Gušteri broje siću

Vojska Srbije trebala bi 31. prosinca ove godine prestati postojati u dosadašnjem obliku i postati posve profesionalna, bez regruta koji su dosad pozivani da vrate “dug otadžbini”. Pristup vojnom službovanju ipak neće biti zatvoren svima, jer će u jedinice biti pripušteni oni koji baš žele detalj o odsluženog vojnog roka upisati u svoje biografije. Njih je, kako se procjenjuje, oko dvije tisuće.

Dok u javnosti upravo traje kampanja za profesionalizaciju Vojske Srbije, s pozivom zainteresiranima da se jave, objavljeni su podaci da će vojni sustav u Srbiji od iduće godine imati 36 tisuća ljudi, od toga će 10.600 biti profesionalni vojnici, a dvije tisuće dobrovoljci.

U samom Ministarstvu obrane Srbije tvrde da te brojke, kao i smanjenje zaposlenih u toj instituciji sa 11 i pol na osam i pol tisuća, jamče “idealnu oficirsku piramidu”.

Najveći problem plaće

Postoji jedino financijska zapreka. I dosad su najveći problem bile plaće u Vojsci Srbije, što se rješavalo nauštrb opreme. Problem je i pitanje kvaliteta onih koji se prijavljuju za profesionalno služenje u Vojsci Srbije. Uvjeti nisu dovoljno dobri ni atraktivni, ističe vojni analitičar Aleksandar Radić. No, u tome ga ne podupiru podaci o prošlogodišnjem natječaju raspisanom za prijem 2.400 vojnika. Na njega se prijavilo 9.500 kandidata, među kojima je bilo 1.339 žena, koje su odnedavno dio oružanih snaga Srbije. Primljeno je 2.100 profesionalaca kojima je plaća oko 350 eura i koji se, bar prema onome što vlasti planiraju, mogu nadati da će u boljim vremenima doseći 1,5 prosječnu plaću.

Zanimljiva je statistika odaziva na odsluženje vojnog roka u Srbiji posljednjih godina, koja doživljava velike amplitude. Dosad su “gušteri” mogli vojni rok služiti na više načina, u jedinicama i ustanovama vojske (redovno služenje s oružjem, šest mjeseci), u jedinicama bez oružja (isto toliko), kao i civilno, ali tri mjeseca duže. Još 2006. godine odaziv regruta za služenje vojnog roka bio je na razini cijele Srbije 63 posto – od planiranih 33.146 na odsluženje se odazvalo 20.776 regruta. U ožujku 2007. godine odaziv je bio veći, 76 posto.

Nadležni su tada ustanovili koji su najčešći razlozi neodazivanja “otadžbinskom dugu”: neuručivanje poziva od strane poštara, boravak u inozemstvu bez odobrenja vojnih vlasti i izbjegavanje prijema poziva zbog promjene adrese. S tim da vrlo mali broj regruta – kako su tada tvrdili – svjesno izbjegava vojni poziv. Takvima su izdavani nalozi za privođenje, ali je tek 12 posto onih koji su izbjegli poziv dopalo ruku vojnih i ostalih nadležnih organa.

Civilno služenje izašlo iz mode

Već prošle godine, međutim, rast broja zainteresiranih za služenje vojnog roka u civilnim ustanovama smanjen je u odnosu na one koji su to htjeli učiniti u vojnim jedinicama. Krajem rujna prošle godine, na svečanosti polaganja zakletve u Centru za obuku u Somboru, ministar obrane Srbije Dragan Šutanovac je izjavio da je odaziv na služenje vojnog roka oko 98 posto, te da se prvi put dogodilo da Vojska Srbije ne može prihvatiti sve zainteresirane.

– Prvi put otkako je omogućeno civilno služenje imamo više mladića koji žele služiti vojsku i prvi put dobivamo pisma s molbom da nekoga uputimo u Vojsku Srbije – kazao je tada Šutanovac.

Također je povećan interes za vojne škole, te se za jedno mjesto u školskim klupama vojnih gimnazija u toj školskoj godini natjecalo čak 12 kandidata, dok se za jedno mjesto na Vojnoj akademiji borilo čak njih četvoro.

Načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general-potpukovnik Miloje Miletić, u nedavnom je intervjuu izjavio da se prilično odmaklo s procesom profesionalizacije i da je zanimanje za profesionalnu vojsku nadmašilo očekivanja. Vojska nudi zajamčene plaće i naknade u skladu s konkretnim poslovima, kao i beneficirani radni staž, s tim da je prosječna plaća profesionalnog vojnika između 25 i 28 hiljada dinara (najnoviji tečaj je sto dinara za jedan euro). Od profesionalnih vojnika se zahtijeva kontinuirano usavršavanje tokom karijere, a najboljima će biti omogućeno unapređenje u podoficirske činove.

Novca nema

Profesionalizacija Vojske Srbije više će ovisiti o Ministarstvu financija nego o Ministarstvu obrane, slažu se uglavnom vojni analitičari u Srbiji.

– Nema sumnje da će profesionalna vojska Srbije dići sebi cijenu u međunarodnim okvirima. Sigurno je da će biti atraktivnija za suradnju s drugim vojskama. Za to, međutim, treba osigurati sredstva, kao i dovoljan broj ljudi koji će stupiti u vojnu službu – kaže Đorđe Popović iz Centra za civilno-vojne odnose.

Sami vojnici, koji su netom odslužili vojni rok ili su još “na pozicijama”, s kojima su “Novosti” ovih dana razgovarale, nemaju problem s “otadžbinskim dugom”. Rijetki se žale na uvjete, hranu i ostalo, uglavnom spominju tek zastarjele uniforme i još poneki remen zaostao iz one stare vojske, nekadašnje JNA, opremu koja se stalno kvari i dosadu, jer nakon vlastite obuke tek gledaju “guštere” koji ponavljaju njihovo iskustvo.

Kolega novinar koji je svoj dug, usprkos diplomi i dilemama da li da ipak ode na civilno služenje, riješio prije dvije godine, kaže da je sve bilo kako je i očekivao, ali da se ipak radilo o “dalekom odsjaju one armije iz perioda prije nego što je izgubila četiri rata, o čijoj se organizaciji života i rada naslušao tolikih strahota”.

Srbija je sa svojom vojskom odavno u Partnerstvu za mir, ma što lovci na političke poene govorili i ma koliko pokušavali iznuditi raspisivanje referenduma u ulasku u NATO.

Činjenica je da je jedini izlaz profesionalizacija Vojske Srbije, jer novca nema. Čak četiri petine novca iz godišnjeg vojnog proračuna idu u vojne plaće i mirovine.