljudi, što su se u nekom bezveznom sukobu našli na suprotnim stranama. Na kraju nema nikakve magije, nikakav ih čarobnjak ne izvlači iz nevolje, nego sami shvate da samo zajedničkim snagama i solidarnošću, bez obzira na jezične i kulturne barijere, mogu nastaviti živjeti.

Prikazivanje kompleksnih i problematičnih međuljudskih odnosa, kakvi oni već jesu, te ideja da je moguć suživot različitih ljudi najveći je profit koji djeca dobivaju ovom predstavom, posebno u zemlji koja je još opterećena prošlošću i u kojoj mnogi, od kuće do škole, klincima serviraju da postoje Drugi s kojima se mora biti na oprezu, bez pružene ruke prijateljstva. U glavnim su ulogama briljantni Saša i Živko Anočić.

Diskusija o problemu

Na Trešnjinu je programu i predstava “VIS Životinje” koja, pod režijskom palicom Ksenije Zec i Saše Božića, govori o ljudima i životinjama, omiljenoj dječjoj temi, na nov i suvremen način: pokušaj da se sastavi tinejdžerski bend obiluje peripetijama, nesporazumima, svađama. Oslonivši se na motive slavne bajke braće Grimm “Bremenski svirači”, autori kreiraju originalnu priču s porukom da bi čovjek, sebičan kakav jest, morao od okolnog svijeta usvojiti principe požrtvovnosti i dobrote. Glumci Maja Posavec, Tvrtko Jurić, Damir Klemenić, Jerko Marčić i Rakan Rushaidat u potpunosti su u kretanju i ponašanju svladali životinjsku anatomiju, pa je klasična bajka izrasla u šašavi dječji mjuzikl, vrijedan i u estetskom i u etičkom smislu.

Premijerno je u Kazalištu Trešnja izvedena i predstava “Rent a friend” prema tekstu Dore Ruždjak Podolski i Saše Božića te u režiji gošće iz Beograda Anje Suše; priča je to o mladima u najosjetljivijoj dobi u ovom lelujavom internetskom svijetu u koji naglavačke upadaju, sa svim konzekvencama koje iz toga proizlaze. Predstava ne moralizira i ne podučava, tek suočava mlade s prirodom internetskih odnosa koji im se čine uzbudljivima i samorazumljiva, bez suvišnih zašto. Takva “diskusija o problemu”, u kojoj se djeci ne podilazi niti im se soli pamet, nešto je novo u pristupu mladima, pa i to Trešnjinu programsku koncepciju čini vrijednom svake pažnje.