Pokrajine

Proslava pravoslavnog Božića u Karlovcu

Predsjednikov posjet za pamćenje

U obnovljenoj pravoslavnoj crkvi Svetog Nikole predsjednik Ivo Josipović prisustvovao je svečanoj božićnoj liturgiji koju je predvodio episkop Gerasim

Bez obzira na to bili vjernici ili ne, Srbima grada Karlovca i Karlovačke županije pravoslavni Božić 2012. godine zasigurno će dugo ostati u pamćenju. Naime, tada ih je prvi, ali ne i posljednji put, kako je to sam rekao, posjetio predsjednik Ivo Josipović. Dočekan je kako priliči, kruhom i solju, a mladi su bili u narodnim nošnjama, kako se dočekuju najbolji i najcjenjeniji prijatelji.

Predsjednik je u obnovljenoj pravoslavnoj crkvi Svetog Nikole prisustvovao svečanoj božićnoj liturgiji koju je predvodio episkop Gornjokarlovačke eparhije Gerasim, koji je uz predsjednika županijskog VSNM-a Radu Kosanovića bio domaćin ove posjete.

Nakon liturgije Josipović je posjetio srpsku zajednicu u gradu i županiji. Kao i u prepunoj crkvi, i na prigodnom božićnom druženju dočekala ga je masa ljudi. Svi su se željeli pozdraviti, rukovati, popričati ili izmijeniti koju riječ sa njim, a o želji da se fotografiraju sa predsjednikom da i ne govorimo. Josipović, iako vidno prehlađen, strpljivo se fotografirao gotovo sa svakim tko je to poželio.

Cijeli prvi kat karlovačke Vranicanijeve ulice broj šest, gdje se nalaze oba VSNM-a, bio je pretijesan – usprkos vanjskim temperaturnim minusima, znoj je ljudima curio sa lica. Nešto slično ovome nitko nije očekivao. Moglo bi se čak reći da je Josipović, na neki način, ujedinio karlovačke i županijske Srbe; došli su svi, i oni koji su glasali svojevoljno na bijelim listićima, i oni koji zahtijevaju demokratizaciju unutar srpske zajednice, i oni koji su na manjinskim i dopunskim izborima bili protiv SNV-a, na suprotstavljenim listama. Svi su se htjeli i željeli pokazati te razgovarati sa prisutnima: predsjednikom SNV-a Miloradom Pupovcem, bivšim potpredsjednikom Vlade Slobodanom Uzelcem, srbijanskim ambasadorom Stanimirom Vukićevićem, dožupanom Milenkom Rebićem, gradonačelnikom Karlovca Damirom Jelićem i načelnikom Općine Vojnić Brankom Eremićem.

Svečano u Donjem Budačkom

Proslava Badnjaka i Božića u Karlovcu i na širem karlovačkom području počela je na Badnjak u gradskoj crkvi Svetog Nikole, kada je liturgiju služio prvi karlovački paroh Slaviša Simaković. U Donjem Budačkom istu je večer liturgiju služio episkop Gerasim u crkvi Svetog Petra i Pavla. Djeci i mladim vjernicima tim su povodom podijeljeni poklon-paketići. U Donjem Budačkom okupljenima su podijeljene ribice, kuhano vino i rakija, a cijeloj je svečanosti prisustvovalo više od 300 ljudi.

Milan Cimeša

Priredba u Borovu povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika

Deca pevala božićne pesme

Iako je u programu učestvovalo gotovo pedesetoro dece, nije bilo teško sve pripremiti, jer za decu je uvek uživanje raditi, kaže prezviter Nenad Dragičević, treći paroh borovski

Povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika u Borovu je i ove godine, drugog dana Božića, održana božićna priredba, a velika sala Kulturnog centra bila je pretesna za sve koji su hteli da je pogledaju. Priredba, kojoj je prisustvovao i episkop osječkopoljski i baranjski Lukijan, započela je pojanjem “Roždestva”, a zatim je o značaju ovog hrišćanskopg praznika govorio protojerej stavrofor Čedo Lukić, prvi borovski paroh.

Pesme i recitacije

Potom su se nizale božićne pesme i recitacije, uz kompozicije na fruli, klavijaturama, harmonici i violini. U programu su učestvovali učenici Osnovne škole Borovo i mališani Dečjeg vrtića “Zlatokosa”, čiji je trud publika nagrađivala brojnim aplauzima. Priredbu je organizovala Srpska pravoslavna crkva u saradnji sa veroučiteljima i vaspitačima.

– Iako je u programu učestvovalo gotovo pedesetoro dece, nije bilo teško sve pripremiti, jer za decu je uvek uživanje raditi – kaže prezviter Nenad Dragičević, treći paroh borovski.

Dečji hor koji je otpevao nekoliko božićnih pesama, kao što su “Vezak vezla”, “Stiže Božić”, “Anđeli pevaju”, “Božić Bata” i druge, uvežbala je veroučiteljica Aleksandra Krtinić.

– Trebalo nam je dosta vremena. Počeli smo pomalo još u desetom mesecu. Nažalost, nemam nekakav termin u kome ih mogu stalno okupljati, nego za vreme nastave, pojedinačno. Deca su divna, prekrasna. Volim raditi s decom, pogotovo kada su ovako mali, jer oni nemaju još toliko opterećenja oko treme ili nekog straha, oni su još slobodni, čiste duše izlaze na pozornicu, sa radošću pevaju i uživaju u tome – kaže veroučiteljica, koju deca od milja zovu Saška.

Kroz igrokaz i nekoliko pesmica mališani Dečjeg vrtića “Zlatokosa” pokazali su šta sve znaju o Badnjaku i Božiću. Puno su naučili u vrtiću, ali najveći deo tog znanja ipak nose iz svojih porodica.

– Jako puno pričaju o tome kako se to kod kuće radi. Veoma me iznenadilo i obradovalo što pričaju i o tome kako kod kuće unose slamu, neki možda u hodnik, ne baš u sobu… Znaju i o badnjaku i o česnici, i mnogo je lakše kada oni o tome već nešto znaju, a mi samo dodamo neku recitaciju koju, eto, kod kuće možda ne znaju – kaže direktorica Radmila Latas.

Na kraju priredbe svim posetiocima se obratio prezviter Nenad Dragičević zahvalivši deci na učešću u programu i čestitajući Božić svim posetiocima.

Povratak detinjstvu

– Ponekada je teško vratiti se detinjstvu, ali je uvek najlepše sećati se njega. Da se sećamo detinjstva, da se sećamo dece, da se sećamo jedni drugih, jer se tako sećamo Gospoda. Neka vam Bog da u ovoj godini puno zdravlja, da vam zemlja bude rodna, da vam sve što posadite uznikne, da poslova imate, da vam deca budu živa i zdrava, da vam roditelji i rođaci budu živi i zdravi. Neka Bog čuva sve vas, da Bog čuva svu decu vašu – rekao je treći borovski paroh, uputivši tradicionalni pozdrav “Mir Božiji, Hristos se rodi!”

Božićno slavlje u Borovu nastavljeno je i sledećeg dana kada je Srpska pravoslavna crkva slavila svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana. U borovskom hramu koji nosi njegovo ime održana je sveta arhijerejska liturgija koju je služio episkop osječkopoljski i baranjski Lukijan.

Kuvana rakija i vino na Badnjak

U organizaciji Veća srpske nacionalne manjine u Borovu je i ove godine održana tradicionalna proslava Badnjaka. Kolona s badnjakom, predvođena načelnikom Opštine Borovo Radom Bosićem, krenula je u popodnevnim časovima ispred opštine uz pesmu i igru članova Kulturno-umetničkog društva “Branislav Nušić”. Posle večernjeg bogosluženja u hramu Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, badnjak je zapaljen u crkvenom dvorištu, a zatim je usledio spektakularni vatromet zbog koga su i mnogi stanovnici okolnih mesta pohrlili u Borovo. Na kraju bogosluženja čitana je božićna poslanica vladike Lukijana, a svim vernicima podeljene su osvećene grančice badnjeg drveta. Uz opštinsko rukovodstvo večernjoj je službi prisustvovao i predsednik Zajedničkog veća opština Dragan Crnogorac.

Kao i proteklih godina, članovi Udruženja Plavi Dunav i Zavičajnog udruženja Srba Ozrena i Posavine, sve posetioce su počastili kuvanim vinom i rakijom. Iako je načelnik Opštine Borovo apelovao da se Badnji dan proslavi dostojanstveno, pojedinci su se na to oglušili, pa je policija zabeležila nekoliko manjih incidenata, kao što je isticanje obeležja s dvoglavim orlom. Ipak, to nije pokvarilo božićni ugođaj i raspoloženje.

Dragana Bošnjak

Običaj nošenja vertepa u Bolmanu se održao do današnjih dana

Matori, jedva vrata otvori…

Običaj nošenja vertepa u većini baranjskih srpskih sela poznat je od davnina. U Bolmanu se taj običaj održao do današnjih dana i nikad se nije prekidao.

Na Badnjak, nakon šest sati uveče, selo je nekad bilo pusto, nigdje nije bilo nikoga, svi su bili u svojim kućama i nije se nigdje išlo. Običaj je bio da se nikud ne ide nakon što se unese Božić. Drugim riječima “Božić se ne ostavlja” i do drugog dana nikud se ne ide, osim u crkvu. Po selu je išao samo vertep. Domaćin i svi ukućani sjede na slami, stariji djeci pričaju o Božiću, uče ih tropar i božićne pjesme, prenose im kako se nekad slavio Božić dok su oni bili djeca, pričaju im priče… Trebalo se potruditi da djeca upamte sve običaje oko Božića i sve priče, kako bi to jednog dana ispričali svojoj djeci ili da ih, kako su nekad govorili, “uvedu u red”.

Usput slušaju da li se negdje čuje “Roždestvo” ili “Vsi jazici” i da li je blizu vertep. Vertep nose muška djeca, u stiharima, s kapama od kartona i s drvenim sabljama obojenim srebrnom bojom. Njih četvorica predstavljaju Iroda i tri mudraca s Istoka: Melkiora, Valtazara i Gašpara. Oni obično nose drvenu maketu crkve. Uz njih su i dva čobana: prvi čoban i drugi koga zovu Guba i koji nosi kasu.

Vertep ulazi u kuću pojući “Roždestvo” i počinje s “deklemacijama” ili, bolje rečeno, s malim igrokazom, koji završava kad ulazi Guba, obučen u kožušak izvrnut tako da se vidi unutrašnja strana, koja podsjeća na ovčije runo. Guba svoj govori započinje riječima: “I ja stari, matori, jedva vrata otvori…”

Domaćin vertep dariva u novcu, ubacujući novac u kasu, a potom vertep napušta kuću pojući “Vsi jazici”. Kad prođe vertep, svi se vrate natrag na slamu i opet počne priča. I tako, divan po divan, i često se dešavalo da djeca zaspu na slami. Božićno “jutranje” obično je počinjalo u jedan sat poslije ponoći, a prvo zvono obično je zvonilo nakon ponoći…

J. Nedić

Neobična atmosferska pojava u Baranji

Pucnjava rastjerala tamne oblake

Na katolički blagdan Sveta tri kralja (6. januara 2012), odnosno na pravoslavni Badnji dan, kad su nevremenom bili pogođeni mnogi dijelovi Evrope, oko pet sati poslijepodne sve se smračilo, nad zapadnom Baranjom navukli su se gusti, tamni oblaci, praćeni jakim vjetrom, koji su stvorili neobičnu i rijetku, a istovremeno i veličanstvenu sliku.

Onaj tko je tada iz Belog Manastira državnom cestom D517 krenuo na zapad, prema Petlovcu, imao je što i vidjeti: uz cestu javna rasvjeta, cijeli horizont bio je zastrt neprozirnom tamom, a jedino na samom dnu horizonta, tamo negdje nad Mađarskom, vidjela se crvena pruga zalazećeg sunca. Iako je izgledalo kao da se ta prijeteća tama nalazi na dva-tri kilometra udaljenosti, iznad Širina, odmičući automobilom prema Petlovcu i Bolmanu, tama kao da se pomicala prema zapadu pa su je mogli dostići vjerojatno samo oni putnici koji bi u Baranjskom Petrovom Selu prešli u Mađarsku ili oni koji bi prešli Dravu kod Belišća i zaputili se prema Donjem Miholjcu.

Oblaci su se kasnije razišli bez ikakvih posljedica. Baranji nisu donijeli ni kišu, ni snijeg, jedino je još do kasno u noć pirio jak vjetar. Baranjci vjeruju da zvonjava crkvenih zvona rastjeruje gradonosne oblake. Možda je ove oblake rastjerala silna pucnjava petardica, petardi, petardetina i ostale pirotehnike, koja se razlijegala pitomom baranjskom ravnicom nakon što su u šest sati uveče crkvena zvona oglasila da u kuću treba unijeti badnjake i slamu.

J. Nedić

Izbeglička udruženja o nedavnim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj

Zadovoljni učešćem, ne i rezultatom

Jasno poručujemo svima da mi u Hrvatskoj i dalje imamo svoje interese, koji se kreću od puke pomoći našim glasom rodbini u zavičaju do konačne realizacije naših prava

Ne mogu se izbori dobiti glasovima izbeglica, ali svakako možemo znatno pripomoći dobrom izbornom rezultatu naših sunarodnika u Hrvatskoj, rekao je u Beogradu Ognjen Uzelac, jedan od organizatora dolaska izbeglica iz Srbije na protekle parlamentarne izbore, u analizi priprema i dolaska izbeglih Srba na birališta u Hrvatskoj.

Tokom razgovora u kojem su učestvovali čelni ljudi Demokratske inicijative za Knin, Udruženja Srba iz Hrvatske i drugih organizacija, rečeno je kako su izbeglička udruženja zadovoljna odazivom na izbore, iako su oni pripremani u izuzetno teškim uslovima.

“Manjak vremena, odnosno kasni početak aktivnosti jedan je od ključnih problema. Ne smije se zaboraviti da smo ove izbore pripremali potpuno samostalno, nas nekoliko udruženja, bez učešća Komesarijata za izbeglice. Nije nebitan ni zimski period, kada ljudi nisu raspoloženi za dugo putovanje. A i čitava akcija spala je u organizacionom smislu na svega nekoliko imena. O sredstvima ne treba trošiti reči, a jedan od ključnih problema jeste činjenica da ovaj put, za razliku od prijašnjih akcija, nismo imali vođe puta koji bi brifirali i informisali putnike o tehničkim detaljima”, rečeno je na sastanku.

Ukazano je i na opstrukcije od strane nekih udruženja koja takođe deluju u Srbiji, a kojima je bio cilj bojkot izbora na način da su iskoristila priliku i delila letke sa pozivom da se glasa za manjinsku, a ne građansku listu srpske političke opcije u devetoj izbornoj jedinici.

– Bez obzira na sve, moramo biti zadovoljni, jer je put svojih kuća na izbore krenulo nešto više od hiljadu izbeglica – rekao je Rade Matijaš iz Demokratske inicijative za Knin.

Učesnici sastanka ukazali su i na nedovoljno prisustvo u medijskom prostoru. “Država Srbija nema šta da krije, već treba jasno da kaže kako izbeglice trebaju i imaju pravo da participiraju u političkom životu Hrvatske, jer su nam tamo ostali nerešeni brojni imovinski i drugi problemi”, čulo se na sastanku.

Prema rečima Mirka Bubonje, iako nije ostvaren izborni cilj da se na građanskoj listi u devetoj izbornoj jedinici dobije jedan mandat, aktivnosti na pripremi odlaska izbeglica na birališta treba posmatrati u kontekstu priprema za lokalne izbore.

Iako delomice razočarani izbornim neuspehom, lideri udruženja ukazali su na neophodnost tešnje saradnje sa srpskim institucijama koje deluju u Hrvatskoj kako bi u nekim sledećim sličnim aktivnostima bile izbegnute uočene negativnosti.

“Bitno je da zasučemo rukave i pripremamo se za dalje. I da jasno poručimo svima da mi u Hrvatskoj i dalje imamo svoje interese, koji se kreću od puke pomoći našim glasom rodbini koja je tamo, pa sve do konačne realizacije naših, do sada nerešenih, brojnih prava”, naglašeno je.

Glasalo oko 1.500 izbeglica

Poseban naglasak tokom razgovora dat je na glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske u Srbiji. Nesređeni birački spiskovi, složena procedura prethodne registracije, nepostojanje nacionalne pripadnosti u spiskovima što onemogućuje glasanje za određene liste, manipulacija biračkih odbora “uvaljivanjem” manjinske liste biračima, samo su neki od problema evidentiranih u tim predstavništvima za koja će udruženja tražiti rešenje od nadležnih institucija. Zbog tih problema u ambasadi u Beogradu i u dva konzulata (Beograd i Subotica) na izbore je izašlo samo oko 400 izbeglica. Prema zajedničkoj oceni, što kroz fizički odlazak u zavičaj, što kroz glasanje u ambasadi i konzulatima, na proteklim parlamentarnim izborima učestvovalo je oko 1.500 izbeglih Srba.

Boro Rkman

Još jedno priznanje našem eminentnom umjetniku

Bordi nagrada “Andrija Maurović”

Uz dodjelu nagrade za životno djelo na području stripa, predstavljena je i knjiga stripa “Izgubljeni svijet” koji je Bordo crtao od septembra 1951. do aprila 1952.

Filmski režiser, animator, karikaturist, ilustrator, grafički dizajner i stalni suradnik “Novosti” Borivoj Dovniković Bordo primio je 4. januara, u nedavno otvorenoj zagrebačkoj biblioteci i galeriji “Svijet stripa”, nagradu “Andrija Maurović” za životno djelo na području stripa. Nagrada, koju mu je dodijelila Udruga za popularizaciju hrvatskog stripa “Art 9”, Dovnikoviću je prva koju je dobio za stripovska ostvarenja.

Osim dodjele nagrade, koju je Bordi uručio poznati izdavač stripova Veljko Krulčić, prisutnima je predstavljena i knjiga stripa “Izgubljeni svijet”, koji je Bordo prema scenariju Marcela Čuklija, a pod urednikovanjem Mladena Bjažića, crtao u nastavcima u dječjem listu “Pionir” od septembra 1951. do aprila 1952. godine. Prema istraživanju Ivane Kukić Rukavina, to je bila prva svjetska stripovska adaptacija tog Dojlovog pustolovno-fantastičnoga romana, objavljenog daleke 1912. godine. Sam Bordo se prisjetio da je nakon navale predratnih izdanja stripa, Drugi svjetski rat donio prekid.

– Kako je primat stripa bio na zapadu, Nijemci su strip branili, osim rijetkih izuzetaka. A onda je 1945. došlo oslobođenje, ali nam nova vlast strip nije dala. Bojali su se, što se pokazalo opravdanim, da bi strip odvlačio djecu od knjige i prekinuo čitalačku kulturu – rekao je Bordo, koji se prisjetio i prvog stripa koji je 1941. ponudio “Novom vremenu” u Beogradu, a zbog njegovog stripa u Osijeku 1945. raspravljao je i partijski komitet. To ga nije dekuražiralo da svoju višedecenijsku karijeru posveti i crtanju stripova.

Promociji su prisustvovali i decenijski ljubitelji stripa Želimir Kosović i Željko Mišak, koji su evocirali uspomene iz svog djetinjstva kada su s nestrpljenjem očekivali svaki nastavak stripa i bili spremni da ga traže po svim kioscima po gradu, a bio je tu i veći broj ličnosti iz svijeta kulture, među kojima i književnik Pero Kvesić i poznati autor stripa Jules Radilović.

Nenad Jovanović

Upitan rad daruvarskog Vijeća srpske nacionalne manjine u ovoj godini

Borba za goli opstanak

Grad Daruvar za Vijeće godišnje izdvaja tek 15.000 kuna, a i tako mali iznos uglavnom nikada ne isplati u potpunosti, kaže predsjednik Vijeća Branko Kovačić

Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Daruvara u ovu je godinu ušlo s puno skepticizma: na računu trenutno nema ni lipe, a ostali su mu dugovi od 12.000 kuna, pa je upitna i realizacija reduciranog plana rada. Grad Daruvar i ove godine za Vijeće planira izdvojiti tek 15.000 kuna, a donatora i sponzora zbog gospodarske krize sve je manje. Predsjednik Vijeća Branko Kovačić ističe kako je u takvoj situaciji teško planirati bilo kakve aktivnosti, jer samo za središnji kulturni događaj, tradicionalnu multimedijalnu manifestaciju Spasovska nedjelja, treba izdvojiti najmanje 30.000 kuna.

– I to malo novca što se iz lokalnog proračuna predvidi za naš rad nikada ne ostvarimo u cijelosti, pa smo u 2011. dobili samo 11.000 kuna. Prema podacima Ministarstva uprave, većina gradova za srpska manjinska vijeća izdvaja između 50 i 100.000 kuna. Primjerice, Požega, gdje također gospodarska situacija nije sjajna, za manjinsko vijeće izdvaja 150.000 kuna, imaju plaćenog tajnika i još dodatno podmiruju troškove za gostovanja pozorišta iz Srbije i nekih drugih kulturnih zbivanja. Istina, ima gradova koji izdvajaju i manje, ali to ne bi trebalo biti opravdanje. Mi smo u Daruvaru uspoređeni s udrugama koje moraju i ne moraju postojati i raditi, a manjinska vijeća su zakonom obavezna – kaže Kovačić naglašavajući kako će aktivnosti u ovoj godini biti usmjerene na goli opstanak.

Prihodovna strana financijskog plana za 2012. iznosi 65.000 kuna što je 40 posto manje nego lani. Kovačić smatra da bi i Srpsko narodno vijeće moglo poduprijeti manjinska vijeća koja se brojnim aktivnostima trude očuvati srpsku kulturu.

– Na razini države za manjine se ipak izdvajaju znatna sredstva, ali ona ostaju u centralama. Ovdje svi radimo volonterski i odričemo se kako bismo pomogli građanima, ali nemamo podršku koji bismo objektivno mogli imati – zaključuje Kovačić.

G. Gazdek

Anti-antifašizam u Dugoj Resi

Oštećen je spomenik antifašizmu u dugoreškom parku dr Franje Tuđmana. Ponovno je išaran ustaškim obilježjima, a nakon toga i porukama protiv Josipa Boljkovca. Počinioci su, dakako, nepoznati, a pretpostavlja se da bi to mogle biti mlađe osobe sa popriličnim rupama u znanju i poznavanju povijesti Drugog svjetskog rata. Ivan Kalić, bivši predsjednik županijskih antifašista, inače Dugoreščanin, osuđuje ovaj čin i izražava nadu da će konačno biti pronađeni oni koji uništavaju antifašističke spomenike, podsjećajući da je antifašizam ugrađen i u hrvatski Ustav.

M. C.

Stogodnjak (93)

13. 1. – 20. 1. 1912: neka glasila u Hrvatskoj objavljuju vijest da će se pakrački episkop Miron Nikolić zbog starosti povući iz aktivne svećeničke službe i da će na njegovo mjesto doći Georgije Vidicki. Međutim, iz samog Pakraca stiže demanti: “Ova vijest ne stoji, a lansirana je zato što se to možda želi na izvjesnim mjestima. Episkop Miron nema razloga da se povlači radi starosti, jer on baš i nije tako star, a još je tako krepak, da bez prekida vrši svoju dužnost i upravlja svojom eparhijom tako da je ona najuređenija u mitropoliji…”

* “Službeni list” donosi naredbu o ponavljanju izbora u tri kotara – karlovačkom, vrbovskom i koreničkom. U međuvremenu, u samoj Korenici zavladao je pravi teror. Vlast se na sve moguće načine sveti onim glasačima koji nisu glasali za nju, a osobito je na zub uzela Srbe. Tako su u zatvoru završili brojni ljudi i to zbog nevjerojatnih razloga – Jovo Đerić osuđen je na 14 dana zatvora što je nekom čovjeku samo rekao da je frankovac, Danu Budisavljevića zvanog Srbenda spremili su iza rešetaka na deset dana zato što Jovana Mažu nije pustio u kuću, a Jovu Lukića na 14 dana i 20 kruna globe samo zato što mu je – krmača izišla na sokak!

* Tek sada se doznalo da su izbori bili povod zločinu u selu Beketinci, kotar Vuka. Seljak Nikola Mihaljević ubio je izbornog kandidata Božu Anđelića, oca sedmoro djece, samo zato što je ovaj naknadno podržao hrvatsko-srpsku koaliciju.

* Neobičan događaj zbio se u selu Sviloš, u iločkom kotaru. Tamošnjem učitelju Dušanu Đuriću, poznatom mađaronu, djeca su pod prozorom uzvikivala njegov nadimak: “Paprikaš! Paprikaš!” Đurić to nije mogao otrpjeti, pa je sve prijavio kotarskoj oblasti, a ona pak naredila oružnicima da svu djecu pohvataju i spreme u – zatvor, kao znak upozorenja i za ostale koji bi se – kako je navedeno – “drznuli vrijeđati časnog učitelja”.

* Sve posmrtne zadruge u Zagrebu, pa tako i one srpske, imaju se u roku od šest tjedana ugasiti! To je odluka zagrebačkog Sudbenog stola! Zašto? Odgovor daje ova novinska vijest: “Istraga protiv posmrtnih zadruga iznijela je na površinu upravo nečuvene prilike u njima i otkrila skandalozno poslovanje njihovo. Naročito je istraga dokazala da su temelji na kojima su zadruge osnovane takvi da dopuštaju svakakve zloupotrebe, ako se nađe nesavjesnih ljudi, kao što ih doista bilo na pretek…”

AUTOR: Đorđe Ličina