Pokrajine

Komemoracija kraj oštećenog spomenika u Prkosu

Rušiteljima ni traga

Ni nakon više od godinu dana, karlovačka policija nije uspjela pronaći one koji su lani za Dan mrtvih polupali spomenik, koji je pod zaštitom države

Uz sudjelovanje velikog broja rodbine stradalih, antifašista Karlovca i Zagreba te predstavnika srpske zajednice Hrvatske, Karlovca i Karlovačke županije, u Prkosu je 21. decembra obilježena 70. godišnjica stradanja više od 1.500 ljudi iz Prkosa, Dugog Sela i okolnih mjesta tog dijela Korduna.

U ime predsjednika Hrvatske vijenac je položio njegov izaslanik Ratko Maričić, predsjednik SABA RH. U ime srpske zajednice vijenac su položili Saša Milošević, Čedomir Višnjić i Rade Kosanović. Komemoraciji su prisustvovali i načelnik Općine Lasinja Josip Erega, predstavnici Dokumente i Mladih antifašista iz Zagreba. Parastos za žrtve održao je karlovački paroh Saša Umićević.

Ni nakon više od godinu dana, karlovačka policija nije uspjela pronaći one koji su lani za Dan mrtvih polupali spomenik, koji je pod zaštitom države.

Danica Mičić, zamjenica načelnika Općine Lasinja iz redova srpske zajednice, podsjetila je na brojna oštećenja ovog spomenika: prvo, kada je odmah nakon “Oluje” propucana i mecima oštećena spomen-ploča, drugo, kada je 2008. ona išarana sprejem i nedoličnim porukama, pa sve do prošlogodišnjeg oštećenja.

– Nismo bili dovoljno glasni da zaustavimo divljaštvo. Vjerovala sam da će naša policija pronaći vandale, ali je sve ostalo samo na obećanjima. Molim vas da svima prenesete kako ovo izgleda, sa ciljem da se obnove ploča i rasvjeta, kako bismo sljedeće godine vijence polagali kod obnovljenog spomenika. Lani su ovdje bili visoki predstavnici službenih vlasti i srpske zajednice, izaslanik predsjednika države, čak i bivši predsjednik države. Dobili smo čvrsta obećanja da će za ovu jubilarnu komemoraciju spomenik biti obnovljen, ali je i to ostalo tek pusto obećanje – kazala je Danica Mičić.

Zamjenik predsjednika SNV-a Saša Milošević čvrsto je obećao da će SNV do sljedeće komemoracije obnoviti spomenik ili učiniti sve da on bude obnovljen, ukoliko sam SNV to ne bi mogao učiniti. Zbog svega što je uradila oko komemoracija od “Oluje” naovamo, Ratko Maričić je Danici Mičić uručio plaketu SABA RH.

M. Cimeša

Grobnica nedostupna zbog ograđene šume Domaćaj lug kraj Skakavca

Kako organizirati komemoraciju?

Morat ćemo porazgovarati sa karlovačkom Upravom šuma kako bismo riješili ovaj problem, kaže svjedok zločina iz 1942. Dušan Krivokuća

Jedan od gotovo zaboravljenih ustaških zločina na Kordunu dogodio se 6. i 7. januara 1942. godine u Skakavcu, udaljenom dvadesetak kilometara od Karlovca. Na pravoslavni Badnjak i Božić ustaše su u široj okolici Skakavca, na četiri mjesta, pobili ukupno 237 Srba i Roma. Nastavak ubijanja dogodio se 10. maja iste godine.

Šestog i sedmog januara 2012. bit će obilježena 70. godišnjica tog strašnog zločina, no pojavili su se problemi kako organizirati komemoraciju pošto su Hrvatske šume, točnije Uprava šuma u Karlovcu, žičanom ogradom ogradile šumu Domaćaj lug u Skakavcu, gdje se nalazi prva od četiri grobnice. Još je jedna grobnica u istoj šumi, ali uz bivšu željezničku prugu Karlovac-Sisak, a treća je u Lipju, u šumi Lipjansko mlađe. Četvrta je ostala neobilježena, pa je ni Dušan Krivokuća (85), dobar poznavalac ovog kraja i svjedok zločina od 10. maja 1942, ne može pronaći.

– Opće je poznato da šumarije njeguju i održavaju svoje šume, pa je tako i sa Domaćaj lugom. Kada su završili posao, posjekli što je trebalo posjeći, nešto pošumili, ogradili su šumu i sada postoji samo jedan ulaz, koji je zaključan. Nema nikakvog puta do tih grobnica. Ako bismo htjeli održati komemoraciju na prvoj grobnici, najprije bismo morali tražiti od šumarije da nam otključa vrata, a potom hodati kroz šumu oko tri kilometra, tako da je komemoracija kod prve i najveće grobnice zapravo nemoguća – kaže Krivokuća, član karlovačkih antifašista, kojem će u organizaciji komemoracije pomoći srpska zajednica Karlovačke županije.

Zato će komemoracija početkom 2012. godine, kaže Krivokuća, biti održana kod crkve u Trebinji, gdje će biti održan parastos, a vijenci i svijeće bit će položeni kod škole u Trebinji, gdje se nalazi spomen-ploča za ostale stradale u Drugom svjetskom ratu sa tog područja.

– Morat ćemo još porazgovarati sa karlovačkom Upravom šuma kako bismo riješili ovaj problem – kaže Dušan Krivokuća.

M. C.

Visokoobrazovani Belomanastirci završili projekt HZZO-a i Grada

Za bolji standard građana

Nakon što je sredinom juna ove godine na inicijativu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a uz podršku i pomoć Grada Belog Manastira, održana prva od deset radionica s temom “Upravljanje projektnim ciklusima”, na kojima su se polaznici obuke s područja Belog Manastira šest meseci obučavali i upoznavali s osnovnom tematikom vezanom za održivi lokalni razvoj, način revitalizacije ruralnog prostora i za pisanje projekata Europske unije, 20. decembra održani su prezentacija projekata polaznika obuke i svečana dodela 21 certifikata.

Upravljanje projektnim ciklusima je metodologija kojom se planiraju i provode projekti koji se financiraju iz različitih fondova EU-a, pri čemu se sledi logika od razvoja projektne ideje do evaluacije završenog projekta i početka novog programskog ciklusa. Na radionicama su učestvovali visokoobrazovani mladi ljudi i predstavnici ustanova i gradskih firmi.

U maloj većnici gradske uprave, uz prisustvo belomanastirskog gradonačelnika Ivana Doboša, zamenika gradonačelnika Predraga Stojanovića i poslodavce, polaznici obuke predstavili su četiri projekta: “Ekvilibrium – promocija jednakih prilika”, “Promocija zaštite okoliša – proizvodnja energije iz fotonaponskih panela”, “Okoliš za bolje sutra” i “Lepota Baranje kroz narodne nošnje”. Polaznici su odlično detektirali potrebe grada i referisali se na teme koje zaista mogu doprineti sredini, čime bi se ujedno podigao standard građana.

Zoran Popović

Završeno četvrto suđenje bivšem teritorijalcu SAO Krajine

Cekinoviću četiri godine zatvora

Mićo Cekinović, nekadašnji komandir jedinice Teritorijalne odbrane Primišlje, vojske tadašnje SAO Krajine, na riječkom je sudu, pod predsjedanjem sutkinje Ike Šarić, osuđen na četiri godine zatvora zbog ratnog zločina. Njegov advokat Luka Šušak žalit će se na izrečenu presudu.

Cekinović je osuđen po zapovjednoj odgovornosti, jer nije spriječio protjeravanje Hrvata sa šireg područja Slunja, nije spriječio paljevinu nekoliko kuća i gospodarskih objekata, te nije spriječio ubojstvo jednog civila. Luka Šušak je kratko rekao da ga “jako zanima kako bi sutkinja u četiri oka obrazložila presudu u odnosu na cjelokupnu raspravu i izjave svjedoka, ponajviše Hrvata koji su svjedočili u korist Cekinovića”.

Cekinoviću je ovo već četvrto suđenje, a tri je godine proveo u pritvoru. Na karlovačkom Županijskom sudu najprije je osuđen na godinu dana zatvora. Nakon žalbe odbrane i Državnog odvjetništva, presuda je ukinuta i na ponovnom suđenju dobio je četiri godine. Odbrana se ponovno žalila, ali ne i tužilac. Nakon nekog vremena, proces je prebačen na sud u Gospiću. Nakon dvije rasprave, proces je ponovno prebačen, ovaj put na sud u Rijeci.

M. C.

Projekt pulske Udruge HOMO za zaštitu ljudskih prava

Kako do više političarki?

Prošli saziv Sabora na kraju mandata imao je 25 posto žena, dok ih u novom sazivu ima samo 19,8 posto, rekla je Mirjana Galo

Rezultati nedavno održanih izbora pokazali su da žene u politici još uvijek nemaju ni približno jednak status kao muškarci. Dapače, u novom sazivu Sabora ima manje žena nego u prošlom – samo 19,8 posto. Prošli saziv Sabora na kraju mandata imao je 25 posto žena, rekla je predsjednica pulske Udruge HOMO Mirjana Galo na radionici održanoj u okviru projekta “Ravnopravnost – jednaka zastupljenost, jednak status, jednake mogućnosti”.

Radionica je, kao nastavak spomenutog projekta, održana u pulskoj Gradskoj knjižnici. Sudionice su bile članice nekoliko različitih političkih partija, koje je odvjetnica Stojanka Ćirić upoznala sa zakonskim okvirima koje bi trebale koristiti.

Mirjana Galo također je prenijela iskustva političarki iz susjednih zemalja i predložila zajednički program za lokalne izbore. Učesnice radionice dobile su knjige koje je izdao Ured za ravnopravnost spolova, a koje se tiču teme jednakosti spolova.

A. D.

Planovi VSNM-a Grada Zagreba za 2012. godinu

Pomoć starijima i usamljenima

Predstavljen je projekt VSNM-a Grada Zagreba pomoći starijim članovima zajednice koji su na rubu siromaštva zbog malih penzija, sa zdravstvenim problemima, odvojeni od porodica i usamljeni, a koji bi se odvijao zahvaljujući pomoći volontera. Kako je rekla voditeljica projekta Slobodanka Srdić Vulpe, oni bi prošli potrebne radionice na kojima bi se upoznali sa zadacima, što bi značilo zajednički odlazak liječniku i po lijekove, nabavke u trgovini, obavljanje obaveza kod kuće i ono što bi za dušu bilo nekako najznačajnije – razgovor i posjete. Posjete bi bile svakih 15 dana u isto vrijeme i trajale bi do sat i pol. Naredne godine programom bi bilo obuhvaćeno od desetero do petnaestero osoba koje žive same, s obzirom na to da se radi o novom i zahtjevnom projektu.

Rasprava na sjednici zagrebačkog VSNM-a vodila se i oko organiziranja tribina na kojima bi se građanstvo upoznalo s činjenicama iz historije i doprinosa Srba ukupnom razvoju Zagreba i Hrvatske, a predložena je i organizacija gostovanja umjetnika iz Srbije. Što se tiče malog odziva na manjinske izbore, pojedini učesnici ocijenili su da je on posljedica neinformiranosti i straha. Predsjednik Vijeća Saša Milošević smatra da je to rezultat nastojanja države da te izbore opstruira na svaki način, od raspisivanja u ljeto do potpunog odsustva bilo kakve informativne aktivnosti, pa i do manjkavog zakonodavstva koje u sinergiji sa spornim odlukama Ustavnog suda još uvijek diskriminira nacionalne manjine, a prije svih Srbe, Bošnjake i Rome.

Članovi Vijeća jednoglasno su usvojili sporazum o pristupanju Koordinaciji nacionalnih manjina Grada Zagreba.

N. Jovanović

Dva i pol vijeka od boravka i rada velikog prosvjetitelja u Dalmaciji

Kninski učenici o Dositeju

Navršilo se dva i pol vijeka od boravka i rada Dositeja Obradovića u Kninu i okolini, a dva vijeka od njegova upokojenja u Beogradu. Ova dva velika jubileja obilježili su učenici Osnovne škole koji slušaju program srpskog jezika i kulture i njihovi nastavnici uz mnogobrojne prisutne goste.

Preko Like stigao je Dositej u Dalmaciju 1760/61. godine, prvi put od ukupno tri svoja dolaska u ovaj kraj. Boravci Dositeja u Dalmaciji vrlo su važni jer je on tu upoznao narod i njegove potrebe i tu se približio čistom narodnom jeziku. Učiteljuje i sam uči i počinje pisati te “na prostom srpskom jeziku” objavljuje “Bukvice”, “Pismo Haralampiju” i druga djela.

Ovo sjećanje na Dositeja održano je u “bratovoj kući”, na kojoj stoji tabla da je on upravo tu boravio i poučavao ljude, ali i učio od njih, što je stalno isticao. Učenici su čitali njegove pouke, ali i pjesme koje su srpski pjesnici posvetili Dositeju. Branko Čolović, historičar umjetnosti iz Knina, pobliže je govorio o njegovim boravcima u ovom kraju.

Programu su prisustvovali mnogi gosti iz kulture, crkve i politike, roditelji i mještani. Ideja je da ova manifestacija bude uvedena kao redovan kulturni događaj svake godine u Kninu, a ovi veliki jubileji bili su lijep početak.

Radmila Kuga

Humanitarna akcija “Ljubav na dar” Srpske pravoslavne crkvene opštine

Deca Borova deci Kosova

U akciji su učestvovala deca i njihovi roditelji iz Osnovnih škola Borovo, Trpinja, Negoslavci, Bršadin i Dalj, građani tih i drugih mesta, a prvi put i dve predškolske ustanove

Povodom predstojećih božićnih praznika, iz Borova je otpremljena humanitarna pošiljka za srpsku decu Kosova i Metohije. U akciji “Ljubav na dar” koju je Srpska pravoslavna crkvena opština u Borovu organizovala drugu godinu zaredom, prikupljeno je oko 1.200 poklon-paketića sa školskim priborom, slatkišima i igračkama, što je trostruko više u odnosu na prošlu godinu.

Na prigodnoj svečanosti u Parohijskom domu prezviter Nenad Dragičević, treći paroh borovski, zahvalio se svima koji su učestvovali u ovoj akciji, a učenici trećeg i petog razreda borovske Osnovne škole pomogli su da se paketići za njihove male prijatelje utovare u kombi uoči puta na Kosovo. Uz lepe želje povodom predstojećih praznika i tradicionalni hrišćanski pozdrav “Mir Božji – Hristos se rodi”, svoju malu braću i sestre na Kosovu pozdravili su u video-poruci pesmom “Oj Kosovo, Kosovo, zemljo moja voljena, zemljo slavnih vitezova Lazara i Miloša…”

U akciji su učestvovala deca i njihovi roditelji iz Osnovnih škola Borovo, Trpinja, Negoslavci, Bršadin i Dalj te građani Borova, Vukovara, Tenje i drugih mesta na području Vukovarsko-sremske i Osječko-baranjske županije, a prvi put i predškolske ustanove – Dečji vrtići Zlatokosa iz Borova i Vukovar dva.

– Cilj akcije je da prenesemo tu ljubav dečju i čistotu deci i njihovim prijateljima na Kosovu, da pokažemo da smo i mi ovde živi i da povežemo te naše male ljude, a koliko to znači deci na Kosovu, to je neopisivo – ističe Nenad Dragičević, koji je prošle godine obišao enklave na Kosovu.

– Ove godine ići ćemo u manastir Gračanicu koji je sabirni centar, posetićemo vrtić u Gračanici, ići ćemo u Opštinu Vučitrn i sela Suvo Grlo i Banja, obićićemo i jedan deo Metohije, tako da će naša poseta Kosovu da traje sigurno četiri ili pet dana – objašnjava Dragičević.

Želja borovskog sveštenstva je da akcija “Ljubav na dar” preraste u istoimenu humanitarnu organizaciju sa sedištem u Borovu, koja će pomagati svim našim sunarodnicima kojima je potrebna pomoć dobrih ljudi, u Borovu i drugim krajevima.

Dragana Bošnjak

Predstava “Biberče” izvedena pred mališanima u Utrinama

Srpska narodna priča za male Zagrepčane

Cilj predstave je djecu većinskog i drugih naroda upoznati s narodnom predajom srpske nacionalne manjine

Predstava “Biberče” izvedena je za pedesetak zagrebačkih mališana u Dječjem vrtiću Utrine. To je prvo u nizu izvođenja koje djeci predškolskog uzrasta poklanjaju Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba i Udruga za poticanje djece i roditelja “Puna kuća”.

Prema istoimenoj srpskoj narodnoj priči, nastala je predstava koju izvodi glumica Svetlana Patafta. Cilj predstave je djecu, pripadnike većinskog i drugih naroda, upoznati s narodnom predajom srpske nacionalne manjine.

– Nakon svake predstave organiziramo likovnu radionicu na kojoj se obrađuju motivi iz predstave. Djeci dajemo priliku da se o predstavi likovno izraze – kaže Svetlana Patafta.

– Priča govori o moći ljubavi i hrabrosti čovjeka u spašavanju voljene osobe od opasnosti koja joj prijeti. Također, šalje poruku da velika djela ne čine samo odrasli, nego i djeca.

Druga dva izvođenja “Biberčeta” očekuju se u januaru 2012. godine u još jednom dječjem vrtiću i osnovnoj školi u Novom Zagrebu.

“Biberče” je nastalo u okviru projekta “Multikulturom do kvalitetne kulture”, čija se voditeljica Svetlana Patafta posljednjih nekoliko godina fokusirano bavi kazalištem za djecu.

– Kako bi dijete izraslo u osobu s razvijenim osjećajem za poštivanjem različitosti, došla sam na ideju osmisliti program u okviru kojeg se kroz pripovjednu kazališnu formu obrađuju priče iz tradicija različitih naroda koji žive na ovom prostoru. Osim “Biberčeta”, u sklopu projekta je i predstava “Ogledalce, ogledalce…”, koja je na repertoaru Dječjeg kazališta Dubrava od sezone 2011/12. – kaže Svetlana Patafta.

Kao dramska pedagoginja ona posljednjih osam godina radi s djecom osnovnoškolske dobi u Centru za kulturu Trešnjevka, a voditeljica je i Dramskog studija “Eho” u Srpskom kulturnom društvu “Prosvjeta” u Zagrebu. Režirala je i desetak predstava za djecu u kojima su glumci isključivo djeca, a osnivačica je i aktivna članica Udruge za poticanje razvoja djece i roditelja “Puna kuća”.

Mirna Jasić

Sjajno posjećena predstava Ateljea 212 u Rijeci

Trst više nije naš

Starije generacije još pamte poslijeratnu parolu “Trst je naš”, glasno izvikivanu u vremenu krojenja novih državnih granica nakon Drugog svjetskog rata. I kada smo najglasnije svojatali Trst, on je najmanje bio naš. Postao je naš u punom smislu tek kada smo ga “prepustili” Zapadu. Za narode bivše Jugoslavije Trst je postao gotovo mitsko mjesto, prvi dodir sa Zapadom, a mnogima i jedino inostranstvo. Zauvijek je ostao u sjećanjima na odlaske u šoping, cjenkanje na Ponte Rosu i kod “Đovanija”… S raspadom bivše države, Trst je izgubio prepoznatljiv identitet i udaljio se od nas više nego ikad.

Stanovnici Rijeke Trst su ipak doživljavali drugačije od onih u unutrašnjosti. Riječani su odlazili u Trst na kavu, a vikendom su se znali vraćati po neki zaboravljeni artikl. S tranzicijom koja je uslijedila i Riječani su izgubili razlog čestih odlazaka preko “grane”.

Ovih dana, posredstvom beogradskog Ateljea 212, Trst je došao u Rijeku. Atraktivna pozorišna predstava “Trst” u režiji Alise Stojanović, s neponovljivim glumcima, okupila je hiljadu posjetilaca u samo jednom danu. Nekadašnji Trst oživjeli su, kroz pojedinačne sudbine majki i djece smještenih u tršćanskom hotelu “Savola”, brojni beogradski majstori male scene: razigrana Seka Sablić, sjajna Branka Petrić, uvjerljivi Feđa Stojanović, pa sve do najmlađeg Miloša Klanščeka.

Usporedne priče, isprepletene u tekstu Miloša Radovića, u tragikomičnom su tonu grubo suočile publiku s tužnom istinom da negdašnji Trst više ne postoji. Riječki gledatelji ispratili su ansambl Ateljea 212 srdačnim pljeskom, a gostovanje je organiziralo Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta”, uz punu podršku Grada Rijeke, županije i generalnog konzulata Republike Srbije, čime su, nakon izuzetno posjećene sedmodnevne revije savremenog srpskog filma, zaključeni svojevrsni Dani srpske kulture u Rijeci.

D. Laptošević

Međunarodni nogometni turnir u Mohaču

Pobijedili klinci iz Belog Manastira

U mađarskom Mohaču nedavno je održan međunarodni nogometni turnir za mlade igrače pod imenom MTE KUP. Učestvovalo je šest ekipa iz Baje, Sigetvara, Mišljena (kod Pečuja) i Mohača iz Mađarske, osječka Hipo Limač Krpan i Babić Akademija te Nogometna škola (NŠ) Beli Manastir iz Hrvatske.

Mali belomanastirski nogometaši na put su krenuli nekompletni jer neki igrači nemaju putovnicu, a neki su bili bolesni. Nakon šest odigranih utakmica, belomanastirska je ekipa ušla u finale, u kome se sastala s ekipom Mišljena. Kako je utakmica završena neriješeno, pucali su se penali. Belomanastirci su bili bolji i pobijedili rezultatom 3:2 i time osvojili prvo mjesto, dok je belomanastirski golman Nemanja Poznanović proglašen najboljim golmanom turnira, iako ima samo – šest godina.

Posebno treba pohvaliti igrača Mirka Dumančića, koji od organizatora nije dobio nagradu, ali su mu roditelji i suigrači čestitali na izuzetnoj igri. Poslije podne odigran je turnir istih ekipa, ali s igračima rođenim 2000. godine. Belomanastirska ekipa nije bila kompletna pa je dopunjena mlađim igračima, što se odrazilo i na plasman.

J. Nedić

Četvrti šahovski turnir nacionalnih manjina Splita

Medalje Srbima, Židovima i Bošnjacima

Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, 18. decembra održan je tradicionalni četvrti šahovski turnir manjina Grada Splita. Šampioni turnira ponovno su, do sada nepobjedivi, splitski Srbi, ovaj put predvođeni Slavkom Komlenovićem, uz kojega su nastupili Petar Babić, Mile Japundžić i Miroslav Jovičić. Na turniru su učestvovali i Bošnjaci, Mađari, Makedonci, Rusi, Židovi i Splićani prijatelji-gosti, koji sebe ironično nazivaju “nacionalnom manjinom”.

Srebrni pehar i medalje osvojila je, na ugodno iznenađenje, prvi put učestvujuća ekipa Židova, predvođena Goranom Nikšićem, a brončani pehar i medalje ekipa Bošnjaka, predvođena Muhjudinom Kadrićem. Pehar i medalje dobili su i Rada Veštić i Predrag Babić kao najmlađi učesnici turnira.

Turnir je održan u prostorijama i pod pokroviteljstvom Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Splita, na čelu s predsjednicom Seminom Lončar, a u suorganizaciji sa srpskim udruženjem Klub Đurđevdan iz Splita, koji vodi Dušan Stojanac.

Turnir je trajao preko 12 sati u ugodnoj i svečarskoj atmosferi, zahvaljujući zapaženom trudu domaćina i organizatora. Na kraju turnira, uz kraći osvrt na Međunarodni dan ljudskih prava, pehare i medalje uručili su sudac, inicijator i entuzijasta ovog turnira Miroslav Jovičić i Dušan Stojanac u ime Kluba Đurđevdan, nakon čega se uz svečarsku večeru, pjesmu i veselje druženje nastavilo do kasno u noć.

R. I.

Stogodnjak (91)

30. 12. 1911. – 6. 1. 1912: “Bogati roditelji zbrinuće lako svoje jedince, ali šta ćemo i kuda ćemo sa onim đacima koji nisu bogati ili gde ima više dece, koji nemaju svi gde i na čemu da žive, koji ne mogu na više škole, a zdravi su i valjani, pa zaslužuju da se i za njih zauzmemo, da ih iščupamo iz jada, sirotinje i propasti?” pitaju se srpske novine u Hrvatskoj, a potom i odgovaraju: “Sve te valjane, zdrave Srbe đake od 12 do 15 godina, koji su makar osnovnu školu dobro izučili, preporučujte ‘Privredniku’, koji će ih sve lepo uputiti i dobro udomiti. Za valjanu decu, za koju se ‘Privrednik’ zauzme, zbrinuto je sve, sve od prvoga dana šegrtovanja, pa dok ne stanu na svoje noge i otpočnu svoje samostalne radnje. I nužni kapital – za otpočetak samostalne radnje – osiguraće se tim pitomcima, koji su valjani, pa se drže u svemu svoga reda. ‘Privrednik’ se zauzima i onda, da se prema sebi sa valjanim Srpkinjama ožene…”

* Dvojica pravoslavnih svećenika iz Brinja – jerej Rafailo Perić i paroh Đuro Marijan – javno se, preko novina, obraćaju učiteljstvu u Hrvatskoj, pa uz ostalo kažu: “Pravedni vapaj, što ga diže rodoljubno učiteljstvo diljem domovine naše, zabrinjava i nas potpisnike. Iza toga vapaja može na površinu izbiti samo dvoje – ili spas ili propast naroda… Propast koja prijeti narodu već je svoje užasne niti pružila, te ne stanemo li na put tim opasnim nitima, raprešće se od njih mreža, u kojoj će se sav naš prosvjetni, kulturni i socijalni život ugušiti, kao muha u paukovoj mreži.”

* Mještani Dubrava muku muče sa dvjema cestama kojima se putuje u Ogulin – onom preko Trošmarije (17,5 km) i preko Krpela. Ova druga posebno je zanimljiva mještanima Gornjih Dubrava, jer je do Ogulina samo 12 km, a njome i lakše, kako kažu, idu u mlin, na vodu i goru. Siromašna općina ne može održavati obje ceste, pa moli vladu da joj priskoči u pomoć. Za veliko čudo, vlada joj obeća popravak te kraće ceste, računajući da će time pridobiti i glasače za sebe. Ali, kad su izbori prošli, a stara vlada pala, svi zaboraviše na obećanje, pa cesta ostade raskopana, a od željeznog mosta preko Bistrice – ni čavla! Tako i ono što je valjalo ostade uništeno, a Dubravčani rekoše: “Na slijedećim izborima svoj ćemo glas dati našem narodnom prijatelju dr Nikoliću, pa makar gazili bosonogi preko vode Bistrice!”

Đorđe Ličina