Pokrajine

Zoran Nikolić iz Markušice, poznati uzgajivač pasa i sportaš

Životinje nisu roba

Nagovaraju me prijatelji da otvorim uzgajivačnicu, ali ne želim, jer onda to ne bi bila ljubav prema životinjama nego prema novcu, govori Zoran Nikolić, čija je ljubav prema golubovima, psima i drugim životinjama nebrojeno puta prepoznata i nagrađena

Zoran je osebujna ličnost: vrijedan domaćin, suprug, otac, djed, lokalni i regionalni političar, sportaš. Međutim, sve to nadmašuje njegova ljubav prema životinjama. Golubar i ukrasni peradar, sportski strijelac na glinene golubove, odgajivač pasa, aktivni lovac. I u svemu šampion ili u samom vrhu. I tako čitavog života.

Danas je Markušičanin Zoran Nikolić u srednjim pedesetima, a počeo je sa 12 godina. O njegovim uspjesima svjedoči stotinjak pehara i plaketa, brojni požutjeli novinski isječci i, kako sam veli, desetak kila medalja koje su mu svih ovih godina o vrat kačili organizatori brojnih takmičenja. Nikada se uzgojem životinja nije bavio zbog komercijale, nego isključivo iz ljubavi.

– Nekada mi daju štene za naknadu zbog parenja njihove kuje sa mojim šampionom Aronom, a ja onda opet to štene poklonim nekom trećem. I tako u krug – priča Zoran.

– Sa sedam-osam godina već sam hvatao divlje golubove pokućare, pa sam ih kod kuće metao u gajbe i hranio. Odgajao sam mladunce dok ne prolete.

Sa 12 godina već je bio član društva “Bijeli golub” u Vinkovcima, a sa 13 od oca, kojeg tokom razgovora više puta sa pijetetom i ponosom pominje, dobiva prave golubove visokoletače. Godinu dana kasnije, svoje je golubove već izlagao na Vinkovačkim jesenima.

Kokoš šampionka

Na svim izložbama, a bio je na njih preko tristo, postigao je odlične rezultate. Sa vršačkim prevrtačima na saveznoj izložbi u Doboju 1988. imao je tri šampiona i šampiona odgoja. Drugim riječima, bio je četverostruki šampion SFRJ. Prekrstario je sa svojim pernatim ljubimcima čitavu bivšu državu, ali i pola Evrope. Kaže kako je uvijek imao više vrsta golubova, čak do desetak, ali dominantni su bili vršački prevrtači i srpski visokoletači, a bilo je i pismonoša, indijskih lahora i njemačkih štrasera. Golubarstvom se prestao baviti prije sedam-osam godina, kada mu je druga ljubav – pas ptičar – upao u peradarnik i podavio golubove.

Osim golubova Zoran je imao i ostale “živine”: paunova, ukrasnih fazana, patki, papagaja, kanarinaca, australskih zebica, gugutki. Međutim, kokoš australski australorp donijela mu je i evropsku slavu: na međunarodnoj izložbi “Intergolub” u Somboru dobila je najviše evropsko priznanje, a Zoran Nikolić postao je tako jedini evropski šampion sa ovih prostora.

Nikolić je uzgajao i novozelandske kuniće i činčile, sa kojima je takođe na brojnim izložbama ostvario zapažene rezultate.

– Nema tu zarade. Ima samo troška, ali ljubav prema životinjama sve pokreće. Istina, tada se moglo putovati i nositi živinu na izložbe, jer to su bila vremena kada je Bog hodao po zemlji – sa sjetom priča dok sjedimo u sobi u kojoj dominiraju brojni pehari i motivi rukometaša šabačke Metaloplastike i fudbalera Zvezde, čiji je bio fan. Navijač je bio i lokalnog prvoligaša Osijeka, u kojem je sredinom osamdesetih kapiten bio njegov šogor Milan Maričić.

U zimskom periodu, kada nije pucao na glinene golubove, Nikolić je u seoskom društvu “Lovac” lovio fazane, zečeve, prepelice. Ali divljač je i hranio i brinuo se o njoj tokom snježnih zimskih mjeseci. Na zalasku karijere, prije desetak godina, dva puta zaredom bio je prvak lige ZVO-a u gađanju glinenih golubova. U medijima je svojevremeno slovio kao jedan od najboljih klupskih pucača u SFRJ. Ali kriza je već kucala na vrata, a plaća u “Panoniji” bivala je sve tanja. Ipak, primanja su bila bolja od današnjih, kada Nikolić svakog mjeseca, kako kaže, inkasira nula kuna, pošto je nezaposlen.

Psima se sasvim slučajno počeo baviti. Prema novom Zakonu o lovstvu, društvo se nije moglo registrirati ako među psima nema ptičara sa pedigreom i ocjenama. Tako je Zoran nabavio štene mužjaka kratkodlakog ptičara, slučajno ga odveo u Osijek na izložbu i pobijedio. Zatim je njegov Ahil zaredao sa pobjedama na svim izložbama na kojima se pojavio. Uz ostalo, bio je šampion Hrvatske u ljepoti.

Nepobjedivi Aron

Očevim stopama nastavio je i Aron – jedini pas kojeg Zoran danas ima. Aron je mladi šampion Hrvatske, zreli šampion Hrvatske i šampion Srbije. Osim u “šepurenju”, Aron se odnedavno takmiči i “u radu”, pa je nedavno u Varaždinu, na Kupu “Svetog Huberta”, i u Karlovcu na državnom prvenstvu “pasa u radu” osvojio vrijedna priznanja.

– Bio je 15. od 46 pasa iz cijele države. Bio bi i bolji da ja kao vodič nisam kiksao. Ali ima za Arona vremena, još je veoma mlad pas – ponosno priča Zoran, dok Aron poslušno prati sve upute koje mu daje. Stoji u otvorenom boksu, cvili, trese se od želje za trčanjem, ali van bez komande ne izlazi. Kada konačno čuje Zokijev glas, istrčava kao munja i za tili čas transformiše se u pozu za slikanje.

Aron nema cijenu: iako ima brojnih ponuda, Zoran ga ne prodaje. Kaže kako je vrhunskim psima kod nas cijena do 3.000 evra, a na Zapadu dvostruko više.

– Nagovaraju me prijatelji da otvorim uzgajivačnicu. Ali ne želim. Jer onda to ne bi bila ljubav prema životinjama nego prema novcu. One nisu roba – govori Nikolić.

Svoju ljubav finansira sam, ali i zahvaljuje Vukovarsko-srijemskoj županiji koja mu je pomogla oko odlaska na državno prvenstvo u Karlovac.

Ljubav prema životinjama prenio je i na svoju djecu, kći Sonju i sinove blizance Sinišu i Sašu. Saša je i kršten u lovu.

– Imali su obojica velikog smisla za lov, ali kada su došle godine da umjesto prepelica gledaju djevojke, otišli su loviti u tom pravcu – sa smiješkom konstatira Zoran.

– Sinovi su od malih nogu sakupljali paukove. Siniši se nedavno ispunila želja da nabavi plavu tarantulu. Ima i kojekakvih gmazova kojima ni imena ne znam. Oni vole sve što ja ne volim – kaže Zoran Nikolić, dodajući kako je ponosan na njih, jer su i oni veliki zaljubljenici u životinje.

Prave golubove uzgajao, glinene gađao

Zoranu Nikoliću godinama je dobro išlo gađanje glinenih golubova.

– Na jednoj sam strani uzgajao prave golubove i bio ponosan na njih, a na drugoj sam sportski pucao na one izrađene od gline – kaže.

I u tome je bio uspješan: 1982. u Čakovcu, u konkurenciji 40-ak gradova, seosko društvo “Nikola Kazazević” iz Markušice bilo je vicešampion, a godinu kasnije prvak Hrvatske.

– Nismo samo mi Markušičani tada bili u ekipi. Bili su sa nama i Zlatko Martinović iz Vinkovaca, najuspješniji strijelac Jugoslavije svih vremena, zatim vrhunski strijelac Ivo Bušnjai Željko Sudar iz Osijeka…

Godinu dana kasnije, Markušičani su prvaci Hrvatske uz oboren rekord SFRJ sa 424 pogođena goluba od 450. Pred sam rat, još jednom postaje klupski šampion Hrvatske. Na nivou SFRJ dva je puta bio četvrti i jednom šesti.

Pucao je Zoran i u inostranstvu, na međunarodnim smotrama u Brnu i Trnavi. U Brnu je dobio nesvakidašnje priznanje od olimpijskog šampiona, Rusa Aleksandra Lavrinjenka.

– Kada me olimpijski šampion pitao koliko metaka godišnje ispucam, a ja rekao četiri-pet hiljada, potapšao me po ramenu i rekao da sam ja svjetski talent s obzirom na to da on ispuca najmanje desetak puta više – priča Nikolić.

Boro Rkman

Promocija zbirke “A da, stvarno, odemo na kafu?”

Kava kao umjetnička inspiracija

U pauzi između stihova publika je mogla saznati da je kava inspirirala mnoge, od Baha do Cuneta Gojkovića, te da je prva pržionica kave na Balkanu otvorena u Zagrebu i sve do danas zove se “Frank”

U organizaciji VSNM-a Grada Zagreba i Centralne biblioteke Srba u Hrvatskoj u Zagrebu je održana promocija pjesničke zbirke “A da, stvarno, odemo na kafu?” koja je objavljena u ediciji “kvARTEt”, autora Miodraga Jakšića i Vladimira Blagojevića iz Beograda, Gordane Vlajić iz Pančeva i Sanje Petrović iz Novog Sada.

– Niko od nas nije samo pesnik, nego i roditelj, sin ili ćerka, brat ili sestra, a zaposleni smo u različitim firmama, od svitanja do sumraka – rekli su autori na promociji, nakon što je voditelj Centralne biblioteke Velimir Sekulić dao uvodne podatke o pjesnicima koji su članovi Izdavačke kuće “Arte”, Kuće dobrih knjiga koja broji oko 200 umjetnika iz Srbije i regiona.

Gordana Vlajić autorica je tri knjige za djecu, dvije zbirke pjesama, zbirke kratkih priča i prvog SMS-romana. Miodrag Jakšić je objavio deset knjiga koje su prevođene, nagrađivane i zastupljene u antologijama u Srbiji i u svijetu, a Vladimir Blagojević je do sada potpisao dvije samostalne zbirke, dok je nekoliko njegovih pjesama uvršteno u antologije.

U pauzi između stihova brojna publika mogla je saznati da je kava bila inspiracija za Johana Sebastiana Baha za njegovu kantatu, kao i za pjesmu Cuneta Gojkovića “Kafu mi, draga, ispeci”, da je prva pržionica kave na Balkanu otvorena u Zagrebu i sve do danas zove se “Frank”. Palo je i nekoliko recepata za dobru kavu i dobro druženje.

– Strašno sam zadovoljan atmosferom i prijemom – rekao je Jakšić, inače državni sekretar u Ministarstvu za dijasporu.

– Nas četvero družimo se pet godina, imamo dosta prijatelja koje danas prvi put vidimo uživo, ali se stihovima jako dobro razumemo. To su ljudi koji na jednak način vrednuju i sude i o poeziji i o umetnosti i o međusobnoj komunikaciji na pošten, otvoren i direktan način, uz puno emocija i želja da zajednički stvaramo – izjavio je Jakšić i dodao da je više puta nastupao u Hrvatskoj recitirajući pjesme za djecu, dok sada prvi put gostuju kao kvartet.

– Knjiga je objavljena u decembru 2011. i ovo je deseta izuzetno posećena promocija. Prva promocija bila je u Štokholmu, a na njoj je bilo preko sto ljudi – rekao je pisac i najavio promociju narednog dana u Mariboru, koji je ove godine evropska prijestolnica kulture, a 19. marta u Parizu. Spomenuo je i da Izdavačka kuća “Arte” broji više od 200 umjetnika iz Srbije i regiona.

– Imamo članove iz Hrvatske i BiH, muzičara, književnika, glumaca, slikara i drugih umetnika, koji predstavljaju svoju umetnost i jedni drugima stvaraju prostor za predstavljanje. Želja nam je da se demetropolizuje umetnost i da se autori vrednih umetničkih dela predstave na jednak način, bez favorizovanja, i da njihova umetnost dopre do svakog čoveka. Uostalom, moj posao je jako ozbiljan, pa mi je ovo neka vrsta odmora – zaključio je Jakšić.

Nenad Jovanović

Rezultati ponovljenih izbora u Slatini

Kulić predsjednik VSNM-a

Članovi VSNM-a Grada Slatine tajnim su glasanjem za predsjednika izabrali Mladena Kulića, a za njegovog zamjenika Milenka Obradovića

Na ponovljenoj konstituirajućoj sjednici Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Slatine tajnim glasanjem za predsjednika je izabran Mladen Kulić, a za zamjenika predsjednika Milenko Obradović. Sjednica je ponovljena na osnovu mišljenja Ministarstva uprave zbog povrede izborne procedure kod utvrđivanja kandidata na sjednici održanoj početkom septembra, odnosno zbog javnog glasanja.

Prisutnih 14 od ukupno 15 članova Vijeća za predsjednika je tajnim glasanjem izabralo Kulića, koji je dobio deset glasova, dok je protukandidatkinja Jovana Žnidarec dobila četiri glasa. S istim omjerom glasova Milenko Obradović pobijedio je protukandidata Milivoja Jorgića. Time su članovi Vijeća potvrdili svoju odluku iz septembra.

Ponovljenoj konstituirajućoj sjednici Vijeća prisustvovali su izaslanik gradonačelnika Slatine Radenko Pavić, tajnik grada Zlatomir Kramar i predsjednik VSNM-a Virovitičko-podravske županije Igor Pavković. Na sjednici je rečeno da poslovnik o radu ima samo VSNM Slatine, dok ga druga dva gradska, šest općinskih i županijsko vijeće još nemaju.

Novoizabrani predsjednik Kulić zahvalio se na povjerenju članovima Vijeća i obećao njegov sadržajan rad u narednom mandatu.

– Izabrani predstavnici srpske nacionalne manjine u izvršnoj i predstavničkoj vlasti Grada Slatine trebali bi surađivati s Vijećem u općem interesu srpske zajednice ovog grada, što do sada nije bio slučaj – rekao je Kulić.

N. Jovanović

Razgovor: Dušan Jerosimić, vijećnik SDSS-a u skupštini Karlovačke županije

Smjenom Rade Kosanovića nismo previše dobili

Uobičajeni prigovori o pasivnom radu ili neradu predsjednika trebali su se rješavati na forumu Izvršnog odbora, u kojem su svi predstavnici gradskih i općinskih organizacija. Ovako je nejasno šta se time htjelo i šta je stranka dobila

Kako biste kao vijećnik županijske skupštine ocijenili položaj srpske zajednice?

– Srpski narod je ugrađen u povijest hrvatske države gotovo pet stotina godina, tokom kojih se uglavnom živjelo skladno i složno. Srpska zajednica u Karlovcu teže živi zbog sjećanja na ratna zbivanja u zadnjem ratu. Ja sa okruženjem nisam imao problema, ali je ono za mnoge bilo jako neugodno. Na sreću, ekscesni ljudi ne rade na odgovornim mjestima, pa je i šteta manja kada su u pitanju pravo na rad, socijalna služba i slično.

Kako ste do sada radili u županijskoj skupštini, jeste li zadovoljni svojim radom?

– Županijski vijećnik svoju zadaću ispunjava istupima i komentarom na skupštini ili pred skupštinskim odborima. Zadovoljan sam svojim radom u okviru onoga što se očekuje za opću dobrobit. Otvorena su mi vrata u svim županijskim službama i kod dožupana, kolege vijećnici su susretljivi i o svemu se možemo sporazumjeti. Nisam zadovoljan zbog propadanja sela u cijeloj županiji. Nema blaga ni oranica od Karlovca do Rakovice, preko Maljevca, Sjeničaka i Radatovića. Od čega da se živi? Za život na zemlji treba mnogo rada, a ova država nije postavljena na radu. Tvornica nema niti će ih uskoro biti. Pravih mjera nema ni na vidiku.

Jesu li Srbi dobro zastupljeni u Karlovcu i Karlovačkoj županiji?

– O tome nemam službeni podatak, ali sam siguran da strukturi stanovništva nije razmjerna zaposlenost, kako bi se očekivalo prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Meni je drago da ima Srba zastupnika i u drugim strankama. S obzirom na stanovništvo, nama u županijskoj skupštini pripada šestero vijećnika i to je postignuto. Nije moguće od tih šestero vijećnika formirati neki zastupnički klub srpske zajednice, jer birali su ih svi građani, a ne manjinske zajednice. Mogu samo reći da se interesi i istupi podudaraju.

Iznenada je došlo do promjena u vodstvu županijskog SDSS-a. Neki govore da se zapravo radi o svojevrsnom udaru u stranci na županijskom nivou?

– Meni je žao da je tako završilo. Određeni pritisak ogulinske strane traje od prošle godine. Svi oni snjegovi i temperaturni minusi tokom februara nisu spriječili održavanje izvanredne izborne skupštine županijske organizacije SDSS-a. Uobičajeni prigovori o pasivnom radu ili neradu predsjednika trebali su se rješavati kako je uobičajeno u ostalim građanskim strankama, na forumu Izvršnog odbora, u kojem su svi predstavnici gradskih i općinskih organizacija. Ovako je nejasno šta se time htjelo i šta je stranka dobila. Gledajte, Rade Kosanović je osnivač i višegodišnji predsjednik regionalne odnosno županijske organizacije SDSS-a, razvio je stranačku organizaciju u cijeloj županiji nemajući nikakve uslove i bez ikakve koristi za sebe. I, koliko znam, nije se na predstojećim unutarstranačkim izborima mislio ponovno kandidirati za predsjednika županijskog SDSS-a.

Zbog toga je došlo do podjele unutar srpske zajednice, pa i unutar SDSS-a, jer 18 od 35 članova podržava novog predsjednika, a 17 starog predsjednika, dok su redovni stranački izbori za dva-tri mjeseca. Kako dalje?

– Da su sada redovni izbori, ne poznavajući druge kandidate, ja bih svoj glas dao Siniši Ljubojeviću kao mladom i perspektivnom političaru. Tko ili što ga je navelo da ovako postupi, ne znam. Dopala mi se misao sa nedavnog predavanja o srpskom prosvjetitelju Dositeju Obradoviću: “Prije nego silaziš po vodu u duboki bunar, moraš znati kako ćeš iz njega izaći.” Sada je Ljubojević predsjednik polovine birača našeg izbornog područja, koje je vidljivo sa Kleka. Nemamo mi 13 vremenskih zona. Do kraja mandata, u idućih 15 mjeseci, moramo ostati prisutni u predstavničkim organima vlasti, općinskim i gradskim.

Milan Cimeša

Obilježena slava Vijeća srpske nacionalne manjine Sisačko-moslavačke županije

Ljubav i razumijevanje za sve ljude

Sisački paroh, protojerej o. Petar Olujić, okupljene je pozvao na ljubav, toplotu i zajedništvo što proističu iz kućnog ognjišta, razumijevanja i poštivanja svih ljudi

Teodorova subota, odnosno sveti Teodor Komogovinski krsna je slava Vijeća srpske nacionalne manjine Sisačko-moslavačke županije. Bila je to prilika da se u Sisku, u Hotelu “Panonija”, 3. marta okupe članovi Vijeća, njihovi gosti i prijatelji.

Liturgiju i osveštenje slavskog kolača i koljiva vršio je poznati ekumenista, sisački paroh, protojerej o. Petar Olujić, koji je okupljene pozvao na ljubav, toplotu i zajedništvo što proističu iz kućnog ognjišta, razumijevanja i poštivanja svih ljudi.

Domaćin slave, predsjednik županijskog VSNM-a Nikola Arbutina, naglasio je da će tokom trećeg saziva Vijeće nastaviti rješavati probleme zajednice koji su i dalje prisutni.

– Problemi su danas još više vidljiviji i složeniji, jer smo zahvaćeni ekonomskom krizom koja u prvom redu pogađa najranjivije i najsiromašnije, među koje pripada velik dio naše zajednice. Još uvijek se kao zajednica borimo sa osnovnim životnim problemima, koji se u današnje vrijeme ne očekuju ili se podrazumijeva da su davno riješeni – rekao je Arbutina.

Krsnu slavu vijećnicima u ime Sisačko-moslavačke županije i županice Marine Lovrić Merzel čestitao je njen izaslanik i zamjenik Andrija Rudić, koji je poručio da život jednog društva ne poznaje posebne potrebe i probleme jedne zajednice.

– Mora postojati zajednički interes svih, jer ako je jedna nacionalna zajednica nezadovoljna, onda to treba biti problem cijelog društva. Ne trebamo graditi suživot i toleranciju, jer oni podrazumijevaju život jednih kraj drugih. Trebamo živjeti jedni sa drugima, zajednički stvarati život i rješavati probleme – kazao je Rudić.

Okupljenima se obratio i zamjenik predsjednika SNV-a i predsjednik VSNM-a Grada Zagreba Saša Milošević, koji je izrazio zadovoljstvo dosadašnjim rezultatima pregovora sa Vladom.

– Otvorit će se proces evidentiranja ratnih zločina, njihovog ubrzanog rješavanja i sudskog procesuiranja. Za grad Sisak to će biti veoma značajno, jer je on u Hrvatskoj poznat kao grad-crna rupa u kojoj su počinjeni brojni zločini nad Srbima – rekao je Milošević.

Krsnu slavu domaćinima čestitali su i Zoran Vasiljević iz ambasade Srbije u Zagrebu, predsjednik SPD-a “Privrednik” Nikola Lunić, zamjenik županice Milan Oblaković, predsjednik Izvršnog odbora SDSS-a Boro Rkman i drugi.

Inače, o mučeniku Teodoru Komogovinskom malo se toga zna. Tek da je bio Banijac rođen u 18. stoljeću u Kukuruzarima i da su ga Turci kao monaha iz manastira Moštanice spalili živog. U narodu je poznato vjerovanje o sačuvanoj Teodorovoj desnoj ruci koja je imala moć iscjeljivanja bolesti, a koja je nakon “Oluje” nestala. Posljednja njena poznata adresa bila je u Kostajnici.

P. A.

Donacija Banke hrane Hrvatska

Keksi i mlijeko Belomanastircima

Keksi i čokoladno mlijeko stigli su kao donacija iz Banke hrane Hrvatska posredstvom Crvenog križa Osijek i razveselili “Oazine” korisnike

Jedna od važnih aktivnosti kojima se bavi belomanastirska Mirovna grupa Oaza je dostava besplatnih toplih obroka trenutno za četrdeset (40) najugroženijih sugrađana na području Grada Belog Manastira. Ta aktivnost sprovodi se preko trogodišnjeg socijalnog programa, koji financiraju Ministarstvo socijalne politike i rada i Grad Beli Manastir.

Topli obroci se pripremaju u Crvenom križu Osijek i dovoze u Beli Manastir pet dana u nedjelji, a za preostala dva dana (tj. za dane vikenda) pripremaju se suhi obroci u “Oazi”. Do korisnika svaki ih radni dan donosi “Oazin” razvozač Ljubo Jeličić.

Hrana koju korisnici dobivaju raznovrsna je. Uz kuhani obrok, zavisno od mogućnosti, korisnike obraduju poneki desert, kolač, voće, puding, a ponekad i kakvo iznenađenje. Jedno takvo iznenađenje uslijedilo je u vidu velikog paketa keksa za svakog korisnika, a drugo 24. februara u vidu tri litra čokoladnog mlijeka po korisniku, pakiranog po 250 ml. Keksi i čokoladno mlijeko stigli su kao donacija iz Banke hrane Hrvatska (BHH) posredstvom Crvenog križa Osijek i razveselili “Oazine” korisnike.

Banka hrane Hrvatska dio je međunarodne nevladine humanitarne organizacije FEBA (Evropska federacija banaka hrane) sa sjedištem u Parizu. FEBA postoji već 25 godina, a sjedište njenog hrvatskog ogranka je u Rijeci. BHH ima pet skladišta (Čakovec, Osijek, Rijeka, Split, Zagreb), u kojima se skuplja donirana hrana i odakle se distribuira diljem Hrvatske.

Donatori su županije, gradovi, trgovački lanci, poduzeća, obrtnici, pojedinci. Kao što vidite, donatori su raznovrsni, šaroliki, među njima možete biti i vi. Treba samo malo dobre volje i veliko srce pa da skladišta budu puna, oni koji oskudijevaju u hrani da budu siti, a mi zadovoljni što smo učinili humano djelo.

J. Nedić

Predavanje u karlovačkom pododboru “Prosvjete”

O srpskoj duhovnoj muzici

Tribinu i predavanje pod naslovom “Fragmenti iz srpskog muzičkog duhovnog stvaralaštva sa posebnim osvrtom na koncert Prvog beogradskog pevačkog društva u Zorin domu povodom ovogodišnje Svetosavske akademije” u karlovačkom pododboru SKD-a “Prosvjeta” održao je poznati karlovački muzički pedagog, profesor Aleksandar Radivojević, koji ove godine slavi 70 godina života i 50 godina umjetničkog rada.

Radivojević je govorio o počecima srpskog duhovnog muzičkog stvaralaštva, povukao je i paralelu sa tadašnjim evropskim duhovnim stvaraocima, govorio o Stevanu Mokranjcu i liturgiji svetog Jovana Zlatoustog te puštao dijelove iz te liturgije u izvedbi Prvog beogradskog pevačkog društva, kao i ostala duhovna djela u njihovoj izvedbi. U nekih sat vremena posjetioci kojih, nažalost, nije bio mnogo, mogli su saznati cijeli niz zanimljivih podataka iz povijesti srpskog muzičkog duhovnog stvaralaštva.

M. C.

Stogodnjak (101)

9. 3. – 16. 3. 1912: srpska sokolska društva širom Hrvatske pripremaju se za predstojeći slet u Pragu. Prije toga će svoje umijeće pokazati i domaćoj publici. Tako su sokolaši u Dvoru, Glini, Petrinji. Pakracu, Jasenovcu, Okučanima i drugim mjestima već odabrali srpske i češke vježbe koje će izvesti na predstojećim crkvenim zborovima u svom kraju. Obnovljena su i neka ugašena srpska sokolska društva, kao ono u Gospiću.

* Učenici prvog i drugoga razreda srpske učiteljske škole u Pakracu stupili su u štrajk. Bune se protiv nekih profesora i nastavnika i traže inspekcijski nadzor. Izjavljuju da će se vratiti na nastavu tek kad se udovolji njihovim zahtjevima.

* Tajnik Srpskog prosvjetnog društva Milan Grčić obilazi Baniju i održava zanimljiva narodna predavanja. Na njegov mu se poziv priključio i poznati prosvjetni radnik iz Srbije Živojin O. Dačić. Teme su vrlo raznolike – od najlakšeg načina opismenjavanja, pa sve do liječenja travama. Poslije Banije dolazi na red obilazak Slavonije, a nakon toga Like i Krbave.

* Sav se Ogulin smije nekolicini poznatih mjesnih Srba koji su nasjeli na priče nekog prepredenog peštanskog varalice. Rečeni prevarant stigao je u grad predstavljajući se kao agent firme iz Budimpešte koja će uskoro izdati veliki leksikon na mađarskom i srpskom jeziku o znamenitim Srbima, među kojima i onima iz Ogulina. E, baš ti iz Ogulina, odmah su potrčali da se pretplate na leksikon, jer im je neznanac obećao da će i njihove biografije biti uvrštene. Kad je pokupio novac, vrlo brzo se izgubio iz grada.

* Brijački šegrt Mile Borojević samo je jedan od zagrebačkih Srba koji je osuđen na zatvorsku kaznu zbog sudjelovanja u velikim protuvladinim demonstracijama sredinom veljače u glavnom gradu Hrvatske. Sudbeni stol izrekao mu je kaznu od dva mjeseca teške tamnice “radi zločina javnog nasilja”, kako je sud obrazložio svoju odluku.

* “Trgovac – samac, inteligentan, situiran, srednjih godina iz Srbije želi poznanstvo sa starijom gospođicom ili mlađom udovicom, koja bi pristala da stupi u zajednički život i za domaćicu. Prvenstvo imaju čestite gospođice ili gospođe koje govore srpski i nemački. Ponude poslati sa fotografijom na šifru ‘Lepa budućnost’. Diskreciju jamčimo…”, kaže se u ženidbenom oglasu broj 2983.

Đorđe Ličina