Ružičasti trokut smrti

U Muzeju grada Beograda otvorena je izložba “Nacistički teror nad homoseksualcima od 1933. do 1945.” Riječ je o izložbi koja je već viđena na ovim prostorima, u Zagrebu, Puli i Rijeci. Organizator prethodnih izložbi, Queer Zagreb, prvi se put odlučio iskoraknuti iz Hrvatske i to u grad koji nije pokazao razumijevanje za ugroženost svojih građana homoseksualne orijentacije.

Kada govorimo o Beogradu, značenje ove izložbe je višestruko. Ona se sastoji od 150 arhivskih fotografija, tekstova i dokumenata, koji prikazuju opću i osobne povijesti oko 100.000 osoba uhapšenih zbog homoseksualne orijentacije prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Prikazan je razvoj sistemske državne homofobije u nacističkoj Njemačkoj, kao i mehanizama progona koji su, u određenoj mjeri, ostali na snazi do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U nekim državicama su opstali i danas, a Srbija je jedna od njih.

Dugotrajna edukacija

Upravo želja da se podigne svijest o stradanju i patnji homoseksualaca i da se omogući suočavanje sa stereotipima o LGBT osobama, razlozi su zbog kojih je beogradska udruga ARTEQ pripremila teren za izložbu.

Po dugotrajnosti progona, osobe homoseksualne orijentacije najveće su žrtve holokausta. Njemački parlament je tek 2002. donio odluku o njihovoj amnestiji, nakon čega su po gradovima širom zemlje podizani spomenici homoseksualnim žrtvama. U nas se jako malo zna o stradanjima homoseksualaca, ne samo u Njemačkoj.

Zvonimir Dobrović iz udruge Queer Zagreb za “Novosti” kaže da kod nas ne postoje profesori povijesti koji su se bavili ovim pitanjem, stoga su sami krenuli u istraživanje o odnosu NDH naspram ove populacije i tu su također zapeli. Ono što ih trenutno okupira jest odnos prema LGBT osobama u SFRJ.

– Htjeli smo da izložbu posjete srednjoškolci i srednjoškolke i da Ministarstvo da naputke školama, ali su odgovorili na gotovo homofobičan način. Priznali su, međutim, da ne poznaju dovoljno temu i da im treba pomoći u tome. Sada se svake godine za profesore povijesti organizira seminar o nacističkim zločinima. To je neki pomak u sustavu. Edukacija o toleranciji je dugotrajna i treba biti neprekidna – kaže Dobrović.

Antifašistička izložba

Dobrović ističe postojanje sličnosti između nacističkog režima i današnjih desničarskih režima i to u javnom diskursu.

– I jedan i drugi nastupaju s teškom stereotipizacijom, medikalizacijom, pravnim ograničenjima. Stereotipizacija je srž svake homofobije, rasizma, ksenofobije. Za homoseksualne osobe oslobođenje nije došlo nakon rata, jer su osnove ostale na snazi. U Hrvatskoj je homoseksualnost dekriminalizirana tek 1977. Zbog toga ne postoji dokumentacija o zločinima nad homoseksualcima, a knjiga “Muškarci s ružičastim trokutom” je jedino svjedočanstvo homoseksualne osobe koja je preživjela logor – kaže Dobrović.

Organizatori ističu da je ovo prije svega jedna antifašistička izložba, a nikako izložba koja apostrofira samo homoseksualce kao žrtve. Zlo ne pita, a za ovu priliku valja dodati uvijek aktualne riječi Martina Niemöllera: “U Njemačkoj, prvo su došli po komuniste, ja se nisam protivio jer nisam bio komunist, onda dođoše po Jevreje, ja se nisam bunio jer nisam bio Jevrej, onda su došli po unioniste, ja nisam protestirao jer nisam bio unionist, onda su došli po katolike, ja se nisam suprotstavio jer sam bio protestant. Kad su došli po mene, nitko više nije ostao tko bi mogao da se pobuni.”

Izložba je otvorena do 23. prosinca, a tijekom tri vikenda održava se i prateći program, tribine i filmovi. Svi detalji mogu se naći na sajtu http://arteq.org.rs