Intrigator

Katran & perje

Teški dani Božidara Pankretića

Iz penzije na posao

Gigantski korak za pojedinca, neznatan pomak za domaću politiku. Naime, ovakav masovniji odljev rasnih trutova bio bi svakako poželjniji. Božidar Pankretić, bivši ministar, objavio je: povlači se iz politike.

Međutim, tvrdi da će nakon nekoliko desetaka mjeseci odmora, osvanuti kao jednako marljiv radnik u gospodarstvu – kako nas iskustvo uči, najvjerojatnije u korporativnom sektoru.

Autoironičan i beskrajno okretan, Pankretić je najavio nove “radne pobjede”, slične onima kada je državnim novcem oko 457 puta u okviru svoje 7. izborne jedinice posjetio samo Karlovačku županiju, a kampanju je započeo tamo negdje u rano proljeće 2011.

Ima i jedna inovacija u Pankretićevom trudbeničkom životu. Nakon napornog ministarskog rada, ovaj 47-godišnji hrvatski seljak je, odradivši i tri naporna saborska mandata, trenutno u mirovini, iako je nesretan jer, kako kaže, nije mogao birati već je uzeo ponuđeno.

Poznat po marljivom pregalaštvu, koje je široko odjeknulo kada je na jednoj saborskoj sjednici snimljen kako rudarski kopa nos, Pankretić će tako oživotvoriti moguću novu inovativnu zamisao domaće politike: “iz penzije na posao”.

Kako piše “Vjesnik”, siroti bivši ministar “s obzirom na to da ima zakonske uvjete za mirovinu, jer je triput uzastopno osvajao saborski mandat, nije mogao izabrati opciju da kao zastupnik koji nije dio novog saborskog saziva idućih pola godine prima punu plaću, a drugih pola godine polovicu plaće”.

Analitičari se pribojavaju samo toga da Pankretić ne oboli od poznatog sindroma Budiša, te se ipak još nekoliko puta vrati u politiku. Ipak, ohrabrujuće da u Hrvatskoj još ima tvrtki koje su kvalitetnim kadrovima spremne platiti za kopanje nosa, a i umirovljenike vratiti u novu mladost.

Petar Glodić

Službe za Antu Pavelića prošle bez osuda

Mise za prešućivanje

Kraj decembra u dva najveća hrvatska grada prošao je u znaku misa zadušnica za ustaškog poglavnika Antu Pavelića, uz potpuno odsustvo reakcija političkih faktora.

Zagrebačku misu već tradicionalno održali su jezuiti Vjekoslav Lasić i Stanislav Kos, dok je onu u Splitu služio don Vjenceslav Kujundžić, a na njoj je, prema riječima Marka Skeje, šefa županijskog HČSP-a, prisustvovalo oko 200 ljudi iz njegove desničarske stranke, ali i drugih stranaka. Skejo je rekao da se “Pavelić borio za Hrvatsku i nezavisnu državu i činio što je mogao u povijesnim okolnostima”, a Jasenovac je nazvao bolnicom u kojoj su ljudi umirali zbog bolesti.

Na mise je reagirao Efraim Zuroff iz Centra Simon Wiesenthal, koji je kazao da se one izruguju posljedicama stravičnih ustaških zločina i vrijeđaju Pavelićeve brojne žrtve. Dodao je da su sramota za Katoličku crkvu i da mu je nepojmljivo da se održavaju u skorašnjoj članici Europske unije.

Zuroff je pozvao crkvene i državne vlasti da spriječe takve mise, no ni na njegov istup nije bilo reakcija iz državnog vrha, a za primijetiti je da na takve stvari ne reagira ni policija, koja inače podnosi prijave zbog isticanja ustaških simbola. Nije na odmet reći da svećenike koji brinu za Pavelićevu dušu također plaća država, koja crkvi godišnje transferira oko 400 milijuna kuna.

N. Jovanović

Jezikoslovci protiv novih naziva ministarstava

Štop šrbizmima

Poznata jezikoslovka Sanda Ham na svom je Facebook profilu upriličila protestnu akciju nakon što se u nazivu Ministarstva znanosti obrazovanja i športa posljednja riječ pretvorila u sport, a Ministarstvo zdravstva postalo Ministarstvo zdravlja.

“Godinu ću započeti ne pišući S, nego pišući Š, u znak protešta što še Miništarštvo ne zove Miništarštvo športa, nego Sporta. Proteštiram i jer še Miništarštvo zdravštva zove Miništraštvo zdravlja. A najviše jer Vešna Pušić želi povući tužbu za genocid protiv Šrbije Pridružite mi še barem ovaj dan”, stoji u poruci koja je postala hitom na Facebooku.

“Moja je objava na fejsu šala, ali promjene u nazivima ministarstava nisu šaljive”, pojasnila je kasnije, a da sve to nije šala pokazao je i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji je u utorak otvorenim pismom pozvao premijera Zorana Milanovića da ne mijenja nazive.

“Šport je književni oblik riječi, a sport razgovorni. Promjenom Ministarstva zdravstva u Ministarstvo zdravlja, što apsolutno nije u duhu hrvatskog jezika, dobili smo instituciju istog naziva kao u Srbiji i BiH”, ustvrdila je, pak, Ham, iz čega se jasno vidi od čega se hrvatskim jezikoslovcima zapravo diže kosa na glavi.

Francusko “desport”, koje je značilo razonodu, preuzeli su Englezi kao “sport”, što su od njih primili svi osim Nijemaca, od kojih je “šport” u Austrougarskoj prenesen Hrvatima i Slovencima, dok je u tada samostalnu Srbiju riječ došla u engleskoj verziji.

Šport je dominirao za Austrougarske, gubio se za Kraljevine Jugoslavije, pa ponovo uskrsnuo u NDH, zbog čega je potisnut u novoj Jugoslaviji, da bi ga obnovila epoha Franje Tuđmana, koji je, uostalom, oživio i valutu kunu, koju je također koristila NDH.

Nenad Jovanović

Predrag Matić nema podršku vlade za objavu registra branitelja

Ministar na čekanju

Na Matićevu najavu objave registra nepovoljno su reagirali iz same nove vlade, uključujući premijera Zorana Milanovića. Nova vlada očekuje opće negodovanje zbog fiskalnih i drugih mjera, pa za sada želi izbjeći i politički otpor nacionalno-desničarskih centara

Novi ministar branitelja Predrag Fred Matić nije dugo prošlog tjedna čekao, nakon izjave da će objaviti braniteljski registar, na odgovor iste one struje koja već čitavu vječnost pruža otpor toj inicijativi. Njegov prethodnik Tomislav Ivić izašao je u javnost s pismom kojeg je navodno potpisalo dvadeset sudionika obrane Vukovara, a kojim se Matića grubo difamira kao – rečeno ukratko te faktički – prevaranta, lažnog heroja i ratnog profitera…

On im je na sve to odgovorio još davno u svojim ratnim sjećanjima pod naslovom “Ništa lažno”, pa je ovom prilikom samo podsjetio javnost na to. Ali, mimo standardne veteransko-udrugaške pirotehnike za kojom se opet poseže iz najprizemnijih politikantskih motiva, ono istinski zanimljivo nije se dogodilo na relaciji između ministra i nadraženih mu neistomišljenika, nego je Matić u međuvremenu zakačen tzv. prijateljskom vatrom. Drugim riječima: na njegovu najavu objave registra nepovoljno su reagirali iz same nove vlade, uključujući premijera Zorana Milanovića.

Naravno, to nije i službeno tako zabilježeno, ali su mediji ovaj put vjerodostojno prenijeli zakulisna previranja u Banskim dvorima. Objava registra temeljem kojeg nebrojeni lažni ratni veterani godinama ostvaruju pogoleme statusne privilegije, u ovom trenu vladi očito ne odgovara. A ne odgovara joj iz istog razloga koji nagoni njezina potpredsjednika Radimira Čačića da izjavi kako će se mnogima srezati davanja, no Crkvi nipošto.

Nova vlada, naime, očekuje razne manifestacije općeg negodovanja zbog restriktivnih fiskalnih i drugih mjera koje nam se mršte već na početku njezina mandata. Posljednje što bi željeli uz to, jest politički otpor nacionalno-desničarskih centara moći kao što su oni navedeni. Smatra se da bi sinergija tih dvaju efekata mogla mobilizirati kritičnu masu nezadovoljnog puka i poljuljati izvršnu vlast kojoj je za početak na umu samo kreditni rejting Hrvatske.

Stoga zasad ni Milanoviću niti njegovim najbližim ekonomsko-političkim suradnicima nikako ne odgovara pokretanje, uvjetno kazano, manje bitnih akcija. Dok je Predrag Matić, pak, tu inicijativu donio s funkcije savjetnika Predsjednika RH za branitelje, kao jedan od svojih izrazitih prioriteta. Matiću se zato do daljnjeg predviđa povlačenje i čekanje nekog boljeg tajminga, ako do njega – znajući kalkulantsku narav hrvatskih socijaldemokrata – ikada dođe.

U međuvremenu, možda ćemo saznati odgovore na niz važnih pitanja, koji su ovom zgodom ostali nedorečeni uslijed “višeg interesa” i naglo abortirane rasprave o registru. Tako da nismo čuli zašto se objava najednom svodi na puku dostupnost registra nekolicini visokih državnih institucija i tijela. Niti kakva je točno uloga zapovjednika brigada čije bi se mišljenje o svemu tome zatražilo – savjetodavna ili obavezujuća.

Konačno, izvjesne su se kontroverze ukazale i na temu oprosta i zadržavanja nezasluženih stečevina za one koji bi nakon objave neminovno ispali iz registra, pa još nije sasvim jasno bi li potonje takvima ipak bile oduzete.

Igor Lasić

 

 

 

 

NN: Nadbiskup Barišić suspendira don Ivana radi “političkog angažmana”

N: Kazna zbog krive politike

 

FOTO1: Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić (Pixsell)

Op.Ur.: Marin Barisic (Pixsell)

 

TEKST:

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić još prije dva mjeseca poslao je javnosti poruku o “neprihvatljivom” upletanju crkve u politiku, uznemiren što se umirovljeni svećenik Ivan Grubišić kandidirao na izborima.

Nakon što je Grubišić postao saborski zastupnik, pa stao pozivati na promjenu ugovora s Vatikanom, posegnuo je mons. Barišić ovih dana za Kanonskim zakonikom koji svećenicima ne dopušta političko djelovanje i pripremio don Ivanu tzv. suspenziju a divinis, kojom ga želi razriješiti ovlasti za služenje mise i ispovijed.

Grubišić poručuje da njegovo političko djelovanje nije organizirano i stranačko, što crkva zabranjuje, već građansko. To su, naravno, unutrašnje stvari crkve, no čini se da ona zabranjuje samo onaj politički angažman koji nije u skladu s njenim vlastitim političkim djelovanjem.

Sam Barišić je, kao i cijela crkva, pozivao građane da glasaju za stranke s određenim usmjerenjem. Posljednjom je predizbornom poslanicom napredovao dotle da poruči kako se crkvene prostorije ne smiju koristiti za političke skupove, pa su opet bile davane HDZ-u na korištenje. Osobno je volio na predizborno atraktivnim događajima, poput otvaranja dionica autoceste, blagoslivljati postignuća bivšeg HDZ-ovog premijera Ive Sanadera, na čiji je poziv svojedobno iz Banskih dvora pozivao narod na sabranost nakon hapšenja Ante Gotovine, pa kasnije hašku presudu proglasio nepravednom.

Obitelji Mirka Norca pisao je da je on u “našim srcima, u našim mislima, u našim molitvama”, a na području svoje nadbiskupije godinama dozvoljavao služenje mise za Antu Pavelića, na što ni ovog puta nije reagirao, jer je to valjda nije politika, ili je to prije politika koju očekuje od svojih svećenika.

 

AUTOR: Dragan Grozdanić

 

 

 

EGIDA: Kratko & jasno

NN: Krešimir Sever, sindikalist

N: Ni “bu” ni “mu”

 

LEAD1: Razlozi za ili protiv veće dostupnosti referenduma ne smiju se obrazlagati razračunavanjem između stranaka. Njihovi interesi nisu iznad narodnih

 

FOTO1: (Pixsell)

Op.Ur.: Kresimir Sever (Pixsell) – bez legende, obrezati!

 

TEKST:

S prošlom vladom sindikati su postigli sporazum da se zajedno s referendumom o ulasku u EU, održi i referendum o referendumu, naime, o lakše ostvarivim uvjetima za održavanje referendumskog glasanja. Ali, nova vlada to zanemaruje?

– Oni se u tom pogledu ponašaju sasvim ignorantski, što je apsolutno neprihvatljivo. Premijera Zorana Milanovića i predsjednika Ivu Josipovića na vrijeme smo podsjetili na tu obavezu, uvjereni da nema nikakve bitne razlike između toga sporazuma i bilo kojeg drugog koji nove vlasti uredno nasljeđuju, no dosad nismo za odgovor dobili ni “bu” ni “mu”, kako bi rekao narod. Doduše, uoči izbora su nam slali poruku između redaka da se ne smatraju obvezanima tim sporazumom.

Bilo je uz to i nekih makar impliciranih optužbi na račun sindikata. Međutim, današnja vlast je u svoje opozicijsko vrijeme također navijala za lakšu dostupnost referenduma?

– Optužili su nas da varamo zlorabeći potpise skupljene za referendum o izmjenama Zakona o radu. Ali, mi nismo tvrdili da je to bila ujedno peticija za referendum o referendumu, nego da temeljem tada doživljenog iskustva, uz potporu raznih udruga, tražimo sporazum koji smo zatim i sklopili s vladom, da se broj potpisa potrebnih za održavanje referenduma smanji s 450 tisuća na 250 tisuća, i da se rok skupljanja produži s 15 na 30 dana. A istina je da se opozicija na čelu s Milanovićem također zalagala za dostupniji referendum.

Oni se danas navodno plaše HDZ-ova manipuliranja olakšicama?

– To je uvredljivo za sve građane ove zemlje, razlozi za ili protiv veće dostupnosti referenduma ne smiju se obrazlagati razračunavanjem između stranaka. Njihovi interesi nisu iznad narodnih. Ne može glavno pitanje biti to hoćemo li time nešto olakšati HDZ-u ili bilo kojoj drugoj stranci, nego kako narodu omogućiti lakše i bolje konzumiranje demokracije. Pitanje odnosa među strankama je drugorazredno, ali naša nova vlast očito ne misli ono što je zastupala prije izbora.

 

AUTOR: Igor Lasić