Rabljena sedmica
PRORAČUN
Vlada Zorana Milanovića izišla je s prijedlogom državnog proračuna za ovu godinu: nominalno će se uštedjeti četiri milijarde kuna, od čega se polovica odnosi na rezanje mase plaća u državnom sektoru. To automatski znači tridesetak tisuća otkaza u državnoj upravi, ali nitko ne govori o tom valu nezaposlenih, koji će za dva tjedna zapljusnuti ovu zemlju: radi se o zaposlenima na određeno vrijeme, pa se valjda smatra da takvi i ne zaslužuju da se o njima govori, jer su i “ljudi na određeno”. Mimo toga, prijedlog proračuna pun je rupa i vrlo tankih mjesta, kao što je, primjerice, ono o uskraćivanju božićnice i regresa zaposlenima u državnom sektoru, premda Vlada o tome nije postigla nikakav sporazum sa sindikatima. Ukratko, proračun se čini poprilično bleferskim, a u suštini ne predstavlja iole ozbiljan strukturni zaokret u odnosu na prethodne HDZ-ove vlade: osim što će država, navodno, manje potrošiti, nije vidljivo kako bi to građani mogli bolje živjeti. A valjda bi to trebao biti osnovni posao svake vlasti.
GRČKA
Grčki parlament prihvatio je, na dramatičnoj sjednici, nove radikalne mjere štednje, što je bio uvjet za isplatu svježe tranše pomoći toj zemlji čiji se izlazak iz začaranog kruga ekonomske krize i ne nazire. Prihvaćanje novih “bolnih rezova” na atenske je ulice izvelo desetke tisuća prosvjednika koji su se sukobljavali s policijom, palili zgrade i uništavali automobile. Ozlijeđeno je više desetaka prosvjednika i policajaca. Grcima je, čini se, dodijalo rezanje svih radničkih prava i masovno otpuštanje zaposlenih, rezanje koje iz faze u fazu postaje sve drastičnije, i koje se opravdava jedino mogućim bankrotom i odlučnim briselskim ucjenama. Krvoproliće je neizbježno kad se sva politika svede na iživljavanje nad vlastitim građanima i kad se vlast svede na stečajnu upravu. U tom smislu, hrvatskim bi vlastima bilo pametno da prate događaje u Grčkoj.
VJESNIK
Ministar financija Slavko Linić u ponedjeljak je izjavio da će Vlada ugasiti dnevni list “Vjesnik”, jer je riječ o poduzeću koje se ne može samo izdržavati. Sat-dva nakon te izjave, Vlada je saopćila da se radi o ličnom Linićevu stavu i da odluka o “Vjesniku” još nije donesena. U utorak je, pak, prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić ponovio Linićeve riječi, što znači da je Vlada donijela odluku, premda se u ta dvadeset i četiri sata nije zbilo ništa novo ili javnosti barem nije objašnjeno koji je to Vladin mehanizam donio odluku u ukidanju “Vjesnika” i gašenju stotinjak radnih mjesta. Naravno da itekako ima argumenata u prilog prekidanja proračunskog financiranja “Vjesnika”. Ukratko, stotine milijuna kuna ulupane su u proizvodnju Vladina propagandnog biltena i žurnalističkog rugla koje je, po logici svoje uređivačke politike, moralo poslovati s gubitkom. Nova Vlada imala je priliku da manifestira svoj novi odnos prema medijima tako što bi omogućila da “Vjesnik” postane ozbiljan, utjecajan i kritičko-istraživački dnevni list: bio bi to pokušaj uspostave nužnog balansa na novinskom tržištu na kojem dominiraju tabloidi, i bio bi to novi vjetar u jedra jednoj profesiji koja je devastirana dugogodišnjim združenim iživljavanjem politike i privatnih izdavača koji novine shvaćaju sredstvom za ostvarivanje nekih drugih poslovnih interesa. Da, lakše je bilo ugasiti “Vjesnik”.
Nevolja je, međutim, u tome što će “Vjesnik” biti utrnut bez razmišljanja, dok će država učiniti sve i uložiti stotine milijuna kuna da spasi Dioki, privatnu firmu u vlasništvu osumnjičenika za više korupcijskih kaznenih djela. Nevolja je u tome što državnu politiku ne mogu voditi stečajni upravitelji poput Linića i Čačića koji iskreno uživaju u činjenici da su omrznuti u javnosti. Nitko im još nije rekao da nepopularnost u širokim masama još uvijek nije jamstvo ispravnosti postupaka. Sada će valjati pažljivo pratiti što će se događati sa zemljištem na kojem se nalazi “Vjesnikov” neboder i njegovi aneksi: možda će sudbina zemljišta otkriti prave motive Vladine odluke.