Rekli smo svoje o Kerumu

Splitska tročlana skupina Dječaci postala je nova glazbena atrakcija na domaćoj sceni. Njihov spot za singl “Dalmacija” pogledalo je na YouTubeu više od pola milijuna ljudi. Pjesma ne silazi s vrhova domaćih top-ljestvica, a Dječaci širom Hrvatske promoviraju aktualni album “Istina”, koji obiluje ubojitim tekstovima što seciraju društvenu zbilju. Ali, kako sami ističu, jedino protiv čega prosvjeduju ljudska je glupost i zadrtost. Sivo, Vojko i Zondo odgovorili su nam na još neka pitanja.

Aktivno repate i nastupate od 2005. Prvi album “Drama” izašao je još 2008., no tek s “Istinom” postajete prvorazredna rep atrakcija: zašto tek sada?

Sivo: Zato jer je normalno da ljudi kasne za muzikom koja se ne trudi svakome svidjeti, zato jer su radiostanice s našeg prvog albuma vrtjele samo “Kamiondžije”, a ostale su pjesme ignorirale.

Zondo: Nismo postojali za medije dok nismo potpisali za Croatiju Records.

Radimo dobre pjesme

“Istina” je toliko dobro prihvaćena da je prva naklada rasprodana u svega nekoliko tjedana, a “Dalmaciju” je u manje od pola godine na YouTubeu vidjelo više od pola milijuna ljudi. U čemu je tajna?

Sivo: Tajna je u tome što radimo dobre pjesme.

Zondo: Rasprodana je u dva dana. Dobri smo. Naučio sam malo miksati, pa pjesme bolje zvuče, radimo spotove s boljom produkcijom. Prvi album “Drama” do mnogih je u posljednje tri godine došao putem interneta, gdje je toliko starih pjesama, kolumni, videa i sadržaja, da je to jedan svijet za sebe u koji ljudi mogu slobodno ući. Plus, “Istina” je album godine.

Ipak, vaš sedmogodišnji trud gotovo da nije bio zamijećen. Jeste li doista toliko sazreli od 2005. ili je razlog vaše trenutačne popularnosti podrška Croatije Recordsa?

Sivo: Veliku ulogu je imalo često puštanje naših spotova na CMC-u, ali i to što smo se sami potrudili promovirati na internetu, koji posljednjih godina koristi najširi sloj pučanstva: babe po selima vise non-stop na Fejsu, komentiraju tko je umro i slično.

Zondo: Mnogim ljudima koji su to vrijeme proveli s nama bilo je, mislim, dosta zabavno, a sad će biti još zabavnije.

Vojko: Odrasli smo na Braču.

Tko je i zašto zabranio vašu pjesmu “Lovrinac”?

Sivo: Na određenoj radiostanici određeni je urednik zabranio puštati tu pjesmu, jer bi se roditelji nepostojeće djece koju u njoj spominjemo mogli naljutiti. Na nekim drugim radijima pjesma se normalno puštala.

Zondo: Na svakom se koraku potvrđuje da suvremena civilizacija smrt više ne prihvaća dogmatski, a nesposobna je da je shvati, pa je jednostavno ignorira i svako podsjećanje na nju odmah uklanja. Takvo shvaćanje završetka čovjekova života sve je bliže industrijskom shvaćanju potrošne robe, koja se nakon upotrebe jednostavno baca.

Bez obzira na zabranu, spremate i spot za “Lovrinac”: kako će izgledati?

Zondo: Izgledat će kao doslovan prijenos pjesme u stvarnost.

Jednom ste izjavili da je Kerum simbol dekadentnog razdoblja u zaboravljenom gradu, u opustošenoj regiji, u centralističkoj šali od države pred bankrotom i da je zato laka meta. Bi li mu stoga trebalo posvetiti cijeli jedan album, npr. kompilaciju splitskih izvođača, ili ga je bolje ignorirati?

Sivo: Mi mu ne bismo trebali posvetiti ništa, svoje smo već rekli u pjesmama. Ako ostali splitski izvođači misle da je on loš izbor za gradonačelnika, nek’ to i kažu. Ili snime pjesme o tome. Ili neka rade bilo što drugo, nije nas briga što. Kompilacije raznih izvođača koji se na brzinu okupe oko neke teme najčešće ispadnu bezvezne.

Zašto je Split zaboravljeni grad?

Sivo: Zato jer su mladi ljudi koje poznajem ovdje pesimistični i depresivni, a ne nazire se postojanje nekakve razvojne strategije grada na državnoj razini, kojom bi se to promijenilo. Ne nazire se da je ikoga uopće briga hoće li Split napredovati ili nazadovati.

Stvar je u publici

Vaš nekadašnji basist glavni je lik odlične fotografije na omotu vašeg albuma, koju su za svjetsku turneju odlučili “posuditi” i poznati Biohazardi. Fotografija govori o onome o čemu pjevate, no što je potrebno da se te stvari promijene? Jesu li se ukidanjem zabrane javnog okupljanja na zagrebačkom Markovom trgu promijenile i okolnosti, je li doista došlo neko bolje vrijeme ili je riječ samo o novoj ekipi sličnog svjetonazora?

Sivo: Ne vidim po čemu ta fotografija govori o onome o čemu repamo, to je slika s prosvjeda, a mi nemamo nijednu pjesmu o prosvjedima, pogotovo ne o organiziranim prosvjedima. Jedino protiv čega prosvjedujemo jesu ljudska glupost i zadrtost. Ukidanje zabrane javnog okupljanja na Markovom trgu sasvim je normalna i pravična odluka i to nije znak nikakvih velikih promjena, to je samo znak sporog, ali ipak postojećeg procesa normalizacije života na ovim prostorima.

Vojko gostuje u pjesmi “Uzalud” grupe Golem, gdje posprdno spominje Dječake kao novi TBF, ZAMP kao vampire, a hrvatske medije kao sve samo ne ono što bi trebali biti. Je li razlog tome politika profita ili i mentalitet ima svoju ulogu u pomanjkanju objektivnosti domaćih medija?

Vojko: Mislim da je stvar u publici. Mediji daju što ljudi traže, a kako većina u Hrvatskoj živi u selima ili gradićima, ne zahtijevaju puno od muzike. Dijelom je riječ i o broju stanovnika, u Hrvatskoj je premalo ljudi da bi bilo isplativo gurati ikakav drugačiji ukus osim jednoga, svehrvatskoga. I mislim da je riječ o jednoj zastarjeloj generaciji na čelu medija, koja se kad-tad mora promijeniti.

“Istina” je izuzetno je mračna priča o svakodnevnici u Splitu, bez imalo uljepšavanja. Zar je doista sve tako crno, nigdje nema nikakvog svjetla?

Sivo: Tu pjesmu repa opskurni gangster Papi Batina i to je njegovo viđenje, koje se ne mora slagati s našim mišljenjem. Naravno da nije sve crno i da negdje gore svjetla, svatko se od nas bori da u svom životu stvori i doživi što više svjetla, a što manje tmine.

Vojko: Ne doživljavamo “Istinu” kao mračnu priču, više kao crni humor na račun hrvatskih vijesti i novinskih članaka koji pretjeruju s crnilom radi senzacionalizma i na račun američkog gangsta rapa.