Nakon “Glasa Istre” Danko Končar ulazi u EPH?
Najveći hrvatski medijski koncern Europapress holding već godinama održava stanje egzistencijalne psihoze među svojim zaposlenicima, dakle, većinom novinarima, pa tako i ovih tjedana bilježimo najnoviji udar iz uprave te kuće prema vlastitoj bazi.
Gornju strategiju inače nismo sami detektirali, nego je posrijedi eksplicitno rastumačen program većinskog vlasnika EPH-a Ninoslava Pavića u jednom njegovom preklanjskom intervjuu za časopis “Lider”, no čini se da ovom prilikom ipak nije na stvari tek puštanje uznemirujućih glasina o radikalnim mjerama štednje; prije će biti da slijedi malo konkretnije i angažiranije nastojanje da se izvuče profit na štetu radničkih prava, a sve to pravdajući već standardnom izlikom o ekonomskoj krizi, globalnoj recesiji te štampanim medijima koji “propadaju svugdje u svijetu”.
Koliko je to jedna trećina?
S takvim je rezonom nedavno Stipe Orešković, direktor firme, naime, sazvao redakciju “Jutarnjeg lista”, jednog od triju dnevnih izdanja pod istim krovom, i rekao novinarima da ih sve čeka linearno smanjenje plaće u visini od 15 posto, kao i otkazi nekima od njih. Nije želio odati koliko bi ljudi moglo ostati bez posla, ali se uskoro hodnicima EPH-ove zgrade u Koranskoj ulici u Zagrebu pronijela navodna njegova izjava o trećini, otprilike, suvišnog kadra… To bi značilo da od oko 180 zaposlenih, novinara i ostalih, njih oko 60 uskoro neće više raditi kod istog poslodavca.
Sindikat zaposlenih u “Jutarnjem listu” upitao je zatim Oreškovića bi li se smanjenjem plaće moglo izbjeći otkaze, ali odgovor je bio niječan.
Nakon toga je i taj sindikat odbio dati svoj pristanak za tu mjeru, dok se ostale redakcije još nisu upustile u pregovore s vlasnikom. Sljedeći potez radničkih predstavnika bilo je traženje uvida u financijsko poslovanje tvrtke, kako bi na osnovu toga oni sami iznijeli neke alternativne prijedloge za štednju, no uprava EPH-a je namjesto pristanka zaprijetila jednostranom obustavom isplate čitavog dohotka već ovog mjeseca. Reakcija zaposlenih na to, koliko doznajemo, veoma lako bi mogla biti i obustava rada. Teško je za povjerovati, međutim, da je sindikat “Jutarnjeg lista” doista očekivao pozitivnu reakciju uprave na takav zahtjev, koliko god on u kontekstu tzv. socijalnog dijaloga bio posve logičan. Financijsko poslovanje EPH-a u cijelosti, da konačno dođemo i do suštine problema, vjerojatno je jedna od najčuvanijih i dubiozama najbremenitijih poslovnih, ali također i političkih tajni u Hrvatskoj posljednjih godina. Opterećivanje te uporno iscrpljivanje novina raznim nemedijskim aranžmanima, kao što je npr. trgovanje nekretninama, tako je jedino i moglo dovesti do “prebijanja” ukupnoga poslovnog minusa s onim što novine same donose, a tu zaista jako teško može biti riječ o gubitku.
No, dok je jedan poslovni rizik EPH-a kompenzirala država u vrijeme premijera Ive Sanadera, ostatak će vezanog posrtanja same novinare koštati posla općenito. Na ovom bi mjestu bio red i da se ispričamo čitateljima zbog manjka preciznijih detalja, ali nećemo, jer krivnja nije naša.
Kutle traži svoje
U tom smislu uzmimo za primjer samo notorni slučaj “Slobodne Dalmacije”, dnevnog lista koji je državni privatizacijski fond svojevremeno prodao Ninoslavu Paviću, a da pritom nikad nismo doznali pod kojim uvjetima i uz koje obligacije za kupca. Sanaderovu praksu nedavno je nastavila Jadranka Kosor, ne želeći javnosti odati pojedinosti o tome, jer “druga strana ne pristaje na objavljivanje ugovora”, baš kao da se radi o transakciji između dvaju privatnika. Država je tako u ime svojih građana stala iza upropaštavanja toga lista, ne samo u novinarskom pogledu, nego i materijalnom, kumujući sumnjivoj dokapitalizaciji splitskih novina križanjem s agencijom za nekretnine Adriatica.net, dok se istodobno nekretnine “Slobodne Dalmacije”, njezino sjedište u centru Splita i prodajna mreža, prodaju tajkunu Ivici Todoriću.
Potonji vlasnik “Agrokora” i “Tiska”, samim tim ujedno najveći oglašivač i najveći distributer novina u Hrvatskoj, s kioscima “Slobodne Dalmacije” postao je još utjecajniji medijski i generalno ekonomski faktor, ali on u ovoj priči svejedno nije jedini igrač toga formata. Spominju se tu, naime, još neka imena, prije svega Miroslav Kutle iz čijih ruku je nekadašnja koalicijska vlada spašavala “Slobodnu Dalmaciju”, uručenu mu devedesetih kako bi oko nje organizirao svoje carstvo i kontrolirao dio medijske scene, e da bi zatim HDZ – s novim osvajanjem državne vlasti – to poduzeće prepustio Paviću koji će očito samo dovršiti jedan te isti proces. Kutle, međutim, danas navodno naplaćuje stari te silno narasli dug od svojega bivšeg ortaka Pavića, što u poslovanju EPH-a nedvojbeno izaziva burne poremećaje, sve do poljuljanih odnosa s njegovim suvlasnikom, njemačkim WAZ-om.
Drugi tajkun za čije se ime u novije vrijeme također može neslužbeno čuti jest Danko Končar, vlasnik rudnika u Južnoj Africi i drugdje, koji je već izjavljivao da ga ne zanima ulaganje u medije u Hrvatskoj… Ali, u međuvremenu je ipak ušao u suvlasništvo nad propalim pulskim dnevnikom “Glas Istre”, pa glasove o njegovom interesu za EPH treba ozbiljno uzeti u obzir. Uz još jednu znakovitu analogiju s, recimo, “Slobodnom Dalmacijom”: “Glas Istre” također je propao umnogome zbog utrpavanja medijskog poslovanja u isti koš s trgovanjem nečim što s medijima nema veze. Pa, ako se to s Končarom na koncu pokaže točnim, bit će nam makar jasno za čiju su korist vlasnici EPH-a svojim zaposlenicima ovako pomnjivo narušavali radnička prava i čistili teren za lagodniji nastup.