Zbogom okružje

SERAPHIM FALLS

Baš na dan utakmice Srbija – Hrvatska netko pametan stavlja na program film “Seraphim Falls” u kojemu Liam Neeson s četvoricom plaćenika ganja Piercea Brosnana kako bi ga ubio, jer mu je u ovaj u građanskom ratu spalio kuću, zajedno sa ženom i djetetom… Brosnan ubija jednog za drugim. No na kraju, u završnoj sceni, u nekoj odvratnoj pustinji, sam predaje pištolj Neesonu pružajući mu priliku da mu se konačno osveti. Neeson je, međutim, ne želi iskoristiti, i nakon mora krvi obojica se zajednički spašavaju iz pustinje. Brosnan odbacuje nož s kojim je pobio nekolicinu ljudi. Zbogom oružje. Rat je završen, vrijeme je za pomirenje, to traži život, nakon kiše dolazi sunce itd.

Upravo tako su hrvatski i srpski košarkaši na kraju utakmice razmijenili dresove u značajnoj pomirbenoj gesti. No, publika s tribina urla “Ubij, ubij, ubij ustašu…” Lav i srna će leći zajedno, ali srna se baš neće naspavati, kaže Woody Allen.

IN MEDIAS RES

Dan prije utakmice, kada su srpski huligani napali desetke hrvatskih navijača, Petar Vlahov u studio je pozvao Antuna Vrdoljaka. Pozvati Vrdoljaka na neki hrvatsko-srpski konflikt odličan je recept, ako i inače smatrate da je pametno nositi benzin na požarište. Režiser koji se ni sa 80 godina nije libio okrasti dokumentarac Veljka Bulajića za svoju papazjaniju o Brozu, odmah je iskoristio priliku da “potpiri bratstvo i jedinstvo”. “Ovo što govori ravnatelj srpske policije odudara od onog što je prije 20-ak dana govorio srpski ministar vanjskih poslova, koji smatra da su Načertanije temeljni srpski dokument”, kaže Vrdoljak. “To je stanje duha. Dok god mi idemo s defanzivnim i dobronamjernim porukama da ćemo povući tužbu protiv Srbije, to neće proći bez odjeka u narodu…”

Možemo sada postaviti pitanje kakve veze ima notorni Jeremić s policijom, Garašanin s rukometom i tužba za genocid s provalama huliganstva, ali na stranu to. Bitnije je, u vezi te tužbe, nešto drugo. Franjo Tuđman zvao je, dok je bio zdrav, čak trojicu pravnih stručnjaka da se konzultira ima li tužba za genocid smisla i šanse za uspjeh. Svi su mu rekli da nema. I Tuđman je nije htio pokrenuti. No čim je pao u krevet, Zvonimir Šeparović angažirao je američkog odvjetnika Davida Rivkina, koji je za devet milijuna dolara sastavio dokument zbog kojeg se hrvatski stručnjaci danas hvataju za glavu. U njemu, naime, stoji da su Srbi počinili “autogenocid” – tvrdi se da je SR Jugoslavija izvela genocid nad krajiškim Srbima. Drugim riječima, to znači da u hrvatskoj tužbi, crno na bijelo, piše kako je nad Srbima genocid izvršen, samo je pitanje – autorizacije čina!

Stručnjaci koji su kasnije popravljali tužbu povukli su tu tvrdnju, no srpska strana – razumljivo – sada tvrdi da su to Hrvati sami konstatirali i da nema nazad. Tako u obostrano beznadan spor ulaziš s propucanim koljenom, ali tvoji te ustrajno guraju u ponor. Vrdoljak te stvari mora znati, no on, huškajući naciju, ustrajavajući na pravnom predmetu koji je politički štetan a juridički izgubljen, gura državu, prema staroj navadi, u problem koji će rješavati generacije, samo zato da bi ostvario neku trenutačnu korist. Strašno. Ako nam je takva intelektualna elita, kakav nam je tek intelektualni ološ?!

PRIJENOS UTAKMICE SRBIJA – HRVATSKA

Drago Ćosić prenosio je najeksplozivniju utakmicu prvenstva sine ira et studio, staloženo, odmjereno, dolično. Nije se pretjerano osvrtao čak ni na 20.000 gledatelja od kojih je većina pjevala pjesmice tipa “Ubij, ubij ustašu”, koncentrirao se na parket, a na parketu nije tražio sudačke tendencije – mada ih je spomenuo, ali u okvirima normale. Zna Drago biti i ekstatičniji. Hrvatske navijače čuvalo je, inače, 5.000 srpskih policajaca i žandara. To je skoro trećina svih snaga koje je Josip Broz imao na raspolaganju na Sutjesci. Leonida je kod Termopila imao 7.000 boraca (zauvijek se upisao u povijest), dok je general Santa Anna za napad na Alamo imao samo 2.400 ljudi pod oružjem, pa vjerojatno ne bi dobio licencu da štiti rukomet.

Da su srpski policajci tako napravili i dan prije utakmice, spasili bi mnoge automobile i preduprijedili mnoge modrice po glavama navijača, a spriječili bi i brukanje države. Nema veze – ovim su barem svima poslali jasnu poruku do čega će dovesti obnova jugoslavenske rukometne lige, o nogometu da i ne govorimo. Te bi stvari dovijeka održavale na snazi sukob niskog intenziteta, na kojemu bi šačica takozvanih sportskih menadžera ostvarivala ekstraprofite. Zajedničke sportske lige zauvijek bi održale na površini i političku “fakir fukaru”, moralni ološ koji je naučio udobno parazitirati na trajnoj hrvatsko-srpskoj konflagraciji, kako smo vidjeli iz Vrdoljakove bukvice. Ne hvala. Zbogom okružje.

DNEVNIK HTV-a

Nikada ne vrijeđajte krokodila prije nego što ste prešli rijeku, kažu Amerikanci. HTV odmah na početku Dnevnika izvještava o političkom harakiriju Vladimira Ferdeljija, prve ptice selice iz Milanovićeve Vlade. Ferdelji je u “Globusu” dao kritički intoniran intervju, u kojemu je kazao kako Vladi nedostaje hrabrosti za potrebne mjere. Smjer je dobar, ali je intenzitet slab. Dan nakon intervjua dobio je cipelu. Nije bilo žutog kartona, prijateljskog razgovora, opomene na javnoj sjednici Vlade. Milanović je rekao da je riječ o liku kojega osobno ne poznaje, igraču iz “trećeg ešalona”.

Vladimir Ferdelji godinama je bio prvi čovjek tvrtke koja drži 30 posto svjetskog tržišta termoregulatora za keramičke ploče električnih peći. Sjajno je da zemlja čak i u trećem ešalonu raspolaže takvim talentima. Voljeli bismo da nam netko javno pokaže veće mange, iz drugog i prvog ešalona, kada je Feredelji iz trećeg.

Kakva je, inače, poruka poslana naciji i politici ovim činom? Višeslojna. Prvo, da ćete, ne obuzdate li jezik, odmah letjeti iz Vlade. Druga, da ćete, obuzdate li jezik, u Vladi napredovati. Eno ih, Oliver Grbić i Tigar, Sanaderov tjelohranitelj, lijepo su se snašli u istoj Vladi, u istih mjesec dana. Nema kazne, nema nečasnog otpusta, nema “sorry” jer ćete šest mjeseci plaćati njihove plaće. I treća poruka: ako ste stručnjak, k tome ne daj bože kritičan, dalje od Vlade. Nije to mjesto za vas.

Upotrijebiti termin “treći ešalon” za takvog, ali i bilo kojeg drugog suradnika, makar on bio i slučajni suputnik Vlade, nije izraz mudrosti, skromnosti i respektiranja boljih običaja. Nije gospodski. Priroda voli da se prikriva, reče mudrac Heraklit, a mi dodajemo da podjednako voli i da se otkriva. Sa samo tri rečenice Milanović je srušio u vodu sve laude na temu kako je, kao premijer, promijenio ćud. Sorry, nije.

DNEVNIK NOVE TV

Mislav Bago na dan objave smjernica novog proračuna navodi kako će plaća Zorana Milanovića biti manja za 300 milijuna kuna. Ovo je lijepa, vrlo pozitivna, možda čak i senzacionalna vijest, pa je šteta da joj Nova nije posvetila malo više vremena. Takav bi minus na plaći teško podnio i Warren Buffett, a kamoli Milanović, pa nam je žao zbog te rupe u lisnici prvog čovjeka prvog ešalona.

SJEDNICA PROGRAMSKOG VIJEĆA HTV-a

Na sjednici Programskog vijeća HRT-a objavljeno je kako je HRT platio 3,5 milijuna kuna za deset epizoda serije “Bitka za Vukovar”. Za najskandalozniji uradak hrvatske “dokumentaristike” posljednjih pet ili šest godina izdvojeno je, dakle, 350.000 kuna po epizodi. To je upravo zapanjujuće. Serija se sastoji od nekoliko intervjua s likovima poput Tomislava Merčepa i Miroslava Tuđmana. Što je tu vrijedno 50.000 eura po epizodi? Miljenko Bukovčan napravio je, recimo, odličnu seriju “Hrvatsko proljeće” od devet epizoda za desetak puta manji iznos.

Najbolji kritičar “Bitke za Vukovar” mogao bi biti Mladen Bajić, ali sumnjamo da će se on poduhvatiti takvog zadatka.