Idiot na rukometnom terenu
Slika Žarka Šešuma kako iz svečane lože sa ozlijeđenim okom gleda finale rukometne predstave između Srbije i Danske najbolja je metafora svega onoga što se dešavalo na i oko rukometnog Evropskog prvenstva. U pokušaju da pogodi Ivana Balića ili Slavka Golužu, vlasnik boce pogodio je Šešuma u glavu i oštetio mu rožnjaču. Kasnije će selektor Veselin Vuković reći da je Srbija izgubila finale zbog “idiota” i tako će najslikovitije opisati ovo, ali i sva ostala nedjela koja su pratila rukometno prvenstvo.
Nadovežimo se samo na tog “idiota”, jer je netko napravio propust i pustio ga u dvoranu, iako su najavljene rigorozne mjere. A da li je itko odgovarao? To je ono pitanje koje se non-stop postavlja, a na koje je odgovor uglavnom negativan.
Kvalifikacijski dani u Vršcu, a donekle i u Novom Sadu, protekli su relativno, čak i zadivljujuće mirno. Onaj tko nije bio upućen u mjesto odigravanja susreta sa Francuskom, mogao je pomisliti da se utakmica igra u Osijeku, a ne Novom Sadu. Sve se vratilo na svoje mjesto odmah nakon utakmice i to, simbolično, u Veterniku, mjestu na ulazu, odnosno izlazu iz Novog Sada.
Do veterničkog napada sjekirama na ženu i djecu sve je već bilo spremno, sve osim Dačićeve policije i njegovih doušnika, koji su pred nesuđenu Paradu ponosa dolazili do fantastičnih saznanja kako se za vrijeme Parade pripremaju otmice autobusa, napadi na sudionike, pa čak i da se intenzivirao posjet teretanama u tjednu pred dane Parade. Tih saznanja Dačićevi doušnici ovaj put nisu imali, ili možda jesu? Da nije bilo tog napada, zatim onog u Rumi i na kraju paljenja automobila sa registracijama HR ispred jednog novosadskog hotela, da li bi Dačić imao ponovno priliku da “bljesne” pred zapaljenom nacijom rekavši: “Nemojmo da budemo kao oni kad mi idemo tamo”? Odgovor je opet negativan.
Kada je ogromna šteta već nanijeta, bilo je jasno da najavljene “trupe” iz Hrvatske neće preći granicu, bez obzira na posjedovanje karata. Čak i bez toga Novi Beograd je na dan polufinala izgledao kao ratna zona. “Domaćinska” atmosfera prenijela se i na tribine. Ali to je samo utakmica, ona dođe i prođe. Ono što dodatno iritira je trovanje javnog prostora, pa se i danas, kada se ulica unormalila, srpsko-hrvatska prepucavanja i dalje vode putem medija. Posebna doza senzibilnosti je primijećena nakon Golužinih izjava koje je čuvao za povratak, a koje samo dodaju ulje na vatricu: “Htjeli smo zlato za sve stradale u ratu. Svi su bili protiv nas. Navijači iz cijele Srbije okrenuli su se protiv nas, a u očima im se vidjela velika mržnja.”
Prepucavanja će trajati još neko vrijeme, a mi se vraćamo na pitanje sa početka. Da li će itko odgovarati za napade u Novom Sadu i okolici? Kako sada stvari stoje, policija je odredila pritvor za 13 osoba iz Novog Sada i Beograda. Djelomični odgovor na to pitanje stigao je iz suda baš tih dana. Osuđenima za ubojstvo Brisa Tatona smanjene su kazne zatvora na više od pola, a organizator ubojstva Đorđe Prelić, koji ima više od 20 kaznenih prijava, i dalje je nedostupan. Nastavit će se…