Pokrajine

Besplatna usluga za starije Belomanastirce

“Oazina” krojačica donosi sreću

Koliko vrijedi jedan zagrljaj i suze naših korisnica kad se prepravi ono što su mi povjerile, ne može se opisati, kaže zadovoljna “Oazina” krojačica Jelena Opačić-Matijević

Zahvaljujući trogodišnjem programu “Pomoć starim i nemoćnim osobama Grada Belog Manastira”, koji financira Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Mirovna grupa Oaza od sredine osmog mjeseca 2011. godine svojim starijim sugrađanima s malim ili nikakvim primanjima pruža još jednu besplatnu uslugu: šivanje, prekrajanje i krpanje odjeće, posteljine, zapravo svega onoga što se šivaćom mašinom može popraviti ili sašiti.

Tim poslom bavi se “Oazina” aktivistica Jelena Opačić-Matijević, poznata po kreativnosti i umijeću potrebnom za takav rad. Njeno radno vrijeme je svaki ponedjeljak popodne od 13 do18 sati i svaki četvrtak i petak prijepodne od osam do 14 sati.

Svi zainteresovani tim danima mogu doći u belomanastirski Društveni centar (Jožefa Antala 3) i donijeti materijal za šivanje ili robu koju treba prepraviti ili zakrpiti. Ako su starije osobe teže pokretne, mogu se javiti na “Oazin” telefon 705-055 pa će “Oazina” šnajderica doći kod njih, preuzeti materijal ili robu, izmjeriti ono što je potrebno i dogovoriti se oko narudžbe, a kad sve bude gotovo, vratiti robu natrag.

– Naše korisnice ovoj novini prišle su s nepovjerenjem. Prvih mjesec-dva stvari koje sam prekrajala i krpila stvarno su bile stare i loše, ali ipak još upotrebljive. Međutim, kako je vrijeme odmicalo i povjerenje u moj rad je raslo, pa su se postupno odvažile da mi na popravak daju i krevetninu, zavjese, odijela, hlače, suknje, kostime i kapute nekad šivane po mjeri, a sada prevelike. Glas o dobroj usluzi išao je od jedne zadovoljne korisnice do druge, pa imam sve više posla – kaže Jelena Opačić-Matijević.

– Kad dođem na probu u njihove kuće, na licima naših korisnica vidim sreću, važnost, ponos. Sve se korisnice sjećaju nekih mlađih i ljepših vremena, kad su sebi mogle priuštiti kupovanje ili šivanje nove odjeće. Koliko vrijedi jedan njihov zagrljaj i suze kad se prepravi ono što su mi povjerile, ne može se opisati – kaže zadovoljna “Oazina” krojačica.

Jovan Nedić

Sisačka Udruga “Iskra” brine o stanovnicima siromašnih sela

Volonterska pomoć najugroženijima

Planiramo zaposliti dvije gerontodomaćice i jednu medicinsku sestru koja bi pružala osnovnu zdravstvenu njegu, govori dopredsjednica “Iskre” Maja Vender

Udrugu za razvoj lokalne zajednice “Iskra” osnovala je nekolicina entuzijasta u Sisku s ciljem brige i skrbi o socijalno ugroženim osobama, posebno o starijim, bolesnim i nemoćnim osobama na području Sisačko-moslavačke županije, neovisno o njihovoj socijalnoj, nacionalnoj, vjerskoj, političkoj ili bilo kakvoj drugoj pripadnosti.

– Trenutne projekte provodimo kroz različite oblike pomoći osobama treće dobi, koje žive u izrazito složenim i teškim uvjetima, u domaćinstvima koja su veoma često izolirana, a nalaze se na ratom opustošenim područjima. Svoj najveći uspjeh bilježimo upravo u obilascima starijih u njihovim domovima, gdje smo im pomagali kako donošenjem namirnica i pomoći u samoj kući tako i ostvarivanjem njihovih prava, odvozeći ih do pojedinih institucija i zalažući se za poboljšanje njihovog zdravstvenog stanja – kaže Maja Vender, dopredsjednica “Iskre”.

Broj korisnika stalno se povećava: trenutno ih imaju 80, što su doznali na temelju ankete koju su proveli na terenu, u mjestima Šašu, Utolici, Rausovcu, Velikoj Gradusi, Starom Selu, Trnjanima i Joševici. U ovoj godini planiraju intenzivirati svoj rad, sukladno svojim financijskim mogućnostima, jer sve rade volonterski.

– Planiramo zaposliti dvije gerontodomaćice koje bi pomagale korisnicima u njihovom domu, te jednu medicinsku sestru koja bi pružala osnovnu zdravstvenu njegu – izlaže Maja Vender neke zamisli.

Da su na dobrom putu pokazuje i nedavna donacija veleposlanstva SR Njemačke, koje je prepoznalo značaj njihovog projekta. Rad s korisnicima sada im olakšava donacija u vidu tlakomjera, aparata za mjerenje razine šećera u krvi i kompletne opreme za prvu pomoć.

– Njemačko veleposlanstvo nam je pomoglo donacijom vrijednom 48.500 kuna, kojom nam je također opremljen ured – kaže dopredsjednica “Iskre”. Dodaje kako podršku njihovom radu daju i Grad Sisak i Sisačko-moslavačka županija.

Kontakti za pomoć

Udruga “Iskra” djeluje u gradskom prostoru u Poslovnoj zoni, u Teslinoj ulici 17. Članove Udruge korisnici mogu osobno kontaktirati ili im se mogu obratiti na telefone: 099/795-0059 (Maja Vender) i 098/376-379 (Mirjana Olujić).

Mirna Jasić

Projekt Osječke televizije, Belog Manastira i baranjskih opština

“Baranjska kronika” opet na programu

Dve godine otkako je emitovana poslednja emisija na Vinkovačkoj televiziji, “Baranjska kronika” počela se 13. januara prikazivati na Osječkoj televiziji

Pod pokroviteljstvom Grada Belog Manastira i još nekoliko baranjskih opština, dve godine otkako je emitovana poslednja emisija na Vinkovačkoj televiziji, još jedna regionalna televizija pokrenula je emisiju “Baranjska kronika”.

Ova informativna emisija, koja je na Osječkoj televiziji imala premijeru 13. januara, u godini dana, na koliko je sklopljen ugovor između zainteresovanih strana, obrađivat će i javnosti predstavljati teme vezane uz gospodarstvo, s naglaskom na turizam, kulturu, ljude, događaje, manifestacije i druge teme koje se tiču ove regije. “Baranjska kronika” je dvosedmična emisija u trajanju do 30 minuta u kojoj su sažeta zbivanja u jedinom baranjskom gradu i baranjskim opštinama.

U prvoj emisiji, gradonačelnik Belog Manastira Ivan Doboš, načelnik Opštine Petlovac  Drago Dominić, načelnik Opštine Kneževi Vinogradi Deneš Šoja i načelnik Opštine Darda Anto Vukoje govorili su o postignutim rezultatima u prošloj godini, s naglaskom na infrastrukturne investicije, te o planovima u tekućoj godini. Grad Beli Manastir i spomenute opštine bili su ujedno i pokrovitelji prve emisije, a svoje će učešće u narednim emisijama uzeti i druge baranjske opštine koje su već potpisale ili će potpisati ugovor s Osječkom televizijom.

Informativna emisija “Baranjska kronika” emitira se svakog drugog petka u 20.05 sati, a reprizno ponedeljkom u 16.05.

Z. Popović

Posljedica štednje u Belom Manastiru

Uklonjeni kontejneri za krupni otpad

U stvarnosti, gradski kontejneri uglavnom su služili za odlaganje granja, lišća, trave i korova, dakle biomase, koju ne bi ni trebalo miješati s kućnim otpadom

U nekoliko posljednjih godina u Gradu Belom Manastiru provođena je akcija “Gradski kontejneri”. Riječ je o desetak gradskih kontejnera, koji su svakoga ponedjeljka premještani na nekoliko unaprijed određenih lokacija, a služili su za odlaganje krupnijeg otpada kako građani ne bi stvarali divlje deponije. U stvarnosti, gradski kontejneri uglavnom su služili za odlaganje granja, lišća, trave i korova, dakle biomase, koju ne bi ni trebalo miješati s kućnim otpadom, već bi je trebalo kompostirati.

– Godišnje smo za pražnjenje i prevoženje kontejnera s mjesta na mjesto trošili tristotinjak tisuća kuna – tvrdi belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš, navodeći kako ubuduće glomazni otpad treba odvoziti na gradsko odlagalište. Doboš ujedno upozorava nesavjesne pojedince, koji otpad i nadalje odvoze na nekadašnje lokacije gradskih kontejnera, da neće biti tolerirano stvaranje novih divljih odlagališta, pa će nadležne službe takve kažnjavati.

Inače, Grad Beli Manastir ove godine, uz osamdesetpostotno sufinanciranje Fonda za energetsku učinkovitost, na gradskom odlagalištu planira izgraditi sortirnicu. Stoga otpad treba početi sortirati već u kućama i stanovima. Direktor “Baranjske čistoće” Vjekoslav Perišin ističe kako će do uvođenja novog modela pokušati učiniti sve da način odvoza bude kao i do sada i da građani što manje osjete nedostatak gradskih kontejnera.

J. Nedić

Nastavak devastacije spomenika u Srpskom klancu

Ne valja ni bijela petokraka

Iako su na spomenik umjesto crvene postavili bijelu petokraku, nadajući se da neće toliko bosti nečije “domoljubne” oči, očekivanja Općine Gračac i lokalnih antifašista pokazala su se pogrešnima

Petokraka koju su Općina Gračac i lokalna organizacija antifašista sredinom novembra prošle godine stavili na devastirani spomenik podignut u spomen na prvu ustaničku pušku u Hrvatskoj 27. jula 1941. godine, nije izdržala ni dva mjeseca. Iako su na spomenik, od ranije izrešetan mitraljeskim mecima i s jedva čitljivim natpisom (pozdrav iz “Oluje”), umjesto crvene postavili bijelu petokraku, nadajući se da ta boja neće bosti oči nekog lokalnog “domoljuba”, ta su se očekivanja pokazala pogrešnim.

– Uništavanje petokrake policiji je prijavila općinska udruga antifašističkih boraca i antifašista (UABA), ali nije bilo nekog novog razvoja situacije, u smislu da su našili onog tko je to počinio – kaže zamjenik načelnika Gračaca Milan Tankosić.

– I ranije smo bilježili ispisivanja nacističkog i ustaškog znakovlja, pa je onaj tko je skršio petokraku svakako na tragu tog razmišljanja i mrzi antifašističku borbu i NOB – smatra Tankosić i dodaje da su se antifašisti na nedavnom sastanku složili da neće brzati s ponovnim postavljanjem zvijezde, dok se ne razmotri situacija.

Zvijezda leži na tlu kod spomenika, policija ne nalazi krivca, a stanovnici Gračaca u najvećem su postotku u zemlji – 82 posto, prema Tankosićevim riječima – glasali za pristupanje Hrvatske Evropskoj uniji.

N. Jovanović

Aktivnosti Društva prijatelja ličkog sela

Vrepčani se sastali u Zagrebu

Društvo Vrepčana i prijatelja Vrepca, sela kraj Gospića gdje sada živi tridesetak ljudi, u Novu godinu ušlo je druženjem članova Društva u Zagrebu, u prostorijama Mjesnog odbora “Marin Držić” koje koristi za svoje sastanke.

Obraćajući se prisutnima, predsjednik Društva Milan Bogdanović podsjetio je na brojne prošlogodišnje aktivnosti, primjerice uređenje mjesnog groblja i brda Gradine na kome se nalazi crkvište uz spomenik poginulim borcima i civilnim stanovnicima sela, koji je prije dvije godine također obnovljen u organizaciji Društva. Naveo je i suradnju sa susjednim selom Pavlovcem, a Vrepčani također ugošćuju delegacije SUBNOR-a iz Beograda, sudjeluju u obilježavanju Dana ustanka u selu, organiziranju liturgije za seosku slavu Pokrova Presvete Bogorodice, te rade na rješavanju problema sela.

Društvo sada broji petnaestak članova koji žive u Vrepcu, Zagrebu i drugim gradovima Hrvatske. S obzirom na to da su neki članovi u međuvremenu umrli ili su zbog starosti i bolesti manje aktivni, još jednom je ponovljen poziv iz septembarske odluke upravnog odbora svim građanima, a naročito onima iz Like, da budu članovi Društva.

– U ovoj godini nastojat ćemo održati sve aktivnosti koje smo imali i lani – rekao je Bogdanović.

N. Jovanović

• 
  

Pop rok škola obogaćuje kulturni i društveni život Siska

Rokersko svjetlo u sisačkom tunelu

Edukacija u Pop rok školi traje četiri godine, odnosno osam semestara. Nakon završena četiri semestra, polaznici bez ikakvih problema mogu kvalitetno svirati poznate rok hitove

Ideju o edukaciji mladih koji vole rokenrol Siščanin Miroslav Dimić proveo je u praksu prije šest godina, otvorivši prvu Pop rok školu u Sisku. Od tada, zbog velikog interesa mladih iz cijele Sisačko-moslavačke županije, za savladavanje slobodnijih muzičkih stilova, a koji se ne uče u muzičkim školama, otvorio je škole i u Petrinji, Kutini i Ivanić Gradu, dok ove godine planira jednu otvoriti i u Zagrebu. Ova škola izvanredna je prilika za revitalizaciju kulturnog i društvenog života u gradu koji pati zbog zatvaranja Željezare i drugih tvrtki.

– Zamisao o osnivanju ovakvog tipa škole nastala je krajem devedesetih godina, jer je u Sisku i okolici za nju oduvijek bilo interesa. Smatram da razni oblici neformalnog podučavanja, kod prijatelja, rođaka, raznih privatnih instrukcija i s interneta, ne mogu adekvatno pripremiti buduće muzičare za različite i zahtjevne stilove. Zato u školi intenzivno radimo na edukaciji temeljnih poznavanja nota i glazbene teorije, te točnosti muziciranja, kako kroz individualno, tako i kroz zajedničko muziciranje – kaže Miroslav Dimić, bazirajući to na svom dugogodišnjem iskustvu profesionalnog muzičara.

Ugledni muzičari

– Cijela edukacija u Pop rok školi traje četiri godine, odnosno osam semestara. Nakon završena četiri semestra, polaznici bez ikakvih problema u društvu mogu kvalitetno svirati poznate rok hitove. No, nakon sve četiri godine u Pop rok školi, polazniku muzika postaje ono što mu obilježava veći dio privatnog i profesionalnog života – ističe Dimić.

Za upis polaznika ne postoji dobna granica niti je potrebno predznanje, a nema ni prijamnog ispita, osim audicije za rok pjevanje. Solfeđo je obavezan za sve polaznike, a polazi se jednom tjedno u grupama, ovisno o stupnju znanja i dobi polaznika, a na njemu se savladavaju notno pismo, ritam i pjevanje.

Dimić naglašava kako su učitelji i profesori Pop rok škole educirani i veoma iskusni rok glazbenici, koji se kvalitetom muziciranja nalaze u vrhu hrvatske muzičke scene. Sviraju ili su nekoć svirali u vodećim bendovima, Prljavom kazalištu, Crvenoj jabuci, Divljim jagodama, Plavoj travi zaborava, Drugom načinu, Crnom perju i Adastri.

U šest godina kroz škole je prošlo više od 500 djece, prosječne dobi od 15 godina, koja su osim stečene glazbene i pedagoške edukacije sa predavačima ostvarila prijateljski odnos te usvojila vrijednosti koje ih čine kvalitetnim članovima društva.

Plan im je uvesti i saksofon, klarinet, flautu i zborno pjevanje, za sve zainteresirane koji žele pjevati u zboru. Jedan od planova je i pokretanje tečaja za osposobljavanje ton majstora, kao i uređenje tonskog studija, gdje bi učenici, ali i bendovi, snimali glazbene materijale.

Brojni nastupi

– Od 2005. godine do danas održali smo mnoge nastupe i produkcije s polaznicima. Bili smo sudionici gradskih programa na sisačkom Viteškom turniru, Sajmu cvijeća, akcijama “Izbacimo uljeza” i “Grad u predgrađu”. Također, nastupali smo s najmlađim polaznicima na godišnjem koncertu Pop rok škole i Dječjeg zbora “Tičeki” te na “Bučijadi” u Ivaniću. Pokrenuli smo i sisačku bubnjarsku sekciju (dobošare), nastupali na danima “Petrovo slavlje kutinsko”, petrinjskom “Festivalu nenasilja” i imali zapažene nastupe na Zlarin festu “Bodulska balada” 2008. i 2009. sa Tonijem Jankovićem – prisjetio se Dimić i najavio da ove godine kreću s projektom terapijsko-rehabilitacijsko-rekreativnog bubnjanja, koji je namijenjen prvenstveno djeci sa invaliditetom i oboljelima od PTSP-a.

Kad je riječ o organizaciji, posebno su ponosni na tjedan “Recimo ne nasilju među mladima, recimo ne nasilju u školama”, tribinu koju su osmislili za djecu, učitelje, pedagoge i profesore sisačkih osnovnih i srednjih škola, uz koju je održan niz rok koncerata, na kojem su nastupili bendovi Psihomodo pop, Adastra i Retro guru, te polaznici iz svih gradova gdje Pop rok škole djeluju.

– Svake godine održavamo puno humanitarnih koncerata, a održali smo dosad i tri rok festivala “Sisak fest”, koji ima predispozicije da bude među najkvalitetnijim rok festivalima u Hrvatskoj. Oformili smo i posebno priznanje za istaknute pojedince za doprinos i razvoj rokenrola u Sisku – kaže Dimić.

Izradio je i projekt za međunarodni rok kamp, koji bi se održavao u Parku prirode Lonjsko polje, a na kojem bi predavali svjetski muzičari, profesori s Berklija i Londonske muzičke akademije. Isto tako, u pripremi je mjuzikl radnog naziva “Božićna bajka”, čiji su jedan dio već izveli tokom proteklih praznika, a gdje su im se pridružili eminentni umjetnici, profesori Vladimir Babin i Željko Kovačević, maestro Toni Eterović i pjevačica Radojka Šverko.

Nosači zvuka

– Svoja djela bilježimo i na nosačima zvuka. Trideset sati dosadašnjih nastupa zabilježili smo na dvadesetak DVD-ova. Snimili smo i singl “Moj Sisak i ja”, koji se izvodi u svečanim prigodama, a u toku je i završetak snimanja našeg prvog CD-a, na kojem sviraju profesori i polaznici Pop rok škola. Nije samo glazba ono što nas zanima, jer pripremamo i prvi broj Pop rok časopisa o glazbi, glazbenicima i glazbalima, za koji planiramo da bude mjesečnik – govori Dimić, koji se muzikom počeo baviti sa 15 godina, a od 1971. do 1981. profesionalno je svirao bubnjeve.

Dimić je stalni član Umjetničkog orkestra Hrvatske, Udruge multimedijalnih umjetnika, Bluz snaga Hrvatske i Art orkestra Retro guru, s kojima redovno nastupa na festivalima. Odnedavno je i suradnik “Sisačkog tjednika” u kojem piše feljton o povijesti roka u Sisku, s obzirom na 50-godišnjicu roka u Hrvatskoj.

– Predstavljam Siščanima početke rokenrola i iskustva koja sam doživio, kao i moji kolege, a koji su obilježili bogate 1960-te i 1970-te godine sisačke rok scene. Mladim naraštajima i budućim rokerima poručujem: Učite i svirajte, uz puno vježbe! Volite se i rokenrol će vas definitivno usrećiti, dati vam nove životne spoznaje, učiniti vaš život zanimljivim i veselijim te bogatijim za jedinstvena iskustva rok svirke – poručuje muzičar Miroslav Dimić.

Mirna Jasić

Slavonske opštine humanitarno pomažu sunarodnike u Dalmaciji

Hrana za đake Bogoslovije

Ova pomoć puno nam znači, jer sada imamo obezbeđenu hranu za oko pola godine, rekao je jeromonah Heruvim, sabrat u Krki i profesor Bogoslovije Sveta tri jerarha

Iz Borova je otpremljena humanitarna pomoć u hrani Bogosloviji Sveta tri jerarha koja deluje pri manastiru Krki u Dalmaciji. Akcija se provodi već jedanaestu godinu zaredom, a organizacija je ove godine poverena načelniku Opštine Borovo Radi Bosiću.

Osim Opštine Borovo finansijska sredstva za oko tonu i po mesa i mesnih prerađevina obezbedile su Opštine Erdut, Trpinja, Negoslavci, Markušica, Šodolovci i Jagodnjak, Zajedničko veće opština, Samostalna demokratska srpska stranka, Veća srpske nacionalne manjine Vukovarsko-sremske i Osječko-baranjske županije, Udruženje Srpska zajednica iz Vukovara i pojedinci iz Vere – Branko i Đorđe Kostić, Srđan Maksić i Mile Baždar.

Živojin Bođirković, vlasnik istoimene mesnice, i ove je godine meso i mesne prerađevine bez naknade obradio i pripremio za transport. Humanitarnu pošiljku u Borovu je preuzeo  jeromonah Heruvim, sabrat u Krki i profesor Bogoslovije Sveta tri jerarha, u kojoj danas boravi 40 đaka.

– Ova pomoć puno nam znači, jer sada imamo obezbeđenu hranu za oko pola godine. Zahvaljujemo svima koji su učestvovali u ovoj akciji, našim predstavnicima u lokalnoj samoupravi u ovom delu Slavonije i Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci koja već jedanaestu godinu pomaže u obezbeđivanju hrane za našu Bogosloviju. Svakako da je Bogoslovija deo našeg identiteta u Republici Hrvatskoj. Ovime pomažete Bogosloviji, što znači da svi zajedno, svako na svoj način, brinemo i radimo na očuvanju našeg identiteta – kazao je jeromonah Heruvim, zahvalivši se donatorima i u ime vladike Fotija, rektora Bogoslovije.

– To je jedno nepisano pravilo ili nepisana obaveza koju ispunjavamo već jedanaest godina. Trudimo se da zajedno sa našim opštinama, manjinskim većima i pojedincima osiguramo svake godine oko tonu i po mesa. Ponekad smo spremni i dva puta godišnje osigurati potrepštine. Bogoslovija nije u sastavu školskog sistema Republike Hrvatske, pa im je svaka vrsta pomoći dobrodošla – rekao je predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović.

Dragana Bošnjak

Donacija konzula Živorada Simića borovskoj predškolskoj ustanovi

Početnice za klince

Zahvalni smo na svakom poklonu, naročito kad je u pitanju didaktički materijal na ćirilici, kaže Radmila Latas, direktorica Dečjeg vrtića “Zlatokosa”

Generalni konzul Srbije u Vukovaru Živorad Simić uručio je direktorici Dečjeg vrtića “Zlatokosa” u Borovu Radmili Latas donaciju u vidu didaktičkog materijala za učenje srpskog jezika i ćiriličnog pisma. Reč je o daru Ministarstva spoljnih poslova Srbije, odeljenja za dijasporu, koji su osim borovskog dobili i drugi vrtići i predškolske grupe u školama na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu na području Vukovarsko-sremske i Osječko-baranjske županije.

– Doneli smo ovaj skroman poklon kako bismo pomogli vaspitačima i nastavnicima i pre svega deci da uče ćirilicu – kazao je generalni konzul, uručivši početnice i slovarice za buduće prvašiće.

– Ovo nije prvi poklon i kad bi se sabralo sve što smo do sada dobili u saradnji s našim generalnim konzulatom, ne bi to bilo baš tako skromno. Zahvalni smo na svakom poklonu, naročito kad je u pitanju didaktički materijal na ćirilici, koji ne možemo da kupimo niti da nabavimo u Hrvatskoj, što je bio naš dugogodišnji problem. Trudili smo se da izradimo nešto sami, ali to nikada nije ovako kvalitetno – kazala je direktorica Radmila Latas, zahvalivši generalnom konzulu i, kako je istakla, svima koji ih se sete.

D. B.

Stogodnjak (95)

27. 1. – 3. 2. 1912: Cuvaj i Srbi? Hoće li i mogu li surađivati? To se mnogi pitaju, nakon što je sam Cuvaj izrazio uvjerenje “da se bez Srba, ili protiv njih ne može u Hrvatskoj uspješno vladati, jer su Srbi unionističku vjernost prema Ugarskoj uza sve dosadašnje političke promjene sjajno posvjedočili, pa se i u buduće mogu s pravom smatrati najpouzdanijom polugom unije Ugarske s Hrvatskom…” Na sve to uzvraća mu “Srbobran” u svojem uvodniku: “Nepojmljivo je, kako Cuvaj može biti tako naivan, pa misliti, da će ovakvim izjavama privući sebi Srbe. Ta Srbi vrlo dobro poznadu Cuvaja iz vremena, kad je on bio Rauhov podban i kad je imao zadaću da Rauhovu politiku provodi ne samo riječima već i duhom. Oni ne bi davali ništa do Cuvajevih izjava ni onda, kad bi one sa srpskog gledišta bile i savršeno korektne. Ali, ova izjava o Srbima, koja ih prikazuje kao ‘polugu’ unije Ugarske s Hrvatskom ne samo da nije korektna, nego sadržava u sebi i protivsrpsku tendencu. Ta bi izjava, kad bi Hrvati ozbiljno računali s Cuvajevim riječima, bila kadra da probudi neraspoloženje u jednom dijelu hrvatskog društva prema Srbima, jer nije zadaća Srba, da omogućuje uspjeh unionizma… Nijedna od srpskih stranaka nema volje da potpomaže Cuvaja, ma koliko se on na njih obraćao… A da bi Srbi napustili stranke u kojima su organizovani i s kojima ih vežu i tradicije i zajednički principi, to je isključeno. Morale bi se dogoditi nekakve temeljite katastrofalne promjene u politici prije nego što bi takav slučaj i djelomično mogao da nastupi. I zato mogu ekskluzivistički Hrvati odbiti Cuvaja bez ikakve bojazni, da će ovaj uspjeti kod Srba, ako se na njih obrati…”

* Na blagdan Sv. Save “Srpski soko” u Zagrebu priredio je tradicionalnu “Sokolsku besjedu”. Publici su se naročito dopale vježbe s kojima će društvo nastupiti na sveslavenskom sokolskom sletu u Pragu, te vježbe ženskog podmlatka s ukrašenim lukovima. Igranka je trajala sve do zore.

* U sanatoriju u okolici Beča, nakon duge i teške bolesti, u 43. godini umro je Jovan Jovanić, jedan od najpoznatijih i najomiljenijih ličkih advokata. Jovanić je svršio gimnaziju u Gospiću i Sremskim Karlovcima, a pravo u Zagrebu. Bio je poznat po tome što je izdašno pomagao ličke Srbe u mnogim pravnim postupcima.

Đorđe Ličina