Bajić pleše po notama Jadranke Kosor

Upravo ste stigli sa sastanka Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe programa suzbijanja korupcije. Što ima novoga u radu vijeća?

– Ovom sjednicom baš smo započeli analizu rada novouspostavljene “uskočke vertikale”. Jedan od razloga koji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić nerijetko navodi kao opravdanje zašto nije napravio više u protekla dva mandata jest da nije raspolagao kvalitetnim policijskim istragama, a i onda kad bi istraga bila dobra, žalio se da sudovi štekaju. Uvijek je, dakle, bio kriv netko drugi. Sad više neće imati mogućnost opravdanja te vrste, jer je uspostavljena vertikala s policijskim Uskokom, nakon čega slijedi sam Uskok, pa uskočki sud. Ta bi vertikala morala u najkraćem mogućem roku provesti istragu oko sumnje za neku korupciju i podići optužnicu, što bi trebalo uroditi pravomoćnom sudskom presudom.

Vratit ćemo se na Bajića, ali da prije toga prokomentiramo neke aktualnosti: policija je upravo noć prije ovoga našeg razgovora pohapsila demonstrante iz Varšavske ulice. Što mislite o tom slučaju?

– Kad je riječ o Zagrebu, mislim da se puno toga nije radilo zakonski, mada ne mogu reći je li kriminalom obilježeno sve što radi Hoto grupa. Nije na meni da donosim krajnji sud, ali činjenica da se u ovom trenu grade turistički objekt i na Krku, na poljoprivrednom zemljištu, ukazuje mi na to da vjerojatno ni u zagrebačkom primjeru nije bilo sve čisto. Osobno sasvim podržavam proteste građana koji su na ovaj način izrazili svoje negodovanje i osuđujem postupak policije prema njima.

Sličnosti i razlike između Bandića i Sanadera

Govoreći o zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću i njegovom vršenju te dužnosti, a o tome i pričamo kad spominjemo Hoto, činjenica je da je vaš SDP došao u sukob s njim tek onda kad je on odlučio doći u otvoreni sukob s vama.

– Da, ali osobno mogu govoriti o jednom posve drugačijem odnosu prema Milanu Bandiću, budući da dolazim iz Rijeke. Mi nikada nismo podržavali njegovo ponašanje, što je vidljivo i u odnosu SDP-a Rijeke i Bandića… Uostalom, u njegovoj predsjedničkoj kampanji i na izborima pokazalo se da u Rijeci ima najmanju podršku. Njegov netransparentan način rada, nepotistički i klijentelistički, ukazuje na dva različita mentaliteta. Ne mogu ulaziti u samu bit ponašanja zagrebačkog SDP-a jer nisam u tome sudjelovao, ali sam kao riječki SDP-ovac nerijetko spominjao da ono što Bandić radi nije način na koji SDP može funkcionirati. Isticao sam to i u saborskim raspravama i na Nacionalnom vijeću. Sve primjedbe građana oko poslovanja Grada Zagreba prosljeđivali smo Bajiću, pa je jedno od naših nezadovoljstava njegovim radom vezano i uz problem Zagreba. Nije moguće da on dosad nije bio u stanju provesti kvalitetnu istragu i reći da Milan Bandić ništa nije kriv ili da možda nešto i jest skrivio.

U redu, što se tiče Rijeke i Bandića, ali možemo govoriti i o SDP-u uopće. Nadalje, možemo uočiti analogiju između Bandićeva odlaska iz SDP-a i Sanaderova iz HDZ-a, nakon čega je počela antikorupcijska kampanja. Dotad nije bilo pokazatelja da bi dvije najjače stranke mogle obračunati sa svim tim.

– Postoji tu i jedna velika razlika. Ukoliko su ranije u DORH-u i bile neke pritužbe građana na Bandića, SDP sigurno nije tražio da optužbe ostanu u ladici, za razliku od Ive Sanadera koji je tražio da svi slučajevi moguće korupcije vezani uz nekoga iz HDZ-a ostanu netaknuti. Paralela se može eventualno povući između njih dvojice, ali ne između stranaka. Mi smo o Sanaderovom ponašanju također dosta govorili, javno i jasno.

Sanader nije bio ugrožen od opozicije, bio bi i danas na čelu vlade i HDZ-a da nema istrage u Austriji i Njemačkoj.

– Danas sam u raspravi o povjerenju i novom mandatu glavnog državnog odvjetnika replicirao HDZ-ovu zastupniku Jerku Rošinu, koji je u jednim novinama izjavio da mi nismo kapacitirani da uopće shvatimo zašto je Sanader otišao. Kazao sam da je očito otišao zbog tako snažnog pritiska EU-a koji je ukazivao na to da su upravo njegove korupcijske veze razlog usporenog približavanja Hrvatske Europskoj uniji. Također, mislim da aktualni pristup Jadranke Kosor istim temama nije rezultat njezine dobre volje, nego pritiska Europske komisije i unutarstranačkih sukoba. Bajić je prije slušao note Ive Sanadera, danas sluša Jadranku Kosor i to je glavni problem zbog kojega mi iz SDP-a ne podržavamo njegov ponovni izbor.

Premijerka u Sanaderovim cipelama

SDP je tek sada ozbiljnije zaoštrio stav prema Bajiću. Zar on već zbog prethodnih osam godina guranja posla pod tepih nije zaslužio da mu se uskrati povjerenje? Zar treba uzeti u obzir samo novi njegov kurs i sve uvjetovanosti pritom?

– To je djelomično istina, ali smatram da pojednostavljujete stvari kad ih tako postavljate. Doduše, ne želim govoriti o prvih šest godina Bajića na toj dužnosti i SDP-ovom držanju prema njemu, nego o posljednje dvije, otkako sam u Saboru. A tada nismo prihvaćali njegova godišnja izvješća o radu, što jasno govori o tome da nismo bili zadovoljni njegovim radom.

To nikako nije dovoljno, s obzirom na razmjere i posljedice njegove pasivnosti. Mislim da se radi o onoj vrsti stranačkog konformizma koji je upravo za SDP već odavno karakterističan. Evo, vaš kolega Slavko Linić nedavno je rekao da ćete pustiti Vladu na miru šest mjeseci, a tek onda biti kritični. Hoću reći da nam tako nije problem samo vlast, nego i oporba.

– Dobro, slažem se s vama da je to pogrešno kazano, ali bio sam na toj presici i znam da je to bila samo nespretna Linićeva izjava jer on zapravo nije govorio o pola godine mira s HDZ-om kao o stavu naše stranke. Na istoj presici osobno sam izjavio da nema govora o primirju jer premijerka ni po čemu ne pokazuje da je spremna na suradnju u smislu naših prijedloga. A predložili smo čitav niz interpelacija, zakona i mjera, oni su sve odbili. Ponašanjem na Aktualnom satu samo je potvrdila ono ranije “kud Sanader okom, tud ja skokom” – sad je ušla u njegove cipele i drži se na suštinski jednak način. Riješila ga se kao mentora, no ponašanjem je i dalje njegova učenica. Ona nije spremna na dijalog s oporbom, nego na dijeljenje lekcija i po tome je navlas ista.

U dokumentu o aferi oko Hypo Alpe Adria banke u Hrvatskoj spominju se i pojedini članovi SDP-a, poput Linića, tj. njihova uloga u toj priči gdje zapravo nema pozitivaca. Kako gledate na to, budući da ste jako dobro upoznati s materijom?

– Bilo je čak i nekih tekstova na internetu o tome kako ja kao predsjednik Nacionalnog vijeća za suzbijanje korupcije nisam htio inzistirati na tome dokumentu. Međutim, istina je takva da sam čak doživio napad od Bajića zbog toga što mu šaljem tekstove od nepouzdanog čovjeka, a kakav je Domagoj Margetić, koji je prvi objavio spomenuti dokument. Odgovorio sam da nije na meni da prosuđujem konačnu vjerodostojnost dokumenta, nego da u slučaju sumnje to proslijedim državnom odvjetništvu. To što je tamo i Linićevo ime nije razlog da postupim drukčije. Naravno, razgovarao sam s njim, on tvrdi da je sve rađeno uz saznanje Vlade i da nije bilo nezakonitosti. Nemam razloga da mu ne vjerujem ali, ponavljam, niti da se protivim istrazi.

Vaš stranački kolega Igor Dragovan prozvao je premijerku u Saboru zbog načina na koji je devedesetih stekla svoj stan. Međutim, on je ciljao na zakonitost tog postupka, što je sasvim promašeno jer nije bio problem oko zakona, koje su HDZ-ovci sebi prilagođavali kako im paše, nego je sve skupa bilo krajnje nemoralno i nehumano. Je li i to korupcija?

– Jest, jer je korupcija svaka zloupotreba javnih ovlasti u privatne svrhe. Gojko Šušak je tada zloupotrijebio funkciju i omogućio brojnim HDZ-ovcima da steknu stanarsko pravo i stan, što inače ne bi mogli dobiti. Sve je bilo usklađeno sa zakonom, ali ste u pravu kad kažete da je postupak svejedno bio duboko problematičan. To je još jedan veliki problem Jadranke Kosor, koja je ionako moralno upitna zbog toga što je šest godina svjedočila svemu što je činio njezin šef Sanader, a sad se ponaša kao svjedok pokajnik. I ne samo ona, nego i velik broj onih koji su ostali ministri u toj Vladi.

Pančićev doprinos borbi protiv korupcije

Ivica Pančić godinama je iznosio egzaktne podatke o grijesima Božidara Kalmete, da bi od SDP-a, a ne HDZ-a, doživljavao omalovažavanje. Danas SDP ponavlja njegove riječi, ali on sam je gurnut prema Bandiću, valjda je zakukurikao prije negoli je stranačka centrala to odobrila, pa završio u loncu.

– Slažem se s vama, ali nije on istupio prerano i nije problem bio toliko u stranačkoj podršci, nego je Sanader kočio sve istrage. Slučaj Hrvatskih autocesta, o kojima je Ivica Pančić govorio, upravo je primjer jedne od važnijih istraga. Po mome mišljenju, Pančić je pogriješio što se razišao sa SDP-om jer je usprkos svemu bilo prostora za njegov daljnji rad u stranci i sve se moglo prevladati uz malo strpljenja. A što se tiče njegova priloga borbi protiv korupcije, o tome mogu reći samo da je dao veliki doprinos i da sam sve što znam o tome naučio ponajviše od njega i kroz razgovor s njim. Ali, danas se već suočavamo s tim da premijerka tvrdi kako nijedan njezin ministar nije politički odgovoran za korupciju. To znači da oni nikad ni za što neće odgovarati, nego će samo biti zaslužni za uspjehe. Zato ih i zovem Društvo iznenađenih HDZ-ovaca. Oni sami nikako da se načude razmjerima korupcije, “iznenađeni su i uvređeni”, i tek sad čuju sve to o Sanaderu.

SDP je danas, po mišljenju mnogih, tek formalno socijalno osjetljiva stranka, u praksi distancirana od radništva samo malo manje negoli HDZ ili bilo tko drugi. Što znači takva papirnata socijaldemokracija i što znači općenito socijaldemokracija, izuzev zalaganja za nešto podnošljiviji modus života radnika u kapitalizmu, nepoštenom po definiciji?

– SDP bi svoju pravu socijaldemokraciju mogao pokazati da je na vlasti. Bez rezerve se zalažemo za pravo svakog čovjeka da dobije posao i za taj svoj rad poštenu plaću, od koje može pošteno živjeti. To bi bila, recimo, najjednostavnija definicija socijaldemokracije. Na razini gradova u kojima je SDP na vlasti on to provodi u djelo, onoliko koliko je to u djelokrugu lokalne samouprave. Na razini države, mi kao oporba mogli smo samo nuditi rješenja i ukazivati na probleme, a to smo i činili. Znam da neki kažu da nismo ostali zastupnici radništva, ali ni radništvo nije organizirano u onom smislu u kojem je to bilo ranije. Stoga vjerujem da je koncept “Nove pravednosti” Ive Josipovića, koji potječe izravno iz SDP-a, najbolji iskaz toga i najbolji odgovor na te kritike. Jasno, trudit ćemo se da ni taj program ne ostane samo na papiru.

Želio bih vas pitati za jedan slučaj, i ne samo jedan, te za praksu riječkog SDP-a do 1992. godine, dok ste bili zastupnik u Saboru. Srpsko narodno vijeće raspolaže svjedočenjem jednog člana tadašnjeg SDP-a, koji je kao Srbin bio upozoren da ne poteže javno i samostalno pitanje nacionalnog identiteta mimo stranačke kontrole. Što vi znate o tome?

– Mislim da to apsolutno nije točno. U riječkom SDP-u sam od 1990. godine i nikad mi nitko ništa slično nije rekao kao članu srpske nacionalnosti ili u bilo kojem drugom smislu, niti sam za takvo nešto čuo. U Sabor sam inače ušao kao zastupnik Saveza studenata, nakon čega sam pristupio Klubu SDP-a. A na lokalnim izborima 1993. ušao sam u riječko gradsko vijeće s liste SDP-a kao pripadnik srpske zajednice jer ni na jednoj drugoj listi nije bilo Srba. Rijeka je uvijek bila primjer multikulturalnosti, naime…

Znam što ćete dalje reći, bolje da vam prištedim trud. Skloni smo čak idealizirati Rijeku i Istru, što ne znači da i tamo nema problema i da se ne trebamo interesirati za njih.

– Naravno, ali na konkretno pitanje mogu odgovoriti samo da meni osobno nije poznato ništa slično. Mi u Rijeci, mislim na SDP, jako smo osjetljivi na pitanje nacionalne ravnopravnosti, a to nije od jučer. Zainteresirani smo i za suradnju sa SDSS-om kad je posrijedi srpska zajednica, a ja osobno smatram da je to najprirodnija koalicija, skupa s HNS-om i IDS-om, prema stranačkim programima. Tako da se nadam kako će se za naredne parlamentarne izbore takva koalicija i realizirati. Čini mi se, uostalom, ako tako mogu govoriti, da je i većina Srba u Hrvatskoj naklona ljevici i da ne podržavaju koaliranje s HDZ-om.

Ali izgleda da i dalje podržavaju SDSS, bez obzira na to što bi bili sretniji kad bi ta stranka na koalirala sa SDP-om. I držala vlast, naravno. Odnosi između SDP-a i SDSS-a u Rijeci, bez obzira na trenutnu koaliciju u gradu, nisu baš idilični…

– Nisu, zbog toga što gospodin Milan Eraković, predsjednik riječkog SDSS-a, sebi odjednom daje za pravo da se postavlja kao zastupnik svih Srba u Rijeci. A to nema veze s realnošću. Ja, kao Srbin koji pripadam građanskoj stranci, smatram da načelno svaka stranka ima pravo zastupati sve građane koji joj daju povjerenje. Nema automatizma u smislu predstavljanja. Zna se koliku je tko dobio podršku na izborima, pa to nije ni statistički realan prikaz stvari. Usprkos svemu, nadamo se da ćemo ubuduće prevladati neke nesporazume i dogovoriti se oko našeg koaliranja kao najpoželjnije forme suradnje, za dobrobit svih građana.