Pod gusjenicama kreditnog rejtinga

Prije nego što je nova vlada ušla u Banske dvore, pa i prije nego što je Zoran Milanović uopće primio mandat iz ruku predsjednika Republike, stiglo je nezgodno ali ključno upozorenje. Poslale su ga tri najveće svjetske kreditne agencije, a riječ je o naoko kompliciranoj računici tzv. rejtinga. Ali pravi sadržaj tog upozorenja čista je politika, koja se može objasniti jednom jedinom rečenicom. Pazite što radite, jer je Brežnjevljeva doktrina još uvijek na snazi!

Davno upokojeni drug Leonid Iljič Brežnjev, lider nekadašnjeg SSSR-a i sovjetske partije, definirao je tu doktrinu na kongresu poljske komunističke partije, u studenom godine 1968. “Kada snage koje su neprijatelji socijalizma pokušaju preokrenuti razvoj (…) to nije samo problem te zemlje, već zajednički problem i briga svih socijalističkih zemalja”, rekao je. Tako su sovjetski tenkovi, koji su samo nepuna tri mjeseca prije pregazili Praško proljeće, dobili i svoju teoretsku osnovu. Bila je to teorija ograničenog suvereniteta.

Od nove se metle uvijek može očekivati da počne mesti na novi način.

Stranka umjerenog napretka

Iako je SDP sam sebe definirao kao “stranku umjerenog napretka u okviru zakona”, kako to kaže ona poznata satira Karela Čapeka, ipak je riječ o mladim ljudima. A njima nikad nije za vjerovati. To se odnosi i na druge koalicijske partnere, pa i na čitav novi sastav Sabora u kome se osjeća neki buntovnički naboj. Uspjeh Ivana Lesara, kao i suvremenog fundamentalističkog heretika don Ivana Grubišića, omogućio je osjećaj moralne indignacije biračkog tijela. A to je uvijek bilo gnojivo za promjene. Na što će sve ti ljudi biti spremni, ako nezaposlenost nastavi rasti, a ukupno se stanje u zemlji još više pogorša? Što bi oni mogli poduzeti ako se suoče s novim valom razočarenja javnosti, koje već sada graniči s osjećajem gađenja prema cijeloj političkoj klasi. A pripadnici nove vlasti stalno ponavljaju kako su svjesni svoje ogromne odgovornosti i da ni pod koju cijenu neće iznevjeriti glasače.

Oni kojima sadašnje stanje odgovara, a to je nesumnjivo i krupni kapital koji već godinama žari i pali Hrvatskom, nanjušili su opasnost i shvatili da moraju reagirati smjesta. Njihovu logiku dobro opisuje ona cinična uzrečica koja kaže: “Treba ih tući dok su mali, dok još nisu postali bezobrazni”. Zato su kreditne agencije počele odmah zveckati tenkovskim gusjenicama. Njihova je poruka jasna. Dobili ste izbore, ali nemojte si umišljati da možete raditi sve što vama odgovara. Mi držimo konce u rukama. Ako dirnete u interese krupnog kapitala, srušit ćemo vam rejting, što vam može podići kamate i do milijardu eura preko onoga što sad plaćate. Tko ne vjeruje, neka pita gospodina Viktora Orbana.

Riječ je, naravno, o mađarskom premijeru, koji je zaista pomislio da može što hoće. On je proveo promjene za koje su naši političari i ekonomisti, osim rijetkih iznimaka, tvrdili da su nemoguće. Istovremeno kad i Hrvatsku, i Mađarsku je potresla kriza kredita vezanih uz švicarski franak. Ali dok se Jadranka Kosor trudila da raspetlja taj gordijski čvor, Viktor Orban je bio dovoljno hrabar da ga riješi na način Aleksandra Makedonskog. Jednim energičnim rezom, odnosno preračunavanjem kredita u forinte, Mađari su uklonili sve probleme koje je stvarala devizna klauzula. Trošak su morale platiti banke. Naravno, kao i u Hrvatskoj, i u Mađarskoj su to najvećim dijelom strane banke. Tu, međutim, nije bio kraj.

Kako su lomili Mađarsku

Čim se u Europi, suočenoj s duplim dnom krize, počelo govoriti o mogućnostima uvođenja posebnog poreza za banke, Mađari su donijeli odluku. Nema smisla da mažemo vrat debeloj guski dok naš narod grca u neimaštini, objasnio je Orban. Kabinetima, dvorcima i salonima stometarskih jahti kao da je na trenutak prošla neka hladna i mračna sjena, iako je vani bio sunčan ljetni dan.

To je bio znak da je nastupilo vrijeme za recept druga Brežnjeva. Bučnije od nekadašnjih 600 sovjetskih tenkova, zaštropotala je rejting agencija Moody’s, koja je srušila mađarske obveznice na status smeća. Na tržištu kapitala, Mađarska se odjednom našla u položaju financijski ruinirane Grčke. Kao i uvijek u takvim prilikama, došlo je do polemike u kojoj su Mađari dokazivali da je usprkos teškoćama posljednjih godinu i pol dana bilo povoljno za njihovu privredu, dok je Moody’s objašnjavao da zbog visoke razine duga i malih izgleda da će se on smanjiti ima razloga za sumnju u mađarski ekonomski oporavak. Pritom su i jedni i drugi znali da zec leži u drugom grmu. Mađarski je dug zaista povećan od lipnja do rujna sa 75 na 82 posto bruto domaćeg proizvoda, ali samo zato što su Mađari u međuvremenu devalvirali svoju forintu. Novi je tečaj povoljniji za gospodarstvo, ali se po njemu morao preračunati i sav mađarski devizni dug. Mađari su zaključili da im se to isplati. Banke koje posluju u Mađarskoj koristile su neke druge formule i jednadžbe, pa je i rezultat za njih ispao drukčiji. To je, dakle, bio još jedan smrtni grijeh Orbanove vlade.

Da skratimo priču. Mađari traže financijsku pomoć MMF-a i Europske unije (što se svodi na isto), a u međuvremenu se koprcaju pokušavajući iskoristiti svaku šansu da poprave svoj položaj. Tako su prošlog tjedna (privremeno) stali na stranu Britanaca, protiv plana za spašavanje eura. Ali nema sumnje da će, ako zatreba, poći u Canossu i stajati puna tri dana na otvorenom, bez kape na glavi, po snijegu i cičoj zimi, poput njemačkog cara Henrika IV, koji je povjerovao da njegova vlast dolazi direktno od boga. I Orban je mislio da ima mandat samo od svog naroda. Jedino je papa od koga traže oprost drugi.

Tigrovi od papira

Što se očekuje od nove hrvatske vlasti? U prvom redu da ne talasa, pa će sasvim sigurno umjesto slabijeg rejtinga dobiti i neku pohvalu. Uostalom, MMF i Svjetska banka hvalili su sve hrvatske vlade pod kojima je sustavno uništavano domaće gospodarstvo. Ovih je dana, odmah nakon upozorenja Hrvatskoj, kako priča zamjenik guvernera Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, telefonski razgovarao sa sve tri velike agencije za kreditni rejting. I svi su mu rekli isto. Ne treba se uzbuđivati, već samo slijediti onu staru politiku koja kaže da treba mijenjati, ali samo tako da sve ostane isto. I predstavnik Svjetske banke poručuje da treba rezati troškove i bolje naplaćivati porez “uključujući frizerkama i raznim majstorima”. Banke se, naravno, ne spominju. Treba jačati i konkurentnost, ali nipošto devalvacijom prejake kune… Njegov tekst objavljen ovih dana u “Jutarnjem listu” odiše simpatijama i dobrim namjerama. Nažalost, onim istim kojima je popločen put u pakao.

Oživljavanje Brežnjevljeve doktrine, kao i žestina kojom se ona sada primjenjuje, posebno kad je riječ o malim zemljama, pokazuju, međutim, još nešto. Pokazuju da je sustav koji se mora tako braniti ozbiljno uzdrman i da sada puca po svim šavovima. U proteklih tridesetak godina on je izazvao duboke ekonomske i socijalne poremećaje, uključujući i krizu u zemljama u kojima je nastao. I to ne samo financijsku, već i duboku moralnu krizu, što pokazuje i zloupotreba važnih institucija kakve su rejting agencije. Hrvatska je u svemu tome na margini zbivanja. U središtu su Europa i Amerika. A tu se odnosi moći mijenjaju skoro svakodnevno. Današnje strašne zvijeri sutra postaju samo tigrovi od papira. Za male zemlje bitno je da na vrijeme uoče te promjene i da ih koriste bez kašnjenja. Tajming je postao presudan. I Viktor Orban je bio u pravu. Jedino je kukuriknuo u krivom trenutku.