Inicijativa “Protiv privatizacije” – prosvjedna akcija 4.04.2012. i izjava za medije

Pliva, INA, HT, banke… Neki od “uspješnih” primjera dosadašnjih privatizacija. Pliva koja je smanjila broj radnika, zatvorila istraživačke laboratorije i od svjetski poznate kompanije postala tek regionalna podružnica multinacionalke TEVA. INA koja je danas u većinskom vlasništvu mađarskog MOL-a (čija je petina pak u vlasništvu mađarske države!), bezumno prodana da bi eksponenti jedne od prethodnih inkarnacija političke oligarhije dobili pinku u svoj džep. HT “privatiziran” prodajom tadašnjem Deutsche Telekomu, tada u većinskom vlasništvu njemačke države, a kroz koji se sad izvlače golemi profiti iz Hrvatske. Unatoč tome, otpuštaju se radnici, a rad se sve više plaća preko studentskih ugovora. Banke, prodane za kikiriki, danas također služe za izvlačenje golemih svota iz države [1], kao i za dodatnu pljačku primjerice preko privatizacije mirovinskih fondova [2].

Ovo su samo neki od primjerâ “uspješnih” privatizacija. Postoje i oni drugi ‒ u kojima je privatizacija dovela i do uništenja čitavih poduzeća, npr. u recentnim primjerima Kamenskog (u režiji Kutle-Pavić-Todorić) ili Jadran-kamena, poklonjenog Bruni Orešaru, Tuđmanovu teniskom partneru, što simbolički dobro predstavlja proces privatizacije kroz koji je nekadašnje društveno vlasništvo (dakle, ono što je pripadalosvima nama) podijeljeno podobnim kandidatima (notornih “200 obitelji”) koji danas sačinjavaju novokomponiranu hrvatsku kapitalističku “elitu”.

Čitav proces privatizacije dosad može se svesti na destrukciju i preusmjeravanje profita iz društvenih u privatne džepove. No unatoč tome, nova nas vlada, predvođena Radimirom Čačićem, koji je i sam notorni kapitalist mutne prošlosti i dokazanog sukoba interesa, pokušava uvjeriti da metoda “prodaj kuću da platiš režije” i dalje drži vodu. Ovaj put su na rasporedu, među ostalima, Petrokemija, Croatia osiguranje i Hrvatska poštanska banka. Kompanije koje su, redom, lani ostvarile profite od 107.8, 104.7 i 87.7 milijuna kuna.

Pritom se vrši potpuno nesuvisla predstava ‒ predstavnici države govore kako je država najgori vlasnik. Naravno, uz svoje pobočnike iz Glasnika krupnog kapitala poznatog i kao Jutarnji list. To da susjedna Slovenija recimo u svom vlasništvu još uvijek ima većinu banaka se ne spominje. To da primjerice Njemačka također ima velikog vlasničkog udjela u mnogim kompanijama i bankama se također ne spominje. I dalje se inzistira na privatizacijama, unatoč našem dosadašnjem poraznom iskustvu s njima, unatoč brojnim primjerima državnog vlasništva širom svijeta, unatoč tome što je državno vlasništvo bilo u europskim zemljama izraženo upravo u zlatnom gospodarskom razdoblju između 1945. i 1970., dok je zadnjih tridesetak neoliberalnih godina uz privatizacije donijelo i znatno usporavanje gospodarskog rasta i niz negativnih posljedica [3], usprkos tome što je izravni državni intervencionizam, planiranje i državno vlasništvo u brojnim sektorima odigralo veliku ulogu u razvoju istočnoazijskih tigrova kao što su Japan ili Južna Koreja [4]…

Zašto se i dalje inzistira na privatizacijama i “stranim partnerima” [5]? Zato što je vlast, izabrana na izborima na kojima su pobijedili uz pomoć novaca krupnog kapitala, i dalje u službi kapitala (i domaćeg i stranog). Za većinu mjere štednje, odricanje i sve manje prava, za 1% nove subvencije, povlastice i privilegije.

Hrvatska je u zadnjih dvadeset godina restauracije kapitalizma i privatizacije potpuno deindustrijalizirana i uništena. S ovakvom gospodarskom politikom ćemo i dalje biti osuđeni na čamljenje na europskoj periferiji i kroničnu nerazvijenost i nezaposlenost. Umjesto daljnjih privatizacija, potreban nam je potpuno suprotan recept ‒ aktivan državni intervencionizam. Država ne služi samo tome da čeka poduzetnike da nešto naprave. Oni to očito ne mogu. A ako oni to ne mogu ‒ ne bi li tu onda država, kad bi doista radila u interesu većine, trebala uskočiti i sama otvarati nova poduzeća i tvornice u kojima će se ljudi zaposliti i koja će stvarati novu vrijednost?

Borba za bolju budućnost i progresivnu politiku počinje ovdje i sada ‒ rezolutnim odbijanjem svih novonajavljenih privatizacija. Svoju lekciju smo naučili ‒ ne vjerujemo privatizacijama ni kad darove nose.

[1] Vidi recentni članak Hakenes, H., & Schnabel, I. (2010), “The Threat of Capital Drain: A Rationale for Regional Public Banks?” Journal of Institutional and Theoretical Economics (JITE)/Zeitschrift für die gesamte Staatswissenschaft, 166/4: 662–689 o vezi privatizacije banaka i odljeva kapitala iz regija ili priznanje austrijske narodne banke da se 85% svih njihovih kredita na Istoku i Jugoistoku Europe zasniva na lokalnim depozitima (http://www.oenb.at/en/img/fsr_17_gesamt_tcm16-140492.pdf), što će reći da nam posuđuju natrag vlastite novce i ubiru rentu ni za što.

[2] Vidi magistarski rad Snježane Andrijević Planiranje umirovljenja i obratna hipoteka (Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2010), od str. 76 nadalje.

[3] Za negativne posljedice privatizacije u EU, vidi npr. zbornik: Marica Frangakis, Christoph Hermann, Jörg Huffschmid, Károly Lóránt,Privatization against the European Social Model. A Critique of European Policies and Proposals for Alternatives, Palgrave Macmillan, London 2009.

[4] Vidi npr. Robert Wade, Governing the Market: Economic Theory and the Role of Government in East Asian Industrialization, Princeton University Press, Princeton 1990.

[5] Iza toliko čekanih stranih investicija ne stoji med i mlijeko, vidi npr. tekst: Cecilia Olivet 2011, The Dark Side of Investment Agreements(http://www.tni.org/sites/www.tni.org/
files/the_dark_side_of_investment_treaties-final.pdf) na stranicama progresivnog europskog think-tanka Transnational Institute ili knjigu: Gordan Družić, Hrvatska obratnica stanje i perspektive hrvatskoga gospodarstva, Golden Marketing ‒Tehnička knjiga, Zagreb 2004.

Facebook stranica: https://www.facebook.com/ProtivPrivatizacije
Internetska stranica: http://protiv-privatizacije.org/novosti/
e-mail: protiv.privatizacije@gmail.com

fotografija s današnje (4.4.2012) prosvjedne akcije ispred Ministarstva gospodarstva