Nekažnjeno cipelarenje pokojnika

Kada triput ponovite neku laž, ona postaje istina. Razočarana sam i prazna, jer se čitavo vrijeme borim s vjetrenjačama. Mislim da Žarka Domljana sud nije imao hrabrosti osuditi, jer bi bio sudski presedan da je on osuđen za klevetu. Oslobađajuća presuda je sramotna i na nju ćemo se žaliti – kazala je za “Novosti” Darinka Škorić, udovica Milana Škorića, nakon završetka desetomjesečnog sudskog natezanja s prvim predsjednikom Sabora.

Razočaranje Darinke Škorić, koja je s Milanom u braku proživjela punih 39 godina, proizašlo je iz odluke Općinskog kaznenog suda u Zagrebu koji je Domljana nepravomoćno oslobodio optužbi da je oklevetao nekadašnjeg voditelja saborskog restorana Milana Škorića. Tužbu za klevetu obitelj Škorić pokrenula je u svibnju 2011., nakon što je Domljan u svibnju 2010. u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u dva” izjavio da je Škorić bio član Kontraobavještajne službe (KOS) i da je 1990. nabavljao meso za Sabor u mesnici Zec – tada sa sjedištem u Petrinjskoj ulici u Zagrebu – navodno poznatom okupljalištu kosovaca i udbaša. Treba li uopće podsjetiti kako je završila gotovo čitava obitelj Zec?

Glasina do glasine

Izjavu u spomenutoj emisiji Domljan je plasirao unatoč tome što za takvu tvrdnju, prema vlastitom priznanju, nije imao dokaza, niti je Škorića poznavao. To mu ipak nije smetalo da ga preventivno otpusti s mjesta voditelja restorana kako, ne daj bože, ne bi potrovao saborske zastupnike koji su imali zadatak da siti stvaraju novu hrvatsku državu.

“Nije slučajno gdje je nabavljao meso, kakve je nacionalnosti bio i da je bio povezan sa službama. Kada sam čuo tko je Škorić…, previše je indicija koje su govorile o tome da takav čovjek u ratnim okolnostima ne može ostati voditi restoran u Saboru”, kazao je Domljan u HTV-ovoj emisiji.

Kakve su to indicije o Milanu Škoriću koje spominje Domljan? Njega se “stjegonoša istine o Hrvatskoj” dotakao u dijelu svoje memoarske knjige “Visoko dignimo zastave”, u kojoj piše da mu je, prema izvještaju koji mu je podnio tadašnji tajnik Sabora Velibor Kikerec (preminuo 2006.), najgore zazvučao podatak da je neki Škorić, voditelj restorana, po nacionalnosti Srbin.

Sud, kojim je predsjedavala sutkinja Sandra Kantolić, u obrazloženju presude utvrdio je da je Domljan imao opravdanog razloga povjerovati da je Škorić bio član KOS-a, jer je tu informaciju iznio spomenuti Kikerec koji je, između ostalog, bio zadužen i za suradnju s obavještajnim službama što su provodile provjere. S druge strane, sud je istinitim ocijenio i iskaz Darinke Škorić da njezin muž nije bio član KOS-a, jer to tijekom postupka nije neosporno dokazano.

Valja se onda zapitati koji su to opravdani razlozi zbog kojih je sud utvrdio da je Domljan imao opravdanog razloga povjerovati da je Škorić bio član KOS-a? Svjedoci koji su u ono vrijeme bili visoko pozicionirani u političkim strukturama kazali su na sudu da nemaju nikakva saznanja da je itko ikada istraživao Škorićevu ulogu oko KOS-a. Njegova navodna povezanost s tim strukturama uvijek je počinjala i završavala na glasinama, što s obzirom na histerično vrijeme početkom devedesetih nimalo ne čudi. Isto tako, doznajemo, sutkinja je, tko zna zbog čega, odbila kao dokaz Domljanove klevete sporni dio emisije prikazati u sudnici.

– Oni nikakav pisani trag nisu imali o Milanu i njegovoj navodnoj povezanosti s KOS-om. Što reći na izjavu Domljanova odvjetnika koji je kazao da se ne dobiva na šalteru potvrda da li je netko KOS-ovac ili ne? Ni ja ni moj muž nismo znali što je to KOS. Tek smo kasnije čuli da netko, da bi bio članom te organizacije, najprije mora biti u vojsci. Drugo, dvojica mesara svjedočili su na sudu da je Milan uzimao meso iz mesnice Križevčanka, a ne iz mesnice Zec, kako mu se željelo imputirati – kaže Darinka Škorić, inače, ako to nekoga zanima, Hrvatica rodom iz okolice Rijeke.

Šeks korektan

Zanimljiv je bio iskaz Slavka Degoricije, predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a s početka 1990-ih, koji je na sudu kazao da je Škorić bio korektan i da ga čudi zašto ga je Domljan uopće spominjao. On smatra da nije na predsjedniku Sabora bilo da se bavi kuharom. Svjedočio je i tadašnji potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks, koji je Škorića poznavao i za njega kazao da je svoj posao radio dobro.

– Milan ga je dočekao i 1999. na Plitvičkoj cesti u Rudanovcu, gdje smo tada imali lokal, i o tom susretu Šeks također ništa ružno nije rekao – potvrđuje Darinka Škorić.

Sam Domljan je u svojoj obrani na sudu kazao da nije imao namjeru nikoga uvrijediti ni klevetati, da ne mrzi Srbe, pa je naveo da mu je i tajnica bila Srpkinja. Smatra da se u ovom slučaju, između ostalog, protiv njega i hrvatske države vodio medijski linč.

Odvjetnica Škorićevih Gorana Miljević nestrpljivo čeka pismeni otpravak prvostupanjske presude kako bi, kaže, vidjela na koji će način sud obrazložiti navode oslobađajuće presude, na koju će se sigurno žaliti. Prema njezinu mišljenju, presuda nikako nije mogla biti oslobađajuća.

– Ako sutkinja smatra da nije počinjeno kazneno djelo klevete, onda je sigurno barem moralo postojati kazneno djelo uvrede. Klevetničke tvrdnje Domljan nije izrekao 1991., već 2010., kada bi glave već trebale biti hladne – kratko je kazala odvjetnica.

Od Anđelka Jureška, odvjetnika koji zastupa Žarka Domljana, nismo uspjeli dobiti izjavu zbog njegove službene zauzetosti. Iako je prije koji mjesec Darinki Škorić ponudio pomirbu, Domljan ipak nije našao za shodno da joj se u sudnici ili izvan nje u četiri oka ispriča.

“Kosovac” s iskaznicom hrvatskog branitelja

Milan Škorić bio je dugogodišnji lovac, pa je svoje lovačko oružje uoči rata odmah stavio na raspolaganje mjesnoj zajednici Utrine, gdje su Škorićevi sa sinom jedincem živjeli do 1999. godine. Pred “Oluju” pozvan je u HV, čijim se redovima bespogovorno priključio. Nakon završetka akcije, predsjednik Tuđman odlikovao ga je medaljom, a kasnije je dobio i braniteljsku iskaznicu. Nakon rata obitelj Škorić preselila se u Milanovo rodno selo Farkašić, gdje su vodili restoran. Nakon njegove smrti, Darinka je vodila mali obiteljski restoran u Bjelopolju kraj Korenice, koji je morala zatvoriti uslijed sveopće ekonomske krize.