Mutna posla uprave SC-a

Foto: Jovica Drobnjak

Prema podacima o iznosu obaveza, Studentskom centru u Zagrebu prijete ovrhe i blokade računa jer je njegov dug prema dobavljačima i ostalim subjektima zaključno s krajem prošle godine dosegao 98,8 milijuna kuna. Dug je u nepuna prva tri mjeseca ove godine još povećan: prema neslužbenim informacijama sa sastanka održanog 22. veljače u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, trenutno iznosi 106 milijuna kuna.

Zbog problema u kojima se našao Studentski centar (SC) mnogi zazivaju njegovu drugu sanaciju. Prva je provedena 2001., kada je poslovao s minusom od 87,5 milijuna kuna. Otkako je 2004., nakon završetka sanacije, za ravnatelja postavljen Niko Vidović, ta ustanova posluje s gubicima, a o mogućim nezakonitim radnjama koje su dovele do toga govori i podatak da je tek ovog mjeseca donesen prijedlog Plana poslovanja i program rada za tekuću godinu, koji se u najmanju ruku doima površnim: prema dokumentu koji imaju “Novosti”, Plan previđa ukupne prihode u iznosu od 240 milijuna kuna, koliko bi trebali iznositi i rashodi, a najvažnija stavka govori da SC navedene prihode, bez ikakve alternative, namjerava ostvariti uz uvjet povećanja cijene studentskog obroka za dvije kune, pa bi ona od 1. rujna ove godine umjesto dosadašnjih 16,70 iznosila 18,70 kuna. Povećala bi se i cijena studentskog smještaja za sto kuna po krevetu, odnosno u prosjeku sa 360 na 460 kuna.

Skriveni interesi

Kako studente u ovoj krizi još nitko nije pitao što misle o prebijanju tuđih dugova preko njihovih leđa, ostaje vidjeti na koji način SC misli riješiti postojeće dugove prema dobavljačima i, ne manje važno, prema faktoring kućama koje se bave prijenosom potraživanja. Prema izvorima bliskim SC-u, te su kuće od nekih dobavljača u gotovini otkupile dugove koje prema njima ima SC-a, a koji se kreću u visini od oko 30 milijuna kuna. Tako u svakom trenutku na račun SC-a mogu sjesti faktoring kuće Adriatic Zagreb ili Prvi faktor d.o.o. Začuđuje stoga da u planu poslovanja SC-a za ovu godinu nema ni riječi o golemom iznosu neplaćenih, a dospjelih obaveza prema dobavljačima.

U planu, koji je odbilo Radničko vijeće SC-a, nema riječi ni o načinima zatvaranja financijskih konstrukcija, započetih a nedovršenih investicija poput Francuskog paviljona. Radničko vijeće stoga zahtijeva neopozivu ostavku ravnatelja Vidovića, kojeg smatraju najvećim krivcem za postojeće stanje jer je, prema njihovom izvješću, napuhivao stanje o poslovanju stavljajući u prihodovnu stranu i ono što se u stvarnosti neće prihodovati.

Zbog slojevitosti problema u SC-u, suprotstavljenih strana i njihovih mogućih skrivenih interesa, najbolje krenimo redom: na sjednici Upravnog vijeća od 9. ožujka ravnatelj SC-a Niko Vidović kazao je da su obaveze prema dobavljačima rezultat manjka prihoda zbog prodajne cijene usluga i roba SC-a, dok istovremeno većinu potraživanja SC ima od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Istina je da se cijena prehrane studenata nije mijenjala punih 18 godina, a tek jednom je izvršeno revidiranje cijena smještaja, pa kada tome dodamo krizu uslijed koje je provizija u Student servisu opala za 26 milijuna u posljednje dvije godine, lako ćemo vidjeti dakle velik dio dugova SC-a. Spomenimo tek jedan dug za koji imamo službeni podatak: prema Vindiji on iznosi 11,5 milijuna kuna, pa je ta tvrtka prošlog tjedna SC-u uputila posljednje upozorenje prije prisilne naplate.

Ispada da su potraživanja od Ministarstva, na što se poziva Vidović, jedan od glavnih krivaca za nagomilane dugove, jer od ukupno 53 milijuna kuna potraživanja čak 39 milijuna SC potražuje od Ministarstva. No ona su, prema našim izvorima, neopravdana ili nenaplativa zbog zastare ili nepostojanja ugovora.

Anonimne prijave

Tako SC gotovo 20 milijuna potražuje za izgradnju studentskog restorana u Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj. U dopisu koji je Ministarstvo poslalo Upravnom vijeću 7. ožujka, navedeno potraživanje ministar Željko Jovanović smatra neosnovanim, jer iz potpisanog sporazuma iz svibnja i lipnja 2007. između Sveučilišta i SC-a, kako kaže, ne proizlazi obaveza Ministarstva u vezi izgradnje studentskog restorana u kampusu Borongaj. Iz Ministarstva također poručuju da iz potraživanja koja im je dostavio SC nije vidljivo temeljem čega je isplaćen iznos od deset milijuna kuna za izgradnju restorana. Ministarstvo priznaje tek potraživanje u iznosu od 5,6 milijuna kuna za izgradnju dva paviljona za smještaj u Studentskom domu “Stjepan Radić” unatoč tome što, kako kažu, nisu formalno zaključili i potpisali dodatak na taj sporazum koji datira iz 2008. godine.

Sporna su i potraživanja za troškove smještaja i prehrane u razdoblju od 2004. do 2011. u iznosu od 13,4 milijuna kuna. U Ministarstvu smatraju da se eventualno može raspraviti potraživanje u iznosu od 2,6 milijuna, s tim da se moraju uvažiti sve doznake koje je Ministarstvo proslijedilo SC-u u navedenom razdoblju, uključujući i dodatne doznake s aktivnosti poboljšanja studentskog standarda, koje su bile isplaćene tijekom 2008., 2010. i 2011. godine u ukupnom iznosu od 10,7 milijuna kuna.

Zbog svega navedenog, protiv ravnatelja Vidovića i financijskog direktora Nediljka Milasa sredinom prosinca prošle godine USKOK-u je poslano pet anonimnih kaznenih prijava. Prijavljeni su zbog osnovane sumnje da su zlouporabom položaja i ovlasti pribavili nezakonitu osobnu materijalnu i financijsku korist na štetu Studentskog centra.

Slijedom prijava postavlja se pitanje je li moguće da je Upravno vijeće, sastavljeno od troje predstavnika Sveučilišta u Zagrebu, na čijem je čelu rektor Aleksa Bjeliš, a koje je vlasnik SC-a, godinama zatvaralo oči ili nije znalo za malverzacije u toj ustanovi?

Jedna od prijava obuhvaća već navedenu izgradnju studentskog restorana u kampusu Borongaj, odnosno sklapanje za SC štetnih ugovora u vezi s održavanjem infrastrukture i javnih površina oko kampusa. Prema prijavi, riječ je o najmanje deset milijuna kuna direktne štete za SC, koliko su koštali izvantroškovnički radovi bez natječaja, koje je nadzirala tvrtka Po-mark d.o.o. U prijavi se spominje i bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac s kojim su navodno postojali usmeni dogovori kako bi se investicija fiktivno napuhala putem izmišljenih novih radova, odnosno troškova koje je velikodušno plaćao Vidović bez ugovora i bez odluka nadležnih tijela. Plaćanja su išla odmah, s računa SC-a o čemu, navodno, postoje zapisnici sa sjednica Upravnog vijeća SC-a.

Ravnatelj neimar

– Vidović se nije bavio studentskim standardom, već je glumio direktora IGH-a ili neke građevinske tvrtke, išao je u gradnju restorana na Borongaju i dva paviljona na Savi, što je suludo jer tamo već imate prekapacitirani prostor za 3.500 studenata, kojih je trenutno preko 4.000, što dovodi u pitanje njihovu sigurnost. Bilo bi mu bolje da je u kampusu napravio nove paviljone, ali njemu je bilo bitno što prije početi graditi, jer vrijeme je njegov najgori neprijatelj – tvrdi naš izvor.

Naime, Vidović je u 65. godini života i ispunjava sve uvjete za mirovinu, pa postoji sumnja da unatoč ranije stvorenim dugovima, uživa zaštitu rektora Bjeliša. Protuzakonitosti su na štetu SC-u učinjene i prilikom izgradnje dva paviljona u Studentskom domu “Stjepan Radić” na Savi.

– SC je Tehnici platio 11,5 milijuna kuna izvantroškovničkih radova, što je eklatantno kršenje Statuta SC-a, a to je bio zajednički uradak Dragana Primorca, Milana Bandića i rektora Bjeliša. Vidović je iz tekućih poslovanja išao zatvarati investiciju koju su vodili Grad Zagreb i Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta – dodaje naš izvor.

Investicija je po planu trebala iznositi 33 milijuna, a konačno je stajala 60 milijuna kuna. Vidović je na sjednici Upravnog vijeća izjavio da su se Grad Zagreb i Ministarstvo dogovorili da će po završetku radova platiti po modelu pola-pola, a kako nisu to učinili, SC je na kraju morao platiti sam, pa još uvijek od Ministarstva potražuje 5,5 milijuna kuna.

U prijavi se nadalje navodi da je Studentski centar po nalogu ravnatelja Vidovića na račun faktoring društva Adriatic Zagreb d.o.o. uplatio deset milijuna kuna, a dva milijuna na račun društva Prvi faktor d.o.o., a prijavljen je i za nezakonito ustupanje nekretnina u vlasništvu SC-a u Savskoj cesti 25. Prije svega, riječ je o iseljenoj Turističkoj agenciji SC-a, knjižari koju je Vidović pod čudnim uvjetima na deset godina iznajmio Splitskoj banci; lokali kod novih paviljona također su iznajmljeni tvrtkama od koje neke plaćaju najam, a da se nisu ni uselile u prostor; desetine tisuća knjiga iz knjižnice SC-a preseljeno je na Borongaj u neko skladište, navodno su bez naknade ustupljeni Konfucijev institut i Baletni centar, dobri poznavatelji situacije u SC-u kažu da je bio pripremljen čitav niz natječaja koji su povučeni…

Posebna priča je djelatnost kulture SC-a koja je, prema istraživanju tvrtke Deloitte, glavni generator gubitaka. Oni godišnje u prosjeku iznose deset milijuna kuna, pa tako prema ovom istraživanju minus u kulturi ukupno iznosi oko 70 milijuna kuna.

Posjeta inspekcije rada

– Minus je rashod, ne gubitak, to su plaće, minus je fiksni trošak, u koji spadaju režije i plaće zajedničkih službi: financija, pravne i tehničke službe i ta brojka nije problematična – kaže za “Novosti” Nataša Rajković, pomoćnica ravnatelja za kulturu koja je na tom mjestu od 2004.

Kako od ravnatelja Vidovića nismo uspjeli dobiti objašnjenja o problemima koji muče SC, tako smo dobitnicu nagrade Sveučilišta, čija je produkcija “Mrzim istinu” pri Kulturi promjene u SC-u lani nominirana za sve važnije kazališne nagrade u zemlji, pitali zašto kultura proizvodi gubitke unatoč tome što postoji informacija da je od 65 zaposlenih ured svela na svega dvadesetak ljudi.

– To je neistina. Prije sedam godina, kada sam došla na tu funkciju, bilo je zaposleno 57 ljudi, a sada je 51 zaposlenik – kaže Nataša Rajković.

– Iako s minimalnim sredstvima, stvaramo najbolji kulturni program u zemlji, za dug je odgovorno Ministarstvo nerealnim cijenama i neplaćanjem dospjelih računa za studente. Što se tiče vašeg pitanja o blokadi računa, zašto bi to netko napravio?

– Zato što imaju velika potraživanja, što bi se dogodilo da Vindija obustavi dotok robe u studentske menze? – odgovaramo.

– Jedino Ministarstvo, odnosno Vlada može proglasiti sanaciju, na način da ukine subvencije. Ovdje kod mene je bila inspekcija rada, sve je čisto – kaže Nataša Rajković.

Kako se djelatnost kulture pokriva sredstvima Student servisa, naša sugovornica dodaje da za normalno funkcioniranje treba odrediti točan postotak tih sredstava. Ovako je riječ o fiksnom dijelu od osam milijuna kuna godišnje, od čega šest ide na plaće, a dva milijuna na zajedničke službe. Dodajmo da je u novom Planu poslovanja kultura naznačena u minusu od 7,8 milijuna kuna. I tko da sada tu bude pametan?

Inspekcija rada koja posljednjih dana pohodi SC navodno je u razgovoru s predsjednicom Radničkog vijeća Biserkom Sertić ipak otkrila kršenje zakona u toj ustanovi. Iako smo predsjednicu dobili i poslali joj povodom toga upit, do objave ovog teksta nije se očitovala. Navodno za takvo što ostatak Radničkog vijeća mora biti suglasan, što izgleda nije bio.

Prodaje li se teren na Laščini?

O mogućoj prodaji atraktivnog terena na Laščini, većeg od 35.000 četvornih metara, govori se već duže vrijeme. Upozorava na to na svojim sjednicama i Radničko vijeće, jer bi se tom prodajom pokrila dugovanja Studentskog centra. U svoje vrijeme, vrijedan teren premjeravali su ravnatelj Vidović i Dragan Primorac, a navodno je s njima viđen i Jako Andabak, poduzetnik i dioničar Hajduka.

Za Savsku 25 bile bi, pak, kaže naš izvor, zainteresirane sve najveće firme u zemlji: procijenjena vrijednost terena je između 70 i 80 milijuna eura, no prodaja tog zemljišta radi otplate dugova bila bi i za naše prilike nezgodan presedan, pa je nije realno očekivati.

Trošak za zaštitare narastao deset puta

Pranje novca u SC-u odvijalo se navodno i putem napumpavanja radnih sati za usluge čuvanja objekata, što je na natječaju dobila tvrtka Bilić&Erić d.o.o. Unatoč tome što je SC dobavljačima dužan gotovo 100 milijuna kuna, ravnatelj Vidović toj zaštitarskoj tvrtki plaća u roku odmah. Prema informacijama iz našeg izvora bliskog SC-u, trošak od oko 500.000 kuna koji je SC imao prema prethodnoj zaštitarskoj tvrtki AKD zaštita, prema tvrtki Bilić&Erić u godinu dana narastao je na pet milijuna kuna.