Pokrajine

KUD “Moslavina” čuva tradiciju svoga kraja 

Najbolji kulturni promotori Garešnice

Vi ste jedan od kvalitetnih promotora našega grada, a svi promotori Garešnice biće adekvatno finansijski praćeni – obećao je gradonačelnik Garešnice Velimir Žunac

Dvadeset i jedan nastup, međunarodna saradnja, zanavljanje narodnih nošnji, uključivanje dece i mlađih u folklorno stvaralaštvo, a sve to uz budžet znatno manji od deset hiljada evra, ključni su elementi rada i stvaralaštva KUD-a “Moslavina” iz Garešnice u prošloj godini. Prema rečima predsednika KUD-a Zorana Blanuše, nastupi u Srbiji i Sloveniji svakako su kruna rada ove vredne ekipe folklornih entuzijasta. U protekloj godini kupljene su i narodne nošnje sredstvima donatora.

– Planiramo organizovati Susrete u Moslavini koji treba da postanu tradicija i na kojima bismo ugostili brojna društva iz Hrvatske i van njenih granica – kaže Blanuša. Takođe im je u planu smotra dečijeg folklora koja bi bila upriličena za Svetog Nikolu.

Stvaralaštvo KUD-a “Moslavina” nastaviće se nastupima u okolnim mestima, a od daljih putovanja planiraju Ogulin, Kostajnicu, Dubicu, kao i nastavak saradnje sa kolegama iz KUD-a “2. oktobar” iz Žitišta, KUD-a “Mladen Stojanović” iz Prijedora i KUD-a “Bošnjani” kod Varvarina u centralnoj Srbiji. Cilj im je oformiti i veteransku folklornu sekciju te pokrenuti literarne večeri osnivanjem literarne sekcije. Blanuša se posebno osvrnuo na odličnu saradnju sa kolegama iz daruvarskog pododbora “Prosvjete” sa kojima zajedno putuju na brojne nastupe i tako smanjuju troškove.

– Svi promotori Garešnice biće adekvatno finansijski praćeni, a vi ste upravo jedan od kvalitetnih promotora našega grada – naglasio je na godišnjoj skupštini KUD-a prvi čovek grada, gradonačelnik Velimir Žunac.

Na skupštini su dodeljena priznanja i plakete. Posebna zahvalnica dodeljena je donatorima KUD-a Nebojši Borojeviću i Milanki Lakić. Plakete su dobili kolege iz SKD-a “Prosvjeta” iz Daruvara i Lovačko društvo “Jelen” iz Rogože. Za pet godina stalnog angažmana u KUD-u priznanja su dobili Nenad Krupljan, Josip Tomić, Božidar Vrač, Tatjana Vajt, Natalija i Dragana Kretić, Božo Milekić, Branimir Vlahović, Nikola Komlenović, Dobrila Ivanić, Brankca i Ana Andrić, protonamesnik Stanko Desančić i Anton Slaviček. Dodeljena su i priznanja izuzetno mladim folklornim pregaocima, po čemu ovaj KUD, bez obzira na uslove u kojima djeluje, ima dobru perspektivu. Mladi i agilni Blanuša dobio je jednoglasno povjerenje da KUD vodi i tokom ove godine.

 Grad podržava autohtonu srpsku zajednicu

– Grad Garešnica ima otvorena vrata i sa razumijevanjem će prihvatiti ideje koje se tiču revitalizacije ovdašnje autohtone srpske zajednice – kaže u neformalnom razgovoru za “Novosti” gradonačelnik Velimir Žunac.

– Nedavno smo imali otvoren razgovor sa gradonačelnikom na kojem smo prezentovali plan i aktivnosti naše stranke za revitalizaciju ne samo života naših sunarodnika, već i stvaranje što kvalitetnijih uslova života za sve građane – kažu lokalni lideri SDSS-a Milan Komlenović i Nenad Krupljan. Garešnica još nema oformljeno Vijeće srpske nacionalne manjine, pa je to karika koja nedostaje u mreži manjinskih institucija toga grada.  B. Rkman

•  

Briga o starima i nemoćnima na istoku Slavonije

I Vukovar ima svoju “Majku Terezu”

Terezija Kovačević i Nenad Manojlović iz udruge “Bosino” jedini obilaze i na razne načine pomažu mnogim starim i nemoćnim ljudima iz Vukovara, Borova i Negoslavaca

U Vukovaru već deset godina deluje udruženje “Bosino – briga o starim i nemoćnim osobama”. U evidenciji te organizacije šezdesetak je korisnika sa područja grada Vukovara i opština Borovo i Negoslavci. Reč je o starim, nemoćnim i invalidnim osobama preko 65 godina starosti, nižeg socijalnog statusa, koje većinom u bližoj okolini nemaju nikog svog.

– Cilj nam je da tim ljudima makar malo olakšamo život i učinimo ga ugodnijim. Pomažemo im u održavanju higijene prostora u kome žive, kućanskim poslovima, odlazimo za njih u trgovinu, vozimo ih kod lekara, podižemo recepte, lekove i obavljamo sve što ne mogu sami – kaže predsednik udruženja Nenad Manojlović.

Osim ovog 35-godišnjaka, u udruženju radi i Terezija Kovačević, 48-godišnjakinja koja je, uverili smo se, veoma omiljena među korisnicima “Bosina”. Tea, kako je od milja zovu, obilazi ljude bar jedanput nedeljno, a po potrebi i češće. Ljubicu i Peru Planinac, dvoje 70-godišnjaka koji žive u Negoslavcima, ove sedmice posetila je tri puta.

Ljubica je slabovidna osoba pa joj je neophodna pomoć prilikom odlaska u ambulantu.

– Vidim samo 18 odsto i pomoć mi je stvarno dobro došla. Tea me odveze doktoru, ode po recepte, donese lekove… Ona mi je kao desna ruka. Vozila me i u Osijek na ultrazvuk. Sama se ne bih snašla. To nam puno znači jer imamo male penzije, a treba živeti na ovoj skupoći – priča Ljubica Planinac prisećajući se kako su ranije morali tražiti i plaćati nekoga da ih odveze. Bračni par Planinac ima četvero dece, osmero unučadi i isto toliko praunučadi, rasutih po celom svetu. Jedni žive u Kanadi, drugi u Norveškoj, Srbiji… Morali su otići jer deset godina nisu mogli doći do posla, objašnjava Pero.

Terezija i Nenad nakon podužeg volonterskog staža sada ipak rade za minimalnu platu, jer su u udruženju uspeli obezbediti sredstva putem nekih projekata. Iako je reč o poslu koji prelazi okvire normalnog radnog vremena, nije im teško. Problem je jedino, kaže Tea, što nemaju stalne donatore i što korisnicima ne mogu obezbediti neprekidnu pomoć. Tako su prošle godine na nekoliko meseci ostali bez minimalnih sredstava za rad.

– Činilo mi se kao da je nema dve godine – kaže Ljubica Planinac, pojašnjavajući koliko im je Tea nedostajala.

Kraj prošle godine za “Bosino” je bio uspešniji, pa su u decembru zahvaljujući sredstvima holandske ambasade otvorili “Klub 60 plus”.

– Klub ima za cilj integraciju starijeg stanovništva, pružiti im osećaj da nisu odbačeni od zajednice i omogućiti kvalitetno provođenje slobodnog vremena – kaže predsednik udruženja Nenad Manojlović. Nedavno su u Klubu upriličili druženje korisnika uz priredbu koju su izveli učenici OŠ “Nikola Andrić” iz Vukovara i predavanje Mirka Matavulja, fizioterapeuta.

– Pretplaćeni smo na troje dnevnih novina, organizujemo razne društvene igre, zajedno gledamo domaće filmove, čitamo poeziju, pozivamo ih na razna predavanja o zdravom životu i prehrani, razgovaramo o njihovim potrebama i problemima, merimo pritisak i nivo šećera u krvi – ističe Manojlović.

Baka Božica: Tea i Nenad su mi sve što imam

Iako joj je 80 godina, druženjima koja povremeno organizuje “Bosino” rado se odaziva Božica Dedić iz Borova naselja. Bolesna i nemoćna, u poslednje vreme živi veoma usamljeno pa se raduje kad joj Nenad ili Tea pokucaju na vrata. Naime, ova starica nema ni televizor ni radio. Premda bi se našlo dobrih ljudi koji bi joj poklonili TV, ona to ne želi jer si plaćanje pretplate ne može priuštiti. Prima svega 500 kuna penzije i 350 kuna socijalne pomoći. Za “Bosino” ima samo reči hvale. 

– Oni su mi sve što imam. Pomognu mi sve što trebam. Tea me vozi doktoru, ide po uputnice, nalaze… Izmeri mi pritisak i šećer, donese mi lekove… Nikada neću zaboraviti koliko mi je pomagala dok sam bila u bolnici – kaže baka Božica dodajući da bez pomoći dobrih ljudi ne bi mogla preživeti. Spominje Dragicu i Živojina Bođirković iz Borova koji joj u svojoj mesnici nikada nisu naplatili ono što kupi. Zahvalna je i Leksi Živanović, komšinici Anki Pejaković, Ruži, Ružici i još mnogima.

Božica Dedić nije iz ovih krajeva. U Borovu naselju, gde je doselila kod svoje, sada već pokojne sestre, živi od 1995. godine, kada je za vreme “Oluje” izbegla iz Miočića kod Drniša. U rodni kraj se ne može vratiti jer je sve porušeno, ali zato zavičaj čuva u pesmama koje godinama piše.

– Puno je starih i nemoćnih osoba koji ponekad ne traže neku veliku pomoć, već samo toplu reč i malo pažnje – kaže Nenad Manojlović, pozivajući zainteresovane da se kao volonteri uključe u rad udruženja “Bosino”. Dragana Bošnjak

•  

Karlovčanin Mirko Janjatović ustraje u borbi za vlasništvo

Želim svoju vikendicu, ali obnovljenu po strogoj proceduri

Vlasnici imaju pravo na obnovu kuća koje su im devastirali privremeni korisnici – kaže Stanko Janić, državni tajnik u Ministarstvu regionalnog razvoja

Mirko Janjatović, inženjer strojarstva iz Karlovca, jedan je od onih u čiju su kuću, odlukom nadležnih organa, uselili privremeni korisnici, koji su ostavili krš i lom iza sebe. Jedan je od rijetkih koji odbija na slijepo potpisati prijem kuće, tražeći da to bude po striktnoj proceduri kako mogao pokrenuti obnovu.

Vlasnik je kuće za odmor površine 130 četvornih metara u Posedarju kod Zadra, kojoj je 1990. vrijednost bila procijenjena na 150 hiljada tadašnjih njemačkih maraka. Tokom 1993. godine u njegovu kuću useljava porodica privremenih korisnika, prvo neovlašteno, a od oktobra 1996. s odobrenjem Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine Općine Posedarje. Janjatović je postigao da Uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice 6. avgusta 2003. ukine rješenje općinske komisije. Kod općinskog državnog odvjetništva u Zadru 23. novembra 2005. pokrenut je postupak iseljenja bespravnih korisnika kuće. Spor je vođen do kraja decembra prošle godine, uz više odlaganih deložacija privremenih korisnika. Konačno, 21. decembra 2009. privremeni korisnici odlaze iz kuće, ostavljajući je totalno devastiranu.

– Iz regionalnog ureda za izbjeglice rekli su da nemaju mogućnosti da preuzmu kuću. Nakon nekog vremena došao sam i s jednim službenikom pregledao kuću, ali bez mogućnosti osiguranja pravilne primopredaje. Smeće, smrad i štakori bili su na sve strane, sve što se moglo odnijeti pokradeno je iz kuće, čak su počupane sanitarije i instalacije. Ono što je ostalo, uništeno je i razbacano – kaže Mirko.

Nakon nedavnog obilaska nadležnih Janjatović očekuje da će primopredaja, a onda i priprema za obnovu biti obavljeni vrlo skoro. 

– Svi kojima su odlukama nadležnih tijela kuće date na privremeno korištenje imaju pravo na obnovu kuća koje su devastirali privremeni korisnici – kaže Stanko Janić, državni tajnik u Ministarstvu regionalnog razvoja. Ističe da je od 2007, otkako je nakon dugogodišnje inicijative zastupnika SDSS-a zaključcima Vlade omogućena obnova kuća u takvim slučajevima, od ukupno 456 pregledanih kuća obnovljeno njih 305, dok su ostale u raznim stadijima obnove.

– Ima dosta slučajeva da su vlasnici potpisivali zapisnik koji nije odgovarao stvarnom stanju i tek se kasnije javljali s prigovorima. Ipak, nastojimo im pomoći – kaže Janić.

– Osim toga, mnogi su u zahtjevu za obnovu napisali da se radi o obnovi kuća zbog ratnih razaranja. Zbog toga su dugo čekali na rješenja koja su bila negativna. 

Ističući da se kod devastiranih stambenih jedinica obnavljaju podovi, krov, sanitarije i stolarija, ali i instalacije ako su bile oštećene, Janić dodaje da obnova jedne devastirane stambene jedinice u prosjeku stoji od 20 do 25 hiljada kuna. N. Jovanović

•   

Panoramska karta Baranje

Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu “Tri mudraca” u Karancu predstavljena je panoramska karta Baranje. U organizaciji Turističke zajednice Osječko-baranjske županije, Turističke zajednice Baranje i Turističke zajednice Grada Osijeka, kartu je izdala osječka tvrtka “Geanet”. Ona će biti putokaz turistima, baranjskim gostima, poslovnim ljudima, lovcima i ribolovcima. Koristiće se u turističkoj promociji Baranje, a svoj su interes pronašli oglašivači, organizacije, firme i pojedinci koji se bave turizmom, čije su adrese na karti posebno označene.

Karta je rađena s mnogo pojedinosti u tehnici crtanja na kompjuteru i to prema oko hiljadu fotografija snimljenih iz zraka. U nastanak karte njen autor Miroslav Čondić Bijader uložio je osam mjeseci rada na crtežima, koje je uradio detaljno i s mnogo pažnje. Prema njegovim riječima, to je trenutačno najdetaljniji, najsubjektivniji i najtačniji prikaz Baranje, mjesta i krajobraza desne obale rijeke Drave niže od Donjeg Miholjca do ušća Drave u Dunav. Karta nije klasična autokarta nego je estetski, subjektivni prikaz jednog od najljepših dijelova nizinske Hrvatske, koji budi želju za istraživanjem do najsitnijih detalja.

Izrađeno je i internetsko izdanje, na adresi http://karte.com.hr/baranja/. Karta će se, prema autorovim riječima, osvježavati jednom godišnje novim cestama i građevinama, a digitalno izdanje promoviraće se i preko društvenih mreža poput Fejsbuka. J. Nedić

•  

U organizaciji KIOC-a “Lukijan Mušicki”

Sjećanje na Grigora Viteza

Novoosnovani Kulturno informativno obrazovni centar “Lukijan Mušicki”, koji djeluje u sklopu SNV-a Karlovačke županije, u Knjižnici i čitaonici za mlade, prepunoj posjetilaca, organizirao je prve pjesničke večeri. U prvom dijelu programa predstavili su se Branka Ivanović i Nikola Kranjčević s autorskim pjesmama, dok je centralni dio programa bio posvećen velikanu dječje poezije, pjesniku Grigoru Vitezu, u znak sjećanja na godišnjicu njegovog rođenja 15. februara 1911. Pored članova KIOC-a “Lukijan Mušicki”, posjetiocima su se predstavili i polaznici dopunske nastave za srpski jezik iz Krnjaka i članovi Dramskog studija Gradskog kazališta “Zorin dom” iz Karlovca.

Kao zahvala sudionicima programa predane su knjige pjesama Grigora Viteza i knjige Branka Ćopića i Sime Matavulja. M. C. 

•  

Ogulin jako uporište SDSS-a

Svečanoj skupštini ogulinskog SDSS-a, organiziranoj povodom dobrih rezultata ostvarenih na nedavnim dopunskim izborima kada je Siniša Ljubojević postao manjinski zamjenik ogulinskog gradonačelnika, prisustvovali su i saborski zastupnici Milorad Pupovac i Mile Horvat, zamjenik karlovačkog župana Milenko Rebić, predsjednik regionalne organizacije stranke Rade Kosanović i predstavnici Ogulina, Zagreba, Plaškog, Saborskog, Krnjaka i drugih županijskih mjesta.

Ogulin i Krnjak najjača su stranačka središta u županiji. U Krnjaku SDSS dva puta zaredom samostalno osvaja vlast, a u Ogulinu se prvi put dobiva vijećnik, potom zamjenik gradonačelnika, vijećnik u županijskoj skupštini i zamjenik župana. Milorad Pupovac je izrazio zadovoljstvo ostvarenim i zatražio “puni angažman na daljnjim zadacima jer je samo na taj način moguć razvoj i bolja budućnost srpske zajednice na području ove županije i općenito”. M. C.

Izložba u Belom Manastiru  

Oslikana “Molitva” Saše Čalovića

U organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore Osječko-baranjske županije iz Osijeka i Centra za kulturu Grada Belog Manastira, održana je samostalna izložba slika Aleksandra Saše Čalovića pod nazivom “Molitva”. Belomanastirskim ljubiteljima umetnosti Čalović se u predvorju Centra za kulturu predstavio brojnim impulzivnim, strasnim i istančanim slikama, kao umetnik koji u svom osebujnom senzibilitetu prikazuje kako vidi prirodu Baranje.

Saša Čalović rođen je u jedinom baranjskom gradu 1965. godine, likovnu akademiju studirao je u Sarajevu i član je likovne grupe “Močvara” iz Belog Manastira. Do danas je izradio preko petsto radova, samostalno izlagao u Osijeku i na nekoliko grupnih izložbi u Belom Manastiru, Pečuhu i Osijeku. Referentni okvir njegovog slikarstva likovna je fenomenologija simbola. Z. P.

 

 

In memoriam: Dragan Petrovski (1952-2010)

Odlazak jednog od najboljih baranjskih slikara

Nakon duge i teške bolesti, 14. februara umro je jedan od najpoznatijih baranjskih slikara Dragan Petrovski. Rođen je 25. avgusta 1952. godine u Šapcu. Osnovnu i srednju medicinsku školu, odsjek zubni tehničar, završio je u Šapcu, a višu pedagošku u Beogradu. Nakon toga upisuje Pedagoški fakultet u Rijeci, gde diplomira slikarstvo u klasi Antona Depopea čime stiče zvanje profesora likovnog odgoja i likovnih umetnosti.

Kao likovni pedagog svoje najbolje godine proveo je predajući u osnovnoj i srednjoj školi u Belom Manastiru, a poslednje radno mesto bilo mu je u Medicinskoj školi u Novom Sadu gde je predavao likovnu kulturu, estetiku i druge predmete. Uglavnom je radio slike u ulju, imao je preko 150 grupnih i samostalnih izložbi, a njegove se slike, njih nekoliko hiljada, nalaze na svim kontinentima i krase zidove brojnih ambasada. Učesnik je mnogih likovnih kolonija, dobitnik više nagrada i priznanja.

Petrovski je za život zarađivao i kao zubni tehničar u sopstvenoj stomatološkoj ordinaciji, ali su ulje na platnu, štafelaj i kist uvek bili njegova prva ljubav. Bio je neraskidivo vezan za Baranju o čemu najbolje svedoče njegova ulja na platnu na kojima su najčešći motivi prirodne lepote Kopačkog rita, Tikveša i Banske kose, sva lepota baranjske različitosti koju je Petrovski potezom kista činio još jedinstvenijom.

Neraskidivo vezan za Beli Manastir i Baranju, Petrovski je od 5. do 18. decembra prošle godine, nakon jednog desetljeća stanke, ponovo izlagao u tom gradu. Izložbu slika “Tragom ravnice” posetili su brojni ljubitelji umetnosti i Draganovi dugogodišnji prijatelji. Iako je već tada bolovao, s neverovatnom količinom ljubavi dočekivao je baš svakog posetioca i prijatelja na ulazu u Kulturni centar. Nije skrivao zadovoljstvo što je, kako je rekao potpisniku ovog članka, ponovo došao u svoju prekrasnu Baranju i među prijatelje. Tom prilikom rekao je i kako mu je srce puno i kako se nada da mu to neće biti poslednja izložba. Nažalost, upravo je ta izložba bila poslednja.

Srce, ma koliko bilo puno, nije izdržalo. No, ostale su slike i uspomena na jednog od najboljih baranjskih slikara. Dragan Petrovski sahranjen je 16. februara na gradskom groblju u Novom Sadu. Z. Popović

Velika glumica nastupila pred iseljenicima

Mira Banjac u Cirihu

Dokumentarnim filmom koji govori o tome kako je slavna glumica Mira Banjac započela glumačku karijeru predstavljen je život i lik ove poznate glumice u prostorijama SKD-a Cirih, da bi u nastavku mnogobrojna publika uživala u monodrami “Žene kao sudbina”. Mira Banjac rođena je 1929. godine, a glumačku karijeru započinje još u osnovnoj školi.

Monodrama “Žene kao sudbina” obiluje likovima. Mijenjajući samo šalove oko glave, kao jedini kostimografski rekvizit, Mira Banjac slika i lik slavne Isidore Sekulić koju je godinama proučavala kao čovjeka i plodnu književnicu. Svi ti likovi žena su likovi iz naroda i svojim osebujnim humorom glumica ih dočarava. Vitalna osamdesetogodišnjakinja Mira Banjac oduševljena je mladima i ciriškom Banhofštrase kojom je prošetala i gdje su je upravo mladi prepoznali i prišli joj, ne vjerujući vlastitim očima da je pred njima jedna od naših najvećih dramskih i filmskih umjetnica svih vremena. M. Kajganić

• Promocija poezije Marka Ružičića u Cirihu

  Rodoljubni pjesnik

  Sala SKD-a Cirih bila je puna znatiželjne publike koja je sa nestrpljenjem očekivala promociju sedme knjige pjesama poete Marka Ružičića “Poklon”. Knjiga je štampana dvojezično, na srpskom i njemačkom jeziku, u izdanju “Kalvin ferlaga”. Štampanje je platio Odjel za kulturu grada Vadensvila. Predgovor knjizi napisala su švicarski književnici Oskar Frajzinger i Volfram Frank.

  Sedma po redu Ružičićeva knjiga nastajala je u posljednjih dvadeset godina. U njoj se isprepliću rodoljubne i ljubavne pjesme koje pjesnik zavještava srpskom i švicarskom narodu, sa kojim četrdeset godina živi u spokojstvu mira i sloge. Pjesnik voli prirodu i osjeća se spojen sa domovinom, sa ljudima sa kojima se na životnom putu susretao. Ljubav ispunjava njegovo pero, a tinta izvire iz njegovog bolujućeg i nadajućeg srca. Tako Marko čezne za svojim izvorom, svojom porušenom Posavinom, i to je bol koju pjesnik nosi sa sobom, kao što reče književnik Miodrag Lukić. Brda i rijeke Švicarske inspiracija su koju pjesnik vrlo muzikalno i stilski pretače u stihove na njemačkom jeziku, svjestan njihove ljepote i boli koja izvire iz patnje i gorčine rata. M. Kajganić