Znam što si radila prošle subote!
Bilo je čak zamislivo da promatraju cijelo vrijeme sve. Čovjek je morao živjeti – i živio je, iz navike koja se pretvorila u instinkt – s pretpostavkom da svaki njegov zvuk netko prisluškuje i da se, osim u potpunom mraku, svaki njegov pokret promatra – napisao je Džordž Orvel u romanu “1984”, jednom od najcitiranijih rukopisa što ih je čovjek ostavio za sobom. Njegov mračni, bezbroj puta spominjani Veliki brat, simbol totalitarnog društva, odnedavno nas motri i u središtu Zagreba: na Kvaternikovom trgu, u Šubićevoj i Martićevoj ulici. Uskoro će se pojaviti i na Trgu bana Jelačića, a po najnovijim informacijama trebao bi biti i na tržnici Utrina. Naime, Grad Zagreb postavio je prvih 18 od ukupno 225 kamera, koliko namjerava instalirati na još nepoznatim lokacijama.
U Sektoru prometnog i komunalnog redarstva Grada Zagreba razloge za video-nadzor javnih površina, koji se postavlja u suradnji s policijom, vide u sprečavanju nepropisnog parkiranja vozila, rabote grafitera koji uništavaju pročelja zgrada, ali i onih koji ilegalno odlažu smeće. Hm, možda bi bilo bolje reći da će snimke poslužiti policiji da spriječi provale, pljačke, razbojstva ili štogod još gore… Na koncu, kamere će snimati navike, ponašanje i svakodnevicu građana: dok šeću ulicom, ispijaju kavu, tapšu prijatelje po ramenu… Bilježit će zagrljaje, svađe, poljupce, sastanke i rastanke – kao u kakvom holivudskom ili crnovalnom filmu, svejedno.
Zagreb nije nesiguran, ali…
Za gradske čelnike sustav video-nadzora javnih površina nije zadiranje u intimu građana, jer im je naša sigurnost ipak najvažnija: koliko brige za i na račun poreznih obveznika! Projekt je vrijedan ukupno 16 milijuna (recesijskih) kuna. U zgradi Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet u Jagićevoj ulici, odakle je sve poteklo, nema nijedne kamere. Ogledamo se, kamera nema ni u uredu našeg sugovornika.
– Tu su nepotrebne – kaže Mate Kraljević, voditelj Sektora komunalnog i prometnog redarstva.
Slušamo dalje, kontrola uvijek traži opravdanje.
– U trošak projekta ulazi i naš distributivni centar, koji će biti na prvom katu. Još nije počeo raditi, kao ni centralni server preko kojeg će se sve to odvijati. On će biti u prostorijama naše zajedničke tvrtke Apis – dodaje Kraljević.
Doznajemo da svaka kamera vrijedi približno 25.000 kuna, a snima do 300 metara u dubinu i do deset metara u širinu. Ipak, zašto nije bilo javne rasprave o uvođenju video-nadzora?
– Nema javne rasprave, mi smo pokriveni zakonima koji kažu da se kod krivo parkiranih vozila može koristiti videozapis, radi se o prekršajnom postupku – odmahuje rukom Kraljević.
Podsjećamo ga da je javna rasprava način na koji bi trebalo funkcionirati demokratsko društvo.
– Pa, nijedna kamera neće biti postavljena bez suglasnosti policije. Postoje službe koje narod bira: ako je projekt prošao uredno sve dozvole, ne znam čemu sad rasprave… neće valjda policija pitati narod smije li koristiti kamere. Ovaj projekt započet je još 2008, bio je oko godinu i pol u blokadi zbog nekih nesuglasica. Ne mislim da je Zagreb nesiguran grad – kaže Kraljević.
Snimke će u distributivnom centru nadzirati prometni redari, koji će policiji po potrebi internetom slati sporni materijal. Kraljević kaže kako postojeće kamere još nisu u funkciji, snimati bi trebale početi početkom prosinca. Na šest lokacija Jelačićeva trga kamere će se početi postavljati za tri tjedna.
Nadziranje nadziratelja
Što je s mogućnošću zlouporabe snimaka i hoće li postojati civilni nadzor onih koji će nas nadzirati, pitamo Kraljevića.
– Kontrola nad kontrolom postoji – mirno odgovara. – Prometni redari i iznad njih nadzorni kontrolori. Na što vi mislite? Nekakvo društvo, komisiju? Onog trena kad zloupotrijebimo svoje ovlasti, to se neće moći sakriti. Nije nam cilj da snimamo tko se zagrlio na Trgu, pa da od toga neki manijaci rade ovo ili ono. Postavlja se pitanje što bi bilo da uopće nema kamera.
Kraljević dalje kaže da u Šubićevoj ulici neće snimati cijeli dan.
– Zanimaju nas nepravilnosti koje uočimo. A policija ako hoće, neka snima cijeli dan, to im je u opisu posla. Možemo i mi za njih snimati – zaključuje naš sugovornik.
Dakle, gradski ured i policija postaju udvojeni organ nadziranja građana!
Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazuje da je pomoću kamera riješeno tek tri posto pljački. U sudaru s kriminalom kamere su rijetko kad korisne, a istraživanje potvrđuje i da su skupe za održavanje: u Londonu ih je gotovo pola milijuna.
Sociolog kriminalistike Renato Matić upozorava da su potencijalni kriminalci uvijek nekoliko koraka ispred sustava, prilagođavaju se trenutačno. Dakle, oni koji su neko kazneno djelo odlučili počiniti, napravit će ga sa ili bez kamera.
– Uvođenje kamera na trgove potvrda je da smo demokratski nezrelo društvo, u kojem se novac poreznih obveznika troši bez da ih se pita. Trebalo je doći do nekakve javne rasprave, a kako nije, građani su iskorišteni. Jedan je vid demokracije iskorišten za parcijalne interese – kaže Matić.
Dodaje da kamere netko mora prodati, a lakše će ih prodati ondje gdje ne postoji demokratski sustav upravljanja i gdje nema preuzimanja odgovornosti za potrošeni novac.
– Nepostojanje civilne kontrole nad nadzorom odmak je od demokracije i korak prema totalitarnom društvu. Konačnu kontrolu trebali bi imati građani. Treba nas plašiti i mogućnost zlouporabe snimaka. Svatko bi od nas trebao dati osobni pristanak za snimanje, a budući da nije, ovakva odluka nije legitimna – zaključuje Matić.
Marš solidarnosti
Mladi antifašisti Zagreba pozivaju sugrađane u subotu, 26. prosinca u 12 sati na marš solidarnosti pod parolom “Stop povećanju policijskih ovlasti”. Okupljanje je zakazano na Trgu kralja Tomislava, a njime se želi upozoriti na Zakon o kaznenom postupku, prema čijim odredbama organi reda imaju mogućnost bez opravdanog razloga ugrožavati ustavna prava građana. Pod izgovorom smanjenja kriminala pokušava se opravdati praćenje kretanja građana: uvođenjem kamera ozbiljno se narušava privatnost, a zlouporabom snimki sigurnost građana, poručuju antifašisti.