Ubijanje kazališta

Kao potmula detonacija odjeknula je vijest među direktorima beogradskih javnih kazališta da im Gradski ured za kulturu ukida financiranje novih predstava u 2012 godini. Gradska kazališta već su se ranije pribojavala da će doći do smanjenja dotacija, ali nitko ni u najcrnjem snu nije mogao pomisliti da će ostati bez dinara za nove predstave.

– Kriza je, gradska blagajna je prazna, igrajte stare predstave, hladno je poručeno zaprepaštenim direktorima teatara na sastanku ovih dana u upravi grada Beograda. U istom trenutku u svim beogradskim kazalištima nastao je opći metež: nakon početnog šoka počelo je grčevito računanje kako se postaviti u nemogućoj situaciji.

Ranije, gradski ured za kulturu dodjeljivao je dotacije kazalištima po strogo odijeljenim stavkama; za hladni pogon, plaće, nove predstave, gostovanja i međunarodnu suradnju. Danas je taj ured svakom kazalištu odrezao jedinstveni prilično mršavi iznos s porukom: snađite se.

Pakleno raspoloženje

Tako je primjerice Jugoslovensko dramsko pozorište za cjelokupno poslovanje u 2012. dobilo 126 miliona dinara ili milion i 260 tisuća eura, što je kratko rečeno dovoljno za plaće oko stotinjak zaposlenih, struju, vodu i toalet papir.

Financijskih sredstava za oko 10 premijera koliko ih JDP ima godišnje na svoje tri scene, u iznosu daljnjih tristo tisuća eura – po ovakvoj odluci neće biti. Radi usporedbe, zagrebačko kazalište “Gavella” koje ima samo jednu scenu i duplo je manje, trenutno ima dva puta veći budžet nego beogradski JDP. Nadalje, ovo kazalište, da bi moglo opstati u ovako jadnim okvirima, morat će otpuštati honorarce i zaposlene na određeno vrijeme, a o održavanju zgrade i vrlo skupe opreme neće biti ni govora. U potpuno istoj situaciji bit će i sva druga beogradska kazališta koja će morati presipati iz šupljeg u prazno da bi mogla gospodariti s mizernim dotacijama.

Niti druge institucije kulture neće proći ništa bolje, pa uz činjenicu da primjerice Muzej moderne umjetnosti i Narodni muzej u Beogradu već godinama ne rade, slika nekad šarmantnog grada metropolitanske kulture – danas je prilično mračna. Regionalno gledano, od Maribora do Prilepa, danas posvuda mnoge kulturne institucije tavore ili su pred zatvaranjem, u zagrljaju krize i nekompetentne birokracije. U profesionalnom smislu posljedice ovakog stanja bit će katastrofalne.

– Jednom mi se u karijeri dogodilo da šest mjeseci u kazalištu nije bilo proba novih predstava i automatski je među glumcima i zaposlenima nastao pravi pakao lošeg raspoloženja, međusobnih optužbi i svih vrsta paranoje. Što će se dogoditi kada sva beogradska kazališta ne budu radila godinu dana?, pita se JDP-ov dramaturg Miloš Krečković.

To u ovakvoj situaciji ne znači samo da će službenici beogradskih kazališta u 2012. sjediti besposleni u kancelarijama i gledati u pod, nego da će i profesionalne ambicije čitave armije novih mladih glumaca, kostimografa, dizajnera, dramskih pisaca, redatelja i drugih suradnika biti obesmišljene na duže vrijeme. Čemu studirati glumu i pisati dramske komade ako čitav grad nema potrebu za kazalištem? Što će ovakva pustoš značiti za ukupnu intelektualnu infrastrukturu dvomilijunskog Beograda teško je i pomisliti. Upućeni kažu da ovako nije bilo niti u doba posljednjih ratova, sankcija i najcrnjeg Miloševićevog režima. Pitanje glasi: kako se ovakva financijska katastrofa uopće mogla dogoditi?

Uličari na funkcijama

Kompletna analiza stanja u beogradskoj kulturi zahtijevala bi elaborat od nekoliko stotina stranica, ali najkraći odgovor glasi da to stanje nije od jučer i da je uzrok svih problema nedostatak iole inteligentne strategije i kronična nebriga mnogih koji su zaduženi za kulturu.

– U gradskoj upravi već dugo je na djelu negativna selekcija kadrova, kulturom se bave uličari koji o toj kulturi ništa ne znaju niti ih ona zanima i sadašnje stanje rezultat je njihovog katastrofalno lošeg rada, kaže za Novosti službenik te iste uprave koji je želio ostati anoniman.

– Ti ljudi su došli u gradsku upravu međupartijskim mešetarenjima, njih zanima turbo-folk a ne Hamlet i oni uopće nisu profesionalno kapacitirani da donose racionalne odluke u kulturi, tvrdi naš izvor. Kakve će posljedice imati zaustavljanje kazališnog i drugog kulturnog pogona na raspoloženje građana pred predstojeće parlamentarne i predsjedničke izbore u Srbiji? Nikakve, kažu upućeni, jer građani Beograda više cijene gradsku upravu zato što im je sagradila novi most preko Save, nego što bi je kudila zato što nema novih premijera u kazalištima. Situacija nije bolja niti u samim kazalištima.

– U ovakvoj situaciji bio bi primjeren štrajk svih kazališta u gradu, ali do toga neće doći jer je uposlenicima važnije da dobiju kakvu takvu plaću nego da reskiraju da budu zbog štrajka izbačeni na ulicu, kaže Kokan Mladenović, direktor Ateljea 212.

– Cehovska solidarnost među kazalištima je nikakva, sindikalna organizacija ne postoji, svatko čuva svoja leđa, u ovoj drami nema nevinih, niti u gradskoj upravi, niti u kazalištima, tvrdi Maša Mihailović, direktorica Beogradskog dramskog pozorišta.

Kakav će biti ishod ove drame? Jedno je sigurno: ukoliko beogradski teatri ne budu proizveli nove predstave u 2012. godini čitav kazališni sustav će se urušiti. Ovi teatri još možda mogu preživjeti do kraja godine igrajući stare predstave ali 2013. svi oni zajedno mogu staviti ključ u bravu. Trenutno stanje u beogradskoj kulturi tako predstavlja mali detalj u mračnom mozaiku ne samo srpskog društava nego i svih ex-jugoslavenskih država suočenih s krizom i mentalitetom nepodnošljive socijalne nebrige u vlastitim redovima.