Portal u drukčiji svijet
Prije otprilike mjesec dana Petar Luković, glavni urednik respektabilnog elektronskog portala e-novine, poslao je pismo prijateljima i javnosti s dramatičnim apelom za pomoć. Pritisnute financijskim teškoćama, stoji u pismu, e-novine se gase. Ovo je bio već treći poziv u pomoć u posljednjih godinu dana, samo je sada, čini se, voda zaista došla do grla. Iako na taj portal dnevno ulazi oko 20 tisuća ljudi od Triglava do Đevđelije, jednostavno zato jer su e-novine eksplozivno kritične, beskrajno duhovite i politički beskompromisne, u trenutku dok čitate ovaj tekst moguće je da su one potpuno prestale s radom. Naime, kako kaže Luković, novinari i suradnici nisu primili plaću već četiri mjeseca, a sredstava za rad i hladni pogon ima do 10. veljače. Da li će se zaista ugasiti najbolji portal na ovim prostorima? Da li će se ponoviti sudbina “Feral Tribunea”?
S e-novinama ponavlja se tužna balkanska priča o otrovnim odnosima među političkim, ekonomskim i kulturnim klanovima, upravo onoliko koliko je sve to kod nas trulo, ali to je priča i o javnoj solidarnosti koje očito ovdje ima koliko je crno pod noktom. Novinari e-novina ne pišu onako kako bi ti klanovi htjeli – u toj igri zmije i miša jedan nezavisni medij s prezirom gleda na tajkune i njihove “ponude koje se ne mogu odbiti”.
Desnicu pospremili gdje joj je mjesto
Novinar i urednik u e-novinama, Dejan Kožul, kaže kako je na ovim prostorima “glupo govoriti o slobodnom tržištu kada u Srbiji 90 posto marketinških agencija drže savjetnici predsjednika Borisa Tadića i gradonačelnik Beograda Dragan Đilas“. Šire gledano, to znači da na Balkanu nije dobro moćnima neprestano gurati pod nos ratne zločine, tajkunska mešetarenja i ideološka ludila, kao što to rade e-novine, jer za politički neposlušne na ovim prostorima nikada nije bilo ni sreće ni para. Što se tiče današnje situacije, to znaju svi mediji koji drže do sebe, sada je vrijeme neodgovornog zaborava, nemoralnih političkih savezništava i jeftinih skandala. Od toga se živi.
– Naš motiv je da pišući o ozbiljnim temama radimo za opće dobro, a ne da se prilagođavamo političkim ili komercijalnim interesima. Ako to ne možemo, pristajemo da nas više ne bude i na crnilo na ekranu – kaže u sasvim neherojskom stilu Dejan Kožul.
Već iz prvog uvida u portal jasno je da se radi o tekstovima visokog rizika i o novinama koje otkrivaju leševe u ormaru u koji nitko drugi ne želi zaviriti. Bez obzira na to da li se radi o idiotizmu nacionalističke retorike, poltronskom licemjerstvu ili golom kriminalu, e-novine sve to uredno pakiraju i spuštaju u kanalizaciju, provocirajući tihu većinu da udiše taj smrad. S obzirom na to da e-novine sve to rade uz tešku ironiju i otrovan humor, onda je na razini samorazumljivosti mainstreama stvoren stav da treba “ubiti pticu rugalicu”, da bi se na miru živjelo s zločinima i kriminalom.
– Narod se zamlaćuje petparačkim skandalima da bi se zaboravili pravi problemi društva u kojem caruje politička desnica – kaže Kožul. Ključno je da e-novine ne zanima što misli desnica.
– Naš je posao da je raskrinkavamo – kaže ovaj novinar. Zato u e-novinama možete naći prvorazredne analize, kako o raspadu Jugoslavije, o ratovima i zločinima, tako i o morbidnim političkim fenomenima nakon toga. Slijede teme s kritičkom oštricom iz cijele regije i razorni tekstovi o srpskoj političkoj eliti, od Vuka Jeremića preko Borisa Tadića do Aleksandra Vučića (kojeg e-novine uporno zovu “Vrela usna”). Naročito su e-kolumnistima dragi “očevi nacije”, Ćosić–Bećković–Koštunica pa je strategija ovog portala da uništava protivnika – citirajući nedosljednosti, glupost i prostotu – njegovim vlastitim oružjem.
Što je prije, Dačić ili Evropa
Važna karakteristika e-novina je da u njima pišu najbolji novinari s čitavog ex-jugoslavenskog prostora, čime se ne ide na ruku nekakvoj maglovitoj jugonostalgiji, nego egzaktnom profesionalizmu. Dobro opremljene, pregledne, provokativne, bogate događajima i temama sa svih strana, e-novine održavaju ljestvicu digniteta struke na onoj razini na kojoj bi trebali biti i drugi, ali većina medija tu razinu niti smije niti može doseći. Ako je već o ideologiji riječ, dvije stvari u e-novinama ne mogu proći: nacionalizam i politička hipokrizija.
– Često nam savjetuju da pišemo o evropskim temama jer ćemo tako dobiti novac iz evropskih fondova – kaže Kožul – ali ako nas Ivica Dačić vodi u Evropu, onda prvo moramo da pišemo o njemu a onda o Evropi.
Mogu li opstati e-novine? Ovakav tip portala održava se u normalnom svijetu donacijama iz kultivirane socijalne baze koja je dovoljno financijski ležerna da može njegovati medijsku neobuzdanost i šarm “slobodnolebdeće inteligencije”. Na Balkanu takve kultiviranosti nema, ovdje postoji – možda je to šansa – tek šačica mazohista s rock’and’rollom u očima, što bi rekao Luković, koja se tvrdoglavo obnavlja…