Nekoliko zaslužnih, više kompetentnih

Nakon što su definirani i posljednji kandidati za ministre, uz zadršku da lista nije konačna dok je sam mandatar ne predstavi javnosti, moglo bi se otprilike reći kojim se zahtjevima Zoran Milanović vodio u sastavljanju buduće Kukuriku vlade. Milanović se trebao odužiti stranačkim saveznicima pomoću kojih se uspeo na čelo SDP-a, zadovoljiti najjaču lokalnu stranačku bazu pazeći usput na regionalnu ravnotežu, namiriti apetite koalicijskih partnera, ispuniti poneka očekivanja predsjednika republike, dijelom podilaziti ukusu javnosti, progurati neke mlađe stranačke kadrove i pri svemu tome dobiti, u što je moguće većoj mjeri, kompetentnu vladu.

Takva kombinatorika u nizu slučajeva rezultirala je prilično kvalitetnim rješenjima, a čini se da Milanović nije loše prošao ni kada je riječ o kadrovima koje su mu ponudili koalicijski partneri. Kada je riječ o SDP-ovoj kvoti, za dobar dio budućih ministara može se primijetiti da svojim interesima, obrazovanjem, radnim ili političkim iskustvom prirodno spadaju u resore koje će zadužiti, no također su učinjeni i određeni kompromisi oko ljudi koji su naprosto morali ući u vladu, stoga veću nego što bi bilo potrebno, kao i da je dana šansa ljudima koji će se praktički prvi put dokazivati na visokim državnim funkcijama.

Vanjskopolitički jaki

Za razliku od dosadašnje vlade, u kojoj premijerka Jadranka Kosor nije imala vanjskopolitičkog iskustva, nije poznavala jezike, a njen ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković nije bio u stanju bez pomoći navesti dva pregovaračka poglavlja, Kukuriku vlada imat će jaku vanjskopolitičku postavu, počevši od samog Milanovića, koji je imao uspješnu diplomatsku karijeru. Drugi čovjek te postave je Neven Mimica, bivši ministar europskih integracija u vladi Ivice Račana, koji će kao ugledan i pouzdan SDP-ov kadar biti jedini od četvero budućih potpredsjednika vlade koji ujedno neće dobiti i ministarski resor, već će biti Milanovićeva desna ruka u vanjskoj i unutarnjoj politici.

Taj ministarski resor prepušten je HNS-ovoj Vesni Pusić, o kojoj Milanović ima visoko mišljenje, iako je do zadnjeg trenutka morala strepiti hoće li joj u vanjskoj politici biti oduzeto nešto od europskih nadležnosti. Pusić se naročito kroz posljednje četiri godine pripremala za tu poziciju, i to iskoristivši baš Milanovićevo nadmudrivanje s HDZ-om početkom 2008., kada je umjesto njega zasjela na čelo Nacionalnog odbora za EU, gdje je njena upornost rezultirala iznimnom upućenošću. Također, za razliku od Milanovića, dosljedno je podržala arbitražni sporazum sa Slovenijom, a politički rejting potvrdila rezultatom na predsjedničkim izborima. Kako je riječ o ženi koja se jedina u Saboru usudila govoriti o agresorskoj politici vođenoj 90-ih protiv BiH, njen dolazak na čelo vanjske politike nije lišen i određenog simboličkog značenja.

Među potpredsjednicima vlade jedina žena, koja će ujedno biti i ministrica socijalne skrbi, je Milanka Opačić, koja je prvi put u Sabor ušla još 1992. godine, a iako je bila aktivna u humanitarnom radu i predlaganju zakonskih rješenja, dosad nije imala operativnu poziciju. Uz Zlatka Komadinu, potpredsjednica je SDP-a, što govori da ima određenu težinu za ministarsku funkciju, no u posljednjoj emisiji “Nedjeljom u dva” pokazala je razinu općenitosti kojom je podsjetila na najlošiju tradiciju SDP-ovskog ispraznog fraziranja.

Preostala dva potpredsjednika Vlade, Radimir Čačić i Branko Grčić, bit će zaduženi za područje ekonomije, u kojem se čine kao prirodan izbor. Milanović je već u startu, prilikom oblikovanja koalicije, morao prepustiti Čačiću mjesto potpredsjednika vlade za gospodarstvo i investicije, pri čemu će biti i ministar gospodarstva. Na hrvatskoj političkoj sceni Čačić je uvjerljivo vodeći ekonomski praktičar, koji će svojim projektnim pristupom biti motor nove vlade. No ponekad ga je teško kontrolirati, a vuče za sobom i niz kontroverzi, od mađarske nesreće do ove posljednje, oko dodjele kredita Croatia osiguranja njegovoj tvrtci Coning.

Eksplozivni Linić

Zoran Milanović je dobro postupio što je potpredsjedničko mjesto dao i Grčiću, za kojeg se isprva nagađalo da će biti samo ministar regionalnog razvoja. Grčić je s Ljubom Jurčićem bio strateški planer SDP-a već pred izbore 2007. godine, a kasnije je preuzeo vodeću ulogu, ostajući na istim makroekonomskim postavkama. U užem vladinom kabinetu nekonfliktni teoretičar Grčić bi trebao biti dobar balans Čačiću, ali i obrnuto, s obzirom da je Čačić taj koji pokazuje više inventivnosti u projektnom planiranju.

Ostale ekonomski važne resore držat će Slavko Linić, kao ministar financija, Zlatko Komadina, kao ministar prometa i infrastrukture, Gordan Maras, kao ministar obrtništva i malog poduzetništva, te IDS-ov Veljko Ostojić, kao ministar turizma. IDS je vladi dao jednog od najboljih domaćih turističkih menadžera, koji je trenutačno direktor najveće istarske turističke tvrtke Riviera Poreč, a ima i iskustvo kao pomoćnik bivše SDP-ove ministrice turizma Pave Župan Rusković. Linić je u trenutku Račanove smrti bio možda i najveći SDP-ov “teškaš”, ali je u borbi za stranački vrh snažno podržao Milanovića, što je dug koji obavezuje, čak i uz sve Linićeve predizborne netaktičnosti koje su išle mimo partijske linije, uključujući i izjavu da Milanović kao premijer ne bi trebao ostati na čelu stranke. No eksplozivni Linić je uz to i čovjek s menadžerskim, gradonačelničkim i potpredsjedničkim iskustvom u Račanovoj vladi, te, kao vrstan praktičar, SDP-ova verzija Čačića.

Za razliku od njega, SDP-ov potpredsjednik Komadina pokazao je ambiciju za preuzimanje stranke, ali ju je na vrijeme prigušio, pa si pozicijom u stranci i u riječkoj bazi osigurao ministarsko mjesto. Komadina je u svakom slučaju čovjek užeg demokratskog dometa od Milanovića, što je potvrdio i nedavnom izjavom o prodaji generala za ulazak u EU, iako ni Milanović po tom pitanju nije sasvim čist. Kao primorsko-goranski župan pokazao je interes za strateške infrastrukturne projekte, pa je moguće da će u ministarstvu prometa dobro funkcionirati, pri čemu će biti presudna sposobnost za suradnju s drugim resorima.

Gordan Maras se prije izbora pokušavao promovirati za budućeg ministra financija, iako u svojim nastupima nije baš uvjerljivo pokazivao da za to ima pretjeranih kapaciteta. Kao prijatelj i poslovni partner Ivana Račana, sina pokojnog stranačkog vođe, bio je među prvima koji podržao Milanovićevu kandidaturu za stranačkog šefa, pa je ipak dobio ministarstvo, iako znatno niže strateške razine, a tek ćemo vidjeti kako će to novo ministarstvo biti oblikovano.

Glavaševska prtljaga

S provođenjem strateških ekonomskih politika tijesno su povezana još dva ministarstva, poljoprivrede i građevinarstva, gdje su također kandidirani mlađi, još ne dokazani stranački kadrovi, SDP-ov Tihomir Jakovina i HNS-ov Ivan Vrdoljak, obojica Slavonci. Zajedničko im je i što su obojica na lokalnoj razini koalirala s HDSSB-om Branimira Glavaša. Načelnik općine Bukovlje i odnedavni šef brodsko-posavskog SDP-a Jakovina agronom je slabo poznat široj javnosti, pa će se tek vidjeti zašto ga je Milanović postavio u strateški važno ministarstvo. Šef SDP-a želio je da poljoprivredu vodi Slavonac, ali je nije htio prepustiti Vrdoljaku, kojeg je Čačić pošto-poto odlučio promovirati mjestom u vladi. Vrdoljak je za utjehu dobio građevinarstvo, od kojeg će biti odvojena zaštita okoliša, a taj bi mu sektor po njegovoj elektroinženjerskoj naobrazbi trebao biti i nešto bliži od poljoprivrede. Vrdoljak je s partnerima razvio u Osijeku malu i uspješnu tvrtku za elektroinženjering, a iako u javnim nastupima zasad demonstrira čačičevsku vrstu energije, izravnosti i projektnog pristupa, jedan je od onih koji će se tek trebati dokazati.

Slično je i s mlađim SDP-ovim kadrovima, Mirelom Holy, koja će preuzeti resor zaštite okoliša, gdje je nekoć bila šefica kabineta ministra Ive Banca, te matematičarom Arsenom Baukom, koji je imao glavnu ulogu u izračunu koalicijskih predizbornih lista, a kojeg je Milanović pogurao da posloži stvari u ministarstvu uprave. Mlađi SDP-ov, iako formalno nestranački kadar, je i budući ministar pravosuđa Orsat Miljenić, Dubrovčanim rođenjem, no koji je već bio predstojnik Ureda za suradnju s Haaškim sudom, a kasnije i pomoćnik ministra europskih integracija u Račanovoj vladi. Nakon pada SDP-ove vlasti otvorio je odvjetničku praksu, da bi se aktivirao u izbornom stožeru Ive Josipovića, s kojim ga povezuje i koautorstvo nekih pravnih radova, a SDP ga je početkom ove godine delegirao u Nadzorni odbor HRT-a. Iako je slabo poznat široj javnosti, prati ga glas vrsnog stručnjaka.

Kultura je još jedan resor za koji su koalicijski partneri ponudili osobu vrhunske kompetentnosti, i koji s HNS-ovom Andreom Zlatar pobuđuje očekivanja da bi se to ministarstvo moglo okrenuti vođenju moderne kulturne politike, dok su rješenja za zdravstvo i unutarnje poslove, s Rajkom i Rankom Ostojićem, bila očekivana. Dr. Ostojić dugo se pripremao za preuzimanje resora zdravstva, dok je bivši ravnatelj policije Ranko Ostojić zacementirao svoju novu poziciju snažnim vezivanjem uz Milanovića.

Doktorska ekipa

Uz dr. Ostojića, u Milanovićevoj vladi bit će još dva liječnika, Željko Jovanović, koji se nametnuo kao antikorupcijski bombarder iz snažne riječke baze SDP-a, te hematolog Mirando Mrsić, koji se politički najviše promovirao kao šef izbornog stožera i čovjek predsjednika Josipovića. Jovanović od trojice liječnika jedini nema znanstvenu karijeru, ali je dobio ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, dok je Mrsić imao ambiciju preoteti Ostojiću zdravstvo, potom se preorijentirao na ministarstvo obrane, da bi na koncu, kao jedan od onih koji naprosto moraju biti ministri, završio s resorom rada i mirovina, zbog čega će se formirati novo ministarstvo.

Kako je za SDP-ova ministra branitelja bio gotovo predestiniran Ante Kotromanović, svojevrsno je iznenađenje da je taj resor dobio Predrag Matić Fred, nekadašnji savjetnik ministrice Kosor i aktualni savjetnik predsjednika Josipovića, koji je nekoć radio u Glavnom stožeru i kabinetu ministra branitelja. Pozicija mu se, kao vukovarskom branitelju i logorašu, s te strane neće moći osporavati, a istovremeno je pokazao širinu stavova lišenih domoljubne zatucanosti i nacionalizma, pa se čini kao idealan kandidat za pospremanje ministarstva branitelja, iako to istovremeno ne znači da će Kotromanović, koji tek treba diplomirati politologiju, biti najbolje rješenje za MORH.

Ministar obrane s prijavom za ratni zločin

Ante Kotromanović, koji će najvjerojatnije biti ministar obrane, bio je jedan od najsmionijih ratnika pod komandom Ante Gotovine, s kojim je ostao u bliskoj vezi i nakon što se udaljio od Ive Sanadera i približio Račanovom SDP-u. Kotromanović je, mijenjajući tada uhapšenog ratnog zločinca Mirka Norca na mjestu alkarskog vojvode, održao 2001. rigidan desničarski govor napadajući demokratski izabranu vlast, ali je sljedeće godine tražio depolitizaciju alke, zbog čega je s nje otjeran. SDP-u ga je približio upravo Milanović, i otada postaje spona SDP-a s braniteljskom populacijom, ali i nova mjera za to dokle je SDP spreman ići u suočavanju s ratnom prošlošću. Kotromanovićevo ime nalazi se i na kaznenoj prijavi Republike Srpske za teški ratni zločin kojeg je Hrvatska vojska počinila u Mrkonjić Gradu u listopadu 1995.

Kotromanovićeva poduzetnička karijera u građevini i razminiranju nije bila lišena kontroverzi, među kojima je posljednji slučaj vezan uz njegovu čudnu i masno plaćenu poziciju u prodajnom sustavu propale KIO Keramike.

Kukuriku vlada imat će 20 ministarstava, a s Milanovićem i Mimicom ukupno 22 člana, od kojih, regionalno gledano, čak polovica dolazi iz Zagreba i okolice. Među Zagrepčanima su i trojica odrasla u Dalmaciji, a još četiri ministra dolaze iz splitskog okružja, tri s riječkog područja, jedan iz Istre i tri iz Slavonije. Zanimljivo je da će čak troje članova vlade, ili 14 posto, biti srpske nacionalnosti, i to dvoje potpredsjednika vlade.