Nagrada za mlade pjesnike trebala bi se zvati Simino proljeće
U svom romanu “Konstantin Bogobojazni” pjesnik i pisac Simo Mraović oslikao je kako je to bilo biti Srbin u Zagrebu početkom 1990-ih, rečeno je na književnoj večeri koja je 2. aprila održana u zagrebačkoj dvorani SKD-a “Prosvjeta”. Simo Mraović rođen je 30. marta 1966. u Kutini, a umro je u Zagrebu 16. decembra 2008. Sahranjen je u Kozarcu na Kordunu.
Prisutnima, među kojima su bili članovi piščeve porodice i brojni ljubitelji njegovih djela, obratili su se predsjednik Društva Čedomir Višnjić, novinarka Barbara Matejčić i urednica Lidija Zozoli.
Višnjić je evocirao uspomene na susrete i suradnju s Mraovićem, kome je izdao pjesničku zbirku “Nula nula” i roman “Konstantin Bogobojazni”. Podsjetivši da je “Konstantin” objavljen prije deset godina, rekao je da je “lako izdavati knjige u Beogradu, ali da je i tada, pa i sada, bio izazov doći u centralu ‘Prosvjete’ u Berislavićevoj i tamo objaviti knjigu”. Ukazao je i na uticaj Miljenka Jergovića na prihvaćanje Mraovićevog književnog djela i predložio da se, po uzoru na Goranovo proljeće, uvede neka nagrada za pjesničke zbirke ili organiziraju konkursi za mlade pjesnike koji bi nosili Mraovićevo ime.
Podsjetivši na Siminu veselu narav, Barbara Matejčić rekla je da se o njemu ne može govoriti samo u diskursu vedrine, pogotovo imajući u vidu “Konstantina Bogobojaznog”:
– U vremenu koje opisuje, Simo je pazio da ga tko ne vidi kada ulazi u svoj stan, šutio je kada je dizao slušalicu telefona jer nije znao tko je s druge strane, vozio se u liftovima išaranim nacističkim grafitima, spavao je na tavanima, na svežnjevima novina s gnjusnim sadržajem i cijelo vrijeme bio gladan. Opisuje kako šeće gradom gledajući u vrhove svojih cipela da bi bio nevidljiv i u tim šetnjama primjećuje i druge koji bulje u vrhove svojih cipela.
Lidija Zozoli također se prisjetila svojih druženja sa Simom i nepredvidivog ukrštanja njihovih stvaralačkih puteva te pročitala neke njegove pjesme i dijelove teksta koji je napisala povodom Simine smrti.
– Simo nikada nije nosio nešto što bi bacalo krivicu na druge – rekao je iz publike Predrag Matvejević, dok je Drago Kekanović predložio da se književnim večerima obilježavaju i naredni Simini rođendani.
Književno veče organizirali su “Prosvjetina” Centralna biblioteka i VSNM Grada Zagreba.