Rasipanje novca može da počne

Vlada Srbije i MMF zamrznuli su 9. februara sporazum o kreditnom aranžmanu. Ta je vijest prošla potpuno nezapaženo u srpskim medijima, zatrpanim informacijama o posljedicama zaista opake zime. Pojavilo se tek nekoliko Vladinih anonimnih službenika u pokušajima da to prikažu kao nešto što ne donosi loše posljedice i da će već koliko do ljeta stvar biti kao što je i bila. Snijeg i led su jedina srpska uspješno nametnuta tema i mediji na to troše dvije trećine vremena.

Odlazak MMF-a zapravo znači da Srbija ostaje bez posljednjeg mehanizma i sredstva kontrole javnih finansija. Šta to znači tri mjeseca pred izbore, nije teško pretpostaviti. Znači da će Vlada i vladajuće stranke nemilo trošiti novac poreskih obveznika u pohodu na glasove. Slijedi sigurno nerealno povećanja zarada u javnom sektoru. Potpredsjednik Vlade i lider penzionerske stranke Jovan Krkobabić počastiće penzionere nekom crkavicom. Započeće svečano i u “DS žuto” obojeni projekti sumnjive perspektive, za koje je važnije da budu započeti nego realizovani. Grebaće se dno državne kase i dalje zaduživati, ne bi li se napabirčio novi mandat i obezbijedio nastavak “puta u Liliput”. Sve uz oslanjanje na kosovsku štaku.

Odlazak MMF-a, bez ikakve dileme, znači da će država dizati skuplje kredite, a sigurna posljedica je obustava investicija. Današnja Srbija je zemlja sa 24 posto nezaposlenih. Privredni rast je statistički oko nule sa tendencijom prelaza u recesiju. Dinar je rekordno oslabio prema evru. Spoljni dug je premašio crvenu liniju i prijeti klizanje ka bankrotu. Ne vidi se, za razliku od Grčke, ko će Srbiju odatle čupati. Siromašnih i gladnih je već previše. Velike kompanije, poput US Steela, odlaze.

Predsjednik Vlade je sam sebi i ministar finansija. Hvali se kako se uspješno zadužio u dolarima uz kamatu od sedam posto, a rast dolara, tako vidljiv i očekivan, učiniće mu taj dug kao da ga je podigao sa duplo većom kamatom. No, u Srbiji vrijedi pravilo “neka ide život”. Borba za mandate je iznad svega, a aktuelna vlast kao da je ustrojena po principu “iza mene potop”.

AUTOR: Drago Kovačević