Kakvi smo bili i kakvi jesmo

Geert Mak: “U Europi – putovanje kroz dvadeseto stoljeće” (Jesenski i Turk, 2011)

Više nego ikada, suvremeni (evropski) čovjek doživljava svoje vrijeme kao jedno vječno “danas”, bez puno osvrtanja na ono što je bilo prije ili na ono što dolazi. Dramatične promjene i tragične sukobe 20. stoljeća uglavnom je prekrio zaborav. Kao i početkom prošlog vijeka, opijenost tehnološkim napretkom predstavlja dominantnu stvarnost današnjeg prosječnog Evropljanina.

Djelo “U Europi – putovanje kroz dvadeseto stoljeće” nizozemskog novinara i povjesničara Geerta Maka na briljantan način razbija ovu slatku i opasnu iluziju. Na 900 stranica knjige, koja se čita naiskap, Mak opisuje svoje putovanje Evropom od Helsinkija do Černobila i od Lisabona do Staljingrada, spajajući politički zemljopis i historijske događaje, sudbine velikih ličnosti i živote anonimnih ljudi. Putovanje je trajalo 12 mjeseci, za njega se Mak pripremao četiri godine, a zbivalo se u osvit novog milenija, kada se vjerovalo da će Evropa konačno biti ujedinjena i da jednom zauvijek nastupa taj famozni “kraj povijesti”.

Od Baadera do Bruxellesa

Intervjuirajući stotine najrazličitijih ljudi, sudionika malih i velikih događaja i opisujući dramatične promjene tijekom 20 stoljeća, Mak slika ne samo krajnje tegoban proces posut ratovima i patnjama, koji je doveo do evropskog ujedinjenja, nego pokazuje da danas, što se tiče Evrope i svijeta, još ništa nije gotovo. Evropsko jučer i evropsko danas u ovoj nam je odličnoj knjizi predstavljeno kao na dlanu, iz pera brižljivog kroničara koji se potrudio da prevrne svaki važni evropski kamen, da intervjuira značajne političke svjedoke i da razgovara sa seljacima iz najzabitijih sela.

Knjiga “U Europi” pravi je udžbenik novinarstva o tome kako se pravi prvorazredna reportaža kad se pomno istraže sve činjenice, ispitaju važni svjedoci, promotre kontroverzni događaji i ne zaborave sitni detalji. Vidljivo je da sva ta krv, mrtvi i ranjeni, revolucije, politički prevrati i raspadanje država nisu nikakva “povijest”, nego hirovita stvarnost koja nas je posljednjih stotinu godina neumitno vodila do današnjih dana. Knjiga započinje i završava opisom maloga mađarskog sela koje je nekad bilo zadnja panonska nedođija, a danas je u Evropskoj uniji: “Kuće su smještene oko uskog potoka, šačica požutjelih, trošnih seoskih imanja, zeleni vrtovi, šarena stabla jabuka, dvije crkvice, stare vrbe i hrastovi, drvene ograde, kokoši, psi, djeca. Mađari, Švabe, Romi.”

Već na sljedećim stranicama autor posjećuje mjesta na kojima su se isti ti mirni ljudi odjednom pretvarali u ponosne domoljube i uspaljene šoviniste, koji su nabreklih žila tražili smrt za svoje susjede druge vjere i nacionalnosti. Tragajući za tihim svjedocima Evrope u 20. stoljeću, Mak je opisao, od bečkih kavana do Auschwitza i od Baader-Meinhofa do Bruxellesa, Evropu kakva ona jest, a ne samo kakva je bila. Vrijednost Makove knjige u tome je što je uspio pokazati, kombinirajući izjave sudionika i povijesne fakte, da je ono što se dogodilo na početku i sredinom 20. stoljeća imalo krucijalni utjecaj na kasnija zbivanja, sve do danas. I ne samo to: duh ekonomskog nadmetanja i nacionalnog ponosa koji je uveo mnoge oduševljene narode u Prvi i Drugi svjetski rat i danas tiho prebiva ispod znanstvenih dostignuća i političke korektnosti. “Rovovi Verduna i Galipolja s milijunima mrtvih bili su kolijevka budućih nemira”, piše Mak.

Moć kao vladajuće načelo

Bi li povijest Evrope bila drugačija da je bilo više glasova protiv očitog bezumlja u koji se civilizacija Starog kontinenta strovalila u ljeto 1914? Zašto moćna njemačka ljevica nije zaustavila Hitlera? Zašto su saveznici tako sporo napredovali prema Berlinu i dopustili Staljinu da gotovo pola stoljeća u pokornosti drži istočnu Evropu? Kakve su posljedice svega toga? Sve su to krajnje suvremena pitanja.

Što se o 20. stoljeću može zaključiti iz Makova vremenskog putopisa: pola njegove knjige predstavljaju opisi evropskih ratova i svega onoga što im je prethodilo, jedna četvrtina pokriva doba tegobne obnove podijeljene Evrope, a posljednji dio rezerviran je za doba zanosa ujedinjenjem, prošarano ratovima na tlu Jugoslavije koje Evropa nije spriječila. Rekli bismo da je to prilično mršav rezultat jedne civilizacije koja neprestano ističe svoj progres i toleranciju. “Je li u međunarodnim odnosima moguće zamijeniti moć, kao vladajuće načelo, s pravednošću?” pita se na kraju autor.

Knjiga Geerta Maka važno je i uzbudljivo štivo o tragičnoj povijesti Evrope 20. stoljeća, u kojoj su sudjelovali milijuni ljudi, i današnjim je građanima tema za razmišljanje o vlastitoj odgovornosti za Evropu sutrašnjice.