In medias trash

ERSTE REKLAMA

Erste banka snimila je reklamu za nove kredite, nešto što bi trebalo biti vrlo erotično. Leona Paraminski oponaša Sharon Stone u čuvenoj sceni iz “Sirovih strasti”. Sjedi u stolici. S druge su strane dva mačo bankara, Zijad Gračić i Luka Dragić. “Sharon” želi kredit pod nemoguće dobrim uvjetima, a ova dvojica su tu da joj ga daju… Leona širi noge i dobiva kredit. Čovjek ne mora biti socijalist da bi mu odmah na pamet pao Brecht, s razvikanom dvojbom je li razbojnik onaj tko opljačka banku ili onaj tko je osnuje. Bankama je, naime, krenulo po zlu: razbojnicima pada promet, sve je više nenaplativih kredita, pa sada klijente love na seks. Kako bi rekao bradonja Šeks, to je moralno dno moralnog dna. Na pitanje “A s kim vi bankarite?” (slogan Erste banke), čovjek bi nakon ovoga mogao odgovoriti samo jedno: “S bankom sperme!”

MILANOVIĆ, FRANCE 24

Zoran Milanović dao je francuskoj TV postaji intervju na engleskom. Engleski je bio tečan. Čovjek nije zamuckivao. Svjetsko čudo! Činjenica da je premijer dao intervju vijest je sama po sebi, pošto se čovjek u javnosti ukazuje u ritmu svisca Phila: jednom godišnje izađe iz nirvane, oglasi se u medijima u bikini-stilu (otkrije sve osim bitnih mjesta) i potom se vrati u mir svoj, u Banske dvore, a naciju ostavlja u atmosferi kviza. Ljudi poslije odgonetaju i dešifriraju što je mislio i je li pritom mislio, ako je uopće mislio. No sve je to ostalo po strani zbog fakta da “Milanović govori engleski”, što je izazvalo senzaciju, ushićenje, agoniju i ekstazu. U Zagreb stigla žirafa, što bi bilo da je stigao slon?! Horizont nam je fakat palanački, rekao bi Radomir Konstantinović.

OTVORENO

Razgovor Hloverke Novak Srzić s Radimirom Čačićem školski je primjer rektalnog alpinizma! To se moglo naslutiti već nakon uvoda u kojemu je voditeljica rekla da u razgovoru s prvim potpredsjednikom Vlade “neće biti govora o političkim pitanjima” jer je “narodu pun kufer politike”. Što povodom stotinu dana Vlade znači razgovarati s Čačićem na nepolitičke teme? Znači li to da ćemo slušati čavrljanje o jaglacima i visibabama, o tome muči li prvog potpredsjednika giht ili voda u koljenima? Jok! To znači da će Hloverka zaobići sva neugodna pitanja (zašto radnici Coninga ne dobivaju plaće, zašto Čačić koristi pojmove poput “paraziti”, nisu li vlasnici Coninga paraziti na grbači radnika koji rade a ne primaju plaće i sl.), a da će postaviti samo ona, naizgled “stručna”, u kojima, kao, nema politike. Primjerice, zašto treba prodati Petrokemiju, zašto treba privatizirati Croatia osiguranje, HPB itd. Drugim riječima, to znači da odmah dobivate informaciju kako će vam ideološka muda biti prodana pod stručne bubrege. Kakav bullshit.

To je najčistija agitaciono-propagandna (agitprop) a ne novinarska djelatnost, i gospodin potpredsjednik morao bi za to, na svakoj drugoj televiziji osim ove, jadne televizije, platiti promidžbeni prostor. No blago njemu, zato postoji Hloverka. Stara je to majstorica ketmana, kako Czeslaw Milosz naziva ritual u kojemu se, radi prilagodbe i preživljavanja u sustavu koji se mrzi, pribjegava laganju i mimikriji. Hloverka tako Čačiću sva pitanja postavlja u duhu čačerizma – sve treba privatizirati, državno vlasništvo je neefikasno i sl. – ali pošto na drugoj strani ima i TV publiku, kako se čini sve crveniju, ipak će u jednom trenutku zavapiti: “Ja baš nisam bila za socijalizam…, ali danas mi se socijalizam malo više sviđa nego prije… Znate zašto, zato što sam vidjela nove kapitaliste.”

Aman, Hloverko! Vidjela si lica tih zlih ljudi i odmah bacila pogled na retrovizor?! Kako dirljivo. I kamenje plače! Hloverka Novak Srzić u Partiju je ušla sa 15-ak godina (Josip Broz u tu se stranku učlanio negdje sa 28), a njena molba za prijem i danas u Hrvatskoj izaziva posprdan podsmijeh zbog neumjerenog veličanja komunista. Poslije je ušla u HDZ, dogurala u stranci do vrha, da bi kasnije – kada je HDZ pao s vlasti – rekla kako tada sigurno “nije bila pri sebi”. Njoj se socijalizam danas malo više sviđa no prije? Pa još prije nekoliko godina, kada je za astronomsku naknadu odlazila na Novu TV, naružila je HRT kao “socijalističku ustanovu”. Kada je zlosretna Hlo na tržištu propala (imala je gledanost dva posto), vratila se na tu istu socijalističku televiziju; jasno je da joj se socijalizam malo više sviđa no prije, jer na tržištu takve karikature propadaju. Hloverka je, recimo, Čačića pitala doslovce ovo: “Jeste li prodali Petrokemiju Rusima?” Kao da potpredsjednik Vlade u Moskvi trguje ćaćinim žiletima i satovima. Zbog tako glupog pitanja roknula bi na kolokviju novinarstva na drugoj godini. Kako bi to Čačić mogao prodati Petrokemiju u Moskvi? Kutinu Putinu?!

Rezultat telefonskog referenduma, u kojemu je 51 posto ljudi protiv Vlade (razočarali su se nakon samo sto dana), Hloverka ocjenjuje kao “jako dobar”. Kada protiv Vlade bude sto posto građana, bit će, nema sumnje, još bolji. “Vi niste tu da budete mister simpatičnosti, građani traže efikasnost”, kaže Hloverka. “Upravo o tome se radi”, ushićeno uzvraća Čačić.

Ova je emisija ipak imala jednu vrlinu – predsjednik Vlade iz nje je mogao dobiti jasne informacije o tome koje će ekonomske poteze njegov kabinet povući u idućih godinu dana. Milanović je mogao nanjušiti da će Petrokemija vjerojatno biti privatizirana i da će Croatia osiguranje i HPB ići sličnim putem. Kud ćeš više?!

DNEVNIK 3

Socijalizam se na Kubi povlači, saznajemo nepunih petnaest minuta nakon što smo doznali da u Hloverki nadire. Kubanci dopuštaju otvaranje privatnih poduzeća; to je, dakle, jugoslavenska 1989. godina. Papa dolazi Castru i nije teško predvidjeti daljnji razvoj događaja: uskoro će otok opet biti zabavište za bogate Amerikance, kao u vrijeme Batiste. Prije tog priloga ide Jadranka Kosor, koja se na televiziji pojavljuje češće nego Oliver Mlakar na vrhuncu slave, da bi naciji priopćila kako je dobila poziv za sastanak s Komunističkom partijom Kine. Jadranka se pritom smiješi kao šiparica. Vidi se da je njoj KP Kine nešto glupavo, nešto čemu se treba smijati. Jasno, mala, zaostala zemljica, pa se grofica iz Lipika snebiva… Onda ide tribina o krizi kapitalizma na Filozofskom fakultetu. Studenti vole socijalizam, valjda su vidjeli ove nove kapitaliste.

IN MEDIAS RES

“In medias trash” postaje najzanimljivija emisija naše dalekovidnice, jer u njoj nemoguće postaje moguće, crno postaje bijelo, dan postaje noć: Petar Vlahov kroji iz donesenog materijala i nema te teze koja se u njegovoj emisiji neće izokrenuti. U predzadnjoj emisiji pozvao je tako dva i pol ustaše da služe kao civilizacijska alternativa nekom četniku i pol; u ovotjednom hitu od Zdravka Mamića, zvanog Surovi, napravio je žrtvu navijačkog zlosilja, takvu da je čak i HHO ustao u njegovu obranu. Mamić je cvilio, plakao, kukao, ridao, naricao, jecao, tresući se kao trska na vjetru. I umjesto da ispadne iz igre, ispao je žrtva. “Moje povremeno nekontrolirano ponašanje krik je očajnika”, vapio je, “ono je izraz nemoći da se na normalan i civilizacijski način obranim od neosnovanih napada na klub…”; “Ni jedna mjerodavna osoba ne reagira na napade na mene i moju obitelj…” Čini se da se Uskok opasno približio El Bahatteeju našeg nogometa.

DNEVNIK TRI

U Dnevniku tri vidimo stanovitog Marijana Kraljevića Kralja koji je kao jaje jajetu nalik Marijanu Kraljeviću Kingu, koji nekoliko dana kasnije gostuje uživo u “In medias trashu”, gdje govori o aspiracijama Italije, Mađarske i Srbije na hrvatski teritorij… Marijan Kraljević je samo jedan, nadimak mu je od pamtivijeka King, a novinarka Dnevnika tri vjerojatno je mlada pa ga ne pamti. Čovjek je 1972. bio Titov tjelohranitelj, za posjete Nixona, i jedan je od čuvenijih ovdašnjih policajaca. Nema veze, King, Kralj, dođe na isto. Koji dan ranije, Siniša Kovačić Ninoslava je Pavića proglasio “novinarskim magom”, mada je čovjek samo magnat, mag not… Ostane li sada mag bez posla, teško će se od novinarstva kruha najesti.