Pokrajine

VSNM Vukovarsko-sremske županije obeležio krsnu slavu

Posthumno priznanje Kuruciću

Bio je i ostaće upamćen kao veliki pregalac u oblasti kulture srpske etničke zajednice na ovim prostorima, rekao je predsednik Veća Miodrag Nedeljković, uručivši plaketu Brankovoj supruzi Ruži

Veće srpske nacionalne manjine Vukovarsko-sremske županije obeležilo je 26. februara svoju krsnu slavu, Svetog Stefana Mirotočivog, na kojoj su u skladu sa dosadašnjom tradicijom dodeljena godišnja priznanja. Odlučeno je da se plaketa posthumno dodeli nedavno preminulom Branku Kuruciću za njegov ogroman doprinos u razvoju i unapređenju kulturnog amaterizma srpske zajednice na području Vukovarsko-sremske županije, a i šire.

Kurucić je bio dugogodišnji predsednik Kulturno-umetničkog društva “Sloga” iz Vukovara, predsednik pododbora Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” u Vukovaru i Koordinacionog odbora društva za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srem.

– Bio je i ostaće upamćen kao veliki pregalac u oblasti kulture srpske etničke zajednice na ovim prostorima – rekao je predsednik Veća Miodrag Nedeljković, uručivši plaketu Brankovoj supruzi Ruži.

Dobitnik ovogodišnje nagrade vukovarsko-sremskog VSNM-a je i Televizijska produkcija Zajedničkog veća opština sa listom “Izvor”, za doprinos u unapređenju informisanja srpske etničke zajednice na istoku Hrvatske. Produkcija ZVO-a od sredine 2007. godine radi polučasovnu emisiju “Hronika istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema”, koja se svakog drugog ponedeljka od 13.30 časova emituje na prvom programu Radio-televizije Vojvodine, te svake druge subote od 11 časova na satelitu Radio-televizije Srbije. Do sada je emitovano 120 emisija i štampano 40-ak brojeva lista “Izvor” koji izlazi jedanput mesečno.

– Svaka nagrada znači, pogotovo nama koji smo potekli iz velikog entuzijazma. Mogu slobodno reći da je televizijska produkcija, uz novinski list “Izvor”, jedan od najznačajnijih medijskih projekata koje provodi ZVO. Iako je reč o regionalnom projektu, verujem da ima veliko značenje za Srbe na teritoriji čitave Republike Hrvatske – kazao je direktor TV produkcije Srđan Kolar, izrazivši nadu da će ova produkcija jednog dana prerasti u samostalnu televizijsku stanicu, koja je neophodna srpskoj zajednici u Hrvatskoj. Za to, dodaje Kolar, imaju spreman prostor i druge kapacitete, te se nadaju da će uz podršku srpskih organizacija i institucija u Hrvatskoj taj cilj i ostvariti.

Slavski obred vodio je protojerej-stavrofor Dušan Marković, arhijerejski namesnik vukovarski, a ovogodišnji kum bio je predsednik Zajedničkog veća opština Dragan Crnogorac. Prigodni program izveli su učenici Osnovne škole “Siniša Glavašević” Vukovar, područne škole Bršadin, sa nastavnicom Sofijom Kojadinović i veroučiteljem Nenadom Lazićem, uz učenicu Osnovne škole Borovo Nikolinu Erić.

– Mi danas smo dužni Nemanji za drago, čuvat srpski jezik ko najveće blago – poručili su.

Dragana Bošnjak

Studijsko putovanje u organizaciji beogradskog Fakulteta političkih nauka

Studenti u posjeti Zagrebu

Beogradski Fakultet političkih nauka od 26. do 28. februara organizirao je studijsku posjetu Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i bitnim institucijama Hrvatske.

Šezdesetak studenata, pod vodstvom Dragana Živojinovića i Đorđa Pavićevića, svoju posjetu Zagrebu počelo je susretom s predsjednikom SNV-a Miloradom Pupovcem, koji ih je upoznao s političkom historijom i sadašnjošću Srba u Hrvatskoj, značajnim političarima koje je iznjedrila srpska zajednica i radom SNV-a i ZVO-a.

– Baštinimo ideje Srpske samostalne stranke i antifašističku tradiciju – rekao je Pupovac i također ukazao na značaj modernog djelovanja SPC-a među Srbima.

Naglasio je da su Srbi u različitim dijelovima Hrvatske u različitoj poziciji: drugačije je u gradovima od Zadra do Dubrovnika, drugačije u Rijeci, Zagrebu i Istri gdje je veća tolerancija, drugačije u povratničkim područjima i drugačije u istočnim dijelovima Hrvatske. Studenti su pokazali velik interes za političko predstavljanje manjina i glasanje na izborima. U razgovoru sa studentima Pupovac je najavio i skorašnje otvaranje ureda Privredne komore Srbije s kojom, kako je rekao, srpske organizacije imaju dobru suradnju.

Tokom boravka u Zagrebu studenti su se sastali s predsjednikom Ivom Josipovićem, ministarkom vanjskih i evropskih poslova Vesnom Pusić, gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem, mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim i cele Italije Jovanom, predsjednikom SKD-a “Prosvjeta” Čedomirom Višnjićem, a obišli su i ambasadu Srbije. U organizaciju susreta beogradskih studenata s Pupovcem bili su uključeni i predstavnici “Privrednika juniora”.

N. Jovanović

Orijentacijski trkači “Sove” iz Šećerane nastupaju na takmičenjima

Mladi klub već postiže uspehe

OK “Sova” iz Šećerane najmlađi je orijentacijski klub u Hrvatskoj, osnovan u maju 2011. godine, čiji članovi već imaju 16 medalja

Zahvaljujući ljubavi prema orijentacijskom trčanju i entuzijazmu pojedinaca, drugu godinu zaredom Orijentacijski klub “Sova” iz Šećerane provodi tečaj orijentacijskog trčanja.

Orijentacijsko trčanje mladi je sport u Hrvatskoj, međutim u Europi, a posebno u skandinavskim zemljama, on ima dugogodišnju tradiciju. U Hrvatskoj orijentacijsko trčanje postoji dugi niz godina, ali je bilo pod Planinarskim savezom i tek je 2005. godine osnovan Hrvatski orijentacijski savez. Boje hrvatske reprezentacije branio je i Nikola Pajčin, voditelj OK “Sova” iz Šećerane. OK “Sova” najmlađi je orijentacijski klub u Hrvatskoj, osnovan u maju 2011. godine, koji u ovom trenutku ima 21 člana.

I pored činjenice da je klub osnovan tek prošle godine, njegovi članovi mogu se pohvaliti da su već u prvoj godini postojanja nastupili na 16 takmičenja sa kojih su se vratili sa isto toliko osvojenih medalja. Dovoljno je spomenuti da je u klasi M14 Luka Ivković pobednik Kupa Hrvatske 2011, na prvenstvu Hrvatske na srednje staze u M14 pobednik je bio Zoran Podoreški, a Luka Ivković drugoplasirani.

I ovogodišnji tečaj orijentacije, koji vodi bivši reprezentativac Pajčin, sastoji se od šest predavanja i šest treninga u prirodi, koji se održavaju na brdu iznad baranjskog Popovca.

Zoran Popović

Predavanje u organizaciji karlovačkog KIOC-a “Lukijan Mušicki”

Kako misliti Dositeja danas

U karlovačkoj Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić” predavanje na temu “Kako misliti Dositeja Obradovića danas” održao je Dušan Marinković, redovni profesor i predstojnik Katedre za srpsku i crnogorsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje je održano u povodu nedavne 200. godišnjice smrti Dositeja Obradovića, a zajednički su ga organizirali Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Karlovca i Kulturno-informativni i obrazovni centar “Lukijan Mušicki”.

Među pedesetak prisutnih bili su i dožupan Milenko Rebić i županijski vijećnik SDSS-a Dušan Jerosimić. Nakon predavanja, koje su lokalni pisani i elektronički mediji dobro popratili, upriličen je razgovor sa posjetiocima, a najviše pitanja profesoru Marinkoviću postavljeno je u vezi srpskog jezika i jezika Srba u Hrvatskoj, ali i u vezi hrvatskog jezika.

Kako saznajemo, u KIOC-u će i ubuduće biti sličnih predavanja o srpskim književnim velikanima, ali i o srpskim sportašima i poznatim sportašima Srbima iz Hrvatske.

M. Cimeša

Organizatori manifestacije u Malom Gradcu pozivaju

Prijave za Kolačijadu

U Domu kulture u Malom Gradcu 10. marta s početkom u 19 sati održat će se sedmo po redu Takmičenje u pečenju kolača i torti, popularno nazvano Kolačijada. Manifestaciju na kojoj domaćice Banije i one iz drugih dijelova zemlje odmjeravaju svoje vještine u izradi kolača i torti organizira tamošnji pododbor “Prosvjete”.

Svi koji se žele predstaviti svojim slatkim umijećem trebaju se prijaviti do 7. marta, bilo slanjem prijavnice na adresu pododbora u Malom Gradcu, bilo javljanjem organizatorici Milici Sanković na mobitel 098/472-091.

– Molimo takmičare da dođu u Mali Gradac najkasnije do 17 sati da bi na vrijeme izložili kolač ili tortu – kaže Milica Sanković.

U kulturno-umjetničkom dijelu programa osim domaćih, najavljuje i folkloraše iz Bijelog Brda i Zagreba.

Kolačijade se održavaju u spomen na škole kuhanja, pečenja kolača i šivanja koje su se u organizaciji pododbora “Prosvjete” u Malom Gradcu održavale od 1956. godine.

N. J.

Stogodnjak (100)

2. 3 – 9. 3. 1912: urednik lista “Zastave” i poznati radikal Jaša Tomić krenuo je po Hrvatskoj u potragu za pristalicama svoje politike, ali i u potragu za pretplatnicima. Nakon Slavonije stigao je na Baniju i Kordun. Ali, proveo se kao bos u trnju! Na sazvane zborove odazvalo se samo po petero-šestero ljudi, što je Jašu jako rasrdilo, pa je što prije htio napustiti ovaj kraj. Vozeći se zaprežnim kolima iz Bovića prema željezničkoj stanici u Topuskom konji su se poplašili, kola prevrnula, a Jaša završio u bolnici sa slomljenom lijevom rukom i ugruvanim tijelom. Tim povodom dosjetljivi Banijci spjevali su mu pjesmu:

Mili bože čuda velikoga!

Kakav bješe Jaša Tomić silni,

I na brici i na l’jevoj ruci,

I na usti i na jezičini!

Pođe Jaša na Baniju slavnu

Da on kupi svojega harača…

Ište Jaša svojega harača,

Al’ Banija ništa mu ne daje….

* Srpski komediograf Branislav Nušić boravio je u Zagrebu i tom prilikom održao tri predavanja. Sva tri predavanja publika je ispratila ovacijama. Nušićev nastup uveličali su i zagrebački operni umjetnici – Horvat, Vušković, Jastrzebski i dirigent opere Milan Zuna.

* “Ko u radu i napredovanju pruži omladini što bolji i jači primer, taj je njoj najbolji učitelj u životu. ‘Privredniku’ su zato potrebni ti primeri, da bi ih izneo pred omladinu svoju na ugled. Takih primera imamo mi Srbi, hvala Bogu, dosta… Obraćamo se zato na vas, da nam pošaljete podatke o životu i radu svome, vaših poznanika Srba i prijatelja, roditelja ili starešina, bilo živih, bilo pokojnih, koji su se istakli radom i životom…”, moli “Privrednik” u raspisu kojim obavještava da priprema knjigu životopisa naprednih Srba u Hrvatskoj i šire.

* Listu “Srbobran” jedna umirovljenica javila se ovim pismom: “Već sedam godina dižem svoju mirovinu na ćirilicom ispisane namire. Dosada tome nije bilo prigovora, dok se nije našao jedan gospodin u likvidaturi koji me je 2. ovoga mjeseca pred mnogobrojnim strankama napao, samo zato što sam se, kao Srpkinja, poslužila pravom što mi ga daje zakon. Tek kad sam rezolutno ostala kod zahtjeva, da mi se namira likvidira, popustio je gospodin činovnik i, mrmljajući nešto kroz zube, likvidirao namiru…”

Đorđe Ličina

Porodica Vukman iz Gornjih Kusonja ne odustaje od ovčarstva

Papučko mlijeko za paški sir

Svi govore kako je paški sir iznimne kvalitete, a mi ga nikada nismo probali iako su nas nudili. Znamo mi i sami proizvesti dobar sir, šale se Krsto i Ljubinka Vukman, koji iz Slavonije isporučuju mlijeko Paškoj sirani

Na Papuku snijeg još nije posve okopnio. Noćne temperature spuštaju se ispod nule, pa Krsto Vukman iz Gornjih Kusonja svako jutro mora razbijati led na izvoru vode podno pašnjaka, kojom napaja 250 ovaca. Kada stegne studen i zapušu vjetrovi, dodatni je to posao za ovog profesionalnog stočara; ovca ne zna za to zlo, gotovo da je jednako žedna zimi i ljeti, pa Krsti ne pada teško uzeti kramp i – udri po zaleđenoj površini.

Na imanju Vukmanovih, uostalom, sve je svih 365 dana u godini podređeno ovcama, jer od toga žive, evo, već više od četiri desetljeća. Osim Krste, na gospodarstvu rade njegova supruga Ljubinka, kći Sanja i sin Saša, kada nema obveza na fakultetu informatike u Osijeku.

Posao od zore

U ranu zoru ovce se pomuzu, onda ih se nahrani i pusti na ispašu, pa očisti štala. Isti krug ponavlja se i predvečer. U međuvremenu, treba predati mlijeko, brinuti o zdravlju životinja, kontaktirati s veterinarima i inspektorima, proučavati zakone i pravilnike te obrađivati zemlju.

– Otkada znam za sebe bavim se ovčarstvom, nikada ništa drugo nisam radio. Nekada je to bio pravi posao, a sada je katastrofa. Sagradili smo kuću i štale, kupovali zemlju, traktore i automobile. Imalo se novaca za pristojan život, bez odricanja, a danas, kada podvučeš crtu, iako imamo stotinu ovaca više, jedva spajamo krajem s krajem – govori nam Krsto.

Prije rata se moglo dobro zaraditi od prodaje janjadi. Danas nema tržišta jer se janjeće meso uvozi, pa rijetki otkupljivači i kada pokažu interes ucjenjuju proizvođače. Primorani su im janjce prodavati po cijeni koju oni odrede, otprilike oko 400 kuna, jer ih ne mogu ostaviti u štali i čekati novog kupca. U međuvremenu, janje izraste u ovcu, pa cijena pada za još 50 posto, ako uopće ima zainteresiranih za ovčetinu.

– U nadi da ću ih bolje prodati vozio sam janjce na more, a tamo mi kažu da su jeftiniji makedonski. Za kamion dam 4.000 kuna i još 1.500 kuna veterinarima za papire. Na putu svako janje kalira od pet do šest kilograma, pa je računica vrlo upitna. Jednom sam vratio pun kamion, od 60 janjadi uspio sam prodati samo tri i od tada više ne vozim na more – prisjeća se poslovnog neuspjeha Krsto i dodaje kako im je danas osnovni posao proizvodnja mlijeka.

Svaki drugi dan, već godinama, za Pašku siranu isporuče od 120 do 150 litara mlijeka. Za litru, ovisno o kvaliteti, dobivaju između sedam i devet kuna, s čim su zadovoljni. Odnos Paške sirane je izniman: dobili su laktofrize, mljekari dolaze na vrijeme, isplate su uredne.

Nitko neće vunu

Slavonska ovca i papučko mlijeko za paški sir, kako to? Krsto i Ljubinka sliježu ramenima. Sasvim im je svejedno gdje i kako završi njihovo mlijeko. Svi govore kako je to sir iznimne kvalitete, a oni ga nikada nisu probali iako su im nudili. Šale se da znaju i sami proizvesti dobar sir.

Minimalno jednom godišnje ovce treba ošišati. Nekada se i vuna mogla dobro prodati, a danas je rijetko otkupljuju. Ako se i pojavi kupac, posao je neisplativ jer šišači traže 15 kuna po ovci, a tu su i troškovi prijevoza, hrane i pića. Zato ih raduje odluka jedne tvrtke s Krka koja je ove godine najavila otkup i ponudila kunu i pol za kilogram vune. Sami bi šišali ovce, pa se nadaju kakvom-takvom novcu jer ovako vunu moraju spaljivati, što baš i nije u skladu s ekološkim normama.

Vukmanovi imaju razumijevanja za kolege koji se bore za veću otkupnu cijenu kravljeg mlijeka, ali ne podržavaju prosvjede zatvaranjem prometnica.

– Nisam za nepravdu. I sam sam se često borio, ali u takvim okolnostima uvijek nastrada nedužni svijet. Ljudi zbog blokada ne stižu na posao, učenici kasne u škole, a najteže je onima koji moraju liječniku – kaže Krsto.

Goran Gazdek

Razgovor: Mićo Zatezalo, vijećnik SDSS-a u skupštini Karlovačke županije

Protiv politike neulaganja

Nezadovoljan sam stanjem u zapošljavanju i ulaganju u razvoj sredina gdje žive Srbi. Naravno, to za posljedicu ima malu zaposlenost, slabiji povratak mladih i njihov opstanak na ovim područjima

Kako ocjenjujete položaj srpske zajednice u Karlovačkoj županiji, gdje je najlošije stanje i zašto?

– Daleko najteži položaj je onaj Srba povratnika, kojima nisu obnovljene kuće, a pravnim i administrativnim zavrzlamama rješenje tih problema dodatno im se otežava. Srbi su domicilni narod, na ovom području žive preko 400 godina, a kada se vraćaju na svoja ognjišta, postavljaju im se prepreke kao za doseljenike iz trećih zemalja. Ipak, mislim da se položaj Srba u Karlovačkoj županiji u posljednjih nekoliko godina popravlja, recimo u sredinama poput Ogulina. Nisu to veliki pomaci, ali čini mi se da stvar ide u dobrom pravcu. Smanjuje se nacionalna podvojenost, manje je međunacionalnih incidenata, osjećaj sigurnosti građana srpske nacionalnosti je značajno veći.

Nezainteresirana zajednica

Međutim, nezadovoljan sam stanjem u zapošljavanju i ulaganju u razvoj sredina gdje žive Srbi. Naravno, to za posljedicu ima malu zaposlenost, slabiji povratak mladih i njihov opstanak na ovim područjima. Tvornice koje su radile na PPDS-u, a slično je i van PPDS-a, prepuštene su propadanju. Primjerice, drežnička pilana koja je do rata zapošljavala 130 radnika, već skoro 20 godina ne radi, ne zna joj se vlasnička struktura, a budućnost joj je sumorna. Na području Plaškog plan za ulaganje je imala IKEA, tvornica namještaja, ali je zbog nezainteresiranosti lokalne zajednice ulagač odustao. Već duže vrijeme smanjuje se broj radnika u osnovnoj djelatnosti u Hrvatskim šumama, tako da se kod odlaska u mirovinu ili zbrinjavanja njihovih radnika novi ne zapošljavaju i ta radna mjesta postaju sve teže dostupna. A ona su bila osnova ostanka na području Drežnice, Jasenka, Plaškog…

Kako je raditi u županijskoj skupštini, prihvaćaju li se prijedlozi SDSS-a, što je ta stranka dobro učinila, a gdje je kiksala?

– SDSS ima dvojicu vijećnika i naš rad je limitiran našim brojem. To što smo samo dvojica nije nas spriječilo da budemo aktivni, sudjelujemo u raspravama, postavljamo pitanja i pokušavamo skrenuti pažnju javnosti na probleme srpske zajednice. Koliko smo uspjeha imali, ne mogu objektivno procijeniti, ali naša pitanja i rasprave često su imali odjek u javnosti, pa mislim da nismo samo odsjedili mandat. Da li smo mogli više? Da smo bili za nekoliko mandata jači, eventualno da su nas vladajući trebali zbog većine, tada bismo mogli razgovarati o tome koliko smo ili nismo napravili. Ovako, moramo biti zadovoljni što smo barem uspijevali pažnju javnosti fokusirati na probleme srpske zajednice i davati konstruktivne prijedloge.

Izvanredna skupština

Zašto je sazvana izvanredna izborna skupština županijskog SDSS-a i zašto se nije mogla sačekati redovna izborna skupština u maju?

– Već duže vrijeme dio članstva nije bio zadovoljan radom županijske organizacije i tražio je promjene. Nezadovoljstvo je bilo prisutno zbog slabe aktivnosti predsjedništva, uplitanja predsjednika u rad i odluke nekih općinskih organizacija, slabih priprema i koordinacije kod izbora i zbog određene letargije. Mlađi članovi traže promjene, a ja sam to prihvatio kao prirodan proces, jer dolaze mlađi i zamjenjuju starije. Dosadašnjem predsjedniku Radi Kosanoviću pripadaju zasluge za osnivanje stranke i njezino dovođenje do određene razine, i koristim ovu priliku da mu se zahvalim na dosad učinjenom. Novoizabrano rukovodstvo, na čelu sa predsjednikom Sinišom Ljubojevićem, mahom čine mladi ljudi, tridesetogodišnjaci, obrazovani za 21. stoljeće, i ne sumnjam da će oni donijeti novu kvalitetu radu stranke, drugačiju organizaciju i entuzijazam. Ljubojević je pokazao na lokalnoj razini u Ogulinu kako je moguće voditi SDSS i u kratkom vremenu postići rezultate, a očekujem da takav model zaživi na razini županije. SDSS će se do sljedećih lokalnih izbora reorganizirati, kadrovski ojačati, a ova smjena će u svakom pogledu biti korak naprijed.

Do kraja mandata i novih lokalnih izbora ostalo je još oko 15 mjeseci. Što će SDSS do tada raditi?

– Razdoblje koje je pred nama iskoristit ćemo za omasovljenje stranke, rad ćemo učiniti transparentnijim i javnosti dostupnijim. Usredotočit ćemo se na sredine koje su do sada bile na margini, kao i stanovnici u tim naseljima. Poseban naglasak dat ćemo na uključivanje mladih i obrazovanih. Ova promjena je vođena idejom da se stranka prozrači, otvori prema toj populaciji i da se omogući potpuna kadrovska i generacijska smjena.

Milan Cimeša

Stambeno zbrinjavanje i nemogućnost boravka u Hrvatskoj

Dobila stan, ali ne i državljanstvo

Zahtjev za reguliranje svog statusa u Hrvatskoj Tatjana Rućando podnijela je još 2003. Zbog toga što nije hrvatska državljanka nije se mogla prijaviti na Zavod za zapošljavanje, nije mogla dobiti socijalnu pomoć, niti je imala zdravstveno osiguranje

Slučaj Tatjane Rućando eklatantan je primjer kako Hrvatska eskivira međunarodne obaveze, koje je izgleda preuzela samo kako bi se dodvorila Evropskoj uniji i položila ispit iz pregovaračkog poglavlja 23 o temeljnim ljudskim pravima. Tako po jednom zakonu stambeno zbrinjava bivše nosioce stanarskog prava, dok im drugim ograničava boravak ukoliko nisu hrvatski državljani i tako onemogućava konzumiranje istog tog prava na stambeno zbrinjavanje.

Propast Jugoturbine

Od 1982. do 1991. godine Tatjana Rućando je sa suprugom i dvojicom sinova živjela u Karlovcu, u naselju Švarča, gdje su dobili stan od Jugoturbinine tvornice pumpi, u kojoj je njen suprug, inače porijeklom iz Dalmacije, radio. U ljeto 1991. Tatjana, inače Srpkinja iz Zrenjanina, sa dvojicom maloljetnih sinova odlazi k svojim roditeljima na odmor. Granice se zatvaraju, natrag se ne može, jugoslavenski pasoš više ne vrijedi, hrvatsko se državljanstvo ne može dobiti.

Jugoturbina propada, pa joj se u Zrenjaninu pridružuje i suprug. On i njihovi sinovi, rođeni Karlovčani, imaju hrvatsko državljanstvo, ali ga Tatjana nema, što joj u svakodnevnom životu predstavlja nepremostiv problem. Obitelj se želi vratiti u Karlovac. Kao bivši nosioci stanarskog prava podnose zahtjev za stambeno zbrinjavanje i u decembru 2008. dobivaju ključeve velikog stana. Stan nije adekvatno uređen, vlažan je i u sanaciju bi trebalo uložiti poprilično sredstava, kojih nemaju. Više su se puta žalili, ali bez rezultata, usprkos višekratnim obećanjima iz Regionalnog ureda za izbjeglice, prognanike i povratnike da će se svi nedostaci u stanu otkloniti.

Zbog toga što nije hrvatska državljanka Tatjana se nije mogla prijaviti na Zavod za zapošljavanje, zbog toga nije mogla dobiti socijalnu pomoć, niti je imala zdravstveno osiguranje, pa je po liječničku pomoć redovito iz Karlovca išla u Zrenjanin. U Hrvatskoj je jedino dobila privremeni boravak, iz humanitarnih razloga. Zahtjev za reguliranje svog statusa u Hrvatskoj Tatjana je podnijela još 2003. godine, dakle prije nepunih desetak godina. Bez rezultata.

Sinovi joj studiraju u Srbiji, suprug radi u Zrenjaninu, pa se ne mogu vratiti u Karlovac jer ovdje ne bi imali od čega živjeti. Tatjana je dvije godine živjela na relaciji Karlovac – Zrenjanin, smatrajući da bi bilo najpoštenije da i oni mogu otkupiti stan po uslovima i cijenama kako su ih početkom devedesetih otkupljivali ostali građani Hrvatske.

Nema pomaka

Žalila se i na ograničenje slobode kretanja, jer su nadležne službe sebi davale za pravo da provjeravaju da li je u stanu ili nije: ako je ne bi našli, porodica je mogla izgubiti stan. Tatjana smatra da je to protuzakonito jer joj nitko ne smije ograničavati slobodu kretanja – ima neograničeno pravo posjetiti svog supruga i sinove kada to poželi. Zakasnila je dan-dva sa produženjem privremenog boravka, bez obzira na opravdani razlog – bolest. Kaznu, kao i brojne zaostale režije, sada nema otkuda platiti.

Vijeće srpske nacionalne manjine Karlovačke županije konsternirano je ovim slučajem. Napisali su joj više žalbi za navodne prekršaje i još čekaju rješenja. Prošle godine, u razgovoru sa dolje potpisanim novinarom, Tatjana je prilikom pisanja još jedne žalbe u županijskom VSNM-u kazala da pomaka nema, da ovakvo stanje više ne može izdržati te da će napustiti dodijeljeni stan u Karlovcu i otići u Zrenjanin.

Milan Cimeša