Pokrajine

Razgovor sa Srđanom Milakovićem, predsednikom kluba većnika SDSS-a u Gradskom veću Vukovara

U Vukovaru nismo ravnopravni

Izjednačavanje engleskog jezika i ćirilice omalovažavanje je pripadnika srpske zajednice u Vukovaru. Nažalost, na ovom Gradskom veću je dokazano, po ko zna koji put, da Srbi nisu ravnopravni građani Vukovara. To se pokazalo i kod dodele javnih priznanja

Većnici HSP-a dr Ante Starčević ponovo su inicirali raspravu o ćirilici na poslednjoj sednici Gradskog veća Vukovara, zatraživši od gradonačelnika da se ne zaprimaju dopisi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu koje klub većnika SDSS-a šalje telima gradske uprave. “Dođe dopis i na engleskom, pa ga mi prevedemo”, počeo je gradonačelnik Željko Sabo (SDP) i na trenutak je izgledalo da nema ništa protiv dopisa na ćirilici, da bi odmah potom dodao kako u pravilu takav dopis, bio on “na engleskom, nemačkom, talijanskom ili na ćirilici”, treba biti vraćen i poručio “onima koji to rade i pokušavaju nametnuti tu temu” da to “nije prioritet u gradu Vukovaru”.

Rasprava o ćirilici nastavila se i kod odlučivanja o dobitnicima ovogodišnjih javnih priznanja za Dan grada, 3. maja. Osim što nije prihvaćen nijedan od predloga srpske zajednice, predsednik veća Tomislav Džanak (HSP dr Ante Starčević) odbacio je i amandmane kluba većnika SDSS-a jer su bili napisani srpskim jezikom i ćiriličnim pismom. Džanak je još upozorio SDSS-ovca Srđana Milakovića da time “krši Ustav, statut grada i mišljenje Ministarstva uprave”.

U Vukovaru je od februara prošle godine na vlasti tzv. crveno-crna koalicija koju čini 13 većnika SDP-a i troje većnika HSP-a dr Ante Starčević, dok je u opoziciji devetero većnika HDZ-a i petero SDSS-a.

Želimo uvažavanje

Kako komentarišete raspravu o ćirilici?

– Kakav je stav predsednika Gradskog veća to smo znali i dosad, gradonačelnik je tu pomalo skrivao svoj stav, međutim, sada ga je jasno izrekao. Žalosno je što je to izrečeno iz usta jednog gradonačelnika kome je veliki deo Srba u Vukovaru dao svoj glas. Izjednačavanje engleskog jezika i ćirilice je omalovažavanje pripadnika srpske zajednice u Vukovaru. To je neusporedivo, jer mi živimo ovde već 500 godina. Imamo svoju kulturu i tradiciju čiji su sastavni deo srpski jezik i ćirilica.

Gradonačelnik reče da ćirilica nije prioritet u gradu?

– Nastojimo ukazati na sve što je relevantno za očuvanje Srba na ovom prostoru. To, naravno, nisu samo jezik i pismo, to su i radna mesta, sva egzistencijalna pitanja, diskutujemo o poskupljenju toplinske energije, o stanju u privredi i svim drugim važnim temama. Želimo da nas se uvažava, da nas se doživljava kao predstavnike jedne veoma značajne zajednice koja na ovom prostoru živi vekovima. Nažalost, na ovom Gradskom veću je dokazano, po ko zna koji put, da Srbi nisu ravnopravni i jednaki građani Vukovara. To se pokazalo i kod dodele javnih priznanja. Udruženje za zaštitu životinja može dobiti priznanje, a jedan Teodor Jukić, čuveni vukovarski karikaturista, pokojni košarkaš Predrag Kovačević, poznati vokalni solista Živojin Jergić, Ansambl narodnih igara, sve ono što čini kulturu i tradiciju srpskog naroda na ovim prostorima ne zaslužuje da dobije priznanje. Eto, to vam je, nažalost, stav gradskih većnika, to je grad u kojem mi kao pripadnici srpske zajednice živimo. To je naša realnost.

Čini se da je vaša borba oko ćirilice uzaludna s obzirom na to da ste u opoziciji?

– U borbi se mora istrajati. Mi ne lupamo glavom o zid – nismo izmislili odredbe na koje se pozivamo. Kada je donošen statut, nije se mogla do kraja precizno regulisati upotreba srpskog jezika i ćiriličnog pisma zbog političkih razloga, da to nikome ne bode oči, jer mi stalno vodimo računa da nas ne prozivaju za neke ekstreme, stalno se povlačimo i skrivamo. Međutim, ni to nije dovoljno. Zbog osetljivosti tog pitanja krenuli smo s jednom opštom odredbom. Uzor nam je bio statut Pule, gde je talijanski jezik u službenoj upotrebi, premda je kod njih sve puno preciznije definisano. Danas čujemo kako je to što radimo protivno Ustavu… Pa, mi imamo Ustavni zakon koji reguliše to pitanje, a na osnovu tog zakona koji ima istu snagu kao Ustav doneli smo statut. To ne treba da vređa pripadnike većinskog naroda, oni ne trebaju ni da čitaju niti da pišu na srpskom jeziku i ćirilici. Kada stigne takav dopis, treba ga prevesti i dostaviti većnicima. Da to ponovo nije potencirao HSP dr Ante Starčević, niko za to ne bi znao. Mi smo jednostavno koristili svoje pravo.

Hrvati u Somboru

Koliko dugo šaljete dopise na srpskom jeziku i ćirilici?

– Od donošenja statuta Grada Vukovara, koji je 2009. donet i glasovima HSP-a dr Ante Starčević, do danas mi smo neprestano koristili to pravo. Manje-više može se reći da nije bilo ništa sporno, dopisi nam nisu vraćani, a i predsednik Gradskog veća Tomislav Džanak, koji je od prošle godine na toj funkciji, takve je dopise davao da se prevedu i sve je bilo u redu. Imam niz dokumenata sa Gradskog veća na kojima piše da su prevedeni sa srpskog jezika.

Većnici HSP-a dr Ante Starčević sada se pozivaju na mišljenje Ministarstva uprave od pre godinu i po dana?

– To je tumačenje koje ovo naše pravo donekle osporava, reguliše ga tako da dopisi moraju biti i na hrvatskom jeziku i latinici. S tim se lako manipuliše, kao da mi tražimo ne znam šta, kao da to nemaju Talijani, kao da to ne koriste Česi i Slovaci… To je normalna stvar čak i u Hrvatskoj, a o Srbiji i Hrvatima u Somboru ili Subotici da i ne govorimo. Tamo to nije nikakav problem. Ovde se nastoje zamagliti puno značajniji i puno važniji problemi i pravi se prvorazredno političko pitanje oko toga. Mi nismo ti koji želimo zaoštriti situaciju u Vukovaru i naše pravo nije usmereno protiv hrvatske većine koju poštujemo. Ovo nije engleski jezik, a mi nismo stranci u ovoj državi.

Dragana Bošnjak

• 
  

Ambasador Srbije održao predavanje u okviru projekta “Znaj svoje susjede”

Rehabilitacija Draže Mihailovića nije državni projekt

Odgovarajući na pitanja studenata, ambasador Srbije u Hrvatskoj Stanimir Vukićević rekao je da rehabilitacija Draže Mihailovića nije projekt države, već pojedinih stranaka

U okviru projekta “Znaj svoje susjede” koji se održava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ambasador Srbije u Hrvatskoj Stanimir Vukićević održao je predavanje o iskustvima Srbije u procesu pristupanja Evropskoj uniji.

– Prioriteti spoljne politike Srbije su evropske integracije, regionalna saradnja, ekonomski odnosi i Kosovo, koji se međusobno dopunjuju i koji se ne mogu poredati po važnosti, s tim da je akcenat sada stavljen na odnose s EU-om – rekao je ambasador.

Za ulazak u Uniju, po anketama, zalaže se 80 posto građana Srbije. Rekavši da se datum početka pregovora očekuje do kraja godine, ambasador je naglasio da će se Srbija u pregovorima koristiti i hrvatskim iskustvima kako bi skratila njihovo trajanje.

– Napredak u pregovorima s EU-om zavisiće od Kosova, ali Unija ne traži da ga priznamo, već da se dijalogom reše pitanja važna za obične ljude – dodao je ambasador.

U okviru suradnje s Hagom, Srbija je izručila 45 osoba i preko 2.000 puta dala pravnu pomoć Haškom sudu, a procesuirala je počinioce zločina u Vukovaru, Zvorniku i Srebrenici, osudivši ih na visoke kazne, rekao je Vukićević.

Govorio je i o očekivanjima koje Srbija, kao i ostale zemlje regiona, ima od donatorske konferencije koja će se održati u aprilu, a pomoću koje bi se riješila otvorena pitanja povratka ili integracije izbjeglica. Odgovarajući na brojna pitanja studenata koji su ispunili dvoranu, Vukićević je, između ostalog, odgovorio da rehabilitacija Draže Mihailovića nije projekt države, već pojedinih stranaka.

Prisutnima se obratio i dekan Pravnog fakulteta Zoran Parać.

– Ne bi bilo dobro da zločini i žrtve koje ne treba zaboraviti postanu teret budućnosti – rekao je Parać i naglasio da, što se tiče ratnih zločina, nisu krive države nego pojedinci koji su provodili lošu politiku.

Projekt “Znaj svoje susjede” studente Pravnog i drugih fakulteta upoznaje s političkim, ekonomskim i društvenom prilikama u zemljama okruženja i omogućava im dodatne informacije i znanja. Osmislila ga je asistentica Pravnog fakulteta Antonija Petričušić.

Nenad Jovanović

Saradnja novosadskog Instituta za ratarstvo i Poljoprivredne zadruge “Naše selo”

Vojvođani pomažu zadruzi iz Jagodnjaka

Potrebno seme za pokusne površine osigurat će o svom trošku Institut, a nakon detaljne analize proučit će se sve mogućnosti pokretanja semenske proizvodnje na površinama zadrugara

U cilju unapređenja poljoprivredne proizvodnje, jedna od najstarijih poljoprivrednih zadruga u Hrvatskoj, Poljoprivredna zadruga “Naše selo” iz baranjskog mesta Jagodnjaka, namerava uspostaviti poslovnu i naučno-stručnu saradnju sa uglednim novosadskim Institutom za ratarstvo. Prvi korak do uspostavljanja pune saradnje je pismo namere o međusobnoj saradnji, koje su nedavno u Novom Sadu potpisali upravitelj PZ “Naše selo” Anđelko Balaban i direktor Instituta za ratarstvo dr Borislav Kobiljski.

Kroz stručna predavanja iz područja agrotehnike, fitopatologije i semenske proizvodnje ratarskih i povrtlarskih kultura, stručnjaci Instituta organizovat će edukacije za proizvođače i zadrugare. Nakon obilaska poljoprivrednih površina i sagledavanja konkretnih uslova za proizvodnju, stručnjaci Instituta davat će preporuke o uzgoju odgovarajućih biljnih vrsta.

Potrebno seme za pokusne površine osigurat će o svom trošku Institut, a nakon detaljne analize proučit će se sve mogućnosti pokretanja semenske proizvodnje na površinama zadrugara. Zadatak PZ “Naše selo” je da osigura potrebne zakonske preduslove za poslove uvoza, distribucije i druge aktivnosti u vezi sa prijemom i plasmanom semenske robe, te da osigura odgovarajući skladišni prostor. Podršku ovakvom obliku saradnje dao je i predsednik Vlade AP Vojvodine Bojan Pajtić, koji je bio domaćin i suorganizator ovog događaja.

Zoran Popović

Skupština Dobrovoljnog vatrogasnog društva Debela Kosa

Povezali se vojnićki i krnjački vatrogasci

Osnovana je Vatrogasna zajednica Krnjaka i Vojnića koju čine tamošnji DVD-ovi, a cilj joj je djelovati preventivno i s većim brojem vatrogasaca efikasnije gasiti požare

Lani smo na našem području imali 23 požara, što je tri puta više nego u 2010. godini. Samo do 25. marta ove godine imali smo već 30 požara, uglavnom zbog neodgovornog ponašanja dijela naših građana – kazao je Rade Kosanović, predsjednik krnjačkog DVD-a Debela Kosa na izvještajnoj skupštini u nedjelju u Krnjaku.

Ova godina, dodao je, u znaku je obilježavanja 60. godišnjice postojanja DVD-a i ona će biti obilježena završetkom odnosno uređenjem vatrogasnog doma, barem u donjem dijelu, dok će gornji dio i potkrovlje sačekati neka bolja financijska vremena. Do sada je na uređenje doma utrošeno nepunih 200.000 kuna: 174.000 na građevinske radove i 15.000 na električarske radove. Sredstva je osigurala lokalna samouprava. Državna uprava za zaštitu i spašavanje donirala je DVD-u 14 kombinezona.

Društvo je osnovano 1952. godine, a nakon “Oluje” rad je obnovilo 2001. Predsjednik DVD-a je Rade Kosanović, njegov zamjenik Željko Božić, v.d. komandir je Ilija Matijević, njegov zamjenik Slobodan Malić, dok je tajnica Nada Coha.

Skupštini su prisustvovali brojni gosti iz Vatrogasne zajednice Karlovca i Karlovačke županije, načelnik Općine Vojnić Branko Eremić, predstavnici krnjačke šumarije, prijatelji i poslovni saradnici iz Rijeke, vatrogasci iz DVD-ova Jasenak, Vrginmost, Vojnić i Plaški, te plaščanski paroh Goran Slavnić.

Na skupštini je osnovana Vatrogasna zajednica Krnjaka i Vojnića koju čine tamošnji DVD-ovi, a cilj joj je s većim brojem vatrogasaca efikasnije gasiti požare i djelovati preventivno. Nakon zajedničkog komunalnog poduzeća, vatrogasci su druga institucija koja povezuje općine Vojnić i Krnjak.

M. C.

Virovitički pododbor Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” proslavio peti rođendan

Ojačane veze s drugim manjinama

Predsjednica pododbora Ljiljana Vukomanović rekla je kako je najveći uspjeh društva činjenica da među članovima ima pripadnika drugih nacionalnih manjina i većinskog naroda

Godišnjom skupštinom i prigodnom zabavom uz prisustvo velikog broja gostiju iz Virovitice, Virovitičko-podravske županije i zapadne Slavonije, Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta”, pododbor Virovitica obilježio je pet godina rada. O osnivanju društva, okolnostima pod kojima je djelovalo, aktivnostima i suradnji s drugim udrugama govorila je predsjednica pododbora Ljiljana Vukomanović, naglasivši kako je najveći uspjeh društva činjenica da među članovima ima i pripadnika drugih nacionalnih manjina i većinskog naroda.

Posljedice rata

– Zbog posljedica rata na ovim prostorima, ali i zbog političke i kulturne zatvorenosti srpske nacionalne manjine, rodila se ideja da oslabjele veze s većinskim narodom i drugim nacionalnim manjinama poboljšamo preko kulture, što nam je i pošlo za rukom. Uspjeh je tim veći jer do sada u Virovitici nikada nije bilo društva sa srpskim predznakom. Cilj nam je očuvanje identiteta srpske nacionalne manjine na prostoru Virovitičko-podravske županije putem njegovanja kulture, običaja i tradicije srpskog naroda na našem području kroz ples, pjesmu i druge aktivnosti – istakla je Ljiljana Vukomanović, naglasivši dobru suradnju s lokalnom i regionalnom vlašću koja je prepoznala aktivnosti društva.

Pedesetak članova aktivno je u folklornoj i etno-sekciji, a prvi put zaplesali su 30. kolovoza 2008. godine na Danima udruga Virovitičko-podravske županije. Od tada do danas imali su više od 30 nastupa u Daruvaru, Novom Gradcu, Voćinu, Gradini, Okučanima, Kapeli, Špišić Bukovici i drugim mjestima. Vrlo uspješno organizirali su i dvije smotre folklora nacionalnih manjina u Jasenašu 2009. i Borovi 2010. godine, gdje su nastupali pododbori “Prosvjete” iz Daruvara, Garešnice, Virovitice i Okučana, Demokratska zajednica Mađara Novi Gradac te Češke besede iz Treglave i Grubišnog Polja.

– Na prvim nastupima pokazali smo da hoćemo i možemo obogatiti folklornu ponudu kraja prezentacijom kulturnog blaga Slavonije. Prva predsjednica bila je Desa Kolesarić, a prvi voditelji bili su Veronika i Vlado Brabec koji su nas naučili plesnim koracima i dali prve temelje svih daljnjih koreografija i muzičkih izvedbi – prisjetila se predsjednica pododbora, izdvojivši i nastupe humoriste Đorđa Plačkovića koji svojim originalnim monolozima često uveseljava sve prisutne.

Priredbe i putovanja

U pet godina rada virovitička “Prosvjeta” organizirala je promocije knjiga i gostovanje pozorišnih ansambala iz Srbije, a u suradnji s drugim pododborima 2011. godine oživjela je stari običaj tucanja jaja za Uskrs.

– Organizirali smo izlete u Liku, obišli rodne kuće Nikole Tesle i Ante Starčevića, Spomen-park Kozaru i manastir Moštanicu. Povodom Svetog Save, 27. siječnja putovali smo u posjet Budimpešti, posjetili tamošnju pravoslavnu crkvu, bili prisutni na Svetosavskoj akademiji i balu, a bili smo i na srpskom novinarskom valu u Pečuhu, koji organizira Srpski radio Pečuh – rekla je Ljilja Vukomanović.

Peti rođendan “Prosvjeti” su čestitali brojni gosti, među kojima i jedan od osnivača pododbora i virovitičko-podravski dožupan Staniša Žarković.

– I u našem društvu, kao i u mnogim drugim udrugama, nedostaje mladih ljudi, pa nam je zadaća motivirati ih za pjesmu i ples, za psihičku i duhovnu stabilnost koju donose ovakva aktivnost i ovakvo druženje – rekao je Žarković.

Goran Gazdek

Godišnja skupština Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Daruvara

Knjižnica za jubilej

U povodu osme godišnjice rada daruvarskog VSNM-a otvorena je Knjižnica srpske manjinske zajednice s tri tisuće naslova

Iako smo bili limitirani novcem jer smo dobili manje nego što nam pripada, u prošloj godini napravili smo gotovo 90 posto onoga što smo planirali – rekao je na godišnjoj skupštini Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Daruvara predsjednik Branko Kovačić. U povodu osme godišnjice rada otvorena je Knjižnica srpske manjinske zajednice s tri tisuće naslova. Knjižnica je ustrojena prema knjižničarskim standardima, pri čemu je u stručnom dijelu pomoglo osoblje Gradske knjižnice.

– Isti dan priredili smo otvorenje izložbe slika iz bogatog opusa naše akademske slikarice, svestrane aktivistice i vrijedne članice “Prosvjete” Perside Žutinić Larma. Na ova dva, za nas izuzetno važna događaja, odazvao se iznenađujuće velik broj građana i uzvanika – podsjetio je Kovačić i dodao kako je na dan Vijeća u gotovo trosatnom kulturno-zabavnom programu pred prepunom kino-salom sudjelovalo preko 200 izvođača, među njima i gosti iz Srbije i Bosne i Hercegovine.

– Proteklu godinu obilježili su manjinski izbori koji su održani u nenormalnim uvjetima, usred ljeta, godišnjih odmora i ekstremno visokih temperatura, kada nitko živ ne organizira izbore. Imali smo malo vremena za pripremu izbora, zbog čega je bilo je problema sa slaganjem lista. Rezultat tog vremenskog tjesnaca je da u ovom sazivu Vijeća imamo preko polovine vijećnika iz prethodnog mandata, što može biti dobro radi kontinuiteta, ali svakako nije dobro općenito, jer bi novi ljudi donijeli nove ideje. Unatoč tome, izlaz na birališta je bio bolji nego prije, što znači da su građani zainteresirani za naš rad, da su vidjeli da rješavamo dio problema i da pomažemo u reintegraciji naše manjinske zajednice u sredini u kojoj živi – rekao je Kovačić.

Skupština je raspravljala o brojnim gorućim pitanjima, a posebno je bilo riječi o povratu crkvene imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi u središtu grada.

– Unatoč tome što se slučaj nalazi na sudu, suradnjom s lokalnom upravom i konstruktivnim prijedlozima mogli bismo ubrzati proces povrata imovine. Proteklih godina nije bilo političke volje, a kako sada pušu neki novi vjetrovi, valja obnoviti pregovore – rekao je Kovačić.

Na kraju je izdvojio dobru suradnju sa Srpskim narodnim vijećem, lokalnom upravom, županijskim Vijećem srpske nacionalne manjine i drugim manjinski zajednicama koje djeluju na području Daruvara.

G. G.

Barbir predsjednik VSNM-a Karlovca

Milenko Ljepović, dosadašnji predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Karlovca, iz zdravstvenih je razloga podnio ostavku na tu funkciju. Stoga je na nedavnoj sjednici karlovačkog VSNM-a za novog predsjednika izabran njegov zamjenik Rade Barbir, dok je novi potpredsjednik Milovan Novković. Barbir je naglasio da će se zalagati za nastavak rada VSNM-a u skladu sa usvojenim programom i uopće za poboljšanje položaja Srba u Karlovcu.

M. C.

Tribina karlovačkog pododbora “Prosvjete”

Značaj Matice srpske

U sklopu redovne tribine ponedjeljkom u karlovačkom pododboru SKD-a “Prosvjeta” održano je predavanje o Matici srpskoj. O nastanku i značaju te institucije govorio je jedan od osnivača “Prosvjetinog” pododbora Milan Lapčić.

Podsjetio je da je Matica srpska osnovana 1826. godine u Pešti, u vrijeme kada se Srbija borila protiv viševjekovne turske vlasti. Vrijeme je to jačanja nacionalne svijesti i uključivanja u savremene evropske tokove. Očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta bio je glavni zadatak Matice. Godine 1864. Matica se iz Pešte seli u Novi Sad. Uz Srpsku akademiju nauka i umetnosti, ona je i danas najznačajnija srpska kulturno-naučna institucija. Lapčić je rekao da je Matica srpska bila prva takva institucija osnovana među južnoslavenskim narodima, nakon koje je uslijedilo osnivanje sličnih institucija i drugdje na ovim prostorima.

M. C.

Japanski profesor posjetio “Privrednik junior”

Profesor sociologije na Katedri za mirovne studije Sveučilišta u Hirošimi Kazuo Zaiki posjetio je 26. marta sjedište “Privrednika juniora” i sastao se s predsjednikom Markom Ignjatićem i potpredsjednikom Predragom Krupljanom.

Profesor Zaiki bavi se proučavanjem različitih modela suživota pojedinih nacionalnih zajednica. Posebno se bavi istraživanjem izbjegličkih problema u bivšoj Jugoslaviji, prije svega ostvarenjem povratka, povratom imovine i socijalnom integracijom. U tom kontekstu, poseban naglasak stavlja na suživot Srba i Hrvata u Hrvatskoj.

Ističući da je ovo druga posjeta Zaikija “Privredniku junioru”, pošto je prva bila krajem 2010. godine, Ignjatić je rekao da je ona upriličena kako bi Zaiki svoja istraživanja nadopunio iskustvima i perspektivama kojima se ova organizacija mladih rukovodi.

N. J.

Stogodnjak (104)

30. 3. – 6. 4. 1912: “Držimo da danas ne možemo bolje pozdraviti praznik svijetlog Hristova vaskrsa, nego riječima četiriju evanđelista: Mateja, Marka, Luke i Jovana. Oni su opisali život Hristov, muke njegove na krstu, smrt i vaskrs. Stradao je za rod i narod zbog nauke svoje, koja se sastojala u tome, da su svi ljudi jednaki i da su braća. Ali pustimo, neka govore evanđeoska usta, kako je Hristos učio, stradao, umro i vaskrsao…”, stoji uz ostalo u novinskoj poruci pravoslavnim vjernicima u povodu predstojećeg Uskrsa.

* Srpska pravoslavna crkvena skupština u Karlovcu oštro je ustala protiv sinodskog statuta kojom se, kako tvrdi, grubo narušava srpska narodna crkvena autonomija, a “Sinod nenadležno sebi prisvaja zakonodavnu vlast i postavlja se samovlasno kao najviše sudska vlast, što je u suprotnosti sa člankom 9. ugarskoga sabora iz 1868. i zakonom od 14. maja 1887. za kraljevine Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, po kojima srpski narod u mitropoliji karlovačkoj ima pravo svoje crkvene stvari na svom narodnom crkvenom saboru samostalno rješavati i uređivati, te po svojim organima rukovoditi i njima upravljati…” Skupština traži da se “sve avtonomne vlasti u mitropoliji karlovačkoj imadu držati odredaba saborskog ustrojstva od 14. maja 1875. i privremenog uređenja eparhija i Mitropolijskog Crkvenog Savjeta od 1871. godine”. Dosljedno tome, skupština je do odluke sabora otkazala svaku poslušnost Sinodu, tražeći ujedno i hitno izvanredno zasjedanje crkvenog sabora.

* Kako ograditi školski vrt u Plaškom? Svojevrstan odgovor na pitanje našao je tamošnji općinski načelnik Stevo Strika. I objavio ga osobno. I to kako! U mjesnoj školi! Ušao je, naime, rečeni Strika nepozvan u učionicu i rekao prisutnim đacima: “Pardon. Sutra da mi se ni jedan nije usudio doći u školu bez dva proštaca za školski vrt.” Da bi bilo sve po njegovu, sutradan ujutro Strika je svu djecu osobno sačekao pred školom, a svako dijete koje nije donijelo kolje bilo je odmah vraćeno kući da ga donese, bez obzira na udaljenost. Tako su neka djeca ponovno morala pješačiti po sedam-osam kilometara da bi bilo sve po Strikinoj naredbi. Novine su načelnikov postupak ironično prokomentirale: “Šteti li to školi i napretku? Naravski! Ali to se Strike uopće ne tiče, jer u svoje doba nije ni vidio školu iznutra, već nešto sam naučio čitati, te kao isluženi oružnik došao da pašuje u Plaškom…”

Đorđe Ličina